jos jednom, samo za drustvo u cosku:
posto su nakon dana i dana guslanja i supljiranja, hektolitara brlje i kilograma slanine i speka, kloniranja i laznog predstavljanja, pojedini genijalci fenomenalno i briljantno zakljucili da je kljuc opstanka i podjele bih u rukama bosnjaka, i kako je i vise nego jasno da bosnjaci na tu podjelu nikad (ali bas nikad) nece pristati, postavlja se pitanje smisla dalje rasprave o ovoj temi.
separatisti i sovinisti su koristenjem velikog broja misaonih operacija dosli do spoznaje da se za podjelu mora dobiti saglasnost vecinskog naroda, i onda, u stilu djeteta iz osnovne skole, kazu: eto, mi smo za podjelu, sad je do vas.
dakle, da rezimiramo: podjela ove drzave moze se izvrsiti samo na dva nacina:
1. oruzanim putem - separatisti trebaju, dakle, uzeti pusku u ruke, staviti glavu u torbu i krenuti u rusenje ustavno-pravnog poretka ove zemlje tako sto ce vojnim putem slomiti otpor branitelja. s obzirom na odnos snaga, separatistma se u ovom slucaju smijesi jedna velika pusiona.
2. mirnim putem - za ovu opciju treba ubijediti bosnjake da sami potpisu da zele da zive u getu, i da, iako cine natpolovicnu vecinu stanovnistva, treba da budu sretni i zadovoljni sa 20-tak procenata ove zemlje. treba ih, dakle uvjeriti, da je fasisticka i nacisticka ideja mirne getoizacije najboje rjesenje za njih, te da ce u tom slucaju svi biti sretni i zadovoljni. vjerovatnoca da ce bosnjaci na ovo pristati iznosi otprilike kao da se nekom separatisti u nekoj zabiti kod kalinovika na vratima sobe pojavi oskudno odjevena scarlet johanson i da od njega zatrazi da je oplodi, nudeci mu za tu uslugu i solidnu novcanu naknadu. koliko ce ceaknje da oni na ovo pristanu trajati, niko ne zna, mozda 100, 200 ili vise godina, a mozda i nikad haj' ga znaj. opet, dakle, pusiona.
dakle, separatisti su suoceni sa frustrirajucim izborom: popusiti brzo i efektno (u opciji 1) ili lagano i natenane (u opciji dva). dakako, racionalan covjek u ovoj situaciji odrekao bi se pusenja, no separatisti i racionalizam su dva iskljuciva pojma.
elem, daleko je sunce, dragi moji 'krcmari tudje zemlje'...visoka je slobodi cijena...
