hit dana - stenogram razgovora dodik-davidovic o turizmu u banjaluci i konclogoru manjaca, produkcija viktor ivancic
Pozdrav zastavi: Dani u posjedu stenograma telefonskog razgovora između Milorada Dodika i Dragoljuba Davidovića nakon izbijanja skandala s turističkom brošurom
Menjačnica Manjača
Izvjestitelj Dana dokopao se snimke telefonskog razgovora između premijera Republike Srpske Milorada Dodika i gradonačelnika Banje Luke Dragoljuba Davidovića netom što je - uoči Svjetskog prvenstva u raftingu - iz opticaja povučena turistička brošura s konstatacijama da je "tokom posljednjeg rata Banjaluku moralo napustiti oko 80.000 uglavnom Bošnjaka i Hrvata", te da je "na Manjači bio smješten jedan od najvećih koncentracionih logora". Osnovano se sumnja da je osoba koja je ilegalno snimila razgovor dvojice visokih funkcionera ista ona koja je provela diverziju u turističkoj brošuri, ali redakcija zadržava pravo čuvati anonimnost svog izvora
"Ako neki turisti pitaju za Manjaču, upute ih u najbližu mjenjačnicu, računajući na njihovo slabo poznavanje srpskog. Kažu da pali u sto posto slučajeva"
MILORAD DODIK: Jeste ga otkrili, Davidoviću?
DRAGOLJUB DAVIDOVIĆ: Još nismo, gospodine predsjedniče, ali na dobrom smo tragu.
DODIK: E, pa kad ga još niste otkrili, onda hitno dođi do mene na jedno svečano otkrivanje.
DAVIDOVIĆ: Otkrivanje čega, gospodine predsjedniče?
DODIK: Grobnice za Dragoljuba Davidovića, eto čega, druškane! Vi ćete mene u grob otjerat, al' ja ću vas, matere mi, prije toga sve dat streljat. Pa znaš li ti šta sam ja sve napravio da to Svjetsko prvenstvo u raftingu dovedem u Banjaluku?! Pragove sam obilazio, muda sam otegao. A zašto? Zato da mi u turističkoj brošuri neki... neki... neki manijak i zlotvor insinuira da je Srpska zločinačka tvorevina! Pa u logor ću vas sve otjerat! Manjaču ću ponovo otvorit!
DAVIDOVIĆ: To je bila sabotaža, gospodine predsjedniče, nije se moglo...
DODIK: Znam ja da je sabotaža, Davidoviću, nisam glup. Ali čija, pitam te, čija?
DAVIDOVIĆ: To ćemo otkrit najhitnije što možemo, sve snage su angažovane na tome. Siguran sam da nije niko od domaćih ljudi. Tako ću reći i ako me pitaju novinari.
DODIK (glasno): Jel' tebi jasno šta turizam znači za ovu zemlju?! Jel' ti potpuno bistro koliki je za nas značaj te privredne grane?! Srpska bez turizma je, da prostiš, goli kurac, k'o da je dio Bosne i Hercegovine. A da sad ne spominjem prihode koje privatno očekujem...
DAVIDOVIĆ: Jasno mi je, predsjedniče...
DODIK (vrlo glasno): I znaš koliki su napori uloženi da se to ostvari, da Srpska postane samostalna i suverena turistička destinacija?! Pa glave su za to padale, čovječe! Brutalni rat je vođen, krv se prolijevala!
DAVIDOVIĆ: Znam, predsjedniče, znam...
DODIK (još glasnije): Osamdeset hiljada Hrvata i Bošnjaka smo protjerali iz Banjaluke zato da bi sutra mogli samostalno razvijati svoj turizam i druge privredne grane! Znaš li koliki je to napor?! I šta se dešava? Dešava se da nam banda sve to minira šireći podvale da smo odavde protjerali osamdeset hiljada Hrvata i Bošnjaka.
DAVIDOVIĆ: Znam, predsjedniče, znam...
DODIK: Logore smo otvarali da bi jednom postali zemlja blagostanja i turistička sila. I šta sad trebamo? Pustit da nam sve to unište obmanama da smo ovdje imali nekakve logore?
DAVIDOVIĆ: Nikako, predsjedniče, nikako...
DODIK: Jesmo li mi krajnjim ljudskim naporima stvorili etnički čistu državu zato da nas danas lažno optužuju za etničko čišćenje, to te ja pitam?! Jesmo li mi zato rušili Ferhadiju, da bi danas neko govorio da je nema?!
DAVIDOVIĆ: Nismo, gospodine predsjedniče.
DODIK: Šta nismo?
DAVIDOVIĆ: Nismo je rušili.
DODIK: Kako nismo, jebo ga ti?
DAVIDOVIĆ: Mislim, nismo je zato rušili.
DODIK: Tačno. Nismo zato. Nego zato da pokažemo turistima da nisu ni u Teheranu ni u Sarajevu, nego u Banjaluci. Kako bi Banjaluka mogla postati turistički atraktivna da je nismo učinili drugačijom od Teherana ili Sarajeva? Dobro taj ludak nije napisao i da leševi plivaju Vrbasom, bog te jebo, pa da nam rastjera i takmičare, ove raftingere, raftere, šta li su...
DAVIDOVIĆ: E, to stvarno nije mogao. Sve je to voda davno odnijela. A i mi smo sami dosta počistili.
DODIK: Šta hoćeš da kažeš?
DAVIDOVIĆ: Pa mislim, lagao bi...
DODIK: A ovako ne laže, a?
DAVIDOVIĆ: Ma laže, naravno, ali tako što se drži činjenica. Dakle, potpuno neprimjereno turističkoj brošuri.
DODIK: Naravno da je neprimjereno. Jer mi koji se bavimo državom i biznisom znamo da je turizam privredna djelatnost koja kod ljudi potiče sticanje lijepih dojmova. Ne možeš se uopšte baviti turizmom ako ne prodaješ muda pod bubrege. I tu ja vidim naše značajne komparativne prednosti. Zato ja i kažem: Republika Srpska je država na turističkim osnovama.
DAVIDOVIĆ: Lijepo rečeno, predsjedniče...
DODIK: Nego, hajde da budemo praktični, Davidoviću. Kad ćete uhvatiti izroda, da mu lično presudim? Oni pasji sinovi iz Dana ga već nazivaju Neznanim junakom, samo mi još fali da se počnu širiti mitovi i legende. Jeste bar suzili krug osumnjičenih?
DAVIDOVIĆ: Teško da je izrod, gospodine predsjedniče, zasad konstatujemo da to nije niko od domaćih ljudi. U tom smislu ću dati izjavu i medijima, ako budu pitali. Prema tome, eliminisali smo sve domaće ljude iz kruga sumnjivih. A to nije malo, to su skoro svi.
DODIK: Dobro, to je pametno... A baš si siguran da nije niko od domaćih ljudi?
DAVIDOVIĆ: Siguran. Osim ako nije neko iz najbolje namjere...
DODIK: Kakve namjere?
DAVIDOVIĆ: Pa ti što prate rafting vole uzbuđenja, adrenalin i te stvari. Možda je neko pomislio da bi im turistička posjeta logoru ili, šta ja znam, nekom stratištu, baš bila onako po mjeri...
DODIK: Nemoj srat, Davidoviću, molim te! Jesi ti čuo da igdje na svijetu turisti obilaze stratišta?
DAVIDOVIĆ: Ja kad sam bio u Splitu onaj turistički vodič nas odveo do Peristila i kaže: "Evo, tu je boravio imperator Dioklecijan, poznat po tome što je bacao kršćane lavovima."
DODIK: Ma nemoj. A jel' vas onda odveo do Lore i rekao: "Evo, ovdje je imperator Tuđman bacao pravoslavce 'pumama', 'tigrovima' i drugim ustaškim zvijerima?"
DAVIDOVIĆ: To ne mogu da svjedočim. Ja sam bio u Splitu prije rata.
DODIK: Mora da prođe određeni istorijski period da neko stratište postane kulturna vrijednost, shvati to, Davidoviću. Biće vremena da se Manjača afirmiše, ne brini. Prvo treba naši književnici to da obrade, pa da uđe u čitanke i udžbenike, pa da par generacija to vari, vari, vari, dok se ne formira ispravno istorijsko sjećanje...
DAVIDOVIĆ: Dobro, ja sam kao energetičar malo tanji sa književnošću i istorijom. A problem sa Manjačom smo, bar dok traje ovo Svjetsko prvenstvo, na nivou opštinskih službi i turističkih agencija ionako riješili.
DODIK: Kako riješili?
DAVIDOVIĆ: Ako neki turisti pitaju za Manjaču, upute ih u najbližu mjenjačnicu, računajući na njihovo slabo poznavanje srpskog. Kažu da pali u sto posto slučajeva.
DODIK: A šta kažu ako ih pitaju za Hrvate i Bošnjake?
DAVIDOVIĆ: Hrvata i Bošnjaka više nemamo, al imamo suvenira. To kažu.
DODIK: Dobro, nije loše, mada nije baš da ih skroz nemamo... A kad kažeš da ovu svinjariju sa brošurom nije izveo niko od domaćih ljudi, na koga ustvari sumnjaš?
DAVIDOVIĆ: Pa na nekog od Bošnjaka ili Hrvata, na koga bi drugog...
DODIK: Davidoviću, Davidoviću... Jesmo mi jedna multikulturalna sredina i jesmo se kao takvi predstavili u svim turističkim prospektima?
DAVIDOVIĆ: Jesmo.
DODIK: E, pa zar onda Bošnjaci i Hrvati koji žive u Banjaluci takođe nisu "domaći ljudi"?
DAVIDOVIĆ: Pa valjda jesu...
DODIK: A i zašto smo ih otjerali osamdeset hiljada ako ovih par što su ostali ne bi poznavali u dušu? Ajde mi to objasni! Jel' možda hoćeš reć da nismo dobro obavili posao?
DAVIDOVIĆ: A jest, fakat, ovo malo što ih ima, ja ih ustvari sve znam. Djeluju baš pristojni ljudi.
DODIK: Dabome da su pristojni. Prošli su najoštriju selekciju.
DAVIDOVIĆ: Ma jok, nije to niko od domaćih ljudi. Uključujući i ovu šačicu Bošnjaka i Hrvata.
DODIK: To sam već čuo, Davidoviću, ali ne pitam te ko nije, nego ko jest.
DAVIDOVIĆ: Pa to ćemo tek da otkrijemo, gospodine predsjedniče.
DODIK: Razmisli malo. Je li ti možda padalo na pamet da bi nekome moglo odgovarati da nas osramoti u svojim vlastitim očima?
DAVIDOVIĆ: Ta mi je misao previše složena, gospodine predsjedniče.
DODIK: Mućni malo glavom, Davidoviću. Ko je taj koji hoće da nam uništi turizam, a nije niko od domaćih ljudi?
DAVIDOVIĆ (lupnuvši se po čelu): Turist, jebo mu ja mater!
Vijest SRNA-e
Sporna brošura povučena sa ulica
BANJA LUKA, 22. MAJA (SRNA) - Gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović potvrdio je danas Srni da je promotivna turistička brošura povučena sa banjalučkih ulica prije održavanja Svjetskog prvenstva u raftingu zbog greške koju je očigledno neko zlonamjerno uradio.
Komentarišući sinoćnji prilog banjalučke Alternativne televizije u kojem se navodi da je prvi broj turističkog časopisa povučen, jer u njemu piše da je, "prema procjenama, tokom posljednjeg rata Banjaluku, u kojoj inače nije bilo ratnih dešavanja, moralo napustiti oko 80.000 uglavnom Bošnjaka i Hrvata te da je na Manjači bio smješten jedan od najvećih koncentracionih logora tokom rata", Davidović je rekao da je očigledno neko imao zlu namjeru da tako nešto napiše.
"Zbog toga smo sve primjerke brošure povukli prije početka Svjetskog prvenstva u raftingu", naglasio je Davidović i dodao da u prvom promotivnom materijalu koji je, kako je rekao, radila određena institucija, agencija, toga nije bilo.
Odgovarajući na pitanje da li će neko snositi odgovornost za štetu koju je sadržaj ove brošure nanio gradu i Republici Srpskoj (RS), Davidović je rekao da u narednom periodu ostaje da se vidi ko je to uradio i da je siguran da to nije niko od domaćih ljudi.
Banjaluka je domaćin Svjetskog prvenstva u raftingu koje se održava od 17. do 24 maja. /kraj/ms/tp
Ili ce biti po mom, ili ima da vas nema , BH Dani
Dodik je poručio svim medijima u RS-u da ćute ili ih neće biti
Prvo je negirao SIPA-ine ovlasti za bavljenje njegovim kriminalom teškim 145 miliona maraka budžetskog novca, potom je optužio državne pravosudne institucije za rušenje RS-a, a sada nakon što je i Tužilaštvo BiH potvrdilo optužnicu, Miloradu Dodiku, premijeru RS-a, ostalo je još samo, i opet, da za sve okrivi novinare ali ne više zbog objavljivanja komentara, već - vijesti. Agenciju Beta tužio je sudu u Beogradu, a njenu dopisnicu Osnovnom sudu Banja Luka, zbog toga što je objavila "neistinite informacije da je protiv Dodika i još nekoliko osoba SIPA podigla kaznenu prijavu". Dodiku zaista nije dobro, što uostalom i sam priznaje u tužbi žaleći se da su mu "naneseni duševni bolovi velikog intenziteta, koji dugo traju, s očigledno štetnim posljedicama". Ljiljana Kovačević govori o sve većem političkom apsurdu Milorada Dodika, autocenzuri medija, te o tome zašto je ponosna što je premijeru RS-a nanijela štetu
Ljiljana Kovačević: "Dodik je prokockao šansu koju niti jedan lider do sada u RS-u nije imao niti će imati"
DANI: Gospođo Kovačević, kako se osjećate nakon što ste ušli u povijest suvremenog agencijskog novinarstva zbog toga što je zvanična vijest koju ste objavili predmet krivične prijave, odnosno klevete?
KOVAČEVIĆ: Kada sam primila presudu, na trenutak sam bila šokirana i nisam mogla vjerovati da je Dodik sposoban u političkom apsurdu ići tako daleko, pogotovo zbog nečega što je potvrđeno od strane nadležne institucije. Ja sam, međutim, i ranije imala problema s ljudima iz njegovog okruženja. Naime 1999., za vrijeme njegovog prvog mandata, objavila sam, isto tako prema pouzdanim izvorima, da su međunarodne snage EUFOR-a upale u zgradu tadašnje predsjednice SDS-a Biljane Plavšić. Rajko Vasić je tada pozvao republičkog javnog tužioca da podigne krivičnu prijavu protiv mene zbog uznemiravanja javnosti. Naravno, nije mu uspjelo, a i bilo bi smiješno da jeste, s obzirom da je Plavšićka završila u Haagu. Moram napomenuti da ja nikada u svojih dvadeset godina rada nisam objavila netačnu niti friziranu vijest i smatram da ukoliko je novinar u posjedu informacije koja je provjerena, tačna i značajna, ne treba imati ni minut sumnje o tome da li je objaviti ili ne, bez obzira na moguće posljedice. U najmanju ruku bih se osjećala bijedno da nisam informaciju o optužnici SIPA-e objavila čim sam za nju saznala. Ja sam ponosna što sam to objavila i nisam se niti u jednom trenutku dvoumila, pogotovo što sam uz vijest imala i materijalni dokaz.
DANI: Tužba je, zapravo, samo nastavak harange koju je Dodik pokrenuo protiv Vas i Agencije Beta netom po objavljivanju informacije, zar ne?
KOVAČEVIĆ: Na neki način jeste, jer su pojedini mediji koje on kontroliše, kao naprimjer Fokus, objavljivali naslove tipa Gdje je Beta, tu je i šteta. Sam Dodik je reagovao 26. februara, odnosno sedam dana nakon što sam objavila vijest; poslao je demanti u kojem zapravo nije ništa demantirao, već samo plasirao svoje klasične insinuacije i kvalifikacije o tome kako sam ja pripadnik jednog kruga određenih medija iz Federacije koje predvodi Slobodan Vasković, i koji je politički motivisan da uništi premijera RS-a. Beta je ponovila da ostaje pri stavovima onoga što sam ja objavila. Ovdje je zapravo došlo do zamjene teza - ja bih trebala da tužim njih.
DANI: Tužba je, međutim, više odraz informacijskog mraka koji vlada u RS-u - budući da ste jedina tužena strana, očito je da se niko drugi čak nije ni usudio objaviti vijest da je protiv Dodika podnesena prijava?
KOVAČEVIĆ: Ja sam tu informaciju objavila prva i to je buknulo kao požar: krenule su prozivke, telefoni, pozivi... Dodiku je zasmetalo što je informacija objavljena prvo u RS-u; da je u Federaciji, bila bi drugačije tretirana.
DANI: Uzimajući u obzir strahovit utjecaj premijera RS-a na pravosudne organe, ne bi čudilo da se, u konačnici, u presudi zaobiđu svi principi Zakona o kleveti. Kakav ishod očekujete?
KOVAČEVIĆ: Iako nisam uvjerena u neovisnost sudstva niti u RS-u niti u Federaciji, opet ne mogu da povjerujem da će sudija koji barem malo drži do sebe, svoje profesionalnosti i individualnih vrijednosti, djelovati u korist Dodika. Nažalost, već je i sam način na koji je napravljena tužba sumnjiv. Naime, poznato je da tri mjeseca nakon objavljivanja određenog medijskog sadržaja ističe mogućnost tužbe za klevetu. Dakle, 19. maja je trebao isteći rok do kojeg nas je Dodik mogao tužiti. Oni su napisali tužbu 13., a 15. maja su je zaprimili u sudu; 18-og je već došla na moju adresu. Bukvalno su sve odradili preko vikenda, samo da ne pređu taj rok. Ne sjećam se da je ikada sud bio ažurniji! Naravno, ne radi se o ažurnosti, već se stiče dojam da je sve tempirano i urađeno pod svojevrsnim političkim pritiskom. U suštini, ne mislim da je poenta da Dodik dobije taj postupak, već da ovim prenese poruku svim medijima u RS-u: bolje im je da dobro razmisle prije nego što objave vijest koja nije po volji vladajućeg establishmenta, u suprotnom dovest će se u situaciju da budu tuženi.
DANI: Nije li Dodik u tome već uspio? Jer, ako izuzmemo naručene tekstove, poput pamfleta o "vrlinama" pepeljara u zgradi Vlade RS-a i pedantnosti čistačica zaduženih za njihovo održavanje, stiče se dojam da se novinari u RS-u više autocenzuriraju negoli su podložni direktnim političkim pritiscima.
KOVAČEVIĆ: (smijeh) S obzirom da te pepeljare koštaju po nekoliko hiljada maraka, pretpostavljam da treba i posebno osposobljavanje i edukacija za njihovo čišćenje. Tačno je da se mediji na sve moguće načine trude ne zamjeriti vlastima. Pojedini koji su kritikovali vlast otvaranjem nekih pitanja, poput zloupotrebe sredstava za potrebe izgradnje zgrade Vlade RS-a, suočili su se s jakim pritiscima, u obliku poreskih inspekcija ili informacijske blokade, što se, recimo, dogodilo TV BN-u. Ne radi se, zapravo, o tome da neko neće nešto objaviti, već kako će objaviti - kada je SIPA zvanično pokrenula istragu protiv Dodika, većina medija koji su pod njegovom kontrolom modifikovala je vijesti zvaničnih organa, a sve u cilju prikrivanja suštine priče, odnosno kriminala ove Vlade. Međutim, informacija je kao voda, uvijek nađe načina da dođe do recipijenta. Naprimjer, FTV-ova emisija 60 minuta je jedna od najgledanijih u Banja Luci.
DANI: Koliko tužba protiv Vas ima veze sa činjenicom da ste supruga Slobodana Vaskovića, s obzirom da je i u prilogu tužbi Dodik dostavio svoju prijavu o "udruživanju u zločinačku organizaciju za kontinuirani rad protiv RS-a", kojoj pored Vaskovića pripadaju Gregorian, Lukač i drugi…?
KOVAČEVIĆ: Sigurno da ima, jer našu porodicu stalno dovode u kontekst djelovanja protiv vlasti RS-a iako naši poslovi nemaju veze jedan s drugim - ja sam agencijski novinar, što je već u samoj formi potpuno drugačije od komentatorskog i istraživačkog pristupa koji se njeguje u emisiji 60 minuta. Znate, Slobodan svake sedmice dobija iz suda neka pisma i kada su prošlog petka pozvonili na vrata, kažem mu: "Slobo, za tebe je sigurno, hajde ti izađi." On izlazi i govori: "Šta je sad opet?!" A djevojka iz suda će: "Eh, ovaj put nije za vas, već za suprugu." Imam osjećaj da se namjerno odvlači pažnja od drugih svakodnevnih poslova kako bi te doveli u situaciju da se samo baviš time, da odlaziš na sud, pišeš odgovore, braniš se od tužbi... Praktično ti namjerno nameću da se osjećaš kao da si u kakvom kafkijanskom procesu, znaš da nisi kriv, ali stalno moraš to dokazivati... Slobo i ja već godinama živimo u stalnoj atmosferi straha iako se trudimo što više da poštedimo našu djecu od toga. Bezbroj puta smo razmišljali o tome da promijenimo grad, pa čak i zemlju, ali na koncu uvijek zaključimo da bi to bio poraz, bijeg... Nismo ništa skrivili, pobogu!
DANI: Optužbom da je "objavljivanje ovih informacija imalo za cilj urušenje povjerenja koje građani imaju prema Dodiku i svemu što je do sada uradio za RS" nanovo se potcrtava nastojanje da se Dodik identificira s Vladom RS-a i RS-om, pa i kompletnim srpskim narodom. Koliko je to efekt svojevrsnog političkog delirijuma kojem su skloni on i njegova Vlada u pokušaju da pod svaku cijenu prikriju svoj višegodišnji kriminal?
KOVAČEVIĆ: Ne samo da su njegove kvalifikacije apsurdne, već su loše i za RS i kompletnu BiH. Onaj ko sebe poistovjećuje s kolektivom ne može voditi ka boljitku tog kolektiva. Naravno, Dodik to, kao niti ostali domaći političari, ne govori radi ideoloških uvjerenja, već interesa grupacije kojoj pripada. Međutim, malo je ko svjestan koliko na premijerov imidž utiču njegovi saradnici. Nekad mi se čini da su gori ljudi oko njega nego on sam. Evo, primjerice, Džerard Selman, ministar pravosuđa, prvi je za Beta-inu vijest rekao da je lažna, dok je isto večer Dodik na press-konferenciji rekao Miši Vidoviću, dopisniku FTV-a: "Dabogda ti otkazalo srce!", a Pero Simić stoji pored njega i ćuti, gleda pognute glave i odobrava... Njegovo okruženje je, dakle, u velikoj mjeri doprinijelo da on izgubi vezu s realnošću.
DANI: Mnogo se govori o tome da će Dodik sve uraditi da izbjegne krivičnu odgovornost. Pored stalnog izazivanja krize institucija, spominje se čak i njegovo iseljenje u Beograd... Koliko je to tačno?
KOVAČEVIĆ: Jeste, ima tih špekulacija, a moguće su sve opcije... Nažalost, Dodik je prokockao šansu koju niti jedan lider do sada u RS-u nije imao niti će imati, a govorim posebno o periodu kada je preuzeo vođstvo u RS-u: nije naslijedio hipoteku ratnih zločina, imao je podršku međunarodne zajednice, koja je u velikoj mjeri doprinijela da dođe na vlast, imao je podršku u Federaciji... I ništa od toga nije iskoristio jer je preopterećen osjećajem moći i ubjeđenjem da mu niko ništa ne može.