Bossona wrote: ↑16/01/2021 17:16
BrziGonzales wrote: ↑16/01/2021 10:21
Bossona wrote: ↑16/01/2021 09:11
Promijenili su naciju, a bili su Bošnjaci samo različitih vjera,
Gdje si ti učio škole? To je bio neki napredni tečaj? Nešto između malog i velikog odmora?
TI OČITO NE POZNAJEŠ ISTINU JER SVI HISTORIJSKI DOKUMENTI KAŽU DA SU U BOSNI DO KRAJA 19-og STOLJEĆA BILI BOŠNJACI RAZLIČITIH VJERA SA SVOJIM BOSANSKIM JEZIKOM
Umoran sam od ovih koji me uče ko sam i što sam, koji bi dokazivali neke svoje teorije preko mojih leđa.
E, neka ostane zapisano i ovo:
Slavenski Hrvati nisu došli na prostor rimske Dalmacije kao organizirani i formirani narod. Doseljenjem u VII stoljeću na prostor rimske Dalmacije, (jadranskom, dinarskom i panonskom a to obuhvata i teritorij današnje BiH i to je bila kompaktna teritorija) slavenski Hrvati zatekli su starosjedioce. S tim su se starosjedilačim antičkim stanovništvom slavenski Hrvati tijekom dugoga razdoblja stopili, izmiješali i velikim dijelom prihvatili njihovu kulturu i djelomično jezik, osobito nazive putova, mjesta, polja, gora itd. S njihovim dolaskom u novu domovinu započeo je, promatramo li s gledišta razvoja etnosa, nov proces asimilacije: započeo je susret i trajna interakcija slavenskih došljaka (Hrvata) i romanskog stanovništva (i antičkog supstrata). Tijekom VII. i VIII: stoljeća
te dvije različito strukturirane etničke zajednice stopit će se, u složenom procesu asimilacije dviju kultura i dviju etničkih zajednica, u posve novu etničku narodnu zajednicu: u hrvatski narod.
Iz tih, dakle, veza i odnosa nastaje hrvatski narod. O tom narodu u IX. stoljeću govore franački i domaći povijesni izvori. Tada, na nekadašnjem prostoru rimske Dalmacije već živi organiziran hrvatski narod - narod Hrvata (gens Chroatorum). Otad možemo pratiti nastanak, formiranje i razvitak hrvatskog naroda.
To stanovništvo prihvaća kršćanstvo, novu vjersku zajednicu i novu vjersku organizaciju.
Posve je očito da su već tada bile posve prevladane etničke i društvene strukture utemeljene na srodstvu (na zajednici bliske krvne veze, istoga krvnog porijekla, kao za rod i pleme) i na prirodnim uvjetima rada i društva. Već je tada, na toj razini
razvitka etnosa, jasno da novo organizirani hrvatski narod (narod Hrvata, gens Chroatorum) kao cjelina i kao narodna zajednica ne potječe više od jedne/jedinstvene
srodstvene strukture, tj. da ga više ne veže samo jedinstvo krvi i jezika, da kao nova etnička narodna zajednica ne potječe više od samo jedne "loze", od jednog plemena i od jednog izvornog jezika. Nastali su posve novi oblici organizacije cjelokupnog
javnog života: društva i društvenih odnosa, političke zajednice i organizacije države i državnih institucija, organizacije vlasti, uprave, vjerske zajednice, općina, vojske, naselja itd. Sve te nove vrijednosti odredile su identitet i individualnu posebnost hrvatskog naroda.
Hrvatski se narod u svom dugom povijesnom razvitku -do revolucije 1848. godine, do pojave bitno novog društva i do
početka formiranja hrvatske nacije - posve formirao.
1848. je srušen feudalni društveni sustav i prihvaćen novi društveni, ekonomski, pravni i politički sustav: prihvaćeno je građansko društvo, kapitalistička privreda i parlamentarni sustav, građanske slobode i pluralizam društvenih uloga, ciljeva i planova.
Ta su vremena prekretnica koja dovode do izjašnjavanja Hrvata i Srba na teritoriji pod okupacijom BiH kao Hrvati i Srbi. Nemojte me masirati kako je ovdje bio jedan narod, Bošnjaci koji su bili podijeljeni samo vjerom. Srbi i Hrvati odavno znaju ko su, ne uskraćujem ni Bošnjacima pravo da potkrijepe svoju povijest.
Sad dolazimo do nacije:
Nacija je najcjelovitija zajednica koja je nastala i razvila se tijekom dugotrajnih procesa integracije unutar građanskog društva. Njezin rast (procesi modernizacije i integracije) nije završen, kao što nije prestao ni razvitak građanskog društva. No nacija nije društvo: nacija je zajednica u građanskom društvu, dakle socijetalna zajednica građanskog društva. Ona je nadalje složeni sustav integriranih i đusobno povezanih svih homogenih subzajednica jednog naroda: jezičnih , književnih, znanstvenih, obrazovnih, kulturnih, političkih, narodnih, etničkih , vjerskih, moralnih, ekonomskih, teritorijalnih, socijetalnih ... Svaka nacija i nacionalna zajednica ne stvara se
odjednom, nego u dugotrajnom procesu kojemu se ne vidi kraj. Drugim riječima, nacija je najcjelovitija zajednica novoga integracijskog tipa koja, unutar složenog sustava građanskog društva, integrira i međusobno povezuje sve subzajednice koje se postupno razvijaju u tijeku povijesti jednog naroda.
Nacija je nastala i formirala se tek u građanskom društvu. Ne prije, ne u ranijim društvenim sistemima. Njezin je razvitak ovisan o napretku građanskog društva. Isto je tako i razvitak građanskog društva, i njegovih demokratskih podsustava,
ovisan o razvoju demokratske nacionalne zajednice.
Da bi se određena nacija mogla u povijesti pojaviti mora joj dakako prethoditi povoljan rast, zrelost određene narodne zajednice, tj. pojava više subzajednica jednog naroda i, razumije se, sam taj narod. Naciji, dakle, prethodi određeni narod. Taj narod ima svoju povijest tijekom koje se oblikovao, na mnogim područjima javnoga života, do pojave građanskog društva. Taj narod se razvijao unutar feudalnog i kasnofeudalnog društvenog sistema.
E, tu se stvara problem kod nas jer imamo tri naroda pa ne možemo stvarati bosansku naciju od tri naroda.
Nacija je najcjelovitija zajednica novoga integracijskog tipa koja, unutar složenog sustava građanskog društva, integrira i međusobno povezuje sve subzajednice koje se postupno razvijaju u tijeku povijesti jednog naroda.
Dakle, ništa od jedne Bosanske nacije.
Nacija je, dakle, nastala i formirala se tek u građanskom društvu. Ne prije, ne u ranijim društvenim sistemima. Njezin je razvitak ovisan o napretku građankog društva. Isto je tako i razvitak građanskog društva, i njegovih demokratskih podsustava, ovisan o razvoju demokratske nacionalne zajednice.
Nacija može pojaviti i formirati samo u onoj sredini u kojoj je jedan narod prije njezine pojave organiziran više-manje u homogenu narodnu zajednicu; ako se taj narod organizirao u više subzajednica, na različitim razinama, i to prije svega unutar etničke, narodne, jezične , kulturne, književne, obrazovne, znanstvene, teritorijalne, ekonomske i političke . Ako je, s tim u vezi, osnovao i organizirao temeljne institucije (kulturne, političke, znanstvene, obrazovne, ekonomske itd.) i ako posjeduje osnovne oblike vlasti i uprave na svom teritoriju. A s pojavom građanskog društva, i s razvitkom svih njegovih podsistema (kulture, politike, prava, ekonomije itd.), kao novih integracijskih činitelja, taj se narod i njegova narodna zajednica pretvara u naciju. Ne prije, jer ni jedno drugo društvo nije omogućavalo takve integracijske i modernizacijske procese. Nijedno drugo društvo, osim sustava građanskog društva, nije pretpostavljalo slobodu i jednakost svih građana,
opće građanske slobode te stvaranje svih pretpostavki za pojavu posve nove zajednice: nacije kao zajednice posve novoga integracijskog tipa.
Sada dolazimo do naše Bosne i Hercegovine. Da se podsjetimo i povelje našeg Kulina bana.
U ime oca i sina i svetog duha.
Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Naši preci na ovim prostorima su bili kršćani, sviđalo se to nekome ili ne. Tuzlaci danas malo na svoju ruku kroje povijest pa zaborave isklesati na spomeniku povelji njene dijelove koji govore o Svetom Duhu i Svetom Evanđelju. Neko bi, očito, rado da tih dijelova nema.
Dugogodišnja turska okupacija nije mogla izbrisati Hrvatski narod sa ovih prostora ali ga je prilično prorijedila. To se nastavlja i u današnje vrijeme. Nećemo ulaziti sada u to.
Pamtim da je moj pradjed govorio da je Hrvat, moj djed je govorio da je Hrvat, moj otac je govorio da je Hrvat. Što misliš što sam ja i moja djeca? Mi smo davno rasčistili ko smo i što smo i nema toga koji će sada, krojenjem svoje povijesti, mene ubjeđivati da sam nešto drugo zato što mu to odgovara za njegove potrebe.
Na Bošnjacima je da za svoju narod postave temelje, da znaju ko su i što su. Zanima me šta je vaš pradjed, djed, otac govorio kojem narodu pripadate? Ne očekujem neki iskren odgovor.