Obama i SAD (2008-2016)

[jeza u ledja]

sa druge strane njeno poznavanje vanjske politike

Vic godine.

Sto se tice McCaina, ako njemu ponudi ministarstvo odbrane posro se da izvines u sve o cemu je pricao u vezi Iraka/Afganistana/Irana.

jeza sto je vic godine....

pa odkad je to hillary postala strucnjak za vanjsku politiku?

[jeza u ledja]

@ld
Ma ima problema napretek. Ekonomija rapidno pada u duboku depresiju. Uskoro ce biti mnogo vise ljudi sa takvim problemima.

[omar little]

nisam rekla Hillary nego Barack jer nije stvar u njoj nego u njemu. ne da mi se prezvakavati vec receno (na ovoj temi smo dosta raspravljali o Hillary vec davno) ali, evo, da napomenem da nikad u pitanje nisam stavila inteligenciju, obrazovanje i sposobnost Hillary Clinton vec njen nacin vodjenja politike. osobno mi ne odgovaraju i ne zanimaju me politicari/ke njenog kova. kao takva, ne vidim kako pase u kabinet i kampanju zasnovanu na promjeni. to je sve. ja, kao i vecina ljudi na planeti, ne znam ko je i sta je Barack Hussein Obama, sta su mu ciljevi i planovi i kako ce to sprovesti u djelo. jedino sto znam je da, prije no sto se potpuno i zvanicno razocaram u njega, moram mu dati vremena (1-2 godine) da nesto ucini da bih ga mogla argumentirano kritizirati. za sada, samo izrazavam blago razocarenje ili neko neslaganje sa njegovim izborom ljudi kojima se zeli okruziti. nije mi namjera napadati ili braniti nikoga i nista, samo sam izrazila misljenje. ovo sam morala naglasiti jerbo se na ovoj temi sve cesce desava da se razmjene misljenja pretvore u prepucavanja i napade, a to mi se ne da.

Nemoras se pravdat...ako nista zasad kulturno razmjenjujemo misljenja....
Sto se tice Hillary....ja mislim da mu je to pametan potez. Znas i sama da su Obamu prozivali tokom izbora da je neiskusan na vanjskom planu , sto je i cinjenica . Ovim potezom je ubio dvije muhe.
Prvo time ce se ujednit demokratska stranka sto je jedan dobar potez ako hoces da kompletnu podrsku, sa druge strane Hillary je veoma cijenjena kao politicar a htjela to priznat ili ne je vazna stvar u Washingtonu....sa druge strane njeno poznavanje vanjske politike i vec postojeci dobri odnosi sa drugim zemljama ( ipak netreba da zaboravimo da je Bill bio predsjednik 8 godina ) nisu nesto za odbacit.

problem je sto ona nema iskustva u vanjskoj politici (koje iskustvo? sto je bila, bez sumnje ambiciozna i aktivna, ali ipak samo prva dama?) Bill Clinton ima vanjsko-politicko iskustvo, etablirane veze sa svjetskim liderima, aktivno ucestvuje u projektima internacionalnih razmjera itd. sa Clintonovima ide i njihova politicka mashinerija (naivno mi je da neko moze i pomisliti da ce se ova dva uspjesna i formirana politicara promijeniti zato sto rade za Obamu) skupa sa interesnim i poslovnim grupama. iskustvo Bill Clintona nije za baciti ali ne vidim kako ce se uklopiti u politiku Baracka Obame, barem one koju nam je predstavio do sada.
demokratska stranka, sto su izbori pokazali, je vec ujedinjena tako da ne vidim sta se to ekstra moze dobiti ovim potezom. kao sto jeza vec rece, vise nismo u kampanji, i njemu glasaci/oni koji podrzavaju Hillary Clinton ne trebaju. on vise-manje ima mandat.
a sto se tice neiskustva, ako je to u pitanju zasto onda, jebiga, nije Biden-a postavio za secretary of state a nju kao vice president? sa danasnjim znanjem, puno bih zadovoljnija bila takvim izborom.

[Sandzaklija1]

Koje misljenje obama ima o bosni?da li ce unistiti "RS"?

[HoustonPiramidiotIzPotaje]

Koje misljenje obama ima o bosni?da li ce unistiti "RS"?

A mozda bombarduje Peking ili Moskvu?

[Risto Kuglarić]

evo nešto za pomalo zaboravljene teoretičare zavjere
http://www.megavideo.com/?v=VHNP1ASK

[UnscarD]

evo nešto za pomalo zaboravljene teoretičare zavjere
http://www.megavideo.com/?v=VHNP1ASK

Dobar , dobar Lik u bijeloj majci na pocetku, Obamin pristalica...dijeluje mi nekako poznato

[location]

http://www.cnn.com/2008/US/11/19/obama. ... index.html

Navodno i Al-qeada se pocela kurciti prema Obami. Musliman na Muslimana

[location]

Predao se Ted Stevens Senate jos malo pa nas

[ld]

ovo je vjerovatno jedan od najboljih tekstova sto sam procitao
jako,jako dobra analiza i otprilike je na fonu mojih razmisljanja

Troops training for and fighting the wars in Iraq and Afghanistan are firing more than a billion bullets a year.

War is a poison that nations and groups must at times ingest to ensure their survival. But, like any poison, it can kill you just as surely as the disease it is meant to eradicate. The poison of war courses unchecked through the body politic of the United States. We believe that because we have the capacity to wage war we have the right to wage war. We embrace the dangerous self-delusion that we are on a providential mission to save the rest of the world from itself, to implant our virtues—which we see as superior to all other virtues—on others, and that we have a right to do this by force. This belief has corrupted Republicans and Democrats alike. And if Barack Obama drinks, as it appears he will, the dark elixir of war and imperial power offered to him by the national security state, he will accelerate the downward spiral of the American empire.

Obama and those around him embrace the folly of the “war on terror.” They may want to shift the emphasis of this war to Afghanistan rather than Iraq, but this is a difference in strategy, not policy. By clinging to Iraq and expanding the war in Afghanistan, the poison will continue in deadly doses. These wars of occupation are doomed to failure. We cannot afford them. The rash of home foreclosures, the mounting job losses, the collapse of banks and the financial services industry, the poverty that is ripping apart the working class, our crumbling infrastructure and the killing of hapless Afghans in wedding parties and Iraqis by our iron fragmentation bombs are neatly interwoven. These events form a perfect circle. The costly forms of death we dispense on one side of the globe are hollowing us out from the inside at home.

The “war on terror” is an absurd war against a tactic. It posits the idea of perpetual, or what is now called “generational,” war. It has no discernable end. There is no way to define victory. It is, in metaphysical terms, a war against evil, and evil, as any good seminarian can tell you, will always be with us. The most destructive evils, however, are not those that are externalized. The most destructive are those that are internal. These hidden evils, often defined as virtues, are unleashed by our hubris, self-delusion and ignorance. Evil masquerading as good is evil in its deadliest form.

The decline of American empire began long before the current economic meltdown or the wars in Afghanistan and Iraq. It began before the first Gulf War or Ronald Reagan. It began when we shifted, in the words of the historian Charles Maier, from an “empire of production” to an “empire of consumption.” By the end of the Vietnam War, when the costs of the war ate away at Lyndon Johnson’s Great Society and domestic oil production began its steady, inexorable decline, we saw our country transformed from one that primarily produced to one that primarily consumed. We started borrowing to maintain a lifestyle we could no longer afford. We began to use force, especially in the Middle East, to feed our insatiable demand for cheap oil. The years after World War II, when the United States accounted for one-third of world exports and half of the world’s manufacturing, gave way to huge trade imbalances, outsourced jobs, rusting hulks of abandoned factories, stagnant wages and personal and public debts that most of us cannot repay.
The bill is now due. America’s most dangerous enemies are not Islamic radicals, but those who promote the perverted ideology of national security that, as Andrew Bacevich writes, is “our surrogate religion.” If we continue to believe that we can expand our wars and go deeper into debt to maintain an unsustainable level of consumption, we will dynamite the foundations of our society.

“The Big Lies are not the pledge of tax cuts, universal health care, family values restored, or a world rendered peaceful through forceful demonstrations of American leadership,” Bacevich writes in “The Limits of Power.” “The Big Lies are the truths that remain unspoken: that freedom has an underside; that nations, like households, must ultimately live within their means; that history’s purpose, the subject of so many confident pronouncements, remains inscrutable. Above all, there is this: Power is finite. Politicians pass over matters such as these in silence. As a consequence, the absence of self-awareness that forms such an enduring element of the American character persists.”

Those clustered around Barack Obama, from Madeline Albright to Hillary Clinton to Dennis Ross to Colin Powell, have no interest in dismantling the structure of the imperial presidency or the vast national security state. They will keep these institutions intact and seek to increase their power. We have a childish belief that Obama will magically save us from economic free fall, restore our profligate levels of consumption and resurrect our imperial power. This naïve belief is part of our disconnection with reality. The problems we face are structural. The old America is not coming back.

The corporate forces that control the state will never permit real reform. This is the Faustian bargain made between these corporate forces and the Republican and Democratic parties. We will never, under the current system, achieve energy independence. Energy independence would devastate the profits of the oil and gas industry. It would wipe out tens of billions of dollars in weapons contracts, spoil the financial health of a host of private contractors from Halliburton to Blackwater and render obsolete the existence of U.S. Central Command.

There are groups and people who seek to do us harm. The attacks of Sept. 11 will not be the last acts of terrorism on American soil. But the only way to defeat terrorism is to isolate terrorists within their own societies, to mount cultural and propaganda wars, to discredit their ideas, to seek concurrence even with those defined as our enemies. Force, while a part of this battle, is rarely necessary. The 2001 attacks that roused our fury and unleashed the “war on terror” also unleashed a worldwide revulsion against al-Qaida and Islamic terrorism, including throughout the Muslim world, where I was working as a reporter at the time. If we had had the courage to be vulnerable, to build on this empathy rather than drop explosive ordinance all over the Middle East, we would be far safer and more secure today. If we had reached out for allies and partners instead of arrogantly assuming that American military power would restore our sense of invulnerability and mitigate our collective humiliation, we would have done much to defeat al-Qaida. But we did not. We demanded that all kneel before us. And in our ruthless and indiscriminate use of violence and illegal wars of occupation, we resurrected the very forces that we could, under astute leadership, have marginalized. We forgot that fighting terrorism is a war of shadows, an intelligence war, not a conventional war. We forgot that, as strong as we may be militarily, no nation, including us, can survive isolated and alone.


The American empire, along with our wanton self-indulgence and gluttonous consumption, has come to an end. We are undergoing a period of profound economic, political and military decline. We can continue to dance to the tunes of self-delusion, circling the fire as we chant ridiculous mantras about our greatness, virtue and power, or we can face the painful reality that has engulfed us. We cannot reverse this decline. It will happen no matter what we do. But we can, if we break free from our self-delusion, dismantle our crumbling empire and the national security state with a minimum of damage to ourselves and others. If we refuse to accept our limitations, if do not face the changes forced upon us by a bankrupt elite that has grossly mismanaged our economy, our military and our government, we will barrel forward toward internal and external collapse. Our self-delusion constitutes our greatest danger. We will either confront reality or plunge headlong into the minefields that lie before us.
Chris Hedges spent nearly two decades as a foreign correspondent in Central America, the Middle East, Africa and the Balkans. His column appears Mondays on Truthdig.

[dallton]

i evo najjace ironije u dugo vremena

SAD traže pomoć od Persijskog zalivaSAD su zatražile od četiri zemlje Persijskog zaliva, bogate naftom, gotovo 300 milijardi dolara za pomoć u borbi protiv globalne finansijske krize, objavio je danas kuvajtski dnevnik "Al-Sejašah".


Pozivajući se na dobro obaviještene izvore, dnevnik je ukazao da su SAD zatražile 120 milijardi dolara od Saudijske Arabije, 70 milijardi dolara od Ujedinjenih Arapskih Emirata, 60 milijardi od Katara i 40 milijardi dolara od Kuvajta.

Vašingtonu je ta suma potrebna kao "finansijska pomoć" za suočavanje s posljedicama finansijske krize i sprječavanje klizanja američke ekonomije u duboku recesiju, prenijele su svjetske agencije.

Kuvajtski dnevnik je precizirao da SAD planiraju da taj novac upotrijebe za pomoć bankama, autoindustriji i kompanijama u drugim sektorima koji su pogođeni previranjem na globalnom finansijskom tržištu.

Četiri zemlje Persijskog zaliva, od kojih SAD traže pomoć, članice su Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), zajedno proizvode 14 miliona barela nafte dnevno, odnosno oko polovinu ukupne proizvodnje u kartelu i približno 17 posto ukupnih svjetskih isporuka.

Procjenjuje se da su u posljednjih šest godina ostvarile oko 1,5 biliona dolara viška, zahvaljujući visokim cijenama nafte koje su u julu odskočile iznad 147 dolara za barel, prije nego što su se spustile na oko 50 dolara.

Kuvajtski dnevnik također navodi da su SAD zatražile od Kuvajta da otpiše irački dug koji se procjenjuje na oko 16 milijardi dolara.

dajte i nama bar 1 posto, poslacemo silajdzica da trazi...

[ld]

i evo najjace ironije u dugo vremena

SAD traže pomoć od Persijskog zalivaSAD su zatražile od četiri zemlje Persijskog zaliva, bogate naftom, gotovo 300 milijardi dolara za pomoć u borbi protiv globalne finansijske krize, objavio je danas kuvajtski dnevnik "Al-Sejašah".


Pozivajući se na dobro obaviještene izvore, dnevnik je ukazao da su SAD zatražile 120 milijardi dolara od Saudijske Arabije, 70 milijardi dolara od Ujedinjenih Arapskih Emirata, 60 milijardi od Katara i 40 milijardi dolara od Kuvajta.

Vašingtonu je ta suma potrebna kao "finansijska pomoć" za suočavanje s posljedicama finansijske krize i sprječavanje klizanja američke ekonomije u duboku recesiju, prenijele su svjetske agencije.

Kuvajtski dnevnik je precizirao da SAD planiraju da taj novac upotrijebe za pomoć bankama, autoindustriji i kompanijama u drugim sektorima koji su pogođeni previranjem na globalnom finansijskom tržištu.

Četiri zemlje Persijskog zaliva, od kojih SAD traže pomoć, članice su Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), zajedno proizvode 14 miliona barela nafte dnevno, odnosno oko polovinu ukupne proizvodnje u kartelu i približno 17 posto ukupnih svjetskih isporuka.

Procjenjuje se da su u posljednjih šest godina ostvarile oko 1,5 biliona dolara viška, zahvaljujući visokim cijenama nafte koje su u julu odskočile iznad 147 dolara za barel, prije nego što su se spustile na oko 50 dolara.

Kuvajtski dnevnik također navodi da su SAD zatražile od Kuvajta da otpiše irački dug koji se procjenjuje na oko 16 milijardi dolara.

dajte i nama bar 1 posto, poslacemo silajdzica da trazi...

ovo je moj prijatelju klasicni reket
cisto sumljam da ce arapi moci da odbiju ovakvu ,,molbu,,

[ahuseino]

Pitanje s druge strane je, koliko kartelovih petrodolara dolazi iz USA? I koliko im je u interesu da se opet ochepi?

Mislim da se sad udaraju u glavu sto su gurali njihov "target cost of $100 per barrel" jer su evo izgleda "unishtili" demand (prvenstveno ekonomija ali imaju i oni i spekulatori i bjelosvjetski Exoni prste u tome). To su bili najvechi strahovi Saudijske Arabije; zato se i ne slaze sa Venecuelom i Iranom o dizanju cijena... kojima je ovo u interesu jer nemaju tolike rezerve.

Mislio sam da je to nemoguche, ali evo gledajuchi cijene koje flertuju sa $50 po barrelu (sa $147 prije 3 mjeseca)... nista nije nemoguche.

Chitav svijet ulazi u puno loshiju recesiju nego sto je javno misljenje. Zadnji put kada je bila deflacija je bilo tokom Velike Depresije... primjetichete da se sada "shushka" o deflaciji .
Kada je velika deflacija, tesko je dobiti kredit jer roba (i dobra) gubi vrijednost i kreditori nisu voljni posuditi pare ili traze daleko vechi down payment... tesko dobiti kredit... sounds familiar? Drugo, biznisi slabije mogu startati jer im je teze nachi pare, a oni koji ne moraju posudivati, ne zele, jer che im biti jeftinije startati za nekoliko mjeseci, itd...

Na zalost mislim da ulazimo u nesto kao The Great Depression, i znam da sam prije prichao (poslije housing booma a prije credit krize) da bi se mogli izvuchi u 2 - 5 godina, ali sada mi izgleda da bi se trebali navichi na ovo i "accordingly adjust" za slijedechih 5 - 10 godina.

Good luck Obama

Sve najljepshe

[paratrooper]

recesija nije ni tako losa, jer se moze jeftino doci do mnogo dobrih stvari na trzistu.

Recesija je losa za one koji imaju jer im dionice padaju , ali padaju tako da ce zavrsiti ispod stvarne vrijednosti.

Ova kriza i jeste razlog jacanja dolara, jer umjesto da se investira u dionice, kapital se ulaze u dolare sto ovodi do njegovog rasta a pada ostlih ne toliko -komercijalnih valuta s kojim se manje trguje.

[HoustonPiramidiotIzPotaje]

recesija nije ni tako losa, jer se moze jeftino doci do mnogo dobrih stvari na trzistu.

Recesija je losa za one koji imaju jer im dionice padaju , ali padaju tako da ce zavrsiti ispod stvarne vrijednosti.

Ova kriza i jeste razlog jacanja dolara, jer umjesto da se investira u dionice, kapital se ulaze u dolare sto ovodi do njegovog rasta a pada ostlih ne toliko -komercijalnih valuta s kojim se manje trguje.

Hajmo malo paziti sta pisemo.
Recesija je mnogo gora za one koji nemaju, jer niti imaju para, niti imaju posla, niti mogu dobiti kredit.
Oni koji imaju bar mogu pokrenut novi biznis, ili pokusati prestruktuirati postojeci da radi rentabilnije (a mogu i kupiti jeftinih dionica )

[hik--meta]

gledam jane harman se spominje, sandy levin...bas sve jevreji... brader husein nastavlja sa aipakovcima, evo vidim i pritzkeri se spominju da ulaze u vladu.
ko li samo pusta ove informacije?

[HoustonPiramidiotIzPotaje]

...bas sve jevreji...

Bas sve Jevreji?
Imas neku novu definiciju za "Bas sve"?

SECRETARY OF HEALTH AND HUMAN SERVICES: Tom Daschle
SECRETARY OF STATE: Hillary Clinton, or Bill Richardson, or Sen. John Kerry
ATTORNEY GENERAL: Eric Holder
HOMELAND SECURITY: Janet Napolitano
TREASURY SECRETARY: Lawrence Summers, or Timothy Geithner, or Paul Volcker
SECRETARY OF DEFENSE: Robert Gates, or Sen. Chuck Hagel, or Richard Danzig
AGRICULTURE SECRETARY: Tom Vilsack, or Gov. Kathleen Sebelius, or Charles Stenholm

[hik--meta]

ne pises za cia i national security direktorske pozicije gdje bi ako harman prodje bilo veselo...
koga boli za agrikulturu i kukuruz u nebraski?
a evo ova sva trojica ovih za treasury jesu jevreji. stari volcker npr je iskamcio hrpu love od svicaraca za aipac, a sa holbrooke-om je tijesno saradjivao na istim stvarima dok je dick bio glavni u njemackoj.

[dijaliza]

Obama pokopao nade: Nastavit ću podržavati Daytonski sporazum


Mogu jamčiti kako ću kao predsjednik nastaviti podršku Vlade SAD Daytonskom sporazumu, posebice u odredbama koji se odnose na prava i obveze dvaju entiteta u BiH kratko je kazao Obama.


WASHINGTON - Barack Obama, novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, prvi puta nakon izbora se javno osvrnuo i na područje Balkana i javno iskazao podršku našoj zemlji.

"Kao odgovor na Vaše pitanje vezano uz Daytonski ugovor, mogu jamčiti kako ću kao predsjednik nastaviti podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država Daytonskom sporazumu, posebice u odredbama koji se odnose na prava i obveze dvaju entiteta u Bosni i Hercegovini”, kratko je u svome pismu kazao Barack Obama, koji će 20. siječnja preuzeti dužnost.


Obama je, kako prenosi današnji Dnevni list, istovremeno naveo kako će isto tako nastaviti svoju podršku Erdutskom sporazumu, kojim je istočna Slavonija reintegrirana u Hrvatsku, te kazao kako će tražiti od svih strana da ispune svoje obveze.

Obama se prije svega zahvalio na pismu koje mu je upućeno u kojemu je upitan o njegovim budućim planovima koji se tiču ovog dijela svijeta.

“Dijelim vašu zabrinutost oko situacije na Balkanu i posebice oko potrebe zaštite prava manjina u toj regiji. Iz tih razloga, kada je Kosovo (u veljači) proglasilo svoju nezavisnost, objavio sam izjavu u kojoj inzistiram na tome da svi ljudi na Kosovu, bilo kojoj etničkoj zajednici pripadali, moraju imati mogućnost živjeti u slobodnom, tolerantnom i prosperitetnom društvu gdje će manjinska prava i religijski objekti biti u potpunosti zaštićeni.

Također sam u svojom priopćenju tada kazao kako su Srbija i njezini građani pretrpjeli strahote u proteklih nekoliko desetljeća i da Srbi zaslužuju mnogo mirniju i prosperitetniju budućnost”, stoji u pismu Baracka Obame koji se osvrnuo na tenzije koje su se javile u našoj regiji nakon proglašenja kosovske nezavisnosti.

Novoizabrani američki predsjednik je izrazio podršku cilju zemalja regije da se potpuno integriraju u demokratske zapadne tekovine, uključujući članstvo u euroatlantskim institucijama, kao što je Europska unija.

Govoreći dalje o Kosovu, Obama je kazao kako Sjedinjene Države imaju trajnu odgovornost ohrabrivati sve strane da traže mirno rješenje preostalih sporova.

“Kao dio tih odgovornosti, podržavam i pomagat ću u bilo kojem mogućem dijalogu između strana na Kosovu jer vjerujem kako se mir i stabilnost mogu samo iskreno osigurati rješenjem koje je prihvatljivo za sve strane. Čak i u nedostatku zajedničkog dogovora, prava manjina i potreba zaštite povijesnih religijskih lokaliteta o kojima govorite pitanja su o kojima se ne pregovara”, naveo je u svome pismu Barack Obama.

21.11.2008.
Pincom.info/ Nina

[in33sa]

Kakve nade?

[Lincoln-Burrows]

Ne vidim da on ima namjeru išta mijenjati radikalno,
nastavlja se SAD politika uobičajenim ritmom.
Sve što smo čuli u izbornoj kampanji je bilo isključivo u svrhu izbora.

[kockica_kockica]

Kakve nade?

Ovo se i ja pitam... kakve nade? nada za sta?

[PipiDugaDevetka]

Kad-tad četnici će napraviti problem.
Neka priča, šta hoće novi USA predsjednik, ja živim
u esperanzi, druge adrese nemam,
da će genocidna tvorevina Kartagena biti razorena!

DEJTON DO BALČAKA!

[Ponekad s'proljeca]

Ja garantujem kad bi ga pitali da na karti pokaze gdje se nalazi Bosna ili Hrvatska on to nebi znao!!!!! Pa sjecal te se Busa i njegovih provala!!!!

Ovdje su mnogi mislili da ce Obama postati ujedno predsjednik BiH i sve nam probleme rjesiti!!!!

[karanana]

ma kakve nade....
nit za nas, nit za avganistan, nit za bilo sta drugo.
naivan je onaj ko misli da predsjednik kao individua ima toliko jak utjecaj.

dovoljno je da znamo da je za svog sefa osoblja izabrao rahma emanuela, istaknutog pro-cionistu, ciji je otac bio clan zloglasne jevrejske teroristicke organizacije (zaboravio sam kako se zvase) koja je podmetala bombe i ubijala engleze te ih protjerala iz sadasnjeg izraela.