bach wrote:Kakav je bio brak Fiata i Zastava kada je Pegica u pitanju?
O ovom autu se generalno malo zna, bar kada je o Zastavi 126 riječ...
Fenomenalna tema, ne mogu a da se ne umijesam malo. Imao sam nekada kao vrlo mlad istu peglicu kao sa slike, samo je bila zute boje. Ono sto je bilo karakteristicno je da je moja imala samo 600 ccm i citava 23 Konja (24 sa mojom malenkosti, kako ce kasnije zivot pokazati

). To mi je bio jedan od najdrazih automobila i ostao mi je u prelijepim uspomenama jer sam kao mlad uzivao u slobodi koje mi je pruzalo ovo malo auto potpuno nezahtjevno sto se tice opravaka i investicija uopste. Sve se moglo lako i prakticno na ulici popraviti i zamijeniti. Iako, kvalitet je bio zaista upitan, na tom autu mi je cak lanac preskocio na svega 70000 km, uspio sam jednom i pored sve paznje "prosvirati" saraf za stelovanje ventila itd. Ali, sve se to lako "odradjivalo", sto kazu bez po muke. Savrsenstvo jednostavnosti, ukratko. Nema vodene pumpe, permanta, hladnjaka i curenja, termostata, ima samo dvije svjecice itd itd. Motor sam jednom vadio radi zamjene kvacila potpuno sam, golim rukama, bez ikakvih problema. Nije mi bio prvo auto, prije njega sam dvije godine vozio Ficu kao prvo, ali ovo mi je nekako ostalo u ljepsim uspomenama.
Nisu istinite te price o pregrijavanjima motora. Motor si mogao pregrijati ali ako si bas laik po pitanju voznje. Opste je poznato da vazdusno hladjene motore moras drzati u visim obrtajima pri vecem opterecenju i onda problema nema.
Ja sam sa svojom Peglom svuda isao, stigao sam cak u Sofiju gdje me je preko noci iznenadio snijeg pa sam sa ljetnim gumama dosao od Sofije do Sarajeva preko Romanije da nisam ni jednom zaglavio. Gume Trayal, ljetne sa mrsavim profilom. Jeste da mi se preko cijelog poda i u blatobranima uhvatilo toliko leda da sam bukvalno strugao po cesti sa njim, pa mi je nakon dolaska u Sarajevo prijatelj (kojeg i Bitanga poznaje) pomagao da ga skinem.
Nazalost, slaba kvaliteta nije dozvolila da prezivi veci broj primjeraka ovog vrlo zanimljivog autica tako da ga je danas rijetkost vidjeti na ulicama. Ima ih nesto po Piku kao sredjenih, ali hajde ga znaj .... Mozda je nekima ruzan, nekima lijep, ali mogao je pruziti cari voznje i slobode za vrlo male novce i kao takav je bio pristupacan skoro za svakoga u to vrijeme. Voznja u njemu uprkos maloj snazi motora nije bila nezanimljiva. Ponasao se skoro pa kao karting. Lagan, tvrd, relativno stabilan u vrlo ostrim krivinama ... Mali gabariti vozila davali su dojam daleko vece brzine kretanja nego sto je to zaista bila. 100 km/h je bila strava u tom auticu.
Kada god vidim to auto glavu itekako okrenem u njegovom pravcu, sjeca me na neka sretnija vremena bez obzira na to sto danas imam i vozim neuporedivo bolja auta.
Kao sto neko ovdje vec rece, nisam jugonostalgicar. Ali, evo javno ovdje potpisujem da do kraja zivota vozim peglicu u zamjenu za neku sigurniju i izvjesniju buducnost za moju djecu u ovoj zemlji koju smo svi na svoj nacin branili kada je to trebalo. Ili barem vecina. A politicari nam se bas i ne zahvaljuju na tome, dapace.... Pretvorili su je u baru punu krokodila.
Zato, zivjela Peglica !