Kako bilo, ne kmecimo k'o vi da nam drugi ne daju.Novak20 wrote:LBVIEW wrote: Ma svakako, ADZ bi kao promijenio al' ne daju Bosnjaci.
Nego, uljudbo, ko/tko je dao nazive ulicama?
I rahmetli Busuladžić je bio uljudbeni Hrvat. Promijeniste li ime školi ?
Koja komedija od uljudbe. 
Zezam se ba. Emerik Blumpiupiu wrote:
To su vrijednosti o kojima djeca treba da uče na Danu škole.Nego, zašto da bude iz bošnjačkog naroda? Je l' se to zezaš, Gojeni? hAZNADAR je dobro spomenuo Emerika Bluma. Taj čovjek predstavlja sve u šta bi se djeca trebala ugledati. Što se ne bi neka škola zvala po Staki Skenderovoj? Danas kad nam raste broj nepismenih žena u državi i to bi bila više nego dobra poruka. Ja bih jednu školu nazvala po Maksi Despiću, onaj njegov testament je svakako zaslužio da se k'o pionirska zakletva ponavlja po školama.
Despici su bili ugledna sarajevska porodica i zasluzili su svoje mjesto u ovom gradu. Ne znam, mozda grijesim?Gojeni H wrote:Zezam se ba. Emerik Blumpiupiu wrote:
To su vrijednosti o kojima djeca treba da uče na Danu škole.
Ugledna, da. Kao i Jeftanovići, oni što su napravili Hotel Evropu (Glišu, pravitelja, su zvali zendjil-Sarajlijamegaman4 wrote:Despici su bili ugledna sarajevska porodica i zasluzili su svoje mjesto u ovom gradu. Ne znam, mozda grijesim?
Emerik blum je slavno ime ne samo Sarajeva i BiH, nego i sire. Sramota je da jedan anonimus kao sto je Aziza Sacirbegovic ima prednost u gradu, u odnosu na bluma, koji je sa svojim ljudima stvorio najveceg privrednog giganta kojeg je ova zemlja ikada imala - Energoinvest koji je imao oko 50.000 zaposlenih sa svim RO zajedno.
Danasnji kokosari pokusavaju ga ugasiti.
). Ali Makso i njegova porodica su bili posebni. Kod njih su se u kući odigravale prve pozorišne predstave u kojima su igrali Makso i njegov brat. U tu porodicu udala se i prva BeHa vajarka, rodom iz Zagreba, Iva Despić. Njen muž bio je Aleksandar Despić posljednji vlasnik kuće u kojoj se danas nalazi Muzej pozorišne umjetnosti i književnosti u Sarajevu, koju su Despići poklonili gradu. Ali da se vratimo Maksi... Otidjite u Despića kuću, ako niste bili i imate priliku, zanimljivo je. Znači, testament! Kada mi dođe suđeni dan i ostavim ovaj laživi svijet, neka moji srodnici i prijatelji ovako izvrše moju posljednju želju i volju, da drugačije ne bude, nego ovako po mojoj želji:
1. Imam u mome dolafu sve što treba za pogreb, a to je košulja i gaće, čarape, u čemu sam se kupao u Jordanu, i jedna boca svete vode sa Jordana, da mi umiju obraz i ruke.
2. Jedan bijeli, nebojadisan sanduk, pod glavu jedan jastuk napunjen talašom i više ništa, da me pokriju po licu sa jednim bijelim pokrovom donijetim sa Jerusalima, tespilj i ikonu na prsa i onda je sve gotovo. Odmah da se stavi kapak od sanduka i zaklopi da me niko ne gleda i od mene pravi izložbu.
3. Pred ikone na pod prostre se serđaza Špirina i sanduk na podu na serđazi, više glave na crnom tabaku jedan čirak, jedna svijeća i kadionica kućna, bakrena, neću da se uzima tuđa srebrna.
4. Po kapku sanduk da se pokrije, ima jedan veliki pokrov jerusalimski bijeli i klinčića (rajsingli) da se pripne po kapku, da ne spada.
5. Svaki prijatelj kod kuće koji dođe, neka se samo prekrsti i da ne sjedi pored mene mrtva.
6. Pošto budem spremljen, kroz tri-četiri sahata da me odnesu u crkvu i ostave da u crkvi prenoćim. Dva ili tri siromaha neka budu u crkvi za dobru nagradu.
7. U crkvu neka dođu kola crna sa dva konja treće klase, sveštenik samo jedan u crnoj odeždi, petero djece sa čiracima u crnim odeždama.
8. Jedan krst drveni više glave na grobu da se usadi, sa natpisom „Hadžija Makso Despić“, bez crnog šlajera na krstu i bez ikakvog cvijeća.
9. Kod kuće uveče da niko ne dolazi da sjedi i puši, pije kafu, đumbuse otvara, smije se i vrištati kao da je svadba i veselje – to ne čine divljaci u Africi, što se radi u nas u Sarajevu, kada mrtvac leži u kući. U pametnog naroda ko dođe na sažaljenje ni kafa se ne pije.
10. Posmrtnice da se ne prave nikako, da se javlja svoj Evropi: Umro je Makso Despić – to je budalasta moda.
11. U crkvi da se podijeli rodbini u ruke ima 66 svijeća sa Jerusalima, koje su bile zapaljene na Hristovu grobu, onom svetom vatrom koja se iznosi sa Hristova groba svake godine na Veliku Subotu, u pola dana.
12. Crninu za mnom kao žalost niko da ne nosi.
13. Šest fijakera treba da se rodbina vrati sa groblja.
14. Ima običaj, da mrtvaca obriče, berber ga obrije, namaže ga pudrom, nabijeli, obraze narumeni i gubice namaže karminom, obuku mu frak i cipele od laka, crne pantole – kao da se spremio na bal, sačuvaj Bože! – To se kod Maksa dogoditi neće.
15. Na kola cvijeće i vijenci ne smiju se metati i kititi.
16. Četiri parastosa u godini, po Pravoslavlju, učiniti i to sva četiri na grobu, a kod kuće ne smije biti nikakav skup ni gozba. Kroz mojih 60 godina mladoga života u Maksinoj kući je svake godine najmanje 100 persona i više sjedilo, bivala formalna pozorišta, davale se predstave sa vojničkom muzikom, kako bi bolje goste svoje zadovoljio. Svemu na ovome lažnome svijetu ima svršetak i kraj. Zato Makso u miru da počiva u grobu svome. „Nakuco se čaša, napjevo pjesama, napio se raja sa mednih usana, slasti nema kojoj sam ja prašto, pa ako mi gori duša – barem ima zašto!“ Makso je proveo ovaj laživi svijet u svakom veselju i izobilju 60 godina (sada mu je 84), putujući obišao pola svijeta, nauživao se svake slasti i ljepote – malo da će ko skončati svoj život tako kao Makso. Maksi je Bog dao sva blaga ovoga svijeta u sretnoj njegovoj djeci i porodu, koje ostavlja poslije sebe, pa da i oni budu dika i ponos na uslugu srpskome narodu.
Poslije moje smrti ostavljam sirotinji, bez razlike vjere – onoj sirotinji da se podijeli, koja ne prosi po sokaku, nego onima, koji na godine sjede kod kuće nemoćni, stari i bolesni iz kuće ne izlaze.
Veliki Petar, car ruski, obuče jednom prosjačke haljine, uzme štap u ruke i prosio je osam dana. Kada se vratio u dvor, donio je sitno 200 rubalja, pa reče ženi, carici: „Da bijah još osam dana prosjak, ostao bih posve u prosjacima – dobro se živi, svijet daje, a brige nikakve!“.
Srpskoj sirotinji 1000 (hiljadu) dinara – društvu Kola srpskih sestara.
Rimokatoličkoj sirotinji 500 (pet stotina) dinara.
Muslimanskoj sirotinji 500 (pet stotina) dinara – društvu Merhamet.
Jevrejskoj sirotinji 500 (pet stotina) dinara – društvu Societad de visitar dollentes.
Ovo je moja naredba i služi samo za mene, a neka bude pouka svakome živome bratu i prijatelju, koji bude imao svijesti i razuma u glavi.
Čelovjek jako trava,
Dni jego jako cvet –
selni tako procvatet.
Amin
Pisano u Sarajevu 29. marta 1921. godine Gospodnje.
ušće wrote:U ovoj državi jedno sto godina unaprijed treba sve škole i ulice da nose brojčane nazive ...prva, druga ...hiljadu i prva ...
Nit će komšije zaboraviti Draže ...nit će susjedi zaboraviti Ante ...nit će Bošnjaci zaboraviti Mustafe ...nit će Jugonostaligičari zaboraviti Titiće...
Nije Emerik Blum sam stvorio Energoinvest ,ali jeste jedan od naj zalužnijih ...Ne treba niko ni iz jednog rata ...Ostavimo ono o čemu ne možemo čak ni mirno razgovarati a kamoli se dogovoriti za neku tamo budućnost ...Hajdemo za promjenu odgojiti par hiljada vrsnih stručnjaka u svim oblastima života i njima prepustiti da se dogovore o budućnosti...kakavdanakneiskustvu wrote:ušće wrote:U ovoj državi jedno sto godina unaprijed treba sve škole i ulice da nose brojčane nazive ...prva, druga ...hiljadu i prva ...
Nit će komšije zaboraviti Draže ...nit će susjedi zaboraviti Ante ...nit će Bošnjaci zaboraviti Mustafe ...nit će Jugonostaligičari zaboraviti Titiće...
moze i tako,ali postoje osobe koje zdravom razumu ne bi trebale smetati,npr. emerik blum,ili ako vec treba neko iz doba WW2 neko ko se borio na antifasistickoj strani
Tako i Staka završi na smetljištu zajedno sa mrskim carevima i vojvodama... Ne pomaže ni to što je Topal Osman paša slao svoju djecu u njenu školu... 
Sve što je ukazivalo i onda na Otomansku zaostalost na Balkanu, je antiislamska i islamofobna zavjera, protiv Bošnjačkih prosvjetitelja.cyprus wrote:Neko spomenu Staku Skenderovu... Fakat, zašto neka škola ne bi nosila ime po njoj? Rijetko ko je učinio toliko za obrazovanje u Sarajevu, kao ona... Međutim, jok... I onu ulicu što je imala, i to su ukinuli... Valjda u sklopu programa "dosta nam je Miloša Obilića i cara Dušana"
Doduše, sve primamljivija mi se čini ideja da se škole nazivaju isključivo neutralnim imenima - ja bih najradije po naseljima u kojima se nalaze... Ovako, koga god da staviš, uvijek će biti diskusija ko zaslužuje, ko ne zaslužuje, ko je podoban, ko nije, jel valjo ko čovjek, il nije...
Aha!cyprus wrote:Neko spomenu Staku Skenderovu... Fakat, zašto neka škola ne bi nosila ime po njoj? Rijetko ko je učinio toliko za obrazovanje u Sarajevu, kao ona... Međutim, jok... I onu ulicu što je imala, i to su ukinuli... Valjda u sklopu programa "dosta nam je Miloša Obilića i cara Dušana"
Doduše, sve primamljivija mi se čini ideja da se škole nazivaju isključivo neutralnim imenima - ja bih najradije po naseljima u kojima se nalaze... Ovako, koga god da staviš, uvijek će biti diskusija ko zaslužuje, ko ne zaslužuje, ko je podoban, ko nije, jel valjo ko čovjek, il nije...
Pa, jebi ga, Obilicu, Dusanu i vojvodama i nije mjesto u Sarajevu, pogotovo ne, nakon sto su Karadzicevi Srbi, vecito ugrozeni, a ovi nazivi o tome naravno i svjedocecyprus wrote:Neko spomenu Staku Skenderovu... Fakat, zašto neka škola ne bi nosila ime po njoj? Rijetko ko je učinio toliko za obrazovanje u Sarajevu, kao ona... Međutim, jok... I onu ulicu što je imala, i to su ukinuli... Valjda u sklopu programa "dosta nam je Miloša Obilića i cara Dušana"
Doduše, sve primamljivija mi se čini ideja da se škole nazivaju isključivo neutralnim imenima - ja bih najradije po naseljima u kojima se nalaze... Ovako, koga god da staviš, uvijek će biti diskusija ko zaslužuje, ko ne zaslužuje, ko je podoban, ko nije, jel valjo ko čovjek, il nije...
, poveli "otadzbinski" rat u kojem su prekrstili i posrbili tamo gdje su mogli sve sto su htjeli.
Bila je galama koju je poticala Radio Slobodna Evropa i oko škole "Husein Đozo" u Goraždu pa se smirila.sadie_forever wrote: Sto jedino Mustafa smeta?
hmhm... bas neki dan listam zanimljivu tiskovinu... hrvat muslimanski glasnik, godina 1943... slika pavelića, slika starčevića i među desetak autora članaka unutra i Korkut... analogno busuludžiću, ustaša i apologeta zar ne?Gojeni H wrote:MuaDib wrote:Umjesto po M.B., škola je trebala dobiti ime po Pravednicima među narodima iz BiH. Onim ljudima koji su u ono vrijeme gledali kako da spasu nedužan svijet, a ne piskarala da je pobjeda sila Osovine presudna za opstanak islama. To su:
Evo ko su oni:
...
KORKUT DERVIŠ - Sarajevo
...
Eeee, kakve je Bosna nekad pravoslavce imala ...piupiu wrote:...
1. Imam u mome dolafu sve što treba za pogreb, a to je košulja i gaće, čarape, u čemu sam se kupao u Jordanu, i jedna boca svete vode sa Jordana, ...]
genijalno , procitah sa zadovoljstvom i nasmijah se sa zadovoljstvompiupiu wrote:
Ugledna, da. Kao i Jeftanovići, oni što su napravili Hotel Evropu (Glišu, pravitelja, su zvali zendjil-Sarajlija
Kada mi dođe suđeni dan i ostavim ovaj laživi svijet, neka moji srodnici i prijatelji ovako izvrše moju posljednju želju i volju, da drugačije ne bude, nego ovako po mojoj želji:
1. Imam u mome dolafu sve što treba za pogreb, a to je košulja i gaće, čarape, u čemu sam se kupao u Jordanu, i jedna boca svete vode sa Jordana, da mi umiju obraz i ruke.
2. Jedan bijeli, nebojadisan sanduk, pod glavu jedan jastuk napunjen talašom i više ništa, da me pokriju po licu sa jednim bijelim pokrovom donijetim sa Jerusalima, tespilj i ikonu na prsa i onda je sve gotovo. Odmah da se stavi kapak od sanduka i zaklopi da me niko ne gleda i od mene pravi izložbu.
3. Pred ikone na pod prostre se serđaza Špirina i sanduk na podu na serđazi, više glave na crnom tabaku jedan čirak, jedna svijeća i kadionica kućna, bakrena, neću da se uzima tuđa srebrna.
4. Po kapku sanduk da se pokrije, ima jedan veliki pokrov jerusalimski bijeli i klinčića (rajsingli) da se pripne po kapku, da ne spada.
5. Svaki prijatelj kod kuće koji dođe, neka se samo prekrsti i da ne sjedi pored mene mrtva.
6. Pošto budem spremljen, kroz tri-četiri sahata da me odnesu u crkvu i ostave da u crkvi prenoćim. Dva ili tri siromaha neka budu u crkvi za dobru nagradu.
7. U crkvu neka dođu kola crna sa dva konja treće klase, sveštenik samo jedan u crnoj odeždi, petero djece sa čiracima u crnim odeždama.
8. Jedan krst drveni više glave na grobu da se usadi, sa natpisom „Hadžija Makso Despić“, bez crnog šlajera na krstu i bez ikakvog cvijeća.
9. Kod kuće uveče da niko ne dolazi da sjedi i puši, pije kafu, đumbuse otvara, smije se i vrištati kao da je svadba i veselje – to ne čine divljaci u Africi, što se radi u nas u Sarajevu, kada mrtvac leži u kući. U pametnog naroda ko dođe na sažaljenje ni kafa se ne pije.
10. Posmrtnice da se ne prave nikako, da se javlja svoj Evropi: Umro je Makso Despić – to je budalasta moda.
11. U crkvi da se podijeli rodbini u ruke ima 66 svijeća sa Jerusalima, koje su bile zapaljene na Hristovu grobu, onom svetom vatrom koja se iznosi sa Hristova groba svake godine na Veliku Subotu, u pola dana.
12. Crninu za mnom kao žalost niko da ne nosi.
13. Šest fijakera treba da se rodbina vrati sa groblja.
14. Ima običaj, da mrtvaca obriče, berber ga obrije, namaže ga pudrom, nabijeli, obraze narumeni i gubice namaže karminom, obuku mu frak i cipele od laka, crne pantole – kao da se spremio na bal, sačuvaj Bože! – To se kod Maksa dogoditi neće.
15. Na kola cvijeće i vijenci ne smiju se metati i kititi.
16. Četiri parastosa u godini, po Pravoslavlju, učiniti i to sva četiri na grobu, a kod kuće ne smije biti nikakav skup ni gozba. Kroz mojih 60 godina mladoga života u Maksinoj kući je svake godine najmanje 100 persona i više sjedilo, bivala formalna pozorišta, davale se predstave sa vojničkom muzikom, kako bi bolje goste svoje zadovoljio. Svemu na ovome lažnome svijetu ima svršetak i kraj. Zato Makso u miru da počiva u grobu svome. „Nakuco se čaša, napjevo pjesama, napio se raja sa mednih usana, slasti nema kojoj sam ja prašto, pa ako mi gori duša – barem ima zašto!“ Makso je proveo ovaj laživi svijet u svakom veselju i izobilju 60 godina (sada mu je 84), putujući obišao pola svijeta, nauživao se svake slasti i ljepote – malo da će ko skončati svoj život tako kao Makso. Maksi je Bog dao sva blaga ovoga svijeta u sretnoj njegovoj djeci i porodu, koje ostavlja poslije sebe, pa da i oni budu dika i ponos na uslugu srpskome narodu.
Poslije moje smrti ostavljam sirotinji, bez razlike vjere – onoj sirotinji da se podijeli, koja ne prosi po sokaku, nego onima, koji na godine sjede kod kuće nemoćni, stari i bolesni iz kuće ne izlaze.
Veliki Petar, car ruski, obuče jednom prosjačke haljine, uzme štap u ruke i prosio je osam dana. Kada se vratio u dvor, donio je sitno 200 rubalja, pa reče ženi, carici: „Da bijah još osam dana prosjak, ostao bih posve u prosjacima – dobro se živi, svijet daje, a brige nikakve!“.
Srpskoj sirotinji 1000 (hiljadu) dinara – društvu Kola srpskih sestara.
Rimokatoličkoj sirotinji 500 (pet stotina) dinara.
Muslimanskoj sirotinji 500 (pet stotina) dinara – društvu Merhamet.
Jevrejskoj sirotinji 500 (pet stotina) dinara – društvu Societad de visitar dollentes.
Ovo je moja naredba i služi samo za mene, a neka bude pouka svakome živome bratu i prijatelju, koji bude imao svijesti i razuma u glavi.
Čelovjek jako trava,
Dni jego jako cvet –
selni tako procvatet.
Amin
Pisano u Sarajevu 29. marta 1921. godine Gospodnje.
ušće wrote:Nije Emerik Blum sam stvorio Energoinvest ,ali jeste jedan od naj zalužnijih ...Ne treba niko ni iz jednog rata ...Ostavimo ono o čemu ne možemo čak ni mirno razgovarati a kamoli se dogovoriti za neku tamo budućnost ...Hajdemo za promjenu odgojiti par hiljada vrsnih stručnjaka u svim oblastima života i njima prepustiti da se dogovore o budućnosti...kakavdanakneiskustvu wrote:ušće wrote:U ovoj državi jedno sto godina unaprijed treba sve škole i ulice da nose brojčane nazive ...prva, druga ...hiljadu i prva ...
Nit će komšije zaboraviti Draže ...nit će susjedi zaboraviti Ante ...nit će Bošnjaci zaboraviti Mustafe ...nit će Jugonostaligičari zaboraviti Titiće...
moze i tako,ali postoje osobe koje zdravom razumu ne bi trebale smetati,npr. emerik blum,ili ako vec treba neko iz doba WW2 neko ko se borio na antifasistickoj strani
sadie_forever wrote:Imam Mehmed Handzic,koji je cak i suradjivao sa Mustafom ima odavno svoju skolu
A dzemaludin Causevic? Husein Djozo?umjerenaNaoblaka wrote:sadie_forever wrote:Imam Mehmed Handzic,koji je cak i suradjivao sa Mustafom ima odavno svoju skolu
Ako je "odavno", onda ti je pamcenje kao u zlatne ribice. Tek od nove skolske 2017/18 je privatna osnovna skola dobila naziv po njemu.
Hadži MaksoConnaisseur Karlin wrote:genijalno , procitah sa zadovoljstvom i nasmijah se sa zadovoljstvompiupiu wrote:
Ugledna, da. Kao i Jeftanovići, oni što su napravili Hotel Evropu (Glišu, pravitelja, su zvali zendjil-Sarajlija
pravilo pod borjem dva
Svaki grad i selo bi trebali postovati svoje gradjane koji su dopirnjeli razovju grada, umjesto da se isto ime vrti u 3 ili 6 gradova u BiH
Odličan tekstpiupiu wrote:
Ali da se vratimo Maksi... Otidjite u Despića kuću, ako niste bili i imate priliku, zanimljivo je. Znači, testament!
Makso bio mudar čovjek... I očito jako umoran od ljudi.Ma komplikuje bez'ze - ja cu trazit da me kremiraju i fajrontBanksy wrote:Odličan tekstpiupiu wrote:Ali da se vratimo Maksi... Otidjite u Despića kuću, ako niste bili i imate priliku, zanimljivo je. Znači, testament!
