Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
janisamodavde wrote:I nema jace boli, od boli pogresnog trenutka!
Prigrli trenutak,šuti, ne misli,i... ćuti
Rijecima ozivljavas ono „pogresan“ a želio si da preživi trenutak
možda bi preživio da si znao da trebaš da ga prešutiš
A cutala sam, i vako i nako,...ali rijeci kada krenu sve bi da kazu, i ostane samo nista!
HadiRa mila, kako ti dušu krijepiš...HadiRa wrote:
On voli mir. Voli tišinu svoje tople sobe, u koju se uvijek vraća sa svakog puta. Tišinu uz pucketanje vatre. Ne voli zvonjavu telefona ili bilo šta drugo, sto ga ometa u njegovim riđokosim mislima, koje kao da posebno poručuje za sebe. Miran je i dostojanstven gotovo uvijek. Teško je pročitati trag bilo kakve emocije na njegovom licu.
Često je pomišljala da odustane.
Voljeti nekoga poput njega zna da bude iscrpljujuće. Ali je to jedna od najsnažnijih ljubavi, kad se voli kao ona što voli njega.
I danas je pokušala da sakupi sve svoje razbacane misli i sveže ih čvrsto svilenom vrpcom, da se ne pogube.
Tišina koja caruje u njegovoj sobi toliko je glasna da je skoro stavila ruke preko svojih ušiju.
On je danas nalikovao djetetu. Prekinuo je tišinu i pričao.
Iskren i otvoren. Bez srama i straha. Kroz poluspuštene kapke govorio je ono što je u njemu, bez bilo kakavih popravki, oduzimanja ili dodavanja. Dijelio je sa njom uvijek ono što je naučio. Rekao joj je da je i on samo čovjek koji traži i koji se pita postavljajući sebi samom pitanja.
Ona je voljela to djetinje u njemu, koje je pažljivo skrivao od drugih, i bila je sretna što mu je dozvolila da uzme dio njenog života. S njim joj je svaki dan bio drugačiji od drugih.
Doveo ju je tu, na zdenac, i rekao: - Napijmo se Vode. Sa zdenca niko ne treba da ode žedan.
Hvala!janisamodavde wrote:Bas dobroEuridika wrote:Sjedila je u kutku sobe, sklupčana i u se povijena, turobno premečući misli po glavi. Jedno pitanje se opet iznova pomaljalo iz dubina svijesti: Zašto? Čime je zaslužila takvu sudbinu, zbog čega je ponovno bila tu, na rubu ponora? A htjela je tako malo...
Znala je da je negdje zasigurno opet pogriješila. Nije bila sigurna šta je to sad napravila krivo, ali nije bilo nikakve sumnje - negdje, nekako povukla je neki krivi potez, izrekla neku krivu riječ, uputila neki krivi pogled... i to je bilo to, njena sudbina je bila zapečaćena.
A krila nije stigla ni raširiti...
Zar je toliko pogrešno bilo što je htjela voljeti, plamen svog srca, svjetiljku svoje duše i vatru svog tijela pokloniti Njemu? Što je htjela biti voljena, makar samo tračkom one ljubavi koju je bezgranično pružala?
Ali, ne, nije to bilo dovoljno...
Život je stvoren samo za one koji posjeduju tajno, drevno znanje upravljanja ljudskim dušama. A ona tu lekciju nije naučila. Imala je samo nježno srce i čistu, djetinjasto nevinu dušu kojom je mislila osvojiti svijet. U svojoj dječijoj naivnosti, mislila je da Ljubav uvijek pobjeđuje...
S teškom mukom se podigla iz svog tamnog skrovišta, i umornog tijela i srca uputila se ka krevetu. Tamo će noćas opet krenuti teške suze niz njene ledene obraze, smrzavajući njenu nutrinu i okivajući joj srce u ledene okove. Tamo će počinuti, a usne će u zaglušujućoj tišini noći ponavljati bezglasnu molitvu Bogu za konačni smiraj napaćenoj duši i sanak kojem kraja nema...
I uvijek...HadiRa wrote:hvala vam djevojke @Euridika & @janisamodavde..
... ako se stvarno volite, naći ćete zajednički jezik, pa taman da se Zemlja prestane okretati... 
@Euridika <3Euridika wrote:@HadiRa
dabome da postojibroj dva wrote:Pitam se postoji li heteroseksualni muskarac stariji od 18 godina koji je ikada pozelio pismo sa pramenom kose u njemu.
Sta vi mislite ?
Ovo je nekad, i to ne baš tako davno, bilo sasvim normalno. Danas, u doba Interneta i svih ostalih sloboda, izgubila se draž u svemu, jer sve ono o čemu se ranije moglo samo maštati sada stoji nadohvat ruke i više nije ni interesantno...HadiRa wrote:dabome da postojibroj dva wrote:Pitam se postoji li heteroseksualni muskarac stariji od 18 godina koji je ikada pozelio pismo sa pramenom kose u njemu.
Sta vi mislite ?
jer, ima muskaraca, koji vole tek zeninu viziju, a da onda ne pricam o pramenu njene kose, kada odmotaju dugo cekano pismo..
nije ljubav samo sex pur i erotika, kao sto danasnji muskarac sebi priustiti moze, na svakom koraku
A-Z wrote:Mislila si da sam poseban, a samo sam bio drugačiji
i trudio se da ti dokažem da nisi drugačija, već posebna.
Nikad te nisam pitao kako mi je pošlo za rukom da mi pođeš za rukom,
kao saputnica, zaštitnica, prekretnica...
Šta god da me zadesi, skončaću u snu. U snu o tebi.
Ne brini, nadživeće me, zbog tebe, ovo moje srce.
I kada me ne bude, a već sam nestrpljiv, svratiću ponekad,
da me želja mine, kad već nije uspela za života.
Nagodiću se sa dežurnim đavolom da me ne šalje kao utvaru, ili duha,
ako ne pristane, moraću da se iskradem, da dođem kao ja,
jer ja ću uvek biti ja, kada si ti u pitanju. Izvini.
Samo ću te iz prikrajka gledati, po navici,
tek da ti budem sreća, il’ nešto slično, nevidljivo.
Ne brini, neću ti u snove, neću ih ponovo kvariti.
Ne znam samo kako da uvračam da me zaboraviš,
a budeš svesna koliko si posebna bila, meni drugačijem,
suviše hrabrom da bih se propio, suviše slabom da bih te prosio.
