shake69 wrote:Sto bi moj prof. Tunjo Filipovic kazao: cim spojis dva Srbina oni odmah- guslaju!!
Hocu li vam metnuti gusle ' vodje?:)
nemoj, ja ću tebi...
voila -
KOSOVSKI CIKLUS: Novak Đoković i Rodžer Federer
Uranio Đoković Novače, Uranio prije jarka sunca,
Uranio rano u neđelju, A u svome dvoru bijelome
U Monaku mjestu skrovitome, Skrovitome od kletih dušmana
I ostalih poreskih organa,
Usta mlađan u zoricu ranu, Okrete se licem ka istoku,
Baš istoku đe izvire sunce, Pomoli se i triput prekrsti,
Nek zna Latin đe je pravoslavlje!
Prvi puta za majku Srbiju, Za Srbiju majku da prevrne
I da druga nastane sudija,
Drugi puta za Kosovo ravno, Kad si ravno što si vodoravno
Oj najskuplja riječi ukrštena,
Treći puta za vjernu ljubovcu, Vjernu ljubu, šećerli-Jelenu
Koja znade knjige indžijele, Indžijele, knjige starostavne,
Doktorate i ostale stvari.
Prekrsti se i Bogu pomoli,Ode Nole brave da namiri,
Vode ledne da se podnapije,Pa po b’jelom dvoru da pošeta,
I da vjernu poprivati ljubu,Jer je mlađan tako naučio
Od svog đeda, legendarnog Vlada.
Kad je Nole brave namirio, i vode se ledne podnapio
po dvoru je b’jelom pošetao, dok ugleda vijernu ljubovcu
vjernu ljubu, šećerli-Jelenu, đe doručak spravlja na ognjištu,
ljeba, luka i ljuti paprika,musli joj se na verige krčka.
Taman ljubi odostrag prišao, Aljine joj uvis podigao
Ciknu ljuba kao guja ljuta: „Id otale, Đokoviću Nole,
Doručak ti spravljam na ognjištu, Ljeba, luka i ljuti paprika
Musli mi se na verige krčka, Zagorjeće, pojesti se neće,
Jal zagore ljuba, jali musli!“
Al besjedi Đokoviću Nole: „Muči jadna, vijerna ljubovce,
No se prigni na svoja koljena, Jer sam mlađan tako naučio
Od svog đeda, legendarnog Vlada, Ranom zorom brave namiriti
I vode se ledne podnapiti, Pake ljubu svoju privatiti
Da ućeram čelu u košnicu, Jere mi je jajo podnadulo,
Podnadulo, a i poplavljelo, Tamno teget, vuče na rezedu,
Džebana se potrošiti mora!“
To izusti, pa vjetar ispusti,Vjernu ljubu za stegna uhvati
Kad eto ti jada iznenada!Ulećela dva vrana gavrana,
Krvavijeh krila do ramena,I krvavih nogu do koljena,
Oni nose Damjanovu ruku, Bacaju je Nolu u krioce,
A u ruci sitna knjiga stoji.
Progovara Đokoviću Nole: „Vjerna ljubo, šećerli-Jeleno,
Ti poznaješ knjige indžijele, Indžijele, knjige starostavne,
Doktorate i ostale stvari, Učila si školu u namastir,
Rastumačit znadeš ćirilicu, Ćirilicu, a i latinicu,
I pisana i štampana slova, Ko li šilje ovu sitnu knjigu,
Ko li šilje, što li u njoj piše?“
Al besjedi šećerli-Jelena:„Išćeraj mi čelu iz rektuma,
Da pročatim što u knjizi piše!“
Nole čelu odma išćerao, Maramicom vlažnom obrisao,
Knjigu čati šećerli-Jelena, Knjigu čati, a suze proljeva:
„O moj brate, Đokoviću Nole! Jal ne čuješ, jal ne haješ za me,
Pobratima Endija Mareja, Štono smo se mladi pobratili
Kad smo ono na Vimbldon bili!Ja sam junak muka dopanuo
Na čestitom na polju Kosovu Sve braneći i čeljad i nejač
Da vjekovna ne zgasnu ognjišta Da se živalj srpski ne ugasi
Da ne grca sirotinja raja
Jer je mene Čarlse zavjetov’o Prinče Čarlse, a od Velsa knjaže,
Na čestitom na polju Kosovu Da ja branim i čeljad i nejač
Da vjekovna ne zgasnu ognjišta Da se srpski živalj ne ugasi
Da ne grca sirotinja raja
Jer je Čarlse u Vilindar bio, U Vilindar vjeru obrnuo
Srpskijem se krstom prekrstio
On je Srbin, mater mu je Njemac
A njemu se, brate, ne pristoji, Sa svojim se biti roditeljem
Pa je mene mlada zavjetov’o, Da ja činim što mu mater brani!
To sam njemu za Boga primio, Na čestitom na polju Kosovu
Branio sam i čeljad i nejač, Da vjekovna ne zgasnu ognjišta
Da se srpski živalj ne ugasi, Da ne grca sirotinja raja
....................
moram malo odmoriti...do daha dževade, do daha.
edit - nastavak, side B
Al da vidiš jada iznenada!Dolećeo crni dušmanine
Dolećeo privatnijem letomIz Švajcarske, iz zemlje daleke,
Glavom junak Rodžer Federere Ognjen junak kakvog niđe nema,
Na ruci mu sat sa brilijantom, U džepu mu sir u celofanu
Pe-ha mu je vrijednost neutralna
Na Kosovo namet nametnuo Da se Srbin porobi jal siječe
Kolijevku Srpstva da izdade Od njegovog straha velikoga
Među življem nastade egzodus Zbeg i pogrom, nasta holokaust
Stade Srpčad čergat po Kosovu Ko gabelji kroz vrata naroda
On zatvori sve srpske vojvode Sve Jakšiće i Ivanoviće
Među njima i škotskoga mene Jedinoga tvoga pobratima
Bacio nas na dno u tavnicu, Đeno leži voda do koljena,
A junačke kosti do ramena, Ležim, brate, tri bijela dana,
Ako budem, brate, još tri dana, Nikada me više viđet’ ne ćeš,
Izbavljaj me, pobratime Nole, Jal’ za blago, jali na junaštvo.”
Rasrdi se Đokoviću Nole, Rasrdi se pa suze proljeva
I uz suze vako besjedio: „Oj davori, ti Kosovo ravno,
Kad si ravno, što si vodoravno, Oj najskuplja riječi ukrštena,
Zemljo moja mojih prađedova, Eto mene tebe na pomoći
Da ja vidim sve srpske vojvode Bogom brata Endija Mareja
I pogubim Rodžer Federera,Što je tebi namet nametnuo!“
Uze Nole avionsku kartu Sve najbolje što je leti Jatom,
Uze Nole ekonomsku klasu Sede mlađan do Vladeta Divca,
Do Trivalić Vesne i Pantele
Stiže Nole sve do BeogradaU Beograd uze autobus
Autobus Kolašin-prevoza Koji vozi preko Mladenovca,
Topole i bijela Kragujevca, Vozi pravo na Kosovo ravno,
Kad si ravno, što si vodoravno,Oj najskuplja riječi ukrštena
Stiže Nole podnoć u Jarinje Đe od skora postanuo prijelaz
Integrisan granični prijelaz Međ Srbijom i lažnom državom
Al ulazi lažni cariniče Rukom drma da probudi Nola
Jer je Nole junak zadr’jemao Po glavi se novinom pokrio
Baš novinom „Večernjom novosti“ Pisnu ljuto lažni cariniče:
„Dikse more, kurvo rajetinska Vadi torbu i plaćaj harača!“
Kad se Nole dobro razbudio Njemu Nole vako besjedio
„Bogom brate, lažni cariniče,Imam torbu dolje u prtljagu,
Dolje su mi platežna srijedstva“
Tu je Nole torbu otvorio,Iz torbe je reket izvadio,
Zorli-reket od žežena zlata Kriptonita i uljanog škriljca
Na njemu su do tri brilijantaI srmajli zategnuta mreža
Na njemu je Miloš Obiliću Car Dušane i Lazare sveti
Na njemu su četri slova prava Samo sloga srbina spasava
Jedno drugom okrenulo leđa Teško onom ko Srbina vređa
Ciknu Nole kao guja ljuta: „Hodi lažo, da ti harač platim!“
I udari bekend-paralelu Slete glava s lažnog carinika
Pljošte glava baš po Nole, sjede za volanom
Kliknu Nole kao soko sivi„ Volite li đeco brzu vožnju
Za krst časni i slobodu zlatnu?“
Te obode hitra Ikarbusa Put Zvečana i put Mitrovice
Kad je na most mitrovački bio On je gas do daske nagazio
Probi Nole betonsku blokadu Kao da je nikad nije bilo
Za po sata stiže u Prištinu Kroz ulicu od Bila Klintona
Kad spomenik Nole ugledao Forhendom mu glavu odsjekao
Sleće glava sa ramena samaI usmrti starog semenkara
Al eto ti jada iznenada !Eto otud Rodžer Federera
Na ruci mu sat sa brilijantom, U džepu mu sir u celofanu
Pe-ha mu je vrijednost neutralna Vadi reket od same platine
Na njemu je deset brilijanta Na njemu su slova vatikanska
Vatikanska i slova otmanskaI logoi Najka i Omege
Reket basa nebu pod oblake Dočekuje u bijele ruke
Ciknu Rodžer kano guja ljuta„Oj kurviću, Nole Đokoviću,
Ja sam ovđe namet nametnuoDa se Srbin robi jal siječe
Kolijevku Srpstva da izdadeVeć čuješ li, Nole Đokoviću
Vadi đorde da se opsiječeHoću s tobom rujno piti vino
Ja ću vladat prvi, a ti drugi.
“Al besjedi Nole Đokoviću: „Pedereru, Rodžer Federeru,
Hodi vamo da megdan dijelimo, Biću prvi a drugi nikada!“
Potegoše junačke rekete, jedan drugom juriš učiniše:
manu bekend Đokoviću Nole, paralelu Rodžer mu povrati,
prebi mu je u tri polovine, pak poteže svog reketa naglo,
da udari Nola Đokovića, al’ podbaci svog reketa Nole,
i izbi mu reket iz balčaka. Namjeri se junak na junaka,
Federere na deli Novaka; niti može da obori Nola,
nit’ se dade Rodžer oboriti.
-----------------------------------------