Dešavanja u Srbiji

[spreca]

Odavno ne cuh ovako dobar komentar o stanju u eresu....covjek objasnio bez histerike i argumentovano i nepristrastno...ko je Zeljko Avramovic...nisam ranije cuo za njega

[Haris.ba]

"Sačekaću kraj izbora, mi se nećemo miješati u odluku našeg naroda u RS, ali ću poslije izbora iznijeti dokaze, frapantne dokaze o najbrutalnijem mešanju pojedinih zapadnih sila u izbore u RS. . . i još da nađu Srbe koji će Srbiju da optužuju za miješanje, onda vam je sve jasno...", rekao je on.

https://trebinjelive.info/2018/09/24/vu ... u-srpskoj/

Nije rekao kojih izbora.

P.S.
Polazeći od Ustava Republike Srbije po kojem su ljudski život i dostojanstvo neprikosnoveni,

- Izražavajući privrženost duhu i normama Univerzalne deklaracije Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima, Pakta o građanskim i političkim pravima, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Dopunskih protokola iz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih i nemeđunarodnih oružanih sukoba, Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i Statuta Međunarodnog krivičnog suda,

- Rukovodeći se ciljevima obezbeđenja stalnog mira i stabilnosti na prostoru Zapadnog Balkana, kao i daljem unapređenju prijateljskih odnosa među državama bivše Jugoslavije na osnovu poštovanja međunarodnog prava i teritorijalnog integriteta i suvereniteta svih država članica Ujedinjenih nacija, uključujući Bosnu i Hercegovinu,

- Težeći da sećanje na žrtve surovih oružanih sukoba u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina XX veka, u kojima su svi narodi podneli teška stradanja, nikada ne izbledi,

- Poštujući presudu Međunarodnog suda pravde, glavnog pravosudnog organa Ujedinjenih nacija, donetu u sporu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore 26. februara 2007. godine,

- Imajući u vidu da je navedenom presudom Međunarodnog suda pravde Srbija dužna da preduzme delotvorne korake radi obezbeđenja punog poštovanja svojih međunarodnih obaveza, uključujući punu saradnju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju,

Na osnovu člana 99. tačka 7. Ustava Republike Srbije i člana 136. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", br. 14/2009 - prečišćen tekst), Narodna skupština Republike Srbije, na trećoj sednici prvog redovnog zasedanja u 2010. godini, održanoj 31. marta 2010. godine, donela je

D E K L A R A C I J U

Narodne skupštine Republike Srbije
o osudi zločina u Srebrenici

1. Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, kao i sve društvene i političke procese i pojave koji su doveli do formiranja svesti da se ostvarenje sopstvenih nacionalnih ciljeva može postići upotrebom oružane sile i fizičkim nasiljem nad pripadnicima drugih naroda i religija, izražavajući pri tom saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spreči ova tragedija.


2. Narodna skupština Republike Srbije pruža punu podršku radu državnih organa zaduženih za procesuiranje ratnih zločina i za uspešno okončanje saradnje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u čemu naročitu važnost ima otkrivanje i hapšenje Ratka Mladića radi suđenja pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

3. Narodna skupština Republike Srbije poziva sve nekadašnje sukobljene strane u Bosni i Hercegovini, kao i drugim državama bivše Jugoslavije, da nastave proces pomirenja i jačanja uslova za zajednički život zasnovan na ravnopravnosti nacija i punom poštovanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, da učinjeni zločini više nikada ne bi bili ponovljeni.

4. Narodna skupština Republike Srbije izražava očekivanje da će i najviši organi drugih država s teritorije bivše Jugoslavije na ovaj način osuditi zločine izvršene protiv pripadnika srpskog naroda, kao i da će uputiti izvinjenje i izraziti saučešće porodicama srpskih žrtava.

[nenadivan]

Jasno je to, zločin je formalno osuđen, ali nakon donošenja rezolucije evropskog parlamenta o osudi uz ovaj put upotrebljena riječi genocid u Srebrenici, te kako je to u medijima propraćeno kao osuda čitavog srpskog naroda (sic!), pa onda poteza bratske Rusije (zbog koje ćemo po ko zna koji put proći ko bos po trnju) pojačala je se atmosfera negacije genocida.
U toj čitavoj halabuci oko rezolucije je smišljeno učestvovala i Srbija, jer ako Milošević i nije direktno planirao genocid, znao je za planove, i nije ništa uradio da ih spriječi. Rusi opet imaju interese da održe neku vrstu prisustva u Bih, pa makar i na ovakav način.
Kada razgovarate sa ljudima o genocidu vidite da 99% njih nema nikakve informacije osim onih plasiranih preko srpskih medija. Kod većine ljudi je uspešno stvorena slika o tome kako su se kao neki zarobljenici pobunili, ubili jednog srpskog stražara, i onda je došlo do nekontrolisane situacije, do odmazde. U mainstream medijima RS i Srbije nećete pronaći ništa drugo. Ne razmišljajući previše o svemu tome, i sam sam imao takvu neku sliku u glavi - koju pokupite usput, prelistavajuci novine, ili gledajući TV, sve do prije par godina kada sam odlučio da se bolje informišem, da pročitam nešto o tome. U spoznavanju istine najbolje su mi pomogli ne zapisnici iz Haga, već iz suda Bih. Tu sam najviše pažnje poklanjao svjedocenjima Srba, aktera i svjedoka događaja. I svim Srbima preporučujem, pročitajte šta Srbi svedoci kažu o tome. Mogu samo da kažem da sam danima bio uznemiren nakon toga, i da sam svim prijateljima pokušavao da tu istinu predočim. Neki su prihvatali, neki su se čak i ljutili što pričam o tome. Niste svjesni koliko su ljudi ispranih mozgova. Što se tiče tog naroda koji tamo živi, tih Srba u okolini Bratunca, ne poznajem nikoga da mogu reci kakav je njihov stav, ali vjerujem da su oni još više ispranih mozgova, da su još gore zadojeni mržnjom prema "turcima", I da se s njima i ne može pričati.

[seln]

Negdje oko 2013, najdalje početkom 2014-e, pita mene Cyprus na temi Sirija, "što se nas tiče tamo neki sukob", kao on je "lokalna stvar". Napišem mu (da ne kopam komentare), da će me se sjetiti kada mu se kriza prelije na migrante po Alipašinu. Sada mu to više nije smješno.

ne znam za to, sjecam se tebe po "sirija kao katalizator", bilo mi je smjesno, ali sam ti vec rekao da mi to vise nije smjesno. popadale su expresno puno vece kuronje od asada u njegovom komsiluku malo prije toga, mislio sam da su sanse nikakve da prezivi duze od par mjeseci, al sam se ocigledno zajebo

Stvarno ne mogu odluciti koji od vas dvojice vise kenja.

[stakasa]

Jasno je to, zločin je formalno osuđen, ali nakon donošenja rezolucije evropskog parlamenta o osudi uz ovaj put upotrebljena riječi genocid u Srebrenici, te kako je to u medijima propraćeno kao osuda čitavog srpskog naroda (sic!), pa onda poteza bratske Rusije (zbog koje ćemo po ko zna koji put proći ko bos po trnju) pojačala je se atmosfera negacije genocida.
U toj čitavoj halabuci oko rezolucije je smišljeno učestvovala i Srbija, jer ako Milošević i nije direktno planirao genocid, znao je za planove, i nije ništa uradio da ih spriječi. Rusi opet imaju interese da održe neku vrstu prisustva u Bih, pa makar i na ovakav način.
Kada razgovarate sa ljudima o genocidu vidite da 99% njih nema nikakve informacije osim onih plasiranih preko srpskih medija. Kod većine ljudi je uspešno stvorena slika o tome kako su se kao neki zarobljenici pobunili, ubili jednog srpskog stražara, i onda je došlo do nekontrolisane situacije, do odmazde. U mainstream medijima RS i Srbije nećete pronaći ništa drugo. Ne razmišljajući previše o svemu tome, i sam sam imao takvu neku sliku u glavi - koju pokupite usput, prelistavajuci novine, ili gledajući TV, sve do prije par godina kada sam odlučio da se bolje informišem, da pročitam nešto o tome. U spoznavanju istine najbolje su mi pomogli ne zapisnici iz Haga, već iz suda Bih. Tu sam najviše pažnje poklanjao svjedocenjima Srba, aktera i svjedoka događaja. I svim Srbima preporučujem, pročitajte šta Srbi svedoci kažu o tome. Mogu samo da kažem da sam danima bio uznemiren nakon toga, i da sam svim prijateljima pokušavao da tu istinu predočim. Neki su prihvatali, neki su se čak i ljutili što pričam o tome. Niste svjesni koliko su ljudi ispranih mozgova. Što se tiče tog naroda koji tamo živi, tih Srba u okolini Bratunca, ne poznajem nikoga da mogu reci kakav je njihov stav, ali vjerujem da su oni još više ispranih mozgova, da su još gore zadojeni mržnjom prema "turcima", I da se s njima i ne može pričati.

Vidim da nisi zlonamjeran covjek i nemoj moje pitanje dozivjeti kao provokaciju. Naime, volio bi da mi bas ti objasnis sta Srbija hoce u vezi Kosova. Ne sta moze vec sta hoce. Sta hocete vi? Citavo Kosovo? Taj dio gdje je Mitrovica? Da to sto nemate poklonite Albancima a za uzvrat dobijete RS?

[radostan dan]

za početak hoćemo kosovske božure i yu grupu.

[nenadivan]

Srbija je 1912 osvojila Kosovo, tu mitsku zemlju. Zatekla je "Arnaute", ljude s repom, maltene. Računali su kako će oni nekako volšebno nestati. Bilo ih je previše za nestajanje. Uvedena je vojna uprava - kao ratno stanje, slično.
Srbi hoće Kosovo, ali neće Albance. Čist nonsens. Mislim da se previše drame pravi oko Kosova, i da ona služi da se prikriju pravi problemi. Sad kad bi Vučić i priznao Kosovo on bi opet dobio na izborima, ali ne bi više imao nikakav povod za dramu i više bi se moralo pričati o pravim problemima. Srbija treba da se bori da se tim Srbima omogući bolji život, a Kosovo je riješeno pitanje, već odavno

[Haris.ba]

http://www.sudbih.gov.ba/predmet/2429/show

Optužnica navodi da su optuženi, kao svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, u periodu između 10. i 19. jula 1995. godine, počinili krivično djelo genocida. Navedeno krivično djelo, kako navodi optužnica, je učinjeno u okviru širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) na bošnjačko stanovništvo u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica, sa zajedničkim planom djelimičnog istrebljenja skupine bošnjačkog naroda.

Kako se navodi u optužnici optuženi su u napadu sudjelovali u različitim svojstvima, i to:

Stupar Miloš je djelovao u svojstvu komandanta Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
Trifunović Milenko u svojstvu komandira Trećeg voda „Skelani“ u sastavu Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
Džinić Brano u svojstvu specijalca-policajca Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
Matić Milovan kao pripadnik Vojske Republike Srpske,
a ostali optuženi su djelovali u svojstvu specijalaca-policajaca navedenog Trećeg voda „Skelani“.

Vjerovatno je i Orić kriv za ovo:

207. Isto je i sa svjedokom Zoljić Danilom, koji je na glavnom pretresu također dao
veoma neuvjerljivo obrazloženje na pitanja tužioca o okolnostima davanja izjave iz
istrage:

Tužilac Bulić: Da li Vam je inspektor Goran Gajić, da li je zahtijevao od Vas da,
da se Vi složite sa onim što on, što on traži da kažete? Da li ste to morali na bilo
koji način potvrditi to što on traži od Vas?

Svjedok Zoljić:U nekoj preformulisanoj formi da.

Tužilac Bulić:Jeste li Vi bili svjesni zbog čega se pravi taj zapisnik?

Svjedok Zoljić:Nisam.

Tužilac Bulić:Vi radite u policiji je li tako?

Svjedok Zoljić:Radim, nisam bio svjestan u koju svrhu se uzimala ova izjava.
Tek kad su, kad je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo istragu protiv
Stupara, u predmetu 10/05, onda sam shvatio da je ova izjava ovaj, uključena u
tu istragu koju sam ja olako, ovaj, i ne vezajući određene stvari u tom momentu
nisam se mogo sjetiti tačno stvari i događanja, dao tako kako sam dao. I ja sam
svjestan i bez, bez Vaših sugestija i bez Vašeg objašnjena da ima par stvari koje
nisu onako kako sam ja rekao. U tom momentu.

Tužilac Bulić:Vi ste potpisali ovu izjavu je li tako?

Svjedok Zoljić:OK, jesam.

Tužilac Bulić:Zbog čega ste pristali da potpišete nešto što, što Vi niste kazali?

Svjedok Zoljić:Ja ću to obrazložiti ovako, svi smo ljudi jel, i svi imamo određeni
kapacitet i određenu granicu tolerancije. I kad Vas neko izbaci iz takta
maksimalno, onda ili prihvatite sve ili ga udarite i odete, nešto se desi, znači ne
može se ništa desiti kako bi...rijetkost je slučajeva kad se desi nešto da se u
pomirljivom tonu nešto dogodi i da se uradi.

Nije bio genocid?

Dana 13. jula došlo je do predaje “ogromnog” broja Bošnjaka. U skladu sa
naređenjima od prethodnog dana, pripadnici 2. odreda, uključujući i pripadnike
voda Skelani, pretresali su zatvorenike koji su se predavali, uzimajući njihove
dragocjenosti i novac; a zarobljenike su prisiljavali da odlože lične stvari i
dokumente. Gomile odloženih stvari i dokumenata ostale su pored puta i vide se
na video snimku koji je tada snimljen, a mogli su ih vidjeti i svi oni koji su tada bili
u tom području, a čak ih je nakon nekoliko mjeseci pronašao i Jean Rene Ruez
kad je pregledao livadu u Sandićima 1996. godine.

Stanje Bošnjaka koji su se
predavali bilo je “šokantno”, prema riječima Stevanovića. To su bili ranjeni
muškarci pocijepane odjeće svih uzrasta, kao i dječaci uzrasta 7. razreda koji su
se predavali duž puta i koji su dovedeni na livadu. Posljedice zasjeda i
granatiranja su bile vidljive na povredama koje su mnogi od njih zadobili.

Dvije su
činjenice značajne u procjeni shvatanja optuženih u ovom momentu: 1) stanje
muškaraca i dječaka koji su se predavali potvrđuje da oni nisu predstavljali vojnu
prijetnju i da u svakom slučaju nisu bili borci kada su se predali, 2) informacija o
“ogromnom” broj Bošnjaka koji su se predavali a koji se predviđao dan prije bila
je tačna, ali i dalje nije bila obezbijeđena hrana, higijenske potrepštine, voda za
piće, medicinska pomoć za ranjene ili sklonište od jake vrućine.

A ovo je činjenični opis

Trifunović Milenko, u svojstvu komandira Trećeg voda “Skelani” u sastavu
Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, kojim vodom je komandovao,
Radovanović Aleksandar, Jakovljević Slobodan, Medan Branislav, kao specijalci
– policajci u sastavu istog voda, a Džinić Brano, kao specijalac – policajac u
Drugom odredu Specijalne policije Šekovići, zajedno sa drugim pripadnicima
Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske,
nakon što su učestvovali u zarobljavanju velikog broja muškaraca Bošnjaka koji
su, nakon pada Zaštićene zone Srebrenica i njene potpune okupacije od strane
snaga Vojske Republike Srpske, pokušavali napustiti Zaštićenu zonu
Srebrenica, i kojom prilikom su isti od strane Trifunovića prethodno ohrabrivani i
pozivani na predaju, što su mnogi i učinili, pri čemu im je obećano da će biti
ispitani i razmjenjeni, da bi zatim od istih oduzimani lični dokumenti i druge lične
stvari, ostavljeni bez hrane, vode i medicinske pomoći, iako su mnogi bili ozbiljno
ranjeni, pri tome vidjevši da se i preostalo bošnjačko civilno stanovništvo, njih
oko 25.000, uglavnom žene i djeca, kamionima transportuju izvan Zaštićene
zone Srebrenica, dana 13. jula 1995. godine, u koloni sproveli zarobljene
Bošnjake muškarce u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, koje su
zajedno sa drugim zarobljenim Bošnjacima muškarcima doveženim autobusom
u skladište, a kojih je ukupno bilo više od jedne hiljade, zatvorili u skladište
Zadruge i većinu ubili u ranim večernjim satima, tako što su Trifunović Milenko i
Radovanović Aleksandar pucali iz automatske puške u zarobljenike, Džinić
Brano bacao na njih ručne bombe, a Jakovljević Slobodan i Medan Branislav,
zauzeli položaj sa stražnje strane skladišta i čuvajući stražu spriječavali bjekstvo
zarobljenih kroz prozore,

[hizo ramidovic]

Па ваљда премијерка Брнабић и србијанска власт најбоље знају да ли је био геноцид или није.
Шта имају о томе причати међународни судови кад и мала деца знају да су они антисрпски настројени, као и васцела тзв. међународна заједница из простог разлога што су љубоморни на Србе као најстарији народ на планети...

[stakasa]

Srbija je 1912 osvojila Kosovo, tu mitsku zemlju. Zatekla je "Arnaute", ljude s repom, maltene. Računali su kako će oni nekako volšebno nestati. Bilo ih je previše za nestajanje. Uvedena je vojna uprava - kao ratno stanje, slično.
Srbi hoće Kosovo, ali neće Albance. Čist nonsens. Mislim da se previše drame pravi oko Kosova, i da ona služi da se prikriju pravi problemi. Sad kad bi Vučić i priznao Kosovo on bi opet dobio na izborima, ali ne bi više imao nikakav povod za dramu i više bi se moralo pričati o pravim problemima. Srbija treba da se bori da se tim Srbima omogući bolji život, a Kosovo je riješeno pitanje, već odavno

Hvala! Mislis da je ovo stav dobrog djela naroda, da ne bi doslo do nekih nemira kada bi npr Vucic priznao Kosovo, da su se ljudi jednostavno pomirili s tim da je to gotova prica?

[nenadivan]

Svima može biti jasno šta je se desilo u Srebrenici, samo treba da se upute, bez predrasuda. Stvar je u tome što se spore oko termina "genocid". To je s jedne strane i napredak, jer se manje negira šta je se desilo, a akcenat negacije se prebacuje na samu riječ genocid. Ja nisam pravnik, ali ima logike da se koristi riječ genocid, jer bez obzira što nije bilo ubijanja žena i djece mladje od 15g, pokazuje se jasna namjera da se stanovništvo bošnjačkog porijekla masovnim, organizovanim ubijanjem "očisti" sa ove teritorije. Jer ako popijete sve muške taj narod nestaje. Monstrumi su ubijali i dečake, a svjedočanstva o tome su posebno potresna

[radostan dan]

Srbija je 1912 osvojila Kosovo, tu mitsku zemlju. Zatekla je "Arnaute", ljude s repom, maltene. Računali su kako će oni nekako volšebno nestati. Bilo ih je previše za nestajanje. Uvedena je vojna uprava - kao ratno stanje, slično.
Srbi hoće Kosovo, ali neće Albance. Čist nonsens. Mislim da se previše drame pravi oko Kosova, i da ona služi da se prikriju pravi problemi. Sad kad bi Vučić i priznao Kosovo on bi opet dobio na izborima, ali ne bi više imao nikakav povod za dramu i više bi se moralo pričati o pravim problemima. Srbija treba da se bori da se tim Srbima omogući bolji život, a Kosovo je riješeno pitanje, već odavno

Hvala! Mislis da je ovo stav dobrog djela naroda, da ne bi doslo do nekih nemira kada bi npr Vucic priznao Kosovo, da su se ljudi jednostavno pomirili s tim da je to gotova prica?

ma kako ne bi došlo do nemira, kakvi nemiri...građanski rat je u pitanju.
zavrzlama reko da će bit, i biće.
the end.

[nenadivan]

Srbija je 1912 osvojila Kosovo, tu mitsku zemlju. Zatekla je "Arnaute", ljude s repom, maltene. Računali su kako će oni nekako volšebno nestati. Bilo ih je previše za nestajanje. Uvedena je vojna uprava - kao ratno stanje, slično.
Srbi hoće Kosovo, ali neće Albance. Čist nonsens. Mislim da se previše drame pravi oko Kosova, i da ona služi da se prikriju pravi problemi. Sad kad bi Vučić i priznao Kosovo on bi opet dobio na izborima, ali ne bi više imao nikakav povod za dramu i više bi se moralo pričati o pravim problemima. Srbija treba da se bori da se tim Srbima omogući bolji život, a Kosovo je riješeno pitanje, već odavno

Hvala! Mislis da je ovo stav dobrog djela naroda, da ne bi doslo do nekih nemira kada bi npr Vucic priznao Kosovo, da su se ljudi jednostavno pomirili s tim da je to gotova prica?

Mislim da ne bi došlo ni do kakvih posebnih nemira i demonstracija jer Vučić kontroliše većinu desne opozicije, lijeva i ne postoji a centar se ne bi mnogo bunio
Eventualno Obradović da nešto poduzme i njemu bi za dizanje rejtinga to došlo ko kec na 10,
A narod - pa kada je narod sam izlazio da demonstrira?

[julisiz es grant]

http://www.sudbih.gov.ba/predmet/2429/show

Optužnica navodi da su optuženi, kao svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, u periodu između 10. i 19. jula 1995. godine, počinili krivično djelo genocida. Navedeno krivično djelo, kako navodi optužnica, je učinjeno u okviru širokog i sistematičnog napada Vojske Republike Srpske (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) na bošnjačko stanovništvo u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica, sa zajedničkim planom djelimičnog istrebljenja skupine bošnjačkog naroda.

Kako se navodi u optužnici optuženi su u napadu sudjelovali u različitim svojstvima, i to:

Stupar Miloš je djelovao u svojstvu komandanta Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
Trifunović Milenko u svojstvu komandira Trećeg voda „Skelani“ u sastavu Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
Džinić Brano u svojstvu specijalca-policajca Drugog odreda Specijalne policije Šekovići,
Matić Milovan kao pripadnik Vojske Republike Srpske,
a ostali optuženi su djelovali u svojstvu specijalaca-policajaca navedenog Trećeg voda „Skelani“.

Vjerovatno je i Orić kriv za ovo:

207. Isto je i sa svjedokom Zoljić Danilom, koji je na glavnom pretresu također dao
veoma neuvjerljivo obrazloženje na pitanja tužioca o okolnostima davanja izjave iz
istrage:

Tužilac Bulić: Da li Vam je inspektor Goran Gajić, da li je zahtijevao od Vas da,
da se Vi složite sa onim što on, što on traži da kažete? Da li ste to morali na bilo
koji način potvrditi to što on traži od Vas?

Svjedok Zoljić:U nekoj preformulisanoj formi da.

Tužilac Bulić:Jeste li Vi bili svjesni zbog čega se pravi taj zapisnik?

Svjedok Zoljić:Nisam.

Tužilac Bulić:Vi radite u policiji je li tako?

Svjedok Zoljić:Radim, nisam bio svjestan u koju svrhu se uzimala ova izjava.
Tek kad su, kad je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo istragu protiv
Stupara, u predmetu 10/05, onda sam shvatio da je ova izjava ovaj, uključena u
tu istragu koju sam ja olako, ovaj, i ne vezajući određene stvari u tom momentu
nisam se mogo sjetiti tačno stvari i događanja, dao tako kako sam dao. I ja sam
svjestan i bez, bez Vaših sugestija i bez Vašeg objašnjena da ima par stvari koje
nisu onako kako sam ja rekao. U tom momentu.

Tužilac Bulić:Vi ste potpisali ovu izjavu je li tako?

Svjedok Zoljić:OK, jesam.

Tužilac Bulić:Zbog čega ste pristali da potpišete nešto što, što Vi niste kazali?

Svjedok Zoljić:Ja ću to obrazložiti ovako, svi smo ljudi jel, i svi imamo određeni
kapacitet i određenu granicu tolerancije. I kad Vas neko izbaci iz takta
maksimalno, onda ili prihvatite sve ili ga udarite i odete, nešto se desi, znači ne
može se ništa desiti kako bi...rijetkost je slučajeva kad se desi nešto da se u
pomirljivom tonu nešto dogodi i da se uradi.

Nije bio genocid?

Dana 13. jula došlo je do predaje “ogromnog” broja Bošnjaka. U skladu sa
naređenjima od prethodnog dana, pripadnici 2. odreda, uključujući i pripadnike
voda Skelani, pretresali su zatvorenike koji su se predavali, uzimajući njihove
dragocjenosti i novac; a zarobljenike su prisiljavali da odlože lične stvari i
dokumente. Gomile odloženih stvari i dokumenata ostale su pored puta i vide se
na video snimku koji je tada snimljen, a mogli su ih vidjeti i svi oni koji su tada bili
u tom području, a čak ih je nakon nekoliko mjeseci pronašao i Jean Rene Ruez
kad je pregledao livadu u Sandićima 1996. godine.

Stanje Bošnjaka koji su se
predavali bilo je “šokantno”, prema riječima Stevanovića. To su bili ranjeni
muškarci pocijepane odjeće svih uzrasta, kao i dječaci uzrasta 7. razreda koji su
se predavali duž puta i koji su dovedeni na livadu. Posljedice zasjeda i
granatiranja su bile vidljive na povredama koje su mnogi od njih zadobili.

Dvije su
činjenice značajne u procjeni shvatanja optuženih u ovom momentu: 1) stanje
muškaraca i dječaka koji su se predavali potvrđuje da oni nisu predstavljali vojnu
prijetnju i da u svakom slučaju nisu bili borci kada su se predali, 2) informacija o
“ogromnom” broj Bošnjaka koji su se predavali a koji se predviđao dan prije bila
je tačna, ali i dalje nije bila obezbijeđena hrana, higijenske potrepštine, voda za
piće, medicinska pomoć za ranjene ili sklonište od jake vrućine.

A ovo je činjenični opis

Trifunović Milenko, u svojstvu komandira Trećeg voda “Skelani” u sastavu
Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, kojim vodom je komandovao,
Radovanović Aleksandar, Jakovljević Slobodan, Medan Branislav, kao specijalci
– policajci u sastavu istog voda, a Džinić Brano, kao specijalac – policajac u
Drugom odredu Specijalne policije Šekovići, zajedno sa drugim pripadnicima
Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske,
nakon što su učestvovali u zarobljavanju velikog broja muškaraca Bošnjaka koji
su, nakon pada Zaštićene zone Srebrenica i njene potpune okupacije od strane
snaga Vojske Republike Srpske, pokušavali napustiti Zaštićenu zonu
Srebrenica, i kojom prilikom su isti od strane Trifunovića prethodno ohrabrivani i
pozivani na predaju, što su mnogi i učinili, pri čemu im je obećano da će biti
ispitani i razmjenjeni, da bi zatim od istih oduzimani lični dokumenti i druge lične
stvari, ostavljeni bez hrane, vode i medicinske pomoći, iako su mnogi bili ozbiljno
ranjeni, pri tome vidjevši da se i preostalo bošnjačko civilno stanovništvo, njih
oko 25.000, uglavnom žene i djeca, kamionima transportuju izvan Zaštićene
zone Srebrenica, dana 13. jula 1995. godine, u koloni sproveli zarobljene
Bošnjake muškarce u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, koje su
zajedno sa drugim zarobljenim Bošnjacima muškarcima doveženim autobusom
u skladište, a kojih je ukupno bilo više od jedne hiljade, zatvorili u skladište
Zadruge i većinu ubili u ranim večernjim satima, tako što su Trifunović Milenko i
Radovanović Aleksandar pucali iz automatske puške u zarobljenike, Džinić
Brano bacao na njih ručne bombe, a Jakovljević Slobodan i Medan Branislav,
zauzeli položaj sa stražnje strane skladišta i čuvajući stražu spriječavali bjekstvo
zarobljenih kroz prozore,

Kao kuriozitet, Milenko Trifunović je onaj koji na onom čuvenom snimku "Nermine" kaže ocu: "Ma jebo te Ramo, kaži kod Srba." To je snimljeno svega par sati prije nego su i otac i sin i još 1000 Bošnjaka izmasakrirani u skladištu u Kravici.
Sramno je što su odlukom ESLJP kazne za genocid na Sudu BiH jako niske (maksimalno 20 godina, po koliko su na kraju dobili svi osuđeni sa ovog procesa, a originalne kazne su nekima bile i više od duplo veće).

[stakasa]

Srbija je 1912 osvojila Kosovo, tu mitsku zemlju. Zatekla je "Arnaute", ljude s repom, maltene. Računali su kako će oni nekako volšebno nestati. Bilo ih je previše za nestajanje. Uvedena je vojna uprava - kao ratno stanje, slično.
Srbi hoće Kosovo, ali neće Albance. Čist nonsens. Mislim da se previše drame pravi oko Kosova, i da ona služi da se prikriju pravi problemi. Sad kad bi Vučić i priznao Kosovo on bi opet dobio na izborima, ali ne bi više imao nikakav povod za dramu i više bi se moralo pričati o pravim problemima. Srbija treba da se bori da se tim Srbima omogući bolji život, a Kosovo je riješeno pitanje, već odavno

Hvala! Mislis da je ovo stav dobrog djela naroda, da ne bi doslo do nekih nemira kada bi npr Vucic priznao Kosovo, da su se ljudi jednostavno pomirili s tim da je to gotova prica?

Mislim da ne bi došlo ni do kakvih posebnih nemira i demonstracija jer Vučić kontroliše većinu desne opozicije, lijeva i ne postoji a centar se ne bi mnogo bunio
Eventualno Obradović da nešto poduzme i njemu bi za dizanje rejtinga to došlo ko kec na 10,
A narod - pa kada je narod sam izlazio da demonstrira?

Pa cemu onda ovolike drame?

[nenadivan]

Pa napisao sam čemu drama: da se skrene pažnja s bitnih stvari
Ako riješiti Kosovo, ostali ste bez zlatne koke. Sta onda pričati, o čemu?

A za Harisa imam pitanje, je l negira ubijanje srpskih civila, od toga žena i djece, u okolini Srebrenice?

[Maraschino]

Pa napisao sam čemu drama: da se skrene pažnja s bitnih stvari
Ako riješiti Kosovo, ostali ste bez zlatne koke. Sta onda pričati, o čemu?

A za Harisa imam pitanje, je l negira ubijanje srpskih civila, od toga žena i djece, u okolini Srebrenice?

Po nekoj presudi ili po prepricavanju?

[nenadivan]

Pa napisao sam čemu drama: da se skrene pažnja s bitnih stvari
Ako riješiti Kosovo, ostali ste bez zlatne koke. Sta onda pričati, o čemu?

A za Harisa imam pitanje, je l negira ubijanje srpskih civila, od toga žena i djece, u okolini Srebrenice?

Po nekoj presudi ili po prepricavanju?

Jesu se oni ljudi, žene i djeca sami poubijali? Treba biti ciničan pa tako nesto pitati.
Što se tiče osuđenih u Hagu ja se u principu slažem, s tim što mislim da su presude preblage. Ne slažem se sa neosuđenim, tj sa nekim oslobađajućim presudama.

[nenadivan]

Pa napisao sam čemu drama: da se skrene pažnja s bitnih stvari
Ako riješiti Kosovo, ostali ste bez zlatne koke. Sta onda pričati, o čemu?

A za Harisa imam pitanje, je l negira ubijanje srpskih civila, od toga žena i djece, u okolini Srebrenice?

Po nekoj presudi ili po prepricavanju?

Jesu se oni ljudi, žene i djeca sami poubijali? Treba biti ciničan pa tako nesto pitati.
Što se tiče osuđenih u Hagu ja se u principu slažem, s tim što mislim da su presude preblage. Ne slažem se sa neosuđenim, tj sa nekim oslobađajućim presudama.

A presude od po sedam, osam godina za strašne stvari mi nisu jasne, sud BiH ima neke kriterijume, koje ja prosto ne razumijem.

[Haris.ba]

Pa napisao sam čemu drama: da se skrene pažnja s bitnih stvari
Ako riješiti Kosovo, ostali ste bez zlatne koke. Sta onda pričati, o čemu?

A za Harisa imam pitanje, je l negira ubijanje srpskih civila, od toga žena i djece, u okolini Srebrenice?

Ama ne postoje srpski civili, srpske žena i djeca kada su ubistva u pitanju. Postoji samo ubijanje žena, djece, civila. Ja ne mogu negirati ubistva civila. Time ne želim da se sakrije da je neko ubijen što je samo Srbin. To je još samo otežavajuća okolnost. A otežavajuća okolnost nije neka pežorativnost.

Problem sa kojim se susreću oni koji prave liste civila koji su pobijeni, a koji su Srpske nacionalnosti, jeste što se žele mnoge stvari prelomiti preko toga. I to su mi otvoreno rekli oni koji prave te liste. Hoće se okriviti i Alija, i Naser, i Armija, i Republika BiH, i muslimani...

Problem je što se pokušava u svojim žrtvama tražiti "pandan" u tuđim žrtvama. Što se svojim žrtvama žele opravdati tuđe žrtve.

Konkretno, imaš sada proces protiv Nasera Orića. Imaš i protiv Dragana Vikića. Jedan je protiv civila, drugi protiv zarobljenika. Hajde da sačekamo presude. Ali, veliki problemi postoje u procesu protiv Naseru u pogledu svjedoka. Isto ko da gledam deža vu procesa protiv Ilije Jurišića.

Stvar je što je veoma jednostavno optužiti Hanku da je gazila tuđe mošnje. izgleda medijski zanimljivo. A, očito je nezanimljivo kada je (evo prvostepeno) optužene kolovođe za maltretiranja zatvorenika (između ostalih i Srba) u Hadžićima.

P.S.
Izašao sam iz tih ratnih situacija konkretno više (ne bavim se time više kao poslom). I ne kažem da toga nije bilo na svim stranama. Ali, veliki problem postoji sa mnogim listama civila. Gledaš tamo naveden da je ubijen neko kao civil, a porodica istog dobija naknade za istog koji je poginuo kao vojnik. Pitaš kako to - kažu pa mora se od nećega živjeti, ali jeste bio civil.

Onda pogledaš tamo gdje je sve "čisto". Ubijene babe i djeca. I optužuju se Naser. Kao da je čovjek supermen, i stigao na sva moguća ratišta. A udefterili ga da je ubijao u istom danu na tri različite lokacije udaljene kilometrima.

Eno ti na prošloj strani imaš video prilog. Pucali na kuću čovjeka i žene. Ista punila šanžere. Ima pravo da se brani. Ali, šta da je poginula? Je li ubijena ili poginula u borbi? I imaš bezbroj tih situacija.

[spreca]

A presude od po sedam, osam godina za strašne stvari mi nisu jasne, sud BiH ima neke kriterijume, koje ja prosto ne razumijem.

Nisu to kriteriji...to je zakon iz SFRJ

[nenadivan]

Pa napisao sam čemu drama: da se skrene pažnja s bitnih stvari
Ako riješiti Kosovo, ostali ste bez zlatne koke. Sta onda pričati, o čemu?

A za Harisa imam pitanje, je l negira ubijanje srpskih civila, od toga žena i djece, u okolini Srebrenice?

Ama ne postoje srpski civili, srpske žena i djeca kada su ubistva u pitanju. Postoji samo ubijanje žena, djece, civila. Ja ne mogu negirati ubistva civila. Time ne želim da se sakrije da je neko ubijen što je samo Srbin. To je još samo otežavajuća okolnost. A otežavajuća okolnost nije neka pežorativnost.

Potpuno se slažem da nacionalni identitet nije važan - meni nije važan. Isto me boli bilo koja žrtva. Mislim samo da se zarad nekog boljeg života naše djece, ako ostanu ovdje, mora znati i nešto s druge strane.

Problem sa kojim se susreću oni koji prave liste civila koji su pobijeni, a koji su Srpske nacionalnosti, jeste što se žele mnoge stvari prelomiti preko toga. I to su mi otvoreno rekli oni koji prave te liste. Hoće se okriviti i Alija, i Naser, i Armija, i Republika BiH, i muslimani...

Problem je što se pokušava u svojim žrtvama tražiti "pandan" u tuđim žrtvama. Što se svojim žrtvama žele opravdati tuđe žrtve.

I sa ovim se slažem. Tom retorikom se srpski nacionalisti uvije vraćaju do Dobrovoljačke. Kažeš im pobili ste ljude u Srebrenici, oni kažu - muslimani su prvi počeli, htjeli su da izađu iz Jugoslavije i napraviili su zločin u Dobrovoljačkoj. Ja ne znam šta je se desilo u Dobrovoljačkoj, ali opravdavati čitavu politiku etničkog čišćenja s tim je bolesno -ali nažalost opšteprihvaćeno.

Konkretno, imaš sada proces protiv Nasera Orića. Imaš i protiv Dragana Vikića. Jedan je protiv civila, drugi protiv zarobljenika. Hajde da sačekamo presude. Ali, veliki problemi postoje u procesu protiv Naseru u pogledu svjedoka. Isto ko da gledam deža vu procesa protiv Ilije Jurišića.

Stvar je što je veoma jednostavno optužiti Hanku da je gazila tuđe mošnje. izgleda medijski zanimljivo. A, očito je nezanimljivo kada je (evo prvostepeno) optužene kolovođe za maltretiranja zatvorenika (između ostalih i Srba) u Hadžićima.

P.S.
Izašao sam iz tih ratnih situacija konkretno više (ne bavim se time više kao poslom). I ne kažem da toga nije bilo na svim stranama. Ali, veliki problem postoji sa mnogim listama civila. Gledaš tamo naveden da je ubijen neko kao civil, a porodica istog dobija naknade za istog koji je poginuo kao vojnik. Pitaš kako to - kažu pa mora se od nećega živjeti, ali jeste bio civil.

Onda pogledaš tamo gdje je sve "čisto". Ubijene babe i djeca. I optužuju se Naser. Kao da je čovjek supermen, i stigao na sva moguća ratišta. A udefterili ga da je ubijao u istom danu na tri različite lokacije udaljene kilometrima.

Broj sprskih žrtava se u medijima smišljeno uvećava, da bi se time opravdao genocid u Srebrenici - i to stoji. Sam istraživački centar RS pak govori o cifri o 327, čini mi se, civilnih žrtava u okolini Srebrenice. Ja ne znam kako se došlo do tog podatka, da li je tačan, ali je to daleko manje od cifre koju političari iznose. Istina je da su većina stradalih Srba stradali kao vojnici. Ima još jedna stvar, a to je da su mnogi vojnici ubijani na licu mjesta, tj. nije bilo zarobljavanja - jer je Orić vodio gerilski rat. Jasno mi je i to da je morao voditi gerilski rat, jer je bio okružen i vojno inferioran, ali ima svjedočenja o zaklanim vojnicima - da biste nekoga zaklali prvo ga morate zarobiti. Nije li to zločin?

Ono što srpsku politiku devedesetih izdvaja jeste smišljno i sistematsko etničko čišćenje i genocid. To je istina od koje se ne može bježati, niti se može opravdati bilo čime.

[pici]

za početak hoćemo kosovske božure i yu grupu.

ev samo zate...

[Maraschino]

Pa napisao sam čemu drama: da se skrene pažnja s bitnih stvari
Ako riješiti Kosovo, ostali ste bez zlatne koke. Sta onda pričati, o čemu?

A za Harisa imam pitanje, je l negira ubijanje srpskih civila, od toga žena i djece, u okolini Srebrenice?

Po nekoj presudi ili po prepricavanju?

Jesu se oni ljudi, žene i djeca sami poubijali? Treba biti ciničan pa tako nesto pitati.
Što se tiče osuđenih u Hagu ja se u principu slažem, s tim što mislim da su presude preblage. Ne slažem se sa neosuđenim, tj sa nekim oslobađajućim presudama.

Nisam imao namjeru nikoga da povrijedim. Ne znam koliko si star i jesi li prelazio Drinu?

Ja sam bio direktni ucesnik rata. Znam dobro kada pocne akcija tada nastaje ludnica a pogotovu ako je iznanadna akcija bez artiljerijske pripreme.
Tu strada sve sto se krece ali ne zato sto to neko hoce nego sto je to instikt. Ispaljujes rb, zolje, kinezere, tromblone, mb60, bacas bombe a blage veze nemas ko je tamo. Tebi je bitno samo da ocistis teren ispred sebe.
...i ne zaboravi da je tamo mnogo civila nosilo oruzje i pucalo sto je i sud utvrdio.

Za svakog civila kojega je neko namjerno ubio odmah bi naredio strijeljanje bez suda.

[horkesh]

Pa napisao sam čemu drama: da se skrene pažnja s bitnih stvari
Ako riješiti Kosovo, ostali ste bez zlatne koke. Sta onda pričati, o čemu?

A za Harisa imam pitanje, je l negira ubijanje srpskih civila, od toga žena i djece, u okolini Srebrenice?

Da je zločina bilo, sigurno jeste. Ti ako znaš za neke sudske presude za koje ja ne znam vezano za ubijanja srpskih civila oko Srebrenice, slobodno ih navedi.

A ako ćeš početi s pričama o 3.500 hiljade ubijenih civila oko Srebrenice - bolje nemoj. Po podacima RS-ovskog centra za istraživanje zločina, stradalo je ukupno 387 srpskih civila u šest opština - Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići.