smrdim/vijest/kako-se-gradi-u ... sta-238459
Kako se gradi u Sarajevu: Spavaonice bez vrtića, parkova i parkirališta
Autor: E. Hadžimejlić
Iz dana u dan u Sarajevu niče sve veći broj “zgradurina“ čiji vlasnici teže ka tome da na što manjem prostoru izgrade što veću zgradu sa što više stanova i da naravno zarade što više.
Kako će budućim stanarima biti u tom stambenom prostoru i oko njega, to njih ne zanima.
Ne razmišljaju investitori o tome da će mladi bračni parovi danas-sutra postati roditelji i da njihova djeca neće imati gdje da se igraju jer parkova ni zelenih površina nema, neće imati gdje da idu u vrtić jer za izgradnju vrtića nije ni predviđen prostor, te se privatnicima pruža prilika da u poslovnim prostorima ili stanovima otvaraju privatne vrtiće i na kraju ta djeca neće imati gdje ići u školu, jer ni gradnja škole nije predviđena.
Jedno od takvih naselja je i Tibra na Stupu u Sarajevu. Klasični primjer neukusnog građenja, pohlepe i želje za zaradom. Na mnogo toga žale se njeni stanari, ali najglasniji bi trebali biti roditelji djece koja nemaju nikakvog sadržaja u svom najbližem okruženju.
Opasnost za njihovo normalno kretanje predstavlja i veliki broj automobila bez adekvatnog parkinga, pa se pješaci moraju mimoilaziti sa automobilima i otvoriti “četvere oči“ da ne stradaju.
Amela Omeragić-Pilav sa svojom porodicom u naselju Tibra živi od oktobra 2010. godine. Majka je dvije djevojčice kojima tokom njihovog odrastanja u ovom naselju nedostaje igralište, vrtić i škola.
- U Tibri uglavnom žive mladi bračni parovi sa djecom. Kada smo se doselili, bilo je obećanja da će se u blizini graditi škola, ali do danas ništa od toga. Tako da su roditelji prinuđeni djecu u školu voditi na Ilidžu ili u druge škole koje baš i nisu blizu naselja. Naša starija kćerka ide u školu na Čengić Vili jer je ta škola u blizini gdje radimo suprug i ja – pojašnjava Omeragić-Pilav.
Ističe kako u blizini nema državnog vrtića već samo privatni, koji je i skuplji, te mlađu djevojčicu čuva nana.
- S obzirom na to da smo kupili ovaj stan, mi ostajemo u ovom naselju, a i ne volimo mijenjati sredine. Ali zbog drugih roditelja voljela bih da se nešto ubrzo promijeni – kazala je Omeragić-Pilav.
I Selma Ataş, majka trinaestomjesečnog djeteta, živi u Tibrinoj zgradi, ističe da nije zadovoljna jer nema škole, zelenih površina, parka.
- Ovdje smo podstanari i ako bi bili u budućnosti ispunjeni uslovi, moja porodica bi ostala da živi ovdje. Moj najveći problem je što nemamo zelenila, dolazi ljeto, a to znači da dijete trebam voditi na Alipašino Polje u park. Također, bilo bi nam lakše kada bismo imali poštu, jer sada režije plaćamo na Ilidži – navodi Ataş.
Skoro dvije i po godine tu živi i Merjem Hercegovac sa suprugom i djetetom od 17 mjeseci. Kaže kako je čula da će se graditi škola, ali da nema pomaka po tom pitanju.
- Znam da imaju dva vrtića, izgledaju mi kao da su veoma dobro opremljeni ali moje dijete ne ide, pa ne znam. S obzirom na to da nema parka, mi idemo u Centar Safet Zajko – zaključila je Hercegovac.
Iako mnogi “bježe“ od kupovine nekretnina na Alipašinom Polju, ipak oko njih ima dovoljno zelenila za djecu i za rekreaciju odraslih, na Dobrinji i Pejtonu, također.
Evo jedan tekst kao prilog komentarisanju novogradnje u Sarajevu.
Jeko skontao ko je obećao školu ili vrtić? Investitor, općina..
I postoji li ijedan novinar u državi koji će pitati kupca stana - što si kupio stan gdje nema škole ili zelenila?