Pa na tome i radimo, na objašnjenju pojma "modifikacije istine", mene je to zainteresovalo (žena će, da bi održala vezu tako što neće povrijediti ego partnera, modificirati istinu o broju muškaraca s kojima je imala odnos). Razumijem i podržavam onu "sve što govorimo mora biti istina, ali ne moramo kazati svu istinu". Ali bilo kakvo izvrtanje istine, ako to podrazumijeva ta "modifikacija", odbacujem, i to ne "čak i kada se radi o malom djetetu" (šta znaju djeca), nego baš tada ili najviše tada, biću koje beskrajno vjeruje svojoj majci ili ocu.belfy wrote:zar postoji slucajno laganje?arzuhal wrote: Ciljano slagati?
Čovjek, koji je za mene moralni uzor, vidio je ženu kako doziva dijete da dođe kuću govoreći mu:"Hodi da ti nešto dadnem!", ali se dijete zaigralo i nije htjelo kući. Pitao ju je:"Da ti je došlo, šta bi mu dala?". "Hurmu", rekla je. "Dobro je onda, jer da si ga time samo namamila u kuću a ne bi mu dala što si rekla, to bi ti bilo upisano kao laž."
A opet, prihvatit ću laž u tri slučaja: da se sačuva mir između bračnih partnera (dakle dvoje koje su već u braku pa neka "manja" laž bude sredstvo da se izbjegne veće zlo, a ne dvoje koji su eventualno pripremaju za brak pa da bi ga ostvarili lažu jedno drugome bilo šta), da bi se pomirili dvoje zavađenih prijatelja i da se prevari neprijatelj u ratu.
Ali ja svakako putujem drukčijom orbitom pa ovo moje javljanje nema nekog efekta, osim kontraefekta...
