Forum Klix.ba

U duhu prethodnih 40 000 trivijalnih, je i zadnja "Gospina" poruka, 25.06.2011. :

"Draga djeco! Zahvaljujte sa mnom Svevišnjem na mojoj prisutnosti s vama. Radosno je moje srce gledajući ljubav i radost u življenju mojih poruka. Mnogi ste se odazvali, ali čekam i tražim sva zaspala srca da se probude od sna nevjere. Približite se još više dječice mom Bezgrješnom srcu da vas sve mogu voditi prema vječnosti. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu."

...Poručuje Marija Pavlović iz šesterokatne palače u Italiji.

Gospa od Sedam Watti

Zvala me nekidan u dva iza ponoći Gospa. Ima ona taj običaj, zovne u gluho doba noći da ispriča vic. Ili samo nako, da popriča.

Elem, lijepo se ja obradovao, "zdravo Marijo milosti puna Gospodin s tobom blagoslovljen plod utrobe Tvoje šta ima nismo se odavno čuli?", a Ona me odmah napala.

Kako ćemo se, kaže ona, čut ikako? Ti to ko nešto ljuta?, nesigurno ću ja. Što se ti, veli, ne javljaš na telefon? Zvala sam i nekidan, zvonilo svu noć, a ti ništa! Nisam valjda bio kući, što, jel bilo važno?, pitam ja. Jašta je, kaže, što bih te inače zvala u dva iza ponoći?! Jooj, zajoojao ja, zašto onda nisi ostavila poruku na sekretarici? Pa jesam, veli Ona, u tome i jest stvar. Bogami je nisam čuo, rekoh, na kojoj sekretarici? Kojoj i uvijek, malo se ona kao i iznervirala. Kod Vicke u Međugorju.

I što je bilo to jako važno što mi je Bogorodica imala reći u dva iza ponoći? "Moli", kaže, "Gospodina za mir". I to je sve? "Samo je to rekla", slegnula ramenima Vicka. Čuj, moli Gospodina za mir?! Svevišnji se valjda sprema za rat, šta li, rasporedio balističke projektile i napunio skladišta bojnim otrovima, pa ga sad valja moliti za mir? Kako sad stvari stoje, da nije Putin onako carski zajebo Obamu oko Sirije, džabe nama sve molitve.

Kao što sam džabe kasnije sat vremena objašnjavao Gospi prednosti moderne tehnologije: ona još ni koncept telefonske sekretarice nije do kraja shvatila, a kamoli SMS ili Fejs. Slabo oni gore prihvaćaju te tehničke novotarije. Umjesto, rekoh, da se tako neuka i neprosvijećena zajebavaš sa operaterima u Međugorju, lakše ti je, recimo, sljedbenicima ostavljati statuse na Twitteru. A znaš šta ona kaže?

Eto, veli ona uvrijeđeno, nek si me ti prosvijetlio!

Kad sutradan, Bogorodica stvarno prosvijetlila. Baš ono svijetli, sva sjaji, kao da je sad iz kozmetičkog salona. Prve, priča se u selu, primijetile neke dvije Talijanke što su molile u kući Gospine telefonske sekretarice u Bijakovićima kraj Međugorja. Prebirale one tako krunicu u rukama, mrmorile zdravomarije i slaveocu sve zvrljeći po sobi, kad će u neka doba jedna:

- Jooj, gospođo Vicka, divna vam je ova lampa!

I što da vam pričam, iste večeri pročulo se po Međugorju novo čudo neviđeno: u kutu Vickine sobe stoji gipsani kip Djevice Marije i svijetli! Danju se, objasnili u Međugorju sumnjičavim novinarima, ne vidi ništa, jer da bi Gospa svijetlila, mora biti mrak. I čim padne noć, zasja Ona zelenkastim svjetlom. Slabašno neko svjetlo – nema nego možda sedam-osam watti – ali bogami svijetli. Isto semafor u Čapljini.

Već do ponoći hiljade ljudi stiskale su se u malim Bijakovićima vidjeti Gospu od Sedam Watti, nije se toliko svijeta okupilo ni kad je ono prije sedamdeset godina proradila "pratarska centrala" na Lištici i zasvijetlio Ljubuški. Sjatili se dopisnici hrvatskih i svjetskih televizija, grozdovi novinara i fotoreportera iznikli oko Vickine kuće, samo se još čeka Nino Raspudić da na međugorskom Radio-Miru objasni kako je zelena "daidžinica" kriptokomunistička podvala katoličkom puku.

Taman, eto, vatikanska komisija za Međugorje završila s radom oko Gospinih ukazanja, a Ona zasvijetlila u Bijakovićima. Valja sad Papi tamo slati električare.

Da Bog zaista postoji, i da sam ja Taj, mene mi moga, digao bih ruke od svega. Napravio On, eto, čovjeka na svoju sliku i priliku, sve mu lijepo objavio, zapisao i nacrtao, dao mu ruke, pamet, vlastitog sina i dvije hiljade godina da razmisli o svemu, i dokle je dvije hiljade godina kasnije stiglo to misleće biće, jedino koje je blagoslovio darom Spoznaje? Eno ga dolje, ničice pao pred jeftinom gipsanom figurom u nekom sobičku u Bijakovićima i slavi Svemogućeg što je učinio da kip svijetli!

- Bravo, majstore! – zajebava gore Svevišnjeg Nečastivi, i neka ga.

Malo me, misli se On, i zajebava.

Dvije hiljade godina filozofskih i teoloških rasprava kasnije, Gospodin, njegov Sin i gospođa Majka ispali su – kako je to otprilike shvatio čovjek – provincijska mađioničarska atrakcija, cirkus na seoskoj ledini. I da je bar neki trik, ni pola jada, nego - svjetleći kip! Iste takve u suvenirnici kraj crkve prodaju po četresdevet maraka, a ovi navalili kod Vicke. Što će biti sljedeća senzacionalna vijest? "Iz sanduka za šalovanje betona, što ga je međugorski vidioc na gradilištu svog hotela cirkularom prepilao ne znajući da unutra spava seoski župnik, velečasni je izašao u komadu, živ i zdrav!"

Da je Božja Providnost umjesto jedne Gospine figurice osvijetlila cijelo neko selo, recimo one kliške župe kraj Konjica što su bez struje od rata, to bi bilo čudo. Međugorje, s druge strane, izgleda noću poput Las Vegasa, blješte raznobojni neoni na restoranima i barovima, svijetle billboardi, izlozi dućana, zvjezdice na hotelima i reflektori na koncertu Nine Badrić, svijetle ona dva zvonika kao da ih je kralj Fahd zidao, stenje dalekovod iz Čitluka, pola prometa Elektroprivrede HZ Herceg-Bosne slijeva se u Međugorje, a tamo pali na koljena pred jednom svjetlećom figuricom.

- Bravo, majstore! – zajebava gore Svevišnjeg Nikola Tesla.

Da, rekoh, zaista postoji, i da sam ja Taj, digao bih ruke. Džabe je krečio.

Oko jednog se svjetla, recimo, u isto vrijeme na istih par Gospodnjih stopa kvadratnih vodi ozbiljan teološki rat za jedan ozbiljan teološki časopis, ali nema tamo dopisnika hrvatskih i svjetskih televizija, nema novinara i fotoreportera, ne šalje Papa tamo komisiju sastavljenu od vrhunskih vatikanskih inženjera lake struje. A opet, istini za volju, nije to ni bilo neko čudo, to kad je jednog dana iznenada smijenjen glavni urednik fra Drago Bojić, kad je dakle Fratroprivreda Bosne Srebrene isključila "Svjetlo riječi", barem onakvo kakvo im je desetljećima svijetlilo. Nek su, rekla bi Gospa, oni njih prosvijetlili.

Umjesto fra Drage Bojića i ozbiljnog, kritičkog "Svjetla riječi", imaju sad bosanskohercegovački Hrvati "svjetlo Gospe", gipsanu figuricu što svijetli kad padne mrak, jeftin trik za školske predstave, dječje rođendane i katoličke blagdane, taman po mjeri svoje teološke elite i njihova nebeskog Mandraka Mađioničara.

- Bravo, majstore! – zajebava Ga gore Harry Houdini.

I On, šta će, konačno umoran i razočaran digao ruke. Spustila se gusta, hm, mrkla noć iznad Hercegovine. "Tama riječi". Potpuni je mrak u Herceg-Bosni, ne vidi se prst pred nosom, samo u jednoj kući u Bijakovićima kraj Međugorja gori Gospa.

Da bi, naime, Gospa svijetlila - objasnit će vam u Međugorju - mora biti mrak.

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Elem, prošle jeseni, na prvu nedjelju Došašća, pomolio se trener Manchester Cityja Roberto Mancini Majci Božjoj Međugorskoj za pobjedu nad Liverpoolom, ne bi li na vrhu tablice gradskim rivalima iz Uniteda pobjegli sedam bodova. "Ništa se ti ne sekiraj", reče mu Gospa, "pomoći ću ti." Na poluvremenu, međutim, bilo samo 1:1, pa prišao Edin Džeko treneru da ga pusti u igru. "Nema nikakve potrebe, obećala nam je pomoći Gospa Međugorska", rekao mu Mancini vraćajući ga na klupu, pa ubacio Balotellija. I šta? Ovaj dobio crveni karton, dobro na kraju ostalo i 1:1.

Dva tjedna kasnije, na blagdan Bezgrešnog Začeća, pomolio se Mancini Majci Božjoj Međugorskoj da pobijede Chelsea i zadrže onih pet bodova prednosti. "Ne brini", reče mu Gospa, "pomoći ću ti." Opet, međutim, na poluvremenu bilo samo 1:1, pa došao Džeko treneru da ga ubaci u igru. "Samo ti odmaraj, pomoći će nam Gospa Međugorska", rekao mu Mancini i vratio ga na klupu, pa poslao na teren DeJonga. I šta? U 82. minuti Lampard zabio za Chelsea, City doživio prvi poraz u sezoni, a United razbio Wolvese 4:1 i primakao im se na dva boda.

Dva tjedna kasnije, na Božić, pomolio se trener Cityja Majci Božjoj Međugorskoj za pobjedu nad West Bromwichom, ne bi li nekako zadržao i ta dva boda prednosti. "Ne sekiraj se", reče mu Gospa, "pomoći ću ti." Na poluvremenu, međutim, bilo samo 0:0, pa Edin Džeko stao pred Mancinija, sad već malo i nestrpljiv. "Sve okej, pomoći će nam Gospa Međugorska", odmahnuo ovaj vraćajući ga na klupu, pa ubacio Barryja. I šta? Jedva ostalo i tih 0:0, prvi put u prvenstvu City nije dao gol, a United razbio Wigan 5:0 i izjednačio se s rivalima.

Dva mjeseca kasnije, na treću korizmenu nedjelju, pomolio se trener Cityja Majci Božjoj Međugorskoj da pobjede barem slabašni Swansea i ostanu nekako u trci s Unitedom. "Ništa ti ne brini", reče mu Gospa, "pomoći ću ti." Na poluvremenu, međutim, opet bilo samo 0:0, pa nervozni Džeko došao do Mancinija da ga konačno pusti u igru. "Kažem ti, neće trebati, pomoći će nam Gospa Međugorska", umirio ga trener i vratio na klupu, pa poslao Agueru. I šta? U 82. minuti Moore zabio za Swansea, City doživio novi poraz, a United pobijedio West Bromwich 2:0 i najzad ih prestigao na čelu tablice.

Otišao onda Mancini u manchestersku crkvu Svete Marije da joj se požali. "Cara Madonna, obećala si mi pomoć, a ono protestantsko đubre Ferguson prestiglo nas na tablici!?!" "Jebiga, Roberto", začu tada odozgo rezignirani ženski glas, "četiri puta sam ti slala Džeku!"

Dobro, nije ti loš taj, rekoh Koži, ali malo vuče na bošnjačku propagandu. Čisto dvojim da bi Gospa Međugorska spašavala klub čiji je vlasnik arapski šeik Mansour bin Zayed, pa mu još u pomoć slala Edina Džeku. Nego Bošnjaci zajebavaju, ljuti na Mancinija što ignorira "bosanskog dijamanta".

Svejedno, zajebancija ili ne, tek nakon toga Mancini uvrstio Džeku u prvih jedanaest. Shvatio valjda konačno Gospinu poruku, da je spas "tu, pred nosom i pred očima". "Među nama". Među njima tako, pred nosom i pred očima, cijelo mu vrijeme sjedio Edin Džeko, a on vrtio Barryja, Zabaletu, Johnsona, nema koga nije, da je imao Mirzu Džafića iz prijedorskog Rudara, i njega bi s klupe digao prije nego Džeku.

Tako se u subotu, pred blagdan Blagovijesti, Edin Džeko vratio u prvu momčad, odigrao bogami cijelu utakmicu sa Stokeom. I šta? Promašio Džeko sve što je zapucao, City jedva izvukao 1:1, a United dobio šansu da im u ponedjeljak pobjedom protiv Fulhama pobjegne na tri boda. Popizdio onda trener Cityja, odmah u nedjelju odletio u Mostar, pa ravno u Međugorje, da raščisti tu stvar s Gospom. "Carissima Madonna", skrušeno on kleknuo na brdu Ukazanja, "što me zajebavaš?". "Pa malo", nasmiješila se Djevica, "nisi se valjda naljutio?"

Sastao se onda Mancini sa župnikom fra Petrom, koji mu je objasnio da, "među nama", pravi katolik nikad ne moli za sebe, nego protiv komšije. "Vi molite da komšiji crkne krava?", šokirao se trener. "Povazdan", priznao mu fratar. "Vidiš, što su vama United i City, to su nama Velež i Zrinjski. A mi nikad ne molimo da pobijedi Zrinjski, nego da izgubi Velež."

Mancini potom cijelu nedjelju molio da United sutradan izgubi od Fulhama, pa otišao kod vidjelice Vicke, sve bilo u novinama: ova mu položila ruku na glavu, zatvorila oči i u transu rekla da vidi kako će komšiji sutra crknuti krava, a Roberto konačno shvatio tu stvar s Gospinim porukama. Ili nije?

- Jel papak još tu? - nazvao tada netko fra Petra.

- Jest – odgovorio ovaj u mobitel. - Eno ga moli.

- Glupi žabar – nasmijao se Alex Ferguson.

- Ali veliki vjernik.

- Nego, "među nama" – tiho je Unitedov menadžer izgovorio tajnu Gospinu lozinku - koja je poruka ove nedjelje?

- Kaže Gospa, četres' somova – spremno će fra Petar. - Za popravak krova, zvonika i to.

- Zaokružit ćemo na pedeset, pa faljen Isus i Marija.

- Vazda budi.

Tako je, da ne duljim, ovoga ponedjeljka - dok je trener Cityja u međugorskoj crkvi dirljivom vjerom palio svijeće da mrskim rivalima crkne krava i izgube od londonskog Fulhama – United zagovorom Majke Božje Manchesterske savladao Londonere 1:0 i odlijepio se Cityju na tri boda razlike.

A Mancini se s vozačem uputio kući, puna srca i puna kofera, s plastičnom kineskom Bogorodicom, blagoslovljenom krunicom, poliesterskim raspelom i čvrstim Gospinim obećanjem kako će na Cvjetnicu učiniti sve da United izgubi od Roversa.

Ima Kožo, veli, i o tome jedan. Elem, tek što su od župnog dvora krenuli prema mostarskom aerodromu, nisu ni zamakli za susjednu kuću, kad osjetiše snažan udarac. Izašao šofer iz limuzine, a pod kotačima – prava pravcata krava. Sjetio se onda Mancini i fra Petra i Vicke, nasmijao se i poslao vozača u kuću da pita kolika je šteta, da plati. Otišao ovaj, ali ga nema satima i danima, zakasnio na kraju Mancini i na Cvjetnicu i na ligaško kolo, pa izgubio i utakmicu, i titulu, i posao.

"Pa dobro gdje si ti?", pitao on bijesno kad se šofer najzad pojavio. "Nećete vjerovati, ali tamo u kući sve Cityjevi navijači, svi u Džekinim dresovima!", odgovorio ovaj. "Ja im onda rekao da sam vozač Roberta Mancinija i da sam upravo pregazio govedo, a oni stali skakati i vikati 'šućur Allahu!', pa izvadili rakiju i tri dana me častili!"

- I nisu se naljutili zbog krave? - iznenadio se Mancini.

- Ma jok - odmahnuo mu vozač. - Platio je, kažu, Ferguson.

Popustio na kraju strogi starac, digao ruke nemoćan pred novotarijama koje ne razumije. Svijet se promijenio, pregazilo ga vrijeme, i morao je to naposljetku priznati.

- Dobro, kako hoćete - rekao je na kraju malodušno.

- Ali to je najnovija tehnologija - pokušao ga je odobrovoljiti dugokosi mladić. - Svaka se poruka stavlja na Facebook, jednostavno je i pregledno.

- Tako je - ohrabrila se sad i mladićeva majka. - Sprava je čudo, vidi, LED IPS TFT LCD ekran, 960 piksela, 512 mega eDRAM memorije, 32 giga fleš memorije, GSM/GPRS/EDGE povezivanje, UMTS/HSDPA/HSUPA, Bluetooth, Wireless...

- Radite što vas volja - prekinuo je starac.

I tako je objavljeno da će Majka Božja Međugorska od sada svoje poruke distribuirati preko i-Phonea i i-Pada, zahvaljujući aplikaciji osječke tvrtke "Inchoo" i američkog partnera "Surgeworks", koja se za samo dva dolara može preuzeti na i-Tunesu, donoseći najnovije Marijine poruke vidiocima u Međugorju, kao i arhivu svih njenih dosadašnjih objava.

Završila je konačno era komuniciranja elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama, gorućim grmovima, vulkanskim erupcijama, potopima, munjama i najezdama skakavaca, nema više primitivnih, prevaziđenih ukazanja u deblima bukve, kori oraha, kriškama mortadele ili talogu kafe, nema više ukazivanja na hercegovačkim brdima, po ledenoj zimi i paklenom čelopeku: od sada poruka Majke Božje korisnicima stiže izravno na njihove mobilne uređaje, ne moraju se ni Gospa, ni vidioci, ni pretplatnici micati iz svojih soba.

I sve je bilo sjajno, funkcionirala stvar bez greške, dok nije na kraju zainteresirala i Gospodina. Opirao se dugo starac tom čudesu moderne tehnologije, pa na kraju ipak nevoljko prišao Sinu i apostolima.

- To je to?

- Aha, i-Pad - odgovorio Isus. - Donio nam Holbrooke.

- I kako to sad ide, presječem taj i-Pad nožem napola i u presjeku vidim lik Gospe, šta?

- Ma ne - nasmijao se Sin. - Evo, vidi: izabereš na meniju Međugorje, pa select language, imaš messages, annual messages, pritisneš na new message, i hop... evo: "December 2, 2010: Dear children, Today I am praying here...", kužiš? Jednostavno.

- Svašta li danas neće izmisliti! A šta je ovo?

- Search, pretraga. Možeš tražiti Marijinu poruku po datumima ili ključnim riječima, tu su sve poruke unatrag trideset godina, od prvog ukazanja do danas!

Pokazat će se to, međutim, kobnom greškom: cijelu se tu noć zabavljao Gospodin najnovijom Appleovom igračkom, kad ujutro, za doručkom, vidjeli Marija, Josip i Isus da je stari loše volje. Nitko ništa ne govori - nitko nikad ništa ne govori kad je stari loše volje - čuje se samo zveckanje pribora za jelo, tanjura i čaša.

- Jesi poslala godišnju Božićnu poruku vidiocima u Međugorje? - upitao najzad stari tobož nezainteresirano.

- N... nisam još, tek je petnaesti - promucala Marija, sve gledajući u Josipa i Isusa. A oni zabili poglede u tanjure.

- Hm - zahmhao Gospodin. - A jesi razmislila što ćeš reći?

- Vidjet ću, ne znam još - procijedila najzad Gospa.

- A što ne bi pozvala na molitvu? - prekinuo je starac. - Što ne bi, štajaznam, pozvala ljude da se mole?

Josip i Isus oprezno digli glave, i vidjeli Mariju potpuno blijedu. Bilo je jasno da je shvatila o čemu se radi. Gadno je nešto zabrljala Djevica Marija, i stari je uhvatio.

- Mogla bih i tako nešto - koprcala se Marija u očaju.

- Naravno da bi mogla, nisi nikad dosad, jel da? Nikad dosad nisi pozvala ljude na molitvu, jel da, nisi se sjetila?

- Vidi, mogu objasniti...

- Šta?!? - planuo konačno Gospodin, pa izvadio ispod bijele haljine i-Pad. - Petsto poruka poslala si u posljednjih trideset godina preko Međugorja, čitao sam cijelu noć, jednu po jednu, i od tih pet stotina poruka ti si na molitvu pozvala, da vidim, samo trenutak... pet stotina puta!!!

- Ali...

- Pet stotina potpuno istih poruka! "Danas vas više nego ikad pozivam da se molite, bla bla, hvala što ste se odazvali mom pozivu" - sijevao je Gospodin gromovima i munjama. - Evo, izabrat ću nasumce... “21. lipanj 1984.: Molite, molite, molite! Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu"... "25. rujan 1990.: "Pozivam vas na molitvu srcem, da vaša molitva bude razgovor s Bogom. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu"... "25. listopad 1998.: Ne zaboravite, ovo je vrijeme milosti, zato molite, molite, molite! Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu"... "25. kolovoz..."

- Ali...

- Kuš! - zagrmio je Gospodin. - "25. kolovoz 2009.: Molite, molite, molite i radite na osobnom obraćenju kako biste bili znak Božje ljubavi drugima. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Kao automatska sekretarica!!!

I zaista, kad čovjek pomoću nove aplikacije za i-Pad prokrstari malo arhivom Gospinih međugorskih ukazanja i poruka, ostane malo osupnut neinventivnošću Majke Božje. Pet stotina poruka, i svih pet stotina manje-više istih, baš kako reče Gospodin, "kao automatska sekretarica".

Ne zna čovjek što je veće: Marijina nemaštovitost ili njena potpuna socijalna neosjetljivost. Trideset godina ona uporno i redovno, tjedno ili mjesečno, šalje svoje poruke, Međugorje se za to vrijeme mijenjalo i promijenilo, cijela Bosna i Hercegovina, Balkan i Europa, cijeli svijet se stubokom mijenjao i stubokom promijenio u tih trideset godina, bijesnili su ratovi, raspadali se imperiji, padale su bombe oko Gospinog svetišta, tekle kolone izbjeglica, krikovi iz obližnjih logora parali su nebo nad Međugorjem, stotinu hiljada ljudi ubijeno je Majci Božjoj pred očima, milijuni su napustili domove, golema je i strašna nesreća pala na njenu dječicu, i još strašnija mržnja ovladala njihovim srcima, a Gospa Međugorska na sve je to imala reći samo "Molite, molite, molite". I, jasno, "hvala što ste se odazvali mom pozivu".

Onih dana kad je počinjao rat u Bosni, Majka Božja nedvosmisleno je poručila: "I danas vas pozivam na molitvu da se preko molitve još više približite Bogu. Zato prihvatite još jednom moj poziv i počnite iznova moliti, dok vam molitva ne postane radost. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!"

Kad su se Mariji u travnju 1993. dugačke kolone bošnjačkih logoraša vukle pred nosom, u svega par kilometara udaljeni Dretelj, moglo je izgledati čak i da se zajebava: "Idite u prirodu i gledajte kako se priroda budi, i bit će vam pomoć da otvorite vaša srca prema ljubavi Boga Stvoritelja. Kada ima ljubavi u vašim srcima, onda ima i molitve. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu."

Otkrilo se tako da je Gospa sve ove godine zabušavala, da nije bilo i-Phonea i međugorske aplikacije s arhivom njenih poruka, ne bismo ni mi ni Gospodin shvatili da je cijelo vrijeme prepisivala jednu te istu poruku, kao državni činovnik zaboravljen u nekoj sigurnoj budžetskoj sinekuri, sve dok ga nisu uhvatili kako je trideset godina samo prepisivao nekakav izvještaj iz 1981. godine.

Nakon toga nemilog događaja Gospodin je Mariji, Isusu i apostolima oduzeo i-Phone, i-Pod i sve te skupe fancy igračkice. A na zemlju se, vele ljetopisi, spustila četrdesetodnevna kiša, biblijski potop poplavio Bosnu, otopio se Sjeverni pol, proradili planetom vulkani, tresla se zemlja, tsunamiji, tornada i snježne oluje, ptičja gripa, svinjska gripa, ljudska gripa, strašne bolesti i epidemije navalile na čovječanstvo, a na koncu počela i Premijer liga BiH.

- Onda, jel mi dobra ova aplikacija? - zadovoljno odozgo gleda stari, zaokruživši pogledom stol. - A gdje je Marija?

- Eno je u onom orahovom panju, u Posušju - odgovorio Josip. - K'o da ne znaš.

vao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, pred trideset drugu godišnjicu Gospina ukazanja u Međugorju okupili se vjernici u kući vidjelice Marije Pavlović-Lunetti, pa čekaju da se pojavi Majka Božja. Koncentrirala se vidjelica Marija, sklopila ruke i zatvorila oči, a okupljeni vjernici oko nje pobožno mole iščekujući Gospinu poruku. Mrmorili oni tako i čekali bogami i do deset navečer, kad se odjednom otvorila vrata, kuću okupala zasljepljujuća svjetlost, a na vratima se ukazala prekrasna žena u plavom: Bezgrešno Srce gori joj na grudima zlatnom buktinjom, baš kao na onim plastificiranim naljepnicama sa štandova u Podbrdu.

- Marija? - reče Ona. - Marija Pavlović-Lunetti?

- Ja sam, Gospe moja! - raširi ruke vidjelica Marija.

- Aleluja! - padoše na to okupljeni na koljena.

- Majko Božja, što nam poručuješ? - krene onda ganuta vidjelica prema plavoj silueti na jarkom svijetlu, pa kako priđe bliže, tako joj se Gospino zlatnoplameno srce učini kao, božeprosti, nekakav medaljon, baš poput onih sa štanda u Podbrdu. Priđe vidjelica još bliže, kad ono - nije medaljon, nego značka! Pogleda malo bolje, a na zlatnom Bezgrešnom Srcu Djevice Marije lijepo piše "Federacija BiH - Federalna uprava za inspekcijske poslove".

- Gospodo, izvolite napustiti objekt, gospođo Marija, vi ostanite - kaže u to žena u plavom, pa se okrenu kolegi iza sebe. - A ti ugasi tu lampu, ubi me ba, šta ti je?!

Tako se, čitali ste u novinama, prošlog ponedjeljka - dan uoči trideset druge godišnjice Gospina ukazanja - u Međugorju ukazali inspektori državnih i federalnih inspekcija, pa banuli i u kuću slavne vidjelice Marije Pavlović-Lunetti. Učas se hercegovačkim las vegasom proširio glas o čudesnom ukazanju inspekcije, nastala je strka kakve nije bilo ni 1981, kad se ono Mariji Pavlović i petorici njenih prijateljica i prijatelja prvi put prikazala Blažena Djevica Marija.

Razbježalo se pred inspektorima sve živo, pobjegli iz gradića prodavači suvenira, šverceri deviza, nosači, vozači, vodiči, redari, prevoditelji, ministranti, nije u Međugorju, priča se, takve bježanije bilo ni kad je Udba dolazila. U jednom hotelu sa pedeset četiri sobe - zabilježili novinari - inspektori zatekli samo prestravljenu recepcionerku: nestale sobarice i čistačice, nestali kuhari i konobari, nestali i sami vlasnici. U cijelom pustom marijanskom svetištu ostalo tako samo nekoliko desetaka hiljada zbunjenih hodočasnika i unezvjerena Djevica Marija na brdu iznad Podbrda.

- Stanite, djeco, čekajte me! - odozgo je, kažu očevici, vikala Majka Božja, pa pridržavajući dugačku plavu haljinu zaprašila nizbrdo za svojim razbježalim stadom. - Ja sam vaša majka i ne mogu vas ostaviti same u lutanju i grijehu!

Je li baš tako bilo, ne znam - nisam bio - ali znate kako kažu, ako laže koza ne laže rog, ako laže Kožo ne laže Bog, ili kako već ide: sutradan, naime, na službenom sajtu međugorskog svetišta osvanula najnovija Marijina poruka, datirana 25. lipnja 2013. - eno vam je na www.medjugorje.ws, lijepo piše crno na bijelo, pa na trideset jezika, citiram - "Ja sam vaša majka i ne mogu vas ostaviti same u lutanju i grijehu!"

Ni pet minuta kasnije, u podnožju brda federalna inspekcija zaustavila neku zadihanu ženu u plavoj haljini: faljenisus gospođo, vazda budi sinko, molim vas dokumente.

- Znatel' vi ko sam ja? - malo kao i drčno upitala ga ona pružajući papire.

- Gospođo draga, da znam svakoga u Federaciji, ne bih ja tražio dokumente - umornim glasom će inspektor, vrteći u rukama plastificiranu naljepnicu s Gospinim likom, sve s Bezgrešnim Srcem što joj na grudima gori zlatnom buktinjom, i natpisom "Blažena Djevica Marija - Međugorje". - Šta je ovo?

- Lična - odgovorila je žena, dok su joj se obrazi crvenjeli kao da je ono plamteće srce sad progutala.

- Marija, Marija, šta ćemo s vama? - vratio joj inspektor naljepnicu. - Odakle ste, Marija?

- Iz Nazareta, Palestina.

- Bogami ste onda izdaleka potegli. Čime se bavite, Marija?

- Šaljem ljudima poruke i tako.

- Poruke? To nešto k'o SMS?

- Pa, recimo.

- Znači telekomunikacije. Onda imate i radnu dozvolu?

- Naravno - izvadi na to Marija malu, plavu knjigu.

- Šta je to?

- Novi zavjet - odgovori ona. - Unutra vam sve piše.

- Sačekajte tu - reče onda inspektor, pa zamakne put automobila.

I šta je bilo? Inspektori detaljno proučili Gospinu radnu dozvolu, sva četiri evanđelja, sve zavjetne knjige i poslanice, pa ispalo da u cijelom Svetom pismu ne postoji na Marijino ime nikakva dozvola za vršenje usluga u telekomunikacijama, niti ikakvih zapravo usluga u bilo čemu!

Marija se u Bibliji - stoji u obrazloženju rješenja Uprave za inspekcijske poslove - spominje samo i isključivo kao Isusova biološka majka, nema u cijelom Svetom pismu nijedne jedine riječi štovanja njene božanske ili čudotvorne uloge, ni sam Isus joj ne pridaje takav značaj, nijednom riječju se u Novom zavjetu ne spominje ni njena smrt, ni uznesenje na nebo, nikakva njena nebeska slava ili duhovna dimenzija, nikakva transcendentalna svojstva ili proročanske sposobnosti, nikakva moć utjecanja, ispunjavanja molitvi ili posredovanja Boga, nema nijedne njene duboke misli, hiperbole ili prispodobe - nema ništa.

Marija iz Nazareta, ukratko, uopće nema licencu za pružanje telekomunikacijskih i drugih božanskih usluga: posljednji put Biblija je spominje u Djelima apostolskim, kad je ono na Pedesetnicu bila s apostolima, nakon čega netragom nestaje iz Svetog pisma. Sve dok je, eto, prošlog ponedjeljka u zaseoku Podbrdu nisu zaustavili federalni inspektori, pa joj po članu 17. Zakona o zapošljavanju stranaca razrezali dvije hiljade maraka kazne i šest mjeseci zabrane obavljanja djelatnosti.

Opustjelo otada Međugorje, spakovali se prodavači suvenira, vlasnici agencija i šverceri deviza, otišli nosači, vozači, vodiči, redari, prevoditelji i ministranti, otišle recepcionerke, sobarice, čistačice, kuharice i konobarice, budzašto domaćini prodaju velebne vile, pansione, hotele i restorane, a rijeke Marijinih hodočasnika krenule se spuštati na jug.

Nekidan se navodno ukazala jednom advokatu u Čapljini.