Ti si mene prijatelju dosta krivo razumio.Kikibombona wrote:Pregovaracka pozicija pobunjenika je izuzetno losa. Sirijska vojska je bila u ofanzivi na svim frontovima, pobunjenici nisu kontrolisali nijedan veci grad. Sada imaju Idlib i istoimenu provinciju kao svoje uporiste. Pregovaracka pozicija je sada znatno bolja. Jos ako pritisnu, ako se ISIL bude raspadao pa preuzmu njihov teritorij, eto ozbiljne pregovaracke strane sirijskoj vladi. I kod nas u BiH je bio slican slucaj. Prvo se oslabila VRS da bi se lakse privolila na bolne kompromise.... Kada je ABiH krenula dalje od onog sto su svjetski igraci zamislili, rekli su im da stanu.Kareem Abdul wrote:
Ne znam. Nekako mi to ne zvuči nalogičnije. Jer da se radi o nekakvom Daytonu to bi podrazumijevalo razmjenu teritorija i pregovore. Ovdje je jedina strana koja ima mogućnost pregovaranja Sirijski režim jer su oni jedina kohezivna sila na terenu. Drugi nema tko pregovarat.
Sirijska Nacionalna Koalicija(priznati kao jedini "ispravni" pobunjenici od strane zapada) nema nikakvu mogućnost implementirati bilo kakve dogovore na terenu jer ne kontroliraju ništa.
Ako i pristanu na nekakav dogovor oni prvo moraju ubijediti Islamski Front, Džebatun Nusru i ostale organizacije koje su van njihove kontrole da također pristanu na takve dogovore jer upravo oni čine nekih 90 % svih opozicijskih snaga po jačini i utjecaju ako se isključi Islamska Država koja kontrolira otprilike pola Sirije.
Od toga naravno neće biti ništa.
Ako već pričamo o razmjeni teritorija u sklopu dogovora ja tu nikakvu razmjenu ne vidim. Vidim samo da Sirijska vojska u posljednje vrijeme gubi grad za gradom a ništa pritome ne osvaja osim u onih par pokušaja oko Allepa i Damaska u kojem već 80 i neki put napadaju Jobar a ne mogu se pomjeriti niti metra. Tamo gdje su i nešto napravili su glavni bili Hezbollah i Rep. Garda točnije postrojbe koje su sektaški nastrojene ili su popunjene šijama i alevitima.
Po meni pad Idliba nije proizvod nikakvog dogovora već čiste nesposobnosti Sirijske vojske koja u tri godine kontrole nije bila u stanju iskopati par rovova oko grada koji je čitavo vrijeme praktički na prvoj crti i činjenice da stanovništvo Idliba nije htjelo Sirijsku vojsku u tom gradu.
Koji su tome razlozi ja ne znam. Ili je vojska bila sastavljena od alevita pa je presudilo sektaštvo ili su možda bili isključivo suniti u pitanju pa je također presudili sektaštvo jer se dotični nisu htjeli boriti protiv drugih sunita a od kojih su mnogi lokalci.
Uglavnom sve mi se više čini da je ovaj rat u Siriji ipak u dobroj mjeri sektaški jer su jedine motivirane jedinice ipak one koje sastavom naginju nekoj sekti. Mislim da tu nema nekog prevelikog nacionalnog zajedništva i ponosa. Barem ne kod Sirijske vojske.
Moguce da je i u slucaju Sirije pao neki dogovor izmedju Amerike, Saudije i Turske sa jedne strane, te Rusije i Irana sa druge. Saudi su mogli dati instrukcije svojim igracima na terenu, Iranci svojim..... Lakse je Asadu u slucaju Dejtona javnosti objasniti da su teroristi zauzeli Idlib, nego da im je mirovnim ugovorom poklonjen.
Naravno, uopste ne mora znaciti da je ovako.... Idlib je jako uporiste vjerskih ekstremista. Moguce da je narod Idliba jednostavno naklonjen vjerskim fanaticima. SAA je svako karina od vojske... Mozda je to presudilo, nesposobnost.... U narednim danima i mjesecima ce sve biti dosta jasnije....
Nisam mislio na pregovaračku poziciju po uvjetima na terenu već po mogućnosti implementiranja odluka donesenih pregovaranjem.
Dakle, ako Sirijska vlada nešto odluči a Iran amenuje ta odluka obvezuje sve koji ratuju za tu vladu, SAA, NDF, Hezbollah, Šijske milicije...
To je zato jer ipak postoji ujedinjen front i vrh koji odlučuje pa se te odluke prenose po hijerarhiji.
S druge strane nema ujedinjenog fronta nego je svaka grupa više manje zasebno pa se ponekad i ujedine i naprave dar-mar kao u Idlibu a drugi dan već mogu ratovati jedni protiv drugih. Znači ono što odluči SNC(nacionalna koalicija) obavezuje samo FSA koja ne kontrolira gotovo ništa a ne obavezuje ni Islamski Front, ni Vojsku Islama u Istočnoj Gouti , pogotove ne Džebatun Nusru i ostali sijaset skupina od kojih svaka ima svog emira i svoje ciljeve. Islamska Država je i onako postala entitet za sebe i ne odgovaraju nikome a kontroliraju skoro pola Sirije.
Na to sam mislio. Da pobunjenici i pobijede i da očiste čitavu Siriju od Assadovih lojalista i njihovih saveznika izbio bi između njih krvavi sukob oko podjele vlasti.
S druge strane nema sukoba između Sirijske vojske i njezinih saveznika.
