Naravno da je samo papir. Prije 3 godine sam i sam prosao pakao razvoda, slicno mi se desilo samo jos gore. Sa suprugom sam bio u braku cak 9 godina, iz braka imam sina koji danas ima 11 godina. Moja tada uglancana i perfektna supruga mi je rekla da nisam dovoljno dobar za nju, da ne zamislja svoj zivot sa mnom i da zeli razvod. Ja sam naravno poludio, sto danas kad pomislim, je bila moja najveca greska. Utoliko mi je drago sto trezveno razmisljas i sto ako nista s nama se konsultujes pa bar na forumu.doktrinaus33 wrote:Slazem se apsolutno, ali razvod je samo papir...vidjanje djeteta je bitnije...pristup licnim stvarima je potreba. Nakon 2 mjeseca provedena po policiji i Centru za soc.rad svi mi kazu da nadlezni sud tj.Opcinski u SA je jedino rjesenje. E onda stupa na snagu moje neiskustvo u advokaturi...Supruga me je nazvala i rekla da zna da sam podnio tuzbu za razv.braka, da ce je razvuci do max.a da cu ja umrijeti od gladi na ulici. Istina,dogovor je bio da ne zurimo sa razvodom jer ubrzo nakon toga slijedi podjela bracne stecevine...obzirom da je stan bio oko 110 000 KM, a supruga ima kredit od 30 000 za taj stan(ostatak od 80 000 je moj ali stecen u braku), postovao sam dogovor jer promjena ziv.okruzenja nije dobro za dijete, obzirom da je lokacija stana izvrsna. Povukao sam tuzbu, a sada pisem zahtjev za prijevremeno rjesenje o vidjanju djeteta.kakavdanakneiskustvu wrote:pitanje je žele li ostati u braku i ako ne žele kako da on viđa dijete,razlog svađe je njihova stvar
Nisam siguran koliko cu se moci nositi sa svim ovim, ne radim, nemam vise gdje boraviti, a dobio sam i prijetnje o alimentaciji da ako je ne pocnem placati(za nezaposlene osobe alimentacija je 100 KM) sravnice me sa zemljom. Jedno znam,boricu se, ali neuhranjenost i manjak sna su sve vise prisutni...Obzirom da me roditelji krive za sve, nemam vise ni maticnu adresu. Na pragu sam prihvatilista za beskucnike.....A 25.08. LUBAV MOJA MALA JEDINA NAVRSAVA PET GODINA. Cini mi se da ce mi srce puci.... ;-( ;-(
Ja nisam takav bio..dakle, nakon njenog saopcenja da zeli razvod, potpuno sam poludio...danas kada razmisljam nisam bio svoj i stid me za moje postupke. Odmah sam se sam iselio, pun bijesa i zeje za osvetom, naravno bas kao i ti sam omah predao tuzbu za razvod braka. Ne bih da pricam sta sam radio, samo cu reci da sam na kraju zavrsio u pritvoru...a onda me je tek snasao pravi pakao. U pritvoru sam bio mjesec dana zbog uznemiravanja supruge, medju kriminalcima sam proveo najteze sate u zivotu, to ne bih pozelio ni najgorem neprijatelju.Pogotovo sto su u pritvoru me gledali kao slabica koji je nasrnuo na zenu...ma fuj, o tome ne bih ni da pricam.Ta tisina i hladnoca onih prostorija uh... Kada sam izasao docekalo me je rociste za razvod braka. Sama cinjenica da sam bio u pritvoru je otezala moj polozaj kao roditelja kada je u pitanju viđanje mog sina. Dozvolili su mi da viđam svog sina svega jednom mjesečno uz prisustvo socijalnog radnika. Osjecao sam se tako ponizeno i jadno...
Stigao sam do zida, nisam imao kud...odlucio sam da se obratim strucnom licu i da porazgovara o mom psihickom stanju. Isao sam na tretmane prvo tri puta sedmicno a onda sve manje i manje...shvatio sam da je moj ludjacko ponasanje dovelo do toga da umalo izgubim najdragocjenije sto imam u zivotu...svoga sina. Tada sam mislio da sam sve izgubio, a danas se osjecam dobro, s bivsom suprugom sam u korektnim odnosima i zajedno se dogovaramo oko viđanja sina...također sam sa novom zenom zapoceo zajednicki zivot (sto mi je tada izgledalo nemoguce) i ona se dobro slaze s mojim dijetetom sto je najvaznije. Moj je savjet da ostanes miran, da ne radis gluposti iz ocaja i da na miran nacin pokusas dogovoriti sve sa bivsom suprugom...jbg zivot ide dalje pa tako moras i ti...a znas kako kazu nije ni prva ni posljednja zena
[/quote]
