@Sesti (a i generalno)
Ma znas kako ti ja gledam na sve to... - jebe mi se.
U sustini, i realno, kad je svo ono sranje pocinjalo ja sam mjesecima unaprijed znao da ce do njega doci, iako sam bio mladjahan. Puno sam putovao sa sportom u periodu '85-'92, i nagledao sam se i naslusao svega i svacega. Npr. '91 sam vec imao priliku da se sretnem sa srbo-cetnickim rezervistima u Titogradu, danasnja Podgorica, pa i umalo da se ne pobijem s njima na sred ulice, sve radi budalastine. Nebitno. U HR sam iste godine imao priliku slusati i gledati kako se tenzije dizu i lagano usijavaju... iste godine u BG sam, opet, imao priliku gledati i slusati ljude, svoju raju +/- 2-3 godine, a cesce + nego -, kako vecinom planiraju da bjeze iz zemlje da ne bi bili mobilisani (vec tada su bile ubrzane mobilizacije na snazi), itd. itd. Onda sam '91 gledao i kako JNA ukopava artiljerijske polozaje oko Sarajeva, a eto...smatram da nisam bas pretjerano glup, a znajuci sve prethodno nije mi bilo tesko sabrati 2 i 2, i znati da ce i ovdje biti svega.
E sad...i pored svega toga, ipak nisam mogao ni pretpostaviti koliko ce tu biti toga "svega", kao ni da ce trajati koliko je trajalo. Isto tako, cak ni kada je sve pocelo, ja i dalje nisam imao pojma sta znaci "cetnik" i "ustasa", a pogotovo "balija", sto je i razumljivo jer u skoli se iz istorije ucilo o cetnicima i ustasama, ali se balije nikad nigdje nisu spominjale... I trebalo mi je 2-3 mjeseca da skontam sta je sta, ko je "ko" i "iz cega" dolazi, a tek onda da to i nekako uklopim u imena i prezimena ljudi. Jednostavno, nisam nikada bio tako odgajan, pa mi je sve to bilo totalno strano. A pouzdano znam da je ista stvar bila i sa 90% moje raje, raznoraznih imena i prezimena.
I onda je to islo kako je islo, ratovalo se jer se bilo tu, jer se nije imalo drugog izbora, a nikad nisam bio pi*ka pa da se nesto izvlacim i krijem od bilo cega. I tako od pocetka do kraja. Doduse, nekad '93, kad sam shvatio da to i nije bas "bitka" za BiH, nego da je tu za moj ukus i previse nekakvih etno-vjerskih komponenti, pa onda na bazi toga i profiterstva, zavaljivanja, itd., lagano sam se poceo drzati po strani gdje god sam mogao. Danas mi je radi toga i drago, jer ovo nije ono za sta sam se ja borio (mislio sam da se borim da nam svima bude isto, bez obzira na ime i prezime, al' eto...ispalo je da to nije bilo tako ni od pocetka).
Ali, zato meni danas i dalje necije ime i prezime ne znace nista, sve dok je taj neko covjek. Sve dok se s njim/njom moze normalno komunicirati, raditi, pricati, zajebavati (s njom i seksat, normalno

). Onog momenta kad taj neko vise nije covjek, kad pocnu budalastine, laganja, varanja, supljiranja, preseravanja, onda je - voz. Odjebaus. I opet - bez obzira na ime i prezime, a pogotovo na etnicku, nacionalnu ili vjersku pripadnost/opredjeljenje.
Rat... Jebi ga... bio je. Sta sad? Treba da zivim pod presijom tog rata? Da mrzim sve i svakoga oko sebe samo radi tog nekakvog imena koje taj neko nije ni birao? Meni to ne ide, jebi ga... dzaba, takav sam.
Za mene su te etnicke pripadnosti i vjere ionako imaginacije. Nista opipljivo, nista bitno. Totalno irelevantne stvari u zivotu koje ne znace ama bas nista.
I u skoli sam se pobio s ovim ili onim, ili na ulici, svejedno, a danas sam s tim istim odlican haver. Neko ce reci - djecije stvari. A meni je i to svejedno. Pobio se sakama i nogama, ili nozevima i palicama, ili pucali jedan na drugog, u cemu je razlika? Glava moze otici u svakom slucaju.
Tako da, Trokadero, a i ostali "oni", sto se mene tice vazda se kafa moze popiti, razmijeniti ratna iskustva, popricati, nasmijati se, itd. To sto fizicki, vjerovatno, svakom pojedinacno mogu otsarafit' glavu, nema nikakve veze
