Molim vas da pročitate pismo Indire Smajlović iz Srebrenika. Nakon pisma neke stvari će vam se same kazati.
Javljam vam se iz Srebrenika i zovem se Indira prezivam Smajlović.Povod mog javljanja na ovu stranicu je tako jasan jer imam posebnu priču o Velikom ČOVJEKU,HUMANISTI,PATRIOTI,BORCU I ČLANU PREDSJEDNIŠTVA GOSPODINU ŽELJKU KOMŠIĆU...Inače da nije on upitanju ovo pismo nikad nebi ni objavila jer je donekle tužno a ima veliki značaj da se zna.Imala sam kćerku koja je nazalost 2006 obolila od osteo sarkoma (rak kostiju ) imala je svega samo 12 godina kada sam kao samohrana majka saznala a dijagnozu .Inače moj suprug poginuo je u ratu što je znak da smo obadvije pripadale toj porodici šehida.Medjutim tokom liječenja moja kćerka je se liječila na hemotologiji i ortopediji Sarajevo gdje je jedan dan kazala mi :Mama umirem od bolova ne mogu se pomaketi a sva djeca mama trče da vide našeg Želja Komšića koji je došao posjetiti svoju sestru koja je takođe ležala na ortopediji .Pri dolasku kući moja rahmetli kćerka pronašla je na internetu i blog Gos Željka Komšića na kojem je napisala svoje želje da se ne brine da će njegova sestra ozdraviti..I da joj želi brz oporavak ..Naravno izrazila je žaljenje što ga je nije mogla upoznati ..Uslijedili su pozivi iz kabitenta Gospodina ,velikog čovjeka ,humaniste ...Pitao je kako moze pomoći...Međutim moja kćerka je trebala amputirati pola karlice ,nogu ..Moja kćerka nije mogla sjediti niti na bilo koji način se druziti sa svojoj generacijom jer je imala bolove...Izrazila je želju za laptopom ...Za kratko vrijeme morale smo u klinički centar u Ljubljanu ..Za dan dva od moje jedine kćerke ostalo je pola djeteta ...pola karlice i sa jednom nogom...Rana joj se inficirala i morala je ići na čišćenje dok sam bila potpuno sama u Ljubljani osjećala sam se slomljenom predamnom je se pojavio ČOVJEK,HUMANISTA ,BORAC ČALN PREDSJENIŠTVA GOSPODIN ŽELJKO KOMŠIĆ...Možete zamisliti u Sloveniji među strancima u toj bolnici u kojoj ja nisam vidjela dana,sunca da mi je olakšao stisnuo mi je ruku on i rekao majko budi hrabra ...došao sam da vidim vašu kćerku i donio sam joj laptop ...Zauzvrat je samo trazio da budemo hrabre...Nakon vraćanja iz Slovenije u Sarajevo na ortopediju dok smo izlazile iz saniteta znala sam da smo same i da nas nema ko zagrliti i dočekati bar da nas neko ohrabri .Međutim najljepše stvari se događaju kad se najmanje nadaš po izlasku iz saniteta i ako je bilo kasno u noć ispred Ortopeske klinike Kosevo Sarajevo stajao je opet VELIKI ČOVJEK GOSP Željko Komšić..Poželjeo je mojoj kćerki dobrodošlicu ..oporavak zagrlio je onim načinom da se osjeti ohrabrenje toplina ...Osjećaj imaš nekog ...Znala sam da nismo napuštene ...I tako dok nisam dozivjela da da tog velikog čovjeka vidim na kućnim vratima ...Dok su drugi trazili gdje bi i u kojem restoranu mogli pojesti ručak,večeru popiti piće taj veliki čovjek je došao zagrliti moju kćerku ...Na dan kada je moja kćerka umrla stigao mi je telegram saučešća od Velikog Čovjeka Gospodina ŽELJKA KOMŠIĆA..
Pitam se nakon smrti moje kćerke gdje su ti "veliki ljudi" stranaka..Pitam se zašto šehidsko dijete nije zaslužilo da bude posjećeno od bilo koga a novine su pisale pune tri godine ...Pisale su kako smo same i nemoćne...kako je trebao novac za liječenje ..Gdje su moćnici bili ...Moćnici koji su očekivali glasove sa svoje foteljice...GOSPODINE ŽELJKO KOMŠIĆU MA KAKVU STRANKU DA OSNUJETE IMATE MOJ GLAS ..IMATE GLAS MAJKE ČIJE STE DIJETE DO POSLJEDNJEG TRENUTKA ZVALI OBILAZILI ..MOJI PRIJATELJI ZNAJU ZA VAS I OVU PRIČU KOJU ĆU POTKRIJEPITI SLIKAMA ...ŽELIM VAM SVU SREĆU OVOG SVIJETA VAMA I VAŠOJ PORODICI .. ŽELIM DA BUDETE VI NA ČELU DRZAVE I DA NELJUDE NAUČITE KAKO JE BITI ČOVJEK I SVU GAMAD DA ISKORIJENITE ..
Od srca zahvalna Jasminina majka Indira Smajlović..Srebrenik
