Dio iskrene ispovijesti bivšeg člana SDP-e sasvim dovoljno govori o stanju u stranci.
Za prave političke promjene potrebna su dva života
Kuda ide SDP BiH na lokalnom nivou i šta se može dogoditi sa Općinskim organizacijama SDP-a, poslije održanog Kongresa i poslije izbora novog predsjednika, pokazuje primjer održane sjednice Predsjedništva OO SDP-a Kakanj, na kojoj je, do prije nekoliko dana predsjednik ove organizacije Hakim Haračić podnio ostavku i na tu dužnost ali i na članstvo u Predsjedništvu i na članstvo u SDP-u BiH. Poslije ove sjednice razgovarali smo sa, već bivšim predsjednikom OO SDP Kakanj, koji je govorio o četvorogodišnjem stanju u kakanjskom SDP-u, a koje je rezultat, kako sam kaže politike Zlatka Lagumdžije kao predsjednika i Nermina Nikšića, kao generalnog sekretara SDP BiH.
Govorite o unutrašnjem jačanju i omasovljenju tokom pet godina mandata na čelu Općinske organizacije, a sa druge strane, posljednji i općinski i opći izbori su rezultirali manjim brojem mandata u Vijeću i porazom na kantonalnom, federalnom i državnom nivou?
Haračić: Nažalost, faraonski sindrom, autokratski način vođenja stranke i kadrovska samovolja koja je zavladala u SDP-u, a što ju je pretvorilo u interesnu skupinu, katastrofalno su nas koštali na predhodnim parlamentarnim izborima.To pokazuje i činjenica da je pola naših članova napustilo partiju ili jednostavno nisu glasali za SDP. Dok sam se ja i ostalo rukovodstvo čitavo vrijeme borili za principe socijaldemokratije i pomagali demobilisanim borcima, invalidima, našim najugroženijim i najzaslužnijim članovima i građanima općenito, u lažnoj borbi „Država za čovjeka”, Nerminova kakanjska kasta se borila samo za sebe i svoje porodice. Oni su zapošljavali svoju djecu, koja nikada nisu ni ušla u prostorije SDP-a i rodbinu i debelo naplaćivali svoj politički nerad i opstrukcije. Na sreću nisu imali kućne ljubimce da i njih zaposle. Oni se čak time ponose i to smatraju uspjesima. Princip pravednosti i korektnosti ne stanuje u njihovim glavama i bilo je smiješno očekivati da će SDP dobiti povjerenje građana koji su bili svjedoci takvih ponašanja i procesa, a koji ni na koji način nisu sankcionisani od vrha SDP-a. Katastrofa je bila očekivana.
Kakvo je vaše mišljenje o rezultatima Trećeg vanrednog kongresa ?
Haračić: U zadnjih nekoliko mjeseci kompletna javnost u BiH, svi elektronski i printani mediji, novinari, politolozi i politički analitičari su jasno naglašavali da je rješenje problema u SDP-u bilo u reformi i demokratizaciji stranke te njezinom radikalnom podmlađivanju, o izboru novih ljudi sa novim idejama, drugim matricama ponašanja i drugim operativnim sistemima vođenja partije u odnosu na dosada već viđeno od strane trenutnog višedecenijskog rukovodstva. Na kongresu sam bio u funkciji gosta i doživio strašno razočarenje. Po mom ličnom mišljenju ništa se nije promijenilo u odnosu na raniji period.
Da li je sada već poznatim ishodom Kongresa, SDP BiH dobio ili izgubio?
Haračić: Mislim da je SDP prokockao istorijsku šansu da se reformiše i povrati na pravi put istinskih vrijednosti socijaldemokratije na čelu sa privremenim predsjednikom, Selimom Bešlagićem. Situacija na Kongresu je bila vrlo jasna. Za Selima su bili delegati koji su glasali srcem i savješću, a ostali po direktivi. Naravno da je veliki broj delegata Kongresa sve to vidio ili na neki način osjetio. Mišljenja sam da su 233 izlobirana delegata zbog vlastitih interesa sahranili tu šansu, a vrijeme će pokazati i SDP. Posebnu zahvalnost i priznanje treba odati Jasminu Imamoviću za takav ishod. Izbornim inžinjeringom i lobiranjem dobijen je sastav novih organa stranke, a posebno Glavnog odbora. Sada novi Predsjednik u sastavu Glavnog odbora ima ogromnu većinu svojih istomišljenika i priliku da u narednih deset mjeseci počisti sve one koji su drugačije mislili. Za takav scenarij, kao što on ima običaj reći ima sve neophodne alate.
Ipak se kao demokratski napredak ističe statutarna odredba jedan član - jedan glas, zar to nije promjena sa Kongresa na putu poboljšavanja stanja u SDP-u?
Haračić: Nemojte nasjedati na takvu priču. Prema ranije usvojenim dokumentima i kriterijima, usvojen je novi morbidni i nedemokratski princip koji kaže da svi kandidati za Predsjednike na nižim niovima moraju dobiti saglasnosti Glavnog odbora - ako se radi o kantonalnim nivoima, odnosno saglasnosti Kantonalnih predsjedništava - ako se radi o općinskim nivoima. To znači da možeš biti kandidat za predsjednika ako dobiješ saglasnost Glavnog odbora, odnosno kantonalnog Predsjedništva, a u kojima u većini sjede Nerminovi ljudi. Na taj način je sahranjen jedan od osnovnih temelja demokratije da svako može biti biran. Zato mislim da su u zabludi oni koji misle da su promjene statuta revolucionarne u smislu novih izbora u SDP-u po principu jedan član jedan glas. One su suštinski kozmetičke jer će ovo rukovodstvo reducirati broj članova i iste izlobirati preko svojih eksponenata u općinskim organizacijama. Panična borba za poziciju Predsjednika na ovom kongresu je jasan pokazatelj da oni neće ni po koju cijenu dozvoliti druga rješenja na sljedećem redovnom kongresu naredne godine. Samo naivni mogu vjerovati da će biti drugačije. Vrijeme će takođe pokazati i koji su to razlozi za tako grčevitu borbu starog rukovodstva na čelu sa Zlatkom L. za ostanak na tronu SDP-a sa bosanskim Medvedovom na čelu. Živi bili pa vidjeli.
Dok Vas čovjek sluša stiče utisak da se baš ništa u SDP-u neće promjeniti. Prosto je nemoguće da ljudi koji pokazuju da su postali svjesni grešaka koje su pravili, priznali ih pristankom na vanredni kongres, prevare svoje članove i svoje simpatizere?
Haračić: Ponavljam, malo prije sam rekao, samo naivni mogu vjerovati da će biti drugačije. Model funkcionisanja SDP-a je potpuno autokraktski sa jasno izraženim elementima demokratskog centralizma koji je nažalost ugrađen u statut. Pravo je Glavnog odbora i Predsjednika da promijene sve odluke i prijedloge nižih nivoa bez ikakvih obrazloženja. Znači, baza samo formalno donosi odluke, a centrala je ta koja o svemu odlučuje. Mislim da je to bolest i ostalih partija u BiH. Takva žalosna balkanska demokratija će i ubuduće stvarati unutarpartijske sukobe, usitnjavanje, podjele, a sve na štetu običnih građana i države. Umjesto poštenijeg i pravednijeg demoktarskog modela izbora sastava u važnim partijskim organima, teritorijalni princip - prema kome svaka sredina odlučuje o svojim članovima u organima shodno reciprotitetu, u 21. vijeku, SDP kao i ostale partije njeguju model u kome drugi ljudi odlučuju o tome ko će vas predstavljati. Na primjer, delegati iz Maglaja, Zenice, Tuzle, Mostara, Gruda odlučuju o tome ko će predstavljati Kakanj. To znači da jedino prljavim lobiranjem možete ući u sastav tih organa. Naravno, to uvijek otvori rane koje teško zarastaju i vječita nezadovoljsta i sukobe jer su utemeljene na nepravdi. Ali takav model uvijek odgovara vladajućoj kasti jer na taj način imaju alate da upravljaju. I zato su smiješne partije koje to njeguju kao i turbo-demokratija koju propagiraju. Pa analizirajte samo sastav novoizabranog Glavnog odbora na kongresu. Veliki dio članova je iz Sarajevskog kantona. Većina manjih Općina nema svoje predstavnike u tom organu niti će ih imati. Tako politička elita na daljinski upravlja politikom i sudbinama ljudi, dijeleći ih na svoje i na papke i seljake. Na održanom kongresu naš bivši predsjednik Lagumdžija je sve nas koji ne mislimo kao njegovi klimoglavci nazvao miševima, mladim lavovima i višestrukim penzionerima. Istina je da je zoološki vrt od partije napravio bivši predsjednik, a nakon toga i uveo zakone džungle. Njegovi mladi lavovi su pokazali da su nevjerovatno gladni i nezasiti i uglavnom su bili miševi u ratu, uz časne izuzetke. Njegovi penzioneri su uglavnom višemandatni politički potrošeni ljudi. U njegovim redovima su i vukovi koji misle da će mijenajući svoju dlaku ubijediti javnost da će promijeniti i ćud. Njegovi gladni vukovi treba da znaju da ljudi nisu ovce. Vrijeme i istorija će pokazati ko je bio lav, a ko je bio miš. Za mene lično, jedan od posljednjih velikih lavova u SDP je Selim Bešlagić. Put u budućnost su izlobirali ljudi našeg najvećeg lava, drugog najvećeg sina naroda i narodnosti. Neka im je sretno. Ako na tom putu sretnu ljude iz SBiH, neka ih pozdrave od nas miševa.
Ostavljate me bez teksta. Tražim novo pitanje. Favorizirali ste Selima Bešlagića, koji je javno priznao rezultate Kongresa, rekao da ih prihvata jer je legalista i pozvao sve socijaldemokrate u BiH da se ujedine na novoj politici SDP-a i to uz Nikšićevo vođenje do redovnog kongresa. Znate da ste činom ostavke odbili i Bešlagićev poziv?
Haračić: Prvo, Selim je ranije i na medijima, kao i na kongresu jasno iznio svoje čvrste stavove i poštene namjere i zbog toga je dobio našu podršku u Kaknju. Koliko ja znam, nikoga nije ni zvao ni lobirao. Nije ni imao potrebe, jer takve namjere ljudi obično srčano podržavaju. Cijenim Selimov legalitet i poziv, ali na bazi iskustava na vlastitoj koži, ne vjerujem u novu politiku niti u novi početak sa izabranim predsjednikom. Mislim da na ovim prostorima treba čekati da izumru neke metode rada i politike, a zato treba imati dva života. Pošto ja nemam dva života kao ni ostali ljudi, ne mislim da ću to doživjeti. Jednostavno onako narodno rečeno, crkni magarče dok trava naraste.
Nakon toliko godina provedenih u SDP-u, kako onda vidite SDP u budućnosti, šta su vaša mišljenja i poruke ?
Haračić: Pazite, nakon provedenih 15 godina u SDP-u nije lako sve napustiti i sam sebi priznati da su vam to bile magareće godine. Naravno da moja ostavka podrazumijeva i konačno napuštanje SDP-a. U SDP sam doživio toliko poniženja, podcjenjivanja, diskvalifikacija, lažnih obećanja, podmetanja i nepravde da mi je to dovoljno za čitav život. Zato, za mene lično bila bi ludost ostati u takvom sistemu. Nakon ove vremenske distance mislim da je ideja socijaldemokratije univerzalna, ali da SDP nije puno bolji od ostalih stranaka. Ljudi koji vode SDP su ga jednostavno osramotili i potrošili ideju socijademokratije, iznevjerili članove i simpatizere i poigrali se sa njihovim sudbinama. Sada mi je žao i izvinjavam se svim članovima SDP-a koje sam ja ubjeđivao da je SDP istinski socijaldemokratska partija. Žao mi je takođe i što ga nisam napustio kada je to uradio Željko Komšić, a kada su mi mnogi prijatelji sugerisali da to uradim. Mi smo njemu tada zamjerili što je otišao i što nije ostao da se bori. Čovjek je bio u pravu kao i Bogić. Ništa ne bi mogao uraditi pored takve ekipe. Kao bivši Predsjednik osjećam ponos što sam radio i vodio partiju sa tako sjajnim ljudima kao što su Senka i Eldin i sa takvim timovima ljudi koji su bili u Predsjedništvu, Odboru, osnovnim organizacijama i našim forumima. Sada koristim priliku da se zahvalim svim tim gromadama od ljudi i svim drugim članovima SDP-a koji su mi davali podršku u radu u predhodnom petogodišnjem periodu. U SDP kao nigdje drugo ima poštenih i pravednih ljudi, ljudskih gromada i kosmopolita, skromnih veličina i velikih patriota, a nisu miševi. Ja im od srca želim sve najbolje u životu.
Preneseno sa
http://kakanjlive.com/vijestiPrikaz.php ... m=&ucat=21&
do kongresa
doktorirano
