#3951 Re: Uspon i pad (HAPŠENJE) Fahrudina Radončića!!!
Posted: 19/02/2016 11:25
Kim Jong Un i podanici...Strava i uzas...seljakluk i malogradjanstina, par excellence... 
I dalje, razvidno ...Zgoljo wrote:Proleterijat i dalje u šoku.

Takoreci ocevidno.Banksy wrote:I dalje, razvidno ...Zgoljo wrote:Proleterijat i dalje u šoku.
Vala baš, još jedna loša kopija idola:Kaligrafija wrote:Kim Jong Un i podanici...Strava i uzas...seljakluk i malogradjanstina, par excellence...

covjek u pritvoru kucnom i dalje - ako je to pustanje na slobodu - onda slobodno i njegov boravak u zatvoru mozemo proglasiti njegovim boravkom na slobodi.....Zgoljo wrote:Takoreci ocevidno.Banksy wrote:I dalje, razvidno ...Zgoljo wrote:Proleterijat i dalje u šoku.
Fahro pusten na slobodu,proleteri uznemireni.
Vol. treci dan.

Eto i ti napravi trezven postHM 2011 wrote:covjek u pritvoru kucnom i dalje - ako je to pustanje na slobodu - onda slobodno i njegov boravak u zatvoru mozemo proglasiti njegovim boravkom na slobodi.....
covjek u pritvoru... u pritvoru i dalje.... nije slobodan..... zarobljen je..... mjere zabrane.....
Ovako ce Akobogda Insallah i Zuco alijin....ko ih je tjero u kriminalne radnje i da kradu narodna dobraHM 2011 wrote:
covjek u pritvoru kucnom i dalje - ako je to pustanje na slobodu - onda slobodno i njegov boravak u zatvoru mozemo proglasiti njegovim boravkom na slobodi.....
covjek u pritvoru... u pritvoru i dalje.... nije slobodan..... zarobljen je..... mjere zabrane.....
Tek nakon stotina drugih Žuća svojih očeva - i to po zaslugama.....spreca wrote:Ovako ce Akobogda Insallah i Zuco alijin....ko ih je tjero u kriminalne radnje i da kradu narodna dobraHM 2011 wrote:
covjek u pritvoru kucnom i dalje - ako je to pustanje na slobodu - onda slobodno i njegov boravak u zatvoru mozemo proglasiti njegovim boravkom na slobodi.....
covjek u pritvoru... u pritvoru i dalje.... nije slobodan..... zarobljen je..... mjere zabrane.....
Samprotivsviju wrote:Kako su u Avazu docekali vijest o zalbi tuzilastva
SEMIR HALILOVIĆ U KOLUMNI IZNOSI ŠOKANTNE DETALJE O UPLETENOSTI BH. POLITIČARA U KELJMENDIJEV MAFIJAŠKI KLAN
PIŠE: SEMIR HALILOVIĆ
Bila je to 2010. godina kada sam, posmatrajući scenografiju slučaja “Lutka”, napisao kako će Fahrudin Radončić, koji mi se prethodno nanovo predstavio kao “neka vrsta bijelog Obame”, svoju političku karijeru završiti usred procesa koji su tada otpočeli, a ticali su se bande Nasera Keljmendija i čitavog niza optužbi koje se vežu za Keljmendijev mafijaški klan u koji je uvršten i Radončić i to zbog, ni manje ni više, nego ubistva Ramiza Delalića “Ćele”.
Sve je otpočelo još mnogo ranije, odnosno onoga trenutka kada je Radončić došao u sukob sa prvim američkim čovjekom na Balkanu Rafijem Gregorijanom. Taj sukob je, inače, Radončiću namjestio prvi spletkaroš bh.politike Zlatko Lagumdžija (sa svojim čitavim orkestrom u suštini izrazito zlih ljudi) koji je za sve vrijeme svog “opozicionog mandata” suštinski radio za politiku SDA koja je mogla samo poželjeti “opoziciju” kakvu je predstavljao Lagumdžija i njegova kompanija (Komšić, Hadžić, raznorazni kurteši, murteši…).
Medijska prepucavanja Gregorijan – Radončić trajala su neko vrijeme a u ista se, očito po Radončićevom pozivu, uključio i tadašnji reis Mustafa ef. Cerić koji je Gregorijanu javno čestitao “brak sa suprugom Ooooolgom” dok je Radončić disciplinovao Gregorijana putem “Dnevnog avaza”. Nije prošlo previše dugo vremena a američka administracija povukla je Gregorijana u Vašington i ostavia Radončića, Cerića i družbu da slave “pobjedu”, pokazaće se uskoro Pirovu, nad Gregorijanom ne sluteći kakav će ih obrat scenarija ove priče zadesiti nepunu godinu dana kasnije. Gregorijan je napustio BiH ali je u Interpolovoj bazi podataka ostavio skicu Keljmendijeve bande u čijoj mreži je bila ucrtana i glava Fahrudina Radončića u šta se potpisnik ovog teksta mogao lično uvjeriti prije nekoliko godina.
Iako je i onda i danas bio potpuno ubjeđen kako je upravo on “američki čovjek” te kao takav prvi kandidat za preuzimanje vlasti u BiH, iako to tvrdi javno pokušavajući na taj način osigurati sopstveni unutrašnji mir, Radončiću očito još uvijek nije jasno da je on, zapravo, prva meta američke administracije na Balkanu kojom sada, ali sa Vašingtonske udaljenosti, upravlja niko drugi do nekadašnji Radončićev neprijatelj br.1 – Rafi Gregorijan. I tako dolazimo do 2014. godine, finala Gregorijanove operacije uklanjanja “vojnika Radončića”.
Radončićeva servilnost, da pridobije naklonost američke administracije, bila je preuočljiva za vrijeme njegovog mandata u Ministarstvu sigurnosti BiH. Za američku ljubav, Radončić je javno linčovao i protjerao iranske diplomate, ponižavao Tursku, zabranio odlazak u borbe iz BiH u treće zemlje i generalno na svaki način pokušao da pokaže kako je američki prijatelj. Onima koji Radončića poznaju predugo, a taj sam, bilo je potpuno jasno da njegovim postupcima za svo ovo vrijeme upravlja niko drugi do jedan vrlo važan pokretač ljudske svijesti. Strah!
U ulozi američkog čistača Radončić je uradio onaj posao za Amerikance koji prije njega niko drugi nije htio i kako to obično biva amerikanci su mu se “zahvalili” onako kako su to uradili sa svima onima koje su prethodno iskoristili (Sadam Husein, Gadafi, bin Laden…) – uklonili su ga.
Uskoro, Radončić je završio kao lice sa Keljmendijeve optužnice, osumnjičen za organizovanje ubistva Ramiza Delalića “Ćele”, potencijalni svjedok na suđenju zločinačkoj organizaciji Zijada Turkovića i ličnost koja je svučena u ravan rasprave sa najmizernijim likova sarajevskog blata.
Radončić je, praktično, završio i izgubio svoju utrku za Predsjedništvo BiH i prije formalnog početka predizborne kampanje jer dva suđenja (Turković i Keljmendi) otpočeće u jeku predizborne kampanje a na obadva suđenja Radončićevom ime, očito je, biće prečesto pominjano.
Sve u svemu, Radončića su debelo koštala njegova druženja s Keljmendijem, Naserom Orićem, Ismetom Bajramovićem “Ćelom”, Senadom Šahinpašićem “Šajom” i sličnim, opskurnim likovima podzemlja.
Naravno da je nakon takvih kontakata teško narod ubijediti u svoju “reformatorsku politiku” jer Radončić je, u međuvremenu, postao lice sa optužnice i njegovo ime se uglavnom veže sa najcrnju hroniku. Ipak, na kraju, ovdje treba reći jedno: ako je Fahro Radončić zaista član Keljmedijeve mafije, to će sasvim sigurno biti kraj njegovog pokušaja izgradnje političke karijere.
Međutim kolika god da je Keljmedijeva mafija, treba jasno napisati da je ona minorna naspram mafijaško – zločinačkog Poljinskog klana kojim decenijama rukovodi najveći ratno – poratni zločinac unutarbošnjačke scene Bakir Izetbegović iza kojeg su ostali mnogobrojni leševi, pljačke, otimanja i beskrupuloznost nivoa meksičke mafije. Na kraju, Keljmendijeva mafija nastala je u okviru “pravne države” koju je kreirala Izetbegovićeva SDA i sasvim je jasno da aboliciju za mnogobrojna krivična djela, pranje novca i batinanje ljudi, te elitne lokacije u Sarajevu Keljmendi nije mogao dobiti jer je bio “nezavistan”. Jedno je sigurno: prošlo je vrijeme ljubavi Radončića i Izetbegovića.
Ne tako davno Radončić je plaćao školovanje kćerke Bakira Izetbegovića i davao preko stotinu hiljada maraka za knjige Alije Izetbegovića. Ne tako davno, Izetbegović je govorio o Radončiću kao o najsposobnijem bošnjačkom biznismenu i Radončić je bio medijski batinaš svih Izetbegovićevih protivnika . Sada su obojica, iz ugla onoga drugog, tek mafijaši. Očito je da se ovaj dvojac dobro poznaje. Da vidimo koliko ih poznaje narod.
Semir Halilović
Sarajevo, 16.8.2014
http://bnn.ba/vijesti/radoncic-sam-prot ... g-partneraPrestao je da govori o nužnosti procesuiranja političkih ubistava, prestao je da se pita ko ih je počinio i ko je stajao iza istih, nije mu padalo na pamet da traži naplatu poreza najvećih poreznih dužnika u Federaciji BiH niti je tražio gonjenje pljačkaške privatizacije. Optužbe koje je izricao protiv SDA počeo je izricati protiv svojih, dojučerašnjih kolega iz opozicije.
Jednostavno govoreći Radončić je pogazio svaki postulat svoje politike činom koaliranja sa SDA čime je, pokazat će se uskoro, pokušavao spasiti svoju kožu od procesuiranja radi čega je BiH unazadio u procesima za, najmanje, nekoliko godina. Ulazak SBB-a u vlast od početka do danas označen je servilnošću kadrova i predsjednika SBB-a prema SDA-u, te popustljivošću koja neumoljivo podsjeća na, možda, najomraženiju političko-foteljašku stranku u historiji bh.višestranačja - Stranku za BiH.
s obzirom da je ovo pisano prije zvanicne koalicijske ljubavi izmedju Fahre i Bakira, moze se zakljuciti da prognoze iz teksta bas i nisu pretjerano uskladjene sa stvarnoscu...pumica wrote:Davno pisano ...
SEMIR HALILOVIĆ U KOLUMNI IZNOSI ŠOKANTNE DETALJE O UPLETENOSTI BH. POLITIČARA U KELJMENDIJEV MAFIJAŠKI KLAN
PIŠE: SEMIR HALILOVIĆ
Bila je to 2010. godina kada sam, posmatrajući scenografiju slučaja “Lutka”, napisao kako će Fahrudin Radončić, koji mi se prethodno nanovo predstavio kao “neka vrsta bijelog Obame”, svoju političku karijeru završiti usred procesa koji su tada otpočeli, a ticali su se bande Nasera Keljmendija i čitavog niza optužbi koje se vežu za Keljmendijev mafijaški klan u koji je uvršten i Radončić i to zbog, ni manje ni više, nego ubistva Ramiza Delalića “Ćele”.
Sve je otpočelo još mnogo ranije, odnosno onoga trenutka kada je Radončić došao u sukob sa prvim američkim čovjekom na Balkanu Rafijem Gregorijanom. Taj sukob je, inače, Radončiću namjestio prvi spletkaroš bh.politike Zlatko Lagumdžija (sa svojim čitavim orkestrom u suštini izrazito zlih ljudi) koji je za sve vrijeme svog “opozicionog mandata” suštinski radio za politiku SDA koja je mogla samo poželjeti “opoziciju” kakvu je predstavljao Lagumdžija i njegova kompanija (Komšić, Hadžić, raznorazni kurteši, murteši…).
Medijska prepucavanja Gregorijan – Radončić trajala su neko vrijeme a u ista se, očito po Radončićevom pozivu, uključio i tadašnji reis Mustafa ef. Cerić koji je Gregorijanu javno čestitao “brak sa suprugom Ooooolgom” dok je Radončić disciplinovao Gregorijana putem “Dnevnog avaza”. Nije prošlo previše dugo vremena a američka administracija povukla je Gregorijana u Vašington i ostavia Radončića, Cerića i družbu da slave “pobjedu”, pokazaće se uskoro Pirovu, nad Gregorijanom ne sluteći kakav će ih obrat scenarija ove priče zadesiti nepunu godinu dana kasnije. Gregorijan je napustio BiH ali je u Interpolovoj bazi podataka ostavio skicu Keljmendijeve bande u čijoj mreži je bila ucrtana i glava Fahrudina Radončića u šta se potpisnik ovog teksta mogao lično uvjeriti prije nekoliko godina.
Iako je i onda i danas bio potpuno ubjeđen kako je upravo on “američki čovjek” te kao takav prvi kandidat za preuzimanje vlasti u BiH, iako to tvrdi javno pokušavajući na taj način osigurati sopstveni unutrašnji mir, Radončiću očito još uvijek nije jasno da je on, zapravo, prva meta američke administracije na Balkanu kojom sada, ali sa Vašingtonske udaljenosti, upravlja niko drugi do nekadašnji Radončićev neprijatelj br.1 – Rafi Gregorijan. I tako dolazimo do 2014. godine, finala Gregorijanove operacije uklanjanja “vojnika Radončića”.
Radončićeva servilnost, da pridobije naklonost američke administracije, bila je preuočljiva za vrijeme njegovog mandata u Ministarstvu sigurnosti BiH. Za američku ljubav, Radončić je javno linčovao i protjerao iranske diplomate, ponižavao Tursku, zabranio odlazak u borbe iz BiH u treće zemlje i generalno na svaki način pokušao da pokaže kako je američki prijatelj. Onima koji Radončića poznaju predugo, a taj sam, bilo je potpuno jasno da njegovim postupcima za svo ovo vrijeme upravlja niko drugi do jedan vrlo važan pokretač ljudske svijesti. Strah!
U ulozi američkog čistača Radončić je uradio onaj posao za Amerikance koji prije njega niko drugi nije htio i kako to obično biva amerikanci su mu se “zahvalili” onako kako su to uradili sa svima onima koje su prethodno iskoristili (Sadam Husein, Gadafi, bin Laden…) – uklonili su ga.
Uskoro, Radončić je završio kao lice sa Keljmendijeve optužnice, osumnjičen za organizovanje ubistva Ramiza Delalića “Ćele”, potencijalni svjedok na suđenju zločinačkoj organizaciji Zijada Turkovića i ličnost koja je svučena u ravan rasprave sa najmizernijim likova sarajevskog blata.
Radončić je, praktično, završio i izgubio svoju utrku za Predsjedništvo BiH i prije formalnog početka predizborne kampanje jer dva suđenja (Turković i Keljmendi) otpočeće u jeku predizborne kampanje a na obadva suđenja Radončićevom ime, očito je, biće prečesto pominjano.
Sve u svemu, Radončića su debelo koštala njegova druženja s Keljmendijem, Naserom Orićem, Ismetom Bajramovićem “Ćelom”, Senadom Šahinpašićem “Šajom” i sličnim, opskurnim likovima podzemlja.
Naravno da je nakon takvih kontakata teško narod ubijediti u svoju “reformatorsku politiku” jer Radončić je, u međuvremenu, postao lice sa optužnice i njegovo ime se uglavnom veže sa najcrnju hroniku. Ipak, na kraju, ovdje treba reći jedno: ako je Fahro Radončić zaista član Keljmedijeve mafije, to će sasvim sigurno biti kraj njegovog pokušaja izgradnje političke karijere.
Međutim kolika god da je Keljmedijeva mafija, treba jasno napisati da je ona minorna naspram mafijaško – zločinačkog Poljinskog klana kojim decenijama rukovodi najveći ratno – poratni zločinac unutarbošnjačke scene Bakir Izetbegović iza kojeg su ostali mnogobrojni leševi, pljačke, otimanja i beskrupuloznost nivoa meksičke mafije. Na kraju, Keljmendijeva mafija nastala je u okviru “pravne države” koju je kreirala Izetbegovićeva SDA i sasvim je jasno da aboliciju za mnogobrojna krivična djela, pranje novca i batinanje ljudi, te elitne lokacije u Sarajevu Keljmendi nije mogao dobiti jer je bio “nezavistan”. Jedno je sigurno: prošlo je vrijeme ljubavi Radončića i Izetbegovića.
Ne tako davno Radončić je plaćao školovanje kćerke Bakira Izetbegovića i davao preko stotinu hiljada maraka za knjige Alije Izetbegovića. Ne tako davno, Izetbegović je govorio o Radončiću kao o najsposobnijem bošnjačkom biznismenu i Radončić je bio medijski batinaš svih Izetbegovićevih protivnika . Sada su obojica, iz ugla onoga drugog, tek mafijaši. Očito je da se ovaj dvojac dobro poznaje. Da vidimo koliko ih poznaje narod.
Semir Halilović
Sarajevo, 16.8.2014