apsidejzi wrote: ↑02/03/2023 11:17
Sama cinjenica da je 98% ljudskog genoma nekodirani dio govori dosta o inteligenciji dizajnera. Zamisli da imas knjigu od 100 stranica i na 98 stranica pisu samo random rijeci a tek na dvije stranice imas normalan tekst. Sta bi rekao o autoru te knjige? Il se zajebaje il je nepismen. Ja mislim da majmunu dadnes da bira rijeci i pustis ga da klika rijeci a da kompjuter reda te rijeci jednu iza druge. Nakon 100 stranica sigurno bi dobio vise smislenih recenica od dvije stranice.
Tako da... mi ovdje pricamo o semantickim informacijama i nekakvim kodovima a ne vidimo koliko stvari nije zapravo kodirano. Evo recimo, do sada je identifikovano oko 500 razlicitih amino kiselina u prirodi a nas genom proizvodi kod za samo 20 koje se onda kombinuju u proteine. Samo 20 od mogucih 500 je zapravo koristenje 4% kapaciteta. Citav genom sadrzi samo 2% kodnog materijala koji se bazira na 4% potencijala. To je toliko neefikasno koristenje resursa da postaje smjesno pricati o INTELIGENTNOM dizajnu. Kako da to uporedim sa necim sto je na nasem nivou?
Hajde da kazemo da zelis nauciti novi strani jezik i odes u neku lokalnu skolu gdje imas nastavnika koji ce ti pomoci u tome. On ti napise listu od 500 rijeci i kaze nauci ovo do ispita. Ti dodjes na ispit i znas samo 20 rijeci. Na ispitu imas samo jedno pitanje: "Napisi sastav na neku temu gdje ces koristiti maksimalno 100 recenica. Ti napises 100 recenica sa svojih 20 rijeci i samo 2 recenice nesto znace na tom jeziku.
Da li ces dobiti prolaznu ocjenu? Eh istu takvu ocjenu trebamo dati Inteligentnom dizajneru za ovu kreaciju koju vjernici nazivaju savrsenom... semantickom informacijom...
Sama cinjenica da je 98% ljudskog genoma nekodirani dio govori dosta o inteligenciji dizajnera
Opet ne razumiješ. Nekodirani dio je uvelike još neistražen, a koliko se sjećam upravo si ti nedavno upućivao na istraživanja o de novo nastanku gena iz nekodirajućih dijelova genoma.
...nas genom proizvodi kod za samo 20 koje se onda kombinuju u proteine.
Krivo, proizvodi kod za 64.
O tome, o kakvom je dizajnu riječ najbolje govori kompleksnost pojedine stanice/ćelije i njihov broj, recimo u ljudskom organizmu.
Najnovije procjene približavaju broj ćelija 30 trilijuna, tj. 30,000,000,000,000!
Svaka od tih stanica sadrži preko tri milijarde bp, odnosno, sadržaj je skoro 7 Gbit-a sintaktičke informacije, ili, to je jednako ukupnom sadržaju Encyclopaedia Britannica. A samo jedna jedina stanica ljudskog tijela!
Sve ove stanice rade u skladu kako bi izvršavale sve osnovne funkcije potrebne za preživljavanje ljudi.
Ali nisu samo ljudske stanice unutar vašeg tijela. Naučnici procjenjuju da broj bakterijskih stanica u ljudskom tijelu vjerojatno prelazi broj ljudskih stanica.
A ranije sam naveo i kolika je prostorna gustoća informacije koja se nalazi u bilo kojoj DNA živih bića u usporedbi s čipovima s najnovijom tehnologijom. I kako je ta razlika od preko 10 na desetu potenciju, i kako je ta fascinantna gustoća postojala već kod prve žive stanice prije nekoliko milijardi godina.
Mislim da si ipak dobro shvatio koliko je semantička informacija koja se nalazi u DNA živih bića pogubna za materijalističko poimanje života i svijeta, te si se uzalud polomio kako bi pokušao dokazati da nije baš tako.
