Forum Klix.ba

"Usne postoje da se procveta u vatromete neba i sveta.
Usne su da se u dahu zgusne krilatost zvezda i kometa.
I nikad nikom nemoj ih dati ako ne ume da ti ih vrati
toplije,mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje da osmeh po tvome osmehu skroje."



Miroslav Mika Antic

kad ste vec kod Antica, evo i moj doprinos

"Voleo bih da tvoji budući sinovi naslede boju moga glasa i kćeri nose moju tugu u prslučićima od svile. Voleo bih da sačuvaš moje najdivnije vrhove na horizontalama tvog dna i proneseš moje oči kroz tišinu tuđih očiju i stanova, i moj oktobar kroz sve tuđe aprile."

frameni wrote:"Što ako u posljednjim danima života shvatim da sam ostala na pogrešnom mjestu onda kada je trebalo ići dalje? Što ako me je nešto čekalo baš tamo gdje me je mrzilo da prođem? Što ako bi sve bilo drugačije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku sjetila prave rečenice, jedinog mogućeg odgovora na postavljeno pitanje? Što ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nešto što je neizostavno bilo namijenjeno meni? Ponekad znate da je vaš život zaista vaš život i čini vam se da mu pripadate. Ponekad, međutim, jasno znate da je on samo jedan od vaših mogućih života. I svi ovi drugi životi vas peku kao tek narasli plikovi"

Jelena Lengold

frameni wrote:''Život je kocka.
Ja sam taj koji baca kocku, pomisliš.
A onda kocka padne.
To je onaj trenutak kada shvatiš da si ti taj koji baca kocku,
Ali ne i onaj koji bira kako će pasti.
Neko je tu pobjednik, a neko gubitnik.
Surova je ta igra života krajnosti.
Pobjednik se ponekada rastuži.
Gubitnik ponekada nasmije.
Ponekada…kao da se nisi ni igrao.
Kao da nisi ni volio.
Kao da nisi ni živio.''

Bruno Šimleša

ptičica wrote:"Isti se ne traže. Isti se nađu. Čak i ako ne žele."

K'o biva našla vreća zakrpu,

"Moglo je da ne bude na prvi pogled,
mogli smo se voleti, pa prestati,
moglo je bez duše,
bez reči, bez radosti,
bez nadmetanja ko koga više voli,
bez zbunjenosti kako je sve to moguće.
Mogli smo biti ljubavnici,
supružnici,
roditelji.
Moglo je bez tvog frtalja i moje polovine veka,
bez ljubavi u prirodnoj veličini,
moglo je bez nas.
Mogla si da ne budeš moje malo, pirgavo pile,
moglo je da bar nekad neko od nas ne misli na nas.
Moglo je da ne volim sve tvoje i ne voliš sve moje,
moglo je da te oslobodim,
i da me oslobodiš.
Moglo je, ali nije.
Moglo bi bez očekivanja da ćemo se sresti,
moglo bi da ne boli,
moglo bi da ne sumnjaš u nas,
moglo bi bez unutrašnjeg krvarenja,
bez svetlucavog pirsinga u oku,
bez samoubistva tobom.
Moglo bi da ne pričam sa tobom, a bez tebe,
da žalim sve što sam želeo,
da te neko voli više od mene
moglo bi da ne znam gde mi je duša,
moglo bi biti na poslednji pogled.
Moglo bi, ali neće."

g.t.

@PurpurHazel

Divno

Ne mogu da zaustavim tračeve, niti da promenim mišljenje ljudi koji u njih veruju. Sve što mogu je da se zavalim i smejem se tim jadnim ljudima koji nemaju pametnijeg posla nego da pričaju o meni.

Voljela bih da me pustiš da te volim na svoj način. Onako blesavo i prirodno. Spontano te zagrlim u naletu i poljubim iz čista mira. Tu i tamo kao dignem nos, čisto da me uhvatiš za struk i pokažeš čija sam zapravo. I ne zamjeraj mi molim te ako i prečesto govorim "volim te"...
A.P.

Kada mi ponestane baterija za život znam gdje ću otići, u majčino krilo, jer ma koliko bio star, ono jeste neiscrpan izvor snage i nepresušan izvor ljubavi.

"Ja sam od onih što najviše šute kad najviše pričaju. Od onih koje nikad nećeš razumjeti, misleći da razumiješ. Poznaješ me tačno toliko koliko sam ti dozvolila. Ni manje ni više."

"Zaboraviti ne znači: izbrisati iz sjećanja. Zaboraviti znači: sjećati se bez bola."

"Ako te iskreno voli, jedina stvar koju će htjeti promijeniti na tebi je prezime."

"Žene koje čitaju su opasne jer se nikad ne dosađuju, i što god se desi imaju izlaz za bijeg: ne zanima ih ako previše pate jer se one zaljube u drugu knjigu, u drugu priču i napuste te."

Daria Bignardi

"Nije umjetnost oprostiti, nego ponovo vjerovati."

I ne radi se o odustajanju, nego o umoru
hronicnom umoru od davanja bez cilja
o brizi bez potrebe, o ljubavi bez ljubavnika...
Zapitaces se jednom kao i ja sada, da li je vrijedilo sve ovo, da li je trebalo krasti ono sto nije tvoje. Koji ces odgovor sam sebi dati, pokazace vrijeme i minut cutanja koji ce te boljeti vise nego sve neizgovorene rijeci koje sam od tebe dobila..

"Neizvijesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvijek sve moguće, čuda su uvijek negdje u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Vjerujem da čovjekova sloboda može da se definira jednom jedinom riječju koja, poput sićušnog podupirača, omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena. Ta riječ je: Možda."


Robert Fulgam

"Možda je, negdje daleko, sve već potiho izgubljeno. Ili baš negdje postoji mirno mjesto gdje sve može nestati, stopiti se u jednu priliku u kojoj se sve preklapa. I dok živimo svoj život, otkrivamo, vukući tanke niti kojima su vezane sve stvari, što je sve izgubljeno. Sklopio sam oči i pokušavao se sjetiti, što sam više mogao lijepih, izgubljenih stvari. Privući ih bliže, zadržati ih. Cijelo vrijeme svjestan da su kratkog vijeka."


Haruki Murakami

"Lažna nadanja prekrivena mnoštvom riječi, koje, kao kroz oluju, traže prolaz ka sreći, paraju uši svakog prolaznika koji je primoran, htio on ili ne, da hoda kroz taj nesklad koji užasno zvuči. A kada oluja prođe i sve izgleda kao da harmonija ima glavnu ulogu u prostranstvu koje nas okružuje i kada se sve riječi slože u rečenice, sudbina se umiješa, a misli i osjećanja postanu robovi neke nove, neočekivane oluje."

Ibrahim Osmanbašić

”Nema radosti u koju se žalost ne umiješa, ni slave koja se lagano stvara, a brzo ne propada. Odupirati se sudbini i u svoju moć vjerovati... isto je kao na vodu se osloniti... i utopiti. Život nam prikaže samo jedan put, ali hrabrost i ljubav mogu da pronađu hiljadu i jednu stazu."


Filip Feti Dautović

"Tako to ide; najpre nekome oprostiš nešto, a onda oprostiš sebi što si mu oprostio. Kao vakcina; primiš najpre malu dozu, vrlo malu, koliko može tvoj organizam da podnese i odjednom postaješ imun i na ono najgore. I ne primetiš kada si postao drugi čovek, kako te se neki virusi ne dotiču, kako je neki deo tebe, nežan i osetljiv, nestao... Zauvek".

"Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je, da ne boli.
Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.

Ovako se mjesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota."

Mesa Selimovic,''Dervis i smrt''

frameni wrote:"Neizvijesnost je sreća u formi nesreće.
Da sam apsolutno siguran u sve, proveo bih život u patnji, bojeći se smrti. Ali, pošto je uvijek sve moguće, čuda su uvijek negdje u blizini i nikada neće prestati da se događaju.
Vjerujem da čovjekova sloboda može da se definira jednom jedinom riječju koja, poput sićušnog podupirača, omogućava vratima postojanja da ostanu otvorena. Ta riječ je: Možda."


Robert Fulgam

Griješio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će grijesi, kada budem pao
biti samo moji – sve je drugo tuđe.

Griješio sam mnogo, učio da stradam
letio sam iznad vaše mjere stroge
griješio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grijehom da usrećim mnoge.

Griješio sam, priznajem, nisam bio cvijeće
griješio i za vas, koji niste smjeli,
pa sad dio moga grijeha niko neće
a ne bih ga dao – ni kad biste htjeli.

Duško Trifunović

Uzeo sam sve u svoje ruke
Odavno je to morao neko
Samog sebe staviti na muke
Do granice i još malo preko

Riješio sam da napravim reda
U svom srcu i okolo njega
Da oprobam kako to izgleda
Dok još nije kasno poslije svega

Sve sam dao
Što se moglo dati
Prijatelju životu i ženi

Sve sam dao
Al se mora znati
Koliko je još ostalo meni

Duško Trifunović

Povlačim se u svoju samoću
tamo gdje su ljudi moga kova
tamo gdje se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih želja
od ljepoze izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Duško Trifunović

Happy end.To je moj zivotni moto.Ako nema happy enda,ja ga izmislim.-Jo Nesbo

"Negde se pipnu naši mali svemiri, kada već pomislim da spavaš. Zašumi saten, tama se uznemiri i kao talas naiđeš..."

Đ. Balašević

ptičica wrote:"Tako to ide; najpre nekome oprostiš nešto, a onda oprostiš sebi što si mu oprostio. Kao vakcina; primiš najpre malu dozu, vrlo malu, koliko može tvoj organizam da podnese i odjednom postaješ imun i na ono najgore. I ne primetiš kada si postao drugi čovek, kako te se neki virusi ne dotiču, kako je neki deo tebe, nežan i osetljiv, nestao... Zauvek".

Kllikker wrote:ako ne ide po planu, ide po sudbini...

Iza svakog arogantnog i bahatog šupka skriva se maleni, nesigurni dječak. Iza svake galamdžije koja viče na zaposlenike, koja urla na konobara ako mu uz kavu zaboravi donijeti šećer, skriva se krajnje nesigurno, i krajnje sjebano biće.
Nekada su mi takvi znali pokvariti dan... onda uvatiš nešto sijedih iznad ušiju, naučiš gledati kroz takve ljude, pa te više ne mogu nasekirati... uđu ti u vidno polje, nekoliko ih sekundi samo beskrajno žališ, a onda odmah na njih zaboraviš.
Za svijet bez bahatih, bezobraznih galamdžija, moj palac gore ))

Kllikker wrote:
da se nadovežem

nasmijao sam se, pa rekoše - zašto si neozbiljan?
zaplakao sam, pa rekoše - zašto se ne smiješ?
osmjehnuo sam se, pa rekoše pretvara se pred ljudima.
smrknuo sam se, pa rekoše težak insan.
šutio sam, pa rekoše - ne zna da govori.
progovorio sam, pa rekoše - puno priča.
oprostio sam, pa rekoše - slab i kukavica, jer da je u stanju on bi se osvetio.
uzvratio sam na nepravdu, pa rekoše - da je pravedan ne bi bio takav.

onda sam shvatio da koliko god želim ljudsko zadovoljstvo, ja moram biti kritikovan, jer je zadovoljstvo ljudi cilj do kojeg ne možeš doći!

Ne diraj tuđe rane ako ih ne znaš zaliječiti...