Forum Klix.ba

John Cleese wrote:
Ma jok, ovo: https://www.youtube.com/watch?v=a7Dh5QoXv2c&t=3m16s

John Cleese wrote:

Hakiz wrote:

Bloo wrote: ja se ponadah
počeh mutirat
kad ono ja missing member the Carpentersa

Ma, ti si, u stvari, trebala biti ovo: https://www.youtube.com/watch?v=fDqtR8CXmpo

Ma jok, ovo: https://www.youtube.com/watch?v=a7Dh5QoXv2c&t=3m16s

Zakasnila je: https://www.youtube.com/watch?v=jASsa3hX2i0

Jucer bijah pozvan na kolace i kafu kod nekih poznanika. Zapravo, znamo se iz vidjenja od prije ali od nedavno se i druzimo. Djeca nam idu na iste aktivnosti pa se ponekad i igraju.
On je inace tip umjetnicka dusa, voli da crta, da slika, da svira i zainteresovan je za teater, bas kao i ja. No imao je prije par godina saobracajnu nesrecu iz koje se jedva ziv izvukao i cije posljedice osjeca i danas a vjerovatno ce citav zivot. Kao neko ko je bio potpuno nepokretan i prezivio blazi mozdani udar, nije klonuo duhom nego se bori.
Sjedimo tako i pijemo kafu i donese mi gitaru koju je dobio od punice - fantasticnog izgleda i zvuka. Ne pise fabrikat ali po izgledu pretpostavljam da se radi o Epiphone-u. Donese i jednog spanskog Corta ali nema zica. Ja onako malo probam par pjesama (prst sam zamotao jer mi nokat zapinje za sve i boli) te dodam njemu. Frajer svira solidno a pjeva fantasticno, te zapoce Morrisayovu "The first in the gang to die" a ja mahinalno uzeh bezzicnog Corta i poceh prstima da dobujem u ritmu. Nakon sto smo zavrsili pjesmu, rece mi tip "Definitvno moramo svirati zajedno" pa cekam poziv, danas ili sutra.
Nokat cu nekako srediti...

Ommadawn wrote:Jucer bijah pozvan na kolace i kafu kod nekih poznanika. Zapravo, znamo se iz vidjenja od prije ali od nedavno se i druzimo. Djeca nam idu na iste aktivnosti pa se ponekad i igraju.
On je inace tip umjetnicka dusa, voli da crta, da slika, da svira i zainteresovan je za teater, bas kao i ja. No imao je prije par godina saobracajnu nesrecu iz koje se jedva ziv izvukao i cije posljedice osjeca i danas a vjerovatno ce citav zivot. Kao neko ko je bio potpuno nepokretan i prezivio blazi mozdani udar, nije klonuo duhom nego se bori.
Sjedimo tako i pijemo kafu i donese mi gitaru koju je dobio od punice - fantasticnog izgleda i zvuka. Ne pise fabrikat ali po izgledu pretpostavljam da se radi o Epiphone-u. Donese i jednog spanskog Corta ali nema zica. Ja onako malo probam par pjesama (prst sam zamotao jer mi nokat zapinje za sve i boli) te dodam njemu. Frajer svira solidno a pjeva fantasticno, te zapoce Morrisayovu "The first in the gang to die" a ja mahinalno uzeh bezzicnog Corta i poceh prstima da dobujem u ritmu. Nakon sto smo zavrsili pjesmu, rece mi tip "Definitvno moramo svirati zajedno" pa cekam poziv, danas ili sutra.
Nokat cu nekako srediti...

Ako ja sa nedostatkom i radialisa i medianusa mogu svirati, možeš i ti sa ili bez nokta

Svi sviraju, niko da postavi nesto vlastito
Omi obecao kad mu noktic bude bolje

Hakize?

Bloo wrote:Svi sviraju, niko da postavi nesto vlastito
Omi obecao kad mu noktic bude bolje

Hakize?

Nije dovoljno dobro za javnost. Radio sam neki bluz na Disovu "Pijanstvo", ali nisam zadovoljan.

Sjećam se kad sam bila "mala", da mi pola fazona iz Ferala nije bilo jasno, ali zato je tu bio shit of the week i biljeznica robija k da me povremeno nasmije kada ipak nešto skontam sa svojih 11 godina.
KAd smo malo narasli, Feral je dobio svoj smisao i čitala sam ga uz Teen ili neke druge novine. Jer ko se jednom zaljubi u Feral, taj zauvijek vjeruje u njihov moto: Bogu-mili, a ni Vragu nisu mrski

Nas, odgojene na Feralu, na Feralovim bibliotekama koje je uređivao Predrag Lucić, duboko je potresla vijest da je nakon iznenadne i teške bolesti umro jedan od najvećih naših umjetnika, Predrag Lucić, naš Duje. Odgajao nas je svojim humorom, svojom satirom, svojim šeretskim osmjehom iza kojeg se uvijek jasno pomaljala borba protiv svih bogova koje zarobljuju čovjeka – bogova nacionalizma, bogova lažnog morala, bogova raznih religija koji toliko vladaju našim prostorima i koje umjesto slobode donose nove okove. Uistinu je svojom pojavom, svojim pisanjem bio čovjek slobode, one duboko shvaćene slobode koja ne pristaje na nikakve kompromise, na nikakve kolektivne identitete, na nikakve lažne bogove. One slobode koja se očitovala u njegovoj poeziji i kolumnam (Zoran Grozdanov)

meni omiljena o anksioznosti:



najbolje legne oko tri iza ponoći

Sviđa mi se kako se Isbellova pjesma na jedan direktan način suočava sa anksioznošću.

Anxiety
How do you always get the best of me?
I'm out here living in a fantasy
I can't enjoy a goddamn thing
Anxiety
Why am I never where I am supposed to be?
Even with my lover sleeping close to me
I'm wide awake and I'm in pain

ili

Lying here in silence
Wife and child still sleeping deep enough to dream
And oh, I'm a lucky man today
But so afraid that time will take it all from me

Ta podsvjesna misao da iako smo u ovom momentu sretni i zadovoljni postoji mogućnost da će to već
sutra sve nestati. Mislim da su to stvari sa kojima se mnogi od nas suočavaju. Isbell je to na jedan
emotivno direktan način ispoljio u ovoj pjesmi, koja je usput rečeno i pored teksta odlična.

da, fino dočarana neodokučivost sreće

Ah, na neki način sam znao da ćemo doći do NIN-a.

e pa čim su spomenuti direktan spisateljski pristup i negativne emocije, znalo se kuda stvari vode

ono, kad na suho drvo proliješ benzin pa baciš zapaljenu šibicu, ne trebaš se čuditi: otkud vatra?

Bloo wrote:Sjećam se kad sam bila "mala", da mi pola fazona iz Ferala nije bilo jasno, ali zato je tu bio shit of the week i biljeznica robija k da me povremeno nasmije kada ipak nešto skontam sa svojih 11 godina.
KAd smo malo narasli, Feral je dobio svoj smisao i čitala sam ga uz Teen ili neke druge novine. Jer ko se jednom zaljubi u Feral, taj zauvijek vjeruje u njihov moto: Bogu-mili, a ni Vragu nisu mrski

Nas, odgojene na Feralu, na Feralovim bibliotekama koje je uređivao Predrag Lucić, duboko je potresla vijest da je nakon iznenadne i teške bolesti umro jedan od najvećih naših umjetnika, Predrag Lucić, naš Duje. Odgajao nas je svojim humorom, svojom satirom, svojim šeretskim osmjehom iza kojeg se uvijek jasno pomaljala borba protiv svih bogova koje zarobljuju čovjeka – bogova nacionalizma, bogova lažnog morala, bogova raznih religija koji toliko vladaju našim prostorima i koje umjesto slobode donose nove okove. Uistinu je svojom pojavom, svojim pisanjem bio čovjek slobode, one duboko shvaćene slobode koja ne pristaje na nikakve kompromise, na nikakve kolektivne identitete, na nikakve lažne bogove. One slobode koja se očitovala u njegovoj poeziji i kolumnam (Zoran Grozdanov)

A u kurac!!!!!

Bloo wrote:Sjećam se kad sam bila "mala", da mi pola fazona iz Ferala nije bilo jasno, ali zato je tu bio shit of the week i biljeznica robija k da me povremeno nasmije kada ipak nešto skontam sa svojih 11 godina.
KAd smo malo narasli, Feral je dobio svoj smisao i čitala sam ga uz Teen ili neke druge novine. Jer ko se jednom zaljubi u Feral, taj zauvijek vjeruje u njihov moto: Bogu-mili, a ni Vragu nisu mrski

Nas, odgojene na Feralu, na Feralovim bibliotekama koje je uređivao Predrag Lucić, duboko je potresla vijest da je nakon iznenadne i teške bolesti umro jedan od najvećih naših umjetnika, Predrag Lucić, naš Duje. Odgajao nas je svojim humorom, svojom satirom, svojim šeretskim osmjehom iza kojeg se uvijek jasno pomaljala borba protiv svih bogova koje zarobljuju čovjeka – bogova nacionalizma, bogova lažnog morala, bogova raznih religija koji toliko vladaju našim prostorima i koje umjesto slobode donose nove okove. Uistinu je svojom pojavom, svojim pisanjem bio čovjek slobode, one duboko shvaćene slobode koja ne pristaje na nikakve kompromise, na nikakve kolektivne identitete, na nikakve lažne bogove. One slobode koja se očitovala u njegovoj poeziji i kolumnam (Zoran Grozdanov)

oplakao sam kad sam vidio tu vijest,feral je neponovljiv,nenadmašan

Bloo wrote:
Nas, odgojene na Feralu, na Feralovim bibliotekama koje je uređivao Predrag Lucić, duboko je potresla vijest da je nakon iznenadne i teške bolesti umro jedan od najvećih naših umjetnika, Predrag Lucić, naš Duje.

juce on a danas Eddie Clarke, gitarista motorheada

2018 je bas krenula...

samo se nastavio crni niz iz 2017....

E jebiga...

hadzinicasa wrote:samo se nastavio crni niz iz 2017....

Bolje reći sa kraja 2015, odnosno početka 2016. Jučer je bilo dvije godine od smrti Davida Bowiea.

dale cooper wrote:

hadzinicasa wrote:samo se nastavio crni niz iz 2017....

Bolje reći sa kraja 2015, odnosno početka 2016. Jučer je bilo dvije godine od smrti Davida Bowiea.

zar pobogu ima toliko!?
kako si znao... izabrati meni jednu od najdrazih... (uvijek me strah napisati najdrazu, jer kao, ispusticu nesto)
ipak u ovom aranzmanu...

pa vidi Ga! Cuj ga! i klavir! (citav ovaj koncert je sjajan)


a evo jedan Bobin tekst koji je ...
http://lupiga.com/vijesti/boba-djuderij ... st-svijeta

Tako sam stvarno tuzna.

dobra obrada sto jes' jes' !

hadzinicasa wrote:

dale cooper wrote:

hadzinicasa wrote:samo se nastavio crni niz iz 2017....

Bolje reći sa kraja 2015, odnosno početka 2016. Jučer je bilo dvije godine od smrti Davida Bowiea.

zar pobogu ima toliko!?
kako si znao... izabrati meni jednu od najdrazih... (uvijek me strah napisati najdrazu, jer kao, ispusticu nesto)
ipak u ovom aranzmanu...

pa vidi Ga! Cuj ga! i klavir! (citav ovaj koncert je sjajan)


a evo jedan Bobin tekst koji je ...
http://lupiga.com/vijesti/boba-djuderij ... st-svijeta

Tako sam stvarno tuzna.

Nažalost...ima.

Naravno, nisam znao, sretna koincidencija, ali mi se nekako ova pjesma činila prikladno. Meni je ova njegova
verzija pjesme i draža od verzije Nine Simone koju mnogi smatraju ultimativnom izvedbom i evergreenom.

Da, ovo je snimano negdje oko 2000-te kad je Bowie imao oko 55 godina. I gledaj ga, kao i uvijek izgleda duplo
mlađe. Ustvari, uvijek je izgledao mlad, čak i kada ga je bolest načela, bio je prisutan taj duh i iskra u očima
koja ga je činila mlađim.

Lijep tekst, jedan u nizu divnih tekstova o Predragu koji su se pojavili ovih dana u čast ovog sjajnog autora.