Forum Klix.ba

..ne znam kako vam je normalno i kako opravdavate spavanje odvojeno od supruznika po 2 god...da bi dijete spavalo s vama
meni to nije ok

Magarece_godine wrote:Mi smo za mjesec dana dobili tačno 1 kg i porasli 4 cm Sada smo teški 4 kg i imamo 55 cm

Kada smo primili vakcinu, plakali smo jedno 7 sekundi

moja beba od izlaska iz bolnice za deset dana dobila 400 grama

Ma.Le.Na wrote:..ne znam kako vam je normalno i kako opravdavate spavanje odvojeno od supruznika po 2 god...da bi dijete spavalo s vama
meni to nije ok

vidis da nisu romanticni

Evo ja sam, kad se sin rodio, bila isto protivnik spavanja bebe sa mnom. Sad, poslije 2 godine, mogu samo reci da mi je zapravo svejedno - najbitnije je da smo svi naspavani i odmorni i da nema nepotrbnih nervoza izazvanih umorom. Sin vec odavno spava u svom krevetu, ali u nasoj sobi. Povremeno mu se desi i spavanje s nama, samo sto se nas troje stvarno naspavmo i kad smo svi zajedno u krevetu. Normalno je da ga je nekad strah, da mu je nekad ljepse s nama, da bi se nekad malo mazio i sta ja znam sta vec. Opet, nakon spavanja s nama, nikakav problem nije sljedecu noc vratiti ga opet u njegov krevet.
Posebnu sobu za njega nemamo, pa ga ne mozemo ni odvojiti. Nismo uopste ni sigurni da bismo ga jos odvajali.

ma ok je u istoj sobi ali govorim za ove primjere gdje beba i mama spavaju u jednoj sobi a tata na kaucu u drugoj
i tako godinu ..dvije

ne znam kako cu ja, jednog dana, ali ove pameti..ne bih da se razdvajamo ...nismo cimeri..a godinu dvije je predugo

jednom kad razbijes bracnu postelju ravnoteza se tesko poslije uspostavlja..

Ma.Le.Na wrote:ma ok je u istoj sobi ali govorim za ove primjere gdje beba i mama spavaju u jednoj sobi a tata na kaucu u drugoj
i tako godinu ..dvije

ne znam kako cu ja, jednog dana, ali ove pameti..ne bih da se razdvajamo ...nismo cimeri..a godinu dvije je predugo z

jednom kad razbijes bracnu postelju ravnoteza se tesko poslije uspostavlja..

Jednom mi je tako mama rekla, samo šuti, da ti ne izađe na nos
Sad ozbiljno - zašto se to razdvajanje doživljava kao "razbijanje bračne postelje"? Ako imate zdrav i normalan odnos, nespavanje u istom krevetu ne bi trebalo uticati na brak. Pa u hiljadu drugih situacija i mjesta možete provesti romantične trenutke, pogotovu ako ti je ok da djete spava u istoj sobi (o kakvoj onda romantici pričmo?). Iskreno da ti kažem, kad djete dođe malo ti prostora imaš za neku romantiku, odnos se promjeni, ali to ne znači nužno loše - ja sam recimo bliža sa svojim mužem sad, nego kad smo bili sami.
I ovo ti govori neko ko nije istjerao muža iz postelje, mi sve troje spavamo zajedno i zvučat ću patetično, ali meni to udaranje rukama, nogama, guranje, naslanjanje sve slatko

putujucidzindas wrote:Evo ja sam, kad se sin rodio, bila isto protivnik spavanja bebe sa mnom. Sad, poslije 2 godine, mogu samo reci da mi je zapravo svejedno - najbitnije je da smo svi naspavani i odmorni i da nema nepotrbnih nervoza izazvanih umorom. Sin vec odavno spava u svom krevetu, ali u nasoj sobi. Povremeno mu se desi i spavanje s nama, samo sto se nas troje stvarno naspavmo i kad smo svi zajedno u krevetu. Normalno je da ga je nekad strah, da mu je nekad ljepse s nama, da bi se nekad malo mazio i sta ja znam sta vec. Opet, nakon spavanja s nama, nikakav problem nije sljedecu noc vratiti ga opet u njegov krevet.
Posebnu sobu za njega nemamo, pa ga ne mozemo ni odvojiti. Nismo uopste ni sigurni da bismo ga jos odvajali.

Mi isto nemamo posebno sobu za bebu (vremenom cemo nesto morati skontati i pregradjivati, sad za sad nemamo). Malena je spavala s nama u krevetu prva dva mjeseca (ali u onoj svojoj korpi od kolica) jer je meni bilo lakse da je podojim a da ne remetim ni sebe ni nju, nego ono podojim, spustim, okrenem se i nastavim. Malo smo se gurkali (ona korpa je poprilicno velika a cvrsta) pa smo nas dvoje jedva balansirali sa strana nije dugo trajalo, neka dva mjeseca, dok je ona izbacila tu nocnu siku i sastavila noc u komadu a i mi se blago poceli kociti Od tad spava u svom krevetu a u nasoj sobi. Ona nije neka maza pretjerana, nece s nama da spava, nece cak ni da se izlezava njoj bracni krevet sluzi za raznorazne egzibicije kad je budna (bacakanje po jastucima, ganjanje po i oko kreveta i skakanje)
Kod nas je ono: krevet joj, krevet nam a svi skupa zajedno

pa ti primjeri vasi su mi sasvim ok
ispocetka ..kad se i zena uci kako i kad podojiti..pa si neispavan..pa ti mrsko metar preci do krevetica
al to vase je trajalo 2 mjeseca
ne dvije godine
to je valjda neka normala

Ma.Le.Na wrote:pa ti primjeri vasi su mi sasvim ok
ispocetka ..kad se i zena uci kako i kad podojiti..pa si neispavan..pa ti mrsko metar preci do krevetica
al to vase je trajalo 2 mjeseca
ne dvije godine
to je valjda neka normala

nemas ti tu nekog recepta. svako dijete je individua za sebe. moja nije neka maza, nije htjela na ruke, nije volila da je se nosa, uspavljuje, ljuljaja... sad imam dijete od 15 mjeseci koje kad je pospano uzme dekicu i krene sama do krevetica da je podignes, stavis u krevet, ususkas, poljubis i nestanes u vidu magle nekad bih voljela mozda da je veca maza ali takva je od prvog dana (sto kaze muz na mene sva )
sve je to ono sto bi rekli uhodavanje u letu", dosta nekih stvari vidis od drugih pa skontas kako hoces (ili neces ) a imas i gdje djeca zadaju tempo pa traze da su roditelji tu, fale im, traze neku vrstu sigurnosti.

ma ima i drugih nacina na koje beba moze uticati na razbijanje bracne postelje, osim tog spavanja s mamom
imas i primjera gdje je brak dosao u pitanje zbog neispavanosti mame i tate, a sve zbog tog insistiranja na spavanju bebe u posebnom krevetu.
Svako pokusava naci najbolje rjesenje za sve, a svako isto tako pokusava ispostavati neke svoje principe. Zapravo je samo stvar naci balans izmedju svega toga.

zaHebano kako god

sto bi moja mati rekla najlakse je napraviti i roditi dijete sve ostalo sto dolazi poslije toga je sto bi rekla narodna stara "valja iglom tunel iskopati"
ja se ne zalim,sve to ide u rok sluzbe, u proces izgradnje, odrastanja...na kraju podjes od onoga da si zelio dijete... sto kaze moj suprug samo nek je ziva i zdrava, ostalo ce nadoci u voznji

Ma ne treba polaziti uvijek ni od toga "nemoj ga navikavati na ovo ili ono", ipak je to malo bice koje ne zna reci sta ga muci, pa ako mu majcina toplina pomaze da se osjeca sigurnije zasto mu je uskratiti.
Meni su recimo govorili nemoj je nosati naviknuce se biti na rukama. Moja beba je imala strasne periode placa i na kratko je smirivalo to kada je nosam, i iskreno nije mi ni padalo na pamet da prestanem s tim. Danas uopste nije beba koja se voli drzati na rukama, cak sta vise ne voli da je se nosa.
Isto je sa spavanjem, ona nekada zaspi sama navecer i uvijek je stavim u njen krevetic, ali ujutro, poslije jutarnjeg obroka, nekad oko 5, pocne se prevrtati, pa ispada cuca, pa nekada kenjka i sa cucom, i to podrazumijeva da ja ustanem nebrojeno puta, ususkam je i ona opet zaplace. Kada je stavim pored sebe, dijete ni jednom ne zakenjka, samo opipa okolo da vidi jesam li ja tu, opusti se i nastavi spavati. Iskreno, lakse i meni i njoj. Vazno je da smo ujutro svi naspavani i odmorni, a iskreno i ja volim spavati pored bebe, i ni malo mi ne smeta kada ise u mene, isuta me nogicama (puna sam modrica), sve to tako brzo prolazi, evo skoro ce godina a imam osjecaj kao da sam se jucer porodila.

Kad su poceli nicati zubici kod vase bebe? Moja beba je stara 2 mj i 3 sedmice, strasno bali, kenjka i ne vadi ruku iz usta. (ne palac vec ruku citavu). Kako joj pomoci da to lakse podnese?
Kupila sam Calgel, ali prema upustvu ne smije se davati djeci mladjoj od 3 mj. Kakva su vasa iskustva?
Hvala.

zar zubici ne krecu tamo od 6-7 mjeseca

kod nas prva dva bila sa 5 mjeseci. mi bili na moru, mali bio nervozan plaho, nama ni na kraj pameti nisu bili zubi, pa nismo nicim ni mazali

sposa0408 wrote:Kad su poceli nicati zubici kod vase bebe? Moja beba je stara 2 mj i 3 sedmice, strasno bali, kenjka i ne vadi ruku iz usta. (ne palac vec ruku citavu). Kako joj pomoci da to lakse podnese?
Kupila sam Calgel, ali prema upustvu ne smije se davati djeci mladjoj od 3 mj. Kakva su vasa iskustva?
Hvala.

Kod nas su prvi zubici nikli tek sa punih 9 mjeseci. U dva dana iznikle su donje jedinice, ali od 5 mjeseca je ceskala desni, gurala rukice usta, jedno dva mjeseca je bukvalno kapalo iz usta, konstantno sam joj vezala siper jer bi natopila majicu na prsima. Nismo nista koristili od gelova, vec odavno se kanim da kupim Gengigel, ali sve zaboravim.

polacijela wrote: Za odvajanje, ljudi su jedini sisari koji odvajaju mladunce iz svog "brloga". Meni to nije babska prica i praznovjerje nego bas interesantan socioloski fenomen, za koji ne mogu shvatiti zasto je dobro za dijete.
Zasto je dobro za dijete, eto i od dvije godine da spava sam u sobi? Osim "ako je majka sretna i dijete je sretno"?
Kakva je emocionalna dobrobit za dijete? Izgrađuje mu se samopouzdanje? Prekida razvoj bolesne vezanosti za roditelje? Moze li se sa dvije godine biti bolesno vezan za roditelja, ili je to naprosto individualna dinamika u psiholoskom razvoju djeteta?
Ne mislim da treba spavati s roditeljima do polaska na fakultet, interesuju me razlozi spavanja sam u sobi djeteta do tri godine. Spava li se bolje i mirnije sa bebom u drugoj sobi? Popravi li se odnos između supružnika?

Da, ja sam jos jedan smor attached parent

da.... upoznala sam nekoliko takvih roditelja. "moje dijete nije pastorce da ga odvajam" "uvijek se osjeca sigurno jer je uz roditelje" i sl..... nakon 3-4 godine vecina djece ovakvih roditelja su izrasla u prave male despote koji zivotnu dinamiku vrlo ozbiljno diktiraju svojim roditeljima a ovi slijepo postuju naredjenja svog "samosvjesnog djeteta".
naravno, ovo nije pravilo ali eto, ja primjetih
nakon iskustva dvoje djece, strogo u svoje ime a ako kome bude posluzilo, tim bolje, cu da zakljucim:
sto se ranije dijete odstrani iz roditeljskog kreveta, to sve faze razvoja idu lakse i lezernije.
naravno, svako budjenje djeteta je popraceno prisustvom roditelja i adekvatnim smirivanjem ali moja djeca zaista bolje i mirnije spavaju kad su odvojena.
naravno, dese se noci kad nam upadaju kao padobranci i te noci niko mirno ne spava a ujutru smo svi nervozni i razdrazljivi.
recenica "sretna majka-sretno dijete" je absolutna istina i mnoge novopecene majke su vrlo malo svjesne toga pa za dobrobit djeteta ( sto je vrlo relativan i vrlo subjektivan pojam), zaboravljaju svako svoje zadovoljstvo, neke sitne rutine, a sto je najbitnije zaboravljaju da se i one trebaju odmoriti i uzivati u novonastaloj situaciji.
dijete 1 - ja kao majka totalni fanatik - attached parent na kub ta beba a sadasnja curica prilicno nervoznog karaktera (prepisala od majke ) i u svakoj situaciji ceka da joj roditelj "otvori vrata".
dijete 2 - odvojeno po rodjenju, nikad nije spavala s roditeljima u krevetu, u odnosu na prvo dijete - drasticno manje stresa, sada 1,5 godina - vrlo jasna i uporna, otvorenija za kontakte neuporedivo, vrlo socijalna.
prvo dijete smo odvojili u drugu sobu kad je imala 20 mjeseci i adaptacija uz uspavljivanje s jednim roditeljem je trajala 15-20 dana, nije bilo nikakvih upadljivijih promjena u ponasanju ili u kontroli emocija. sada vec svjesna "svoje sobe" (3 godine i nekoliko mjeseci) i svoje svojine
i na kraju, razdvajanje supruznika na duze vrijeme je, po meni, pogubnije za porodicu od ranog odvajanja djeteta.
otac se najcesce oslobadja svake odgovornosti i odlazi u drugu sobu dok majka preuzima na sebe spavanje s djetetom, hranjenje, presvlacenje i ostalo.
mislim da ovim rasporedom niko nije absolutno zadovoljan osim mozda alfa muzjaci kojima je bitno da neometano spavaju i da se dobro nazderu
da zavrsim ovu ponjavu pravila naravno nema, kao sto nema ni garancije kad je odgoj djeteta u pitanju.
mislim da se ipak treba distancirati od nekih praznih floskula koji se utrpaju u narodne obicaje kao i od evolucijskih teorema tipa odgajanja mladuncadi sisara i ptica
haj sad zene, hranite djecu, man'te se foruma

što se moj nažderao da pročita ovo, sad bi sjeo i plako šta ga je sve mašilo
kakva porodica, takva i dinamika. ja imam alfa dijete, spontano, samopouzdano i komunikativno, a izabrali smo spavanje u istoj sobi, a sve zajedno nije narušilo bračnu zajednicu. ne vjerujem da bih promijenila bilo šta sa drugim djetetom. Da, bilo je dana sa samo par sati sna, bez sekunde vremena za mene samu, ali to sve tako brzo prođe i njihovo djetinjstvo tako brzo prođe i u mom slučaju sve bih ponovila. Muž ne bi on da je znao šta će ga sve snaći, ne bi se nikad oženio i imao djecu

otherside wrote:

polacijela wrote: Za odvajanje, ljudi su jedini sisari koji odvajaju mladunce iz svog "brloga". Meni to nije babska prica i praznovjerje nego bas interesantan socioloski fenomen, za koji ne mogu shvatiti zasto je dobro za dijete.
Zasto je dobro za dijete, eto i od dvije godine da spava sam u sobi? Osim "ako je majka sretna i dijete je sretno"?
Kakva je emocionalna dobrobit za dijete? Izgrađuje mu se samopouzdanje? Prekida razvoj bolesne vezanosti za roditelje? Moze li se sa dvije godine biti bolesno vezan za roditelja, ili je to naprosto individualna dinamika u psiholoskom razvoju djeteta?
Ne mislim da treba spavati s roditeljima do polaska na fakultet, interesuju me razlozi spavanja sam u sobi djeteta do tri godine. Spava li se bolje i mirnije sa bebom u drugoj sobi? Popravi li se odnos između supružnika?

Da, ja sam jos jedan smor attached parent

da.... upoznala sam nekoliko takvih roditelja. "moje dijete nije pastorce da ga odvajam" "uvijek se osjeca sigurno jer je uz roditelje" i sl..... nakon 3-4 godine vecina djece ovakvih roditelja su izrasla u prave male despote koji zivotnu dinamiku vrlo ozbiljno diktiraju svojim roditeljima a ovi slijepo postuju naredjenja svog "samosvjesnog djeteta".
naravno, ovo nije pravilo ali eto, ja primjetih
nakon iskustva dvoje djece, strogo u svoje ime a ako kome bude posluzilo, tim bolje, cu da zakljucim:
sto se ranije dijete odstrani iz roditeljskog kreveta, to sve faze razvoja idu lakse i lezernije.
naravno, svako budjenje djeteta je popraceno prisustvom roditelja i adekvatnim smirivanjem ali moja djeca zaista bolje i mirnije spavaju kad su odvojena.
naravno, dese se noci kad nam upadaju kao padobranci i te noci niko mirno ne spava a ujutru smo svi nervozni i razdrazljivi.
recenica "sretna majka-sretno dijete" je absolutna istina i mnoge novopecene majke su vrlo malo svjesne toga pa za dobrobit djeteta ( sto je vrlo relativan i vrlo subjektivan pojam), zaboravljaju svako svoje zadovoljstvo, neke sitne rutine, a sto je najbitnije zaboravljaju da se i one trebaju odmoriti i uzivati u novonastaloj situaciji.
dijete 1 - ja kao majka totalni fanatik - attached parent na kub ta beba a sadasnja curica prilicno nervoznog karaktera (prepisala od majke ) i u svakoj situaciji ceka da joj roditelj "otvori vrata".
dijete 2 - odvojeno po rodjenju, nikad nije spavala s roditeljima u krevetu, u odnosu na prvo dijete - drasticno manje stresa, sada 1,5 godina - vrlo jasna i uporna, otvorenija za kontakte neuporedivo, vrlo socijalna.
prvo dijete smo odvojili u drugu sobu kad je imala 20 mjeseci i adaptacija uz uspavljivanje s jednim roditeljem je trajala 15-20 dana, nije bilo nikakvih upadljivijih promjena u ponasanju ili u kontroli emocija. sada vec svjesna "svoje sobe" (3 godine i nekoliko mjeseci) i svoje svojine
i na kraju, razdvajanje supruznika na duze vrijeme je, po meni, pogubnije za porodicu od ranog odvajanja djeteta.
otac se najcesce oslobadja svake odgovornosti i odlazi u drugu sobu dok majka preuzima na sebe spavanje s djetetom, hranjenje, presvlacenje i ostalo.
mislim da ovim rasporedom niko nije absolutno zadovoljan osim mozda alfa muzjaci kojima je bitno da neometano spavaju i da se dobro nazderu
da zavrsim ovu ponjavu pravila naravno nema, kao sto nema ni garancije kad je odgoj djeteta u pitanju.
mislim da se ipak treba distancirati od nekih praznih floskula koji se utrpaju u narodne obicaje kao i od evolucijskih teorema tipa odgajanja mladuncadi sisara i ptica
haj sad zene, hranite djecu, man'te se foruma

Čekala sam te
U suštini si sve u pravu, istina, ljudi nisu životinje, pa da ih trpaš u neke obrasce. Svako djete je individua za sebe i jedan model odgajanja koji se pokaže odličan za jedno djete ne znači nužno da je odlično i za drugo djete. O samopouzdanju, samosvjesosti bih mogla nadugo i naširoko, ali nekad imam osjećaj da mi fali baš tog samopouzdanja zato što me mama na silu trpala u neku neovisnost (naravno, majka je uvijek kriva, kao što ću i ja biti svojoj). Svako se u toj situaciji postavlja najbolje što zna i pokušavaju svi da budu sretni.
Moje djete je spavalo u svom krevetu do nekih godinu i po, onda joj je krevet bukvalno smetao, kako god se okrene udari u nešto, probudi se i jedva je uspavaš. Stavimo je kod nas kad zaspi vratimo, opet se za 5 minuta udari i sve ispočetka. Stavljali smo i obloge, i ogradice i ušuškavali uvijek isto. Ujutro svi nervozni, ja na posao sa podočnjacima - došlo mi bolovanje da uzmem. I onda se odlučimo jednu noć da je ne vratimo, djete prespava u komadu. I mi s njom. Ujutro se probudili naspavani i svi sretni.
Istina je da sretna majka znači i sretno djete, samo što put do sreće nije svima isti

mozemo mi nastaviti na temu ukljucenja muza/oca u porodicna prava i obaveze?
garant bi se zene razvezale

Garant ih vecina nije ostala sama s djecom vise od sat:D

DaffyDuck wrote:Garant ih vecina nije ostala sama s djecom vise od sat:D

e jebi ga sad moram i da lajem ima oceva koji stvarno kupaju svoju djecu, vode ih u setnje, pokrivaju nocu, igraju se s njima, nahrane...

moje dijete dvije godine spava sa nama u krevetu, nama odgovara. on je jedna velika maza koja trazi blizinu. dok je bio bebac i dok je dojio,a dojio je dugo, bilo je bitno da sam ja tu, a sad je vec nebitno jesam li to ja ili tata.mi smo naspavani, ne smetamo jedni drugima i bas nam je lijepo. a o njegovom razvoju ne bih, mislim znate kakav je, jel' mislite da mu nesto fali.

DaffyDuck wrote:Garant ih vecina nije ostala sama s djecom vise od sat:D

Moja supruga treba samo dojiti dijete (jer to ne mogu ja ) ... sve ostalo radim ja ... doduse kupanje i pranje guze obavljamo skupa ...