Corto Maltese wrote:
Sad pročitaj ovo što si napisao, i koliko su, čak i po tebi, pojmovi kao što je "Rat" "Pregovori" i "Dogovori" učestvovali u kreiranju Dejtonske karte, a koliko je u toj mapi učestvovao "Etnički princip".
Etnički princip je osnova i presudni faktor koji je doveo do:
1. Početnih pozicija u ratu.
Najbolji dokaz je Sarajevo. Srbi su bili većina u svim mjesnim zajednicama na području Grbavice, Pofalića i Vraca i gotovo ni u jednoj drugoj mjesnoj zajednici u Sarajevu. I gle čuda njihove snage su kontrolisale baš te mjesne zajednice i ništa drugo. Isti slučaj u opštini Ilidža (možda još jači primjer). Pa čak i u podrinju Bošnjaci su na početku rata kontrolisali ona područja gdje su bili većina. Samo su ta područja bila u užasnoj strateškoj poziciji (plus slabo naseljena) pa nisu dugo izdržala (izuzev Srebrenice, Žepe i Goražda).
2. Dogovora i razmjena. Razmjene su na kraju izvršene tako precizno da su na kraju svi dobili isto onoliko procenata na kojima su prije rata bili većina ali samo malo drugačije raspoređenih. Samim tim očigledno se poštovao "Etnički princip" jer se gledalo da na kraju niko ne ostane uskraćen za postotke koji su upravo određeni po tom etničkom principu. Ali naravno bile su razmjene radi osiguranja kompaktnosti teritorija. Razmjene Bošnjaka i Srba se mogu uprošteno prikazati kao 3 razmjene (može i na druge načine):
---Višegrad, Rogatica i Vlasenica za Ilidžu, Vogošću i Ilijaš
---Potez uz Drinu od Žepe do Zvornika (širine desetak kilometara) za vezu sa Bihaćem (Drvar, Glamoč, Kupres)
---Područja u opštini Prijedor i B.Novi za područja na Grmeču, Sanski Most i Ključ (tzv. Krajiška razmjena)
Moglo bi se dodati i još par manjih razmjena (recimo Doboj za Grbavicu, Vraca i Pofaliće).
Sve ostalo je pripalo onome ko je tu većina stotinama godina.
Corto Maltese wrote:U svakom slučaju ne znam čime ovo što si gore naveo protuvriječi onome što sam ja ranije pisao. Ratni plijen je ratni plijen, bez obzira radi li se o dogovorenom ili stvarnom ratu.
Veoma je bitno da li je taj ratni plijen rezultat sile ili dogovora. Ako na to gledamo kao na rezultat sile onda težimo osveti a ako gledamo kao rezultat dogovora onda težimo pomirenju. Da su u RS-u, pored područja na kojima su Bošnjaci bili većina, ostala i sva područja u kojima su Srbi bili većina onda bi mogli govoriti o otimačini i nepravdi. I onda bi mogli tražiti novi rat da popravimo nepravdu. Ali s obzirom da su i u Federaciji ostala područja na kojima su Srbi bili većina, i to poprilično iste kvalitete kao i ona Bošnjačka koja su ostala u RS-u, onda možemo govoriti samo o razmjeni i umjesto osvete težiti pomirenju. Naravno, zločini su druga stvar, ali oni su djela pojedinaca i svakako se nema smisla svetiti narodima za djela pojedinaca. Zato je jako važno shvatiti da su teritorije razmjenjene i prema tome težiti pomirenju i miru na ovim prostorima. Da nam djeca opet ne bi ginula u tom krugu vendete.