#401 Re: Kako stimulisati povratak dijaspore i stopirati odliv ml
Posted: 18/07/2012 17:04
Meni to lici na onu "Oni imaju voz a nas se po trojica tiskamo u taksiju."Miss RX wrote:Vrlo interesantan post.Bar za mene jer zvim u USA u radim u zdrastvu.Kao farmaceut.I ja sam verifikovala diplomu ,bilo je izuzetno tesko.Mislim da je za ljekare jos teze.Biti farmaceut ili ljekar,opste prakse ili specijalista u USA apsolutno nije lako.Mada zaradjujemo ,pogotovo za bosanske prilike velike pare ,ipak ,mislim da i nasi ljekari i farmaceut u Bi H,sasvim pristojno zive.Lacrosse wrote:Cuj, prva godina u Americi je i najteza. Moras u isto vrijeme preboliti Bosnu i osvojiti Ameriku. Meni je ta godina bila teza od ratne bilo koje, nakon toga, bitno je samo znati svoj cilj, i traziti sredstvo da ga ostvaris, korak po korak, ako je dan tezak i tebi jebeno, znaci da si sebi previse odlomio, odlomis manje, spustis metu na nesto sto je moguce ostvariti recimo - usparacu na kraju sedmice 100 dollara, umjesto - dobicu posao na super mjestu, pa tako. A na pitanje sto ti je trebalo - pogledaj sve bijelce oko sebe, sve i jednog. Svi su oni dosli od nekog. I svi su oni dosli, iz boljih zemalja nego sto je tvoja. Jer, od Bosne nema gore zemlje u Europi. Bosna se sluzi kao kazna zatvorska, kao ljuta rana, kao problem, i kao dijagnoza. Bosna te obiljezi, a da nisi ni svjestan. Bosna se zavoli, na pogresan nacin, dok ni ne znas kako da mislis, i kako da procesuiras to sve.
Evo mene, nakon 14 godina, plata $230 hiljada dollara godisnje.
Radim ko ljekar.
A o povratku?
Pa ne mogu se ja vratiti da pisem zelene recepte kao visoko kvalifikovana osoba da bi neko pio antibiotik od 1 marku, a ja imao platu od 1000 maraka? Ne mogu se ja vratiti a da cekam na neciji CT po dva mjeseca, na necije laboratorije vise od 2-3 dana, na neciji patoloski nalaz vise od 1 sedmice, ne mogu se vratiti tamo gdje moras imati stranacku pripadnost da bi bio neki lider, gdje npr. ljudi koji ne vide 1 pacijenta godisnje su oni kojih se najvise plase i boje na medicini, gdje nema inicijative da vidis danas 100 pacijanata a ne 10, gdje nema elektronskog medicinskog rekorda, gdje nema istrazivanja jer za to treba novac, gdje je akademija sva lazirana, i gdje Torabija dovode kao pocasnog gosta da on prica i vazi o necemu po fakultetima, ne mogu da se vratim tamo gdje nema lifta u bolnici pa ne mogu invalidi da odu s 2 na 4 sprat, ne mogu da se vratim tamo gdje ne smije sestra da zovne ljekara u sred noci, ne mogu da mi donose ljudi poklone i koverte, umjesto da te sistem plati, a ljudi da porezima napajaju sistem.
Ako sam se skolovao 25 godina, pa necu da radim za 1000 maraka bolan a razmisljam mogao sam u Americi zaraditi 30 hiljada maraka za isti mjesec. Ja mogu u BiH doci samo misionarski, dakle da mi organizuju misiju da dodjem mjesec dana, ambulantna kola, i da zadjem po selima pregledati narod. To bih voljeo i ne bi mi niko morao platiti nista, ali hocu da imam dostup ljekovima koji nisu samo sa zelene liste, nego daj mi fond of 20-30 hiljada maraka za ljekove, pa da idem to rasporediti gdje i kako. Ali, koce mi reci hvala? Reci ce - onoj babi dao inekciju a ovoj nije, mora da su ga tamo podmitili, ili, ovako ili onako. Druga ideja, voljeo bih u Bosnu da dodjem i otvorim hospice, volunterski. Dakle mjesto na koje dolaze ljudi da umru. Da mi je naci jedno 30 nasih ljekara vani, da se povezemo i sprovedemo to u djelo, mislim da na kraju necijeg zivota, moze se postici jako mnogo da osoba umre bez da se pati, a i da nisu familiji teret, kod nas medjutim cusnu te negdje u stranu, lezis u bolnici i cekas svoj ur, pitajuci se sto nije prije nego kasnije. Ali, ne mogu ja sam organizirati ovo, a ne mogu ni da me jebu po salterima kad imam par dana odmora.
A vjerovatno su mnogo vise rahatniji i imaju manje odgovornosti nego mi.Bez vrijedjanja.....Meni kao farmaceutu je glava u torbi i mala pogreska moze da me ukopa za cijeli zivot,kao i ljekara u USA.
Prije svega obrazovanje doktora ili farmaceuta je preskupo.Kad se zavrsi i dobije diploma krediti za skolovanje su 100.000+.Dakle to vam je odmah start.....da vracate za obrazovanje dug....Pa kad se zavrsi i pocne raditi ,kupe se bolja kola,pa kuca,kuca mora biti na boljoj lokaciji ,a ovdje se lokacija placa i te kako dobro.Ako se ima dvoje djece ,djeca se salju u privatne skole.One su strasno skupe.Dakle dok to prosjecan doktor ili farmaceut poplaca,bome i ne ostane puno od tih silnih doalra.Jer ovo je Amerika i koliko daje pokusava i da uzme.
A pacijenti nemaju nikakvog respekta.Ja i dalje mislim da da sam ostala na tim podrucjima bila bi mozda mnogo vise rahatnija nego ovdje gdje sam.Medjutim,povratak je tezak,jer zaista treba se seliti,mijenjati navike,komplikacije ,ne razumjevanje vecine kad se dijaspora vraca,sve to boli....Ukratko ovo je moja prica.....
I mislim da svako ima svoju nafaku ,pa mnogi ljudi lijepo zive i na tim podrucijima mada nisu u dijaspori.
.
.
.