darius_maximus wrote:Hajd' ti objasni kako je moralnost objektivna, pa da i to čujem.
Dakle, sve pokrij, od pokazivanja članka na nozi i dužine suknje, do pedofilije i incesta.
Taman posla da se to sve odjednom objasni, zar uopšte treba "dokazati" da su pedofilija i incest loši? Ah, pa naravno da treba za ljude kojima je sve kao "subjektivno".
Čovjek je stvorenje koje ima svoju formu i koje ima sebi "prirođeno" ponašanje i način života koje mu ide u korist i koje je za njega dobro;
u principu. Sa ovime se slaže čak i osnovna biologija. Sve što ide kontra tog načina života, kontra te "prirođenosti", je po definiciji nužno loše
u principu. Kažem "u principu", jer naravno da postoje izuzeci, ali izuzeci ne poništavaju pravilo i izuzeci su sami u pravilu rijetki (možda da definišemo "rijetkost" kao 1%? iako nije naročito bitno).
Moralnost je ništa drugo doli skup ponašanja i "stilova života" koji se mogu definisati kao dobri za čovjeka, korisni više nego štetni. Sama činjenica da je čovjek, je li, čovjek, baš kao što je na primjer orao orao, znači da se ono što označavamo kao "čovjek" po nečemu nužno razlikuje od drugih stvari, a istovremeno to znači da se "čovjek" može opisati kroz skup činjenica o njemu za koje možemo reći da predstavljaju "uobičajene, normalne, očekivane" stvari. U suprotnom, tj. ako "ide sve" kod opisa čovjeka, onda čovjeka praktično niti nema.
Sa aspekta biologije, kojeg inače smatram najmanje bitnim i "najnižim" aspektom, čovjek ima jasan seksualni dimorfizam (muški i ženski spol), koji ima više funkcija, uključujući i razmnožavanje. Shodno tome, gotovo sve i jedan muškarac i gotovo sve i jedna žena su "upućeni" jedni na druge s ciljem kako razmnožavanja, tako i nekih općenitijih stvari seksualne i druge prirode. I to je pravilo, ujedno prirodnost kao takva. Indikativno je, na primjer, da normalni (heteroseksualni) par može dati homoseksualnu djecu, ali opet se polazi od heteroseksualnosti kao standarda, kao osnove. Homoseksualnost je izuzetak, rijetkost, neuobičajenost, i samim time nije u istoj ravni "normalnosti" kao, je li, heteroseksualnost koja jeste "posve normalna". Čak i ako je homosekualnost također u neku ruku normalna, opet nije jednako validna kao heteroseksualnost; baš kao što jeste normalno jesti meso, ali je validnije (i "normalnije") jesti i druge stvari, a ne samo meso (banalizujem).
Dalje, moralnost je objektivna slijedom činjenice da su dobro i zlo objektivni; ubiti nekoga je loše (bar za toga nekoga) i zlo, i samim time predstavlja nemoralan akt, bar u principu; naravno, u praksi se javljaju slučajevi gdje je to opravdano, i *relativno dobro* (nikako potpuno/apsolutno dobro), poput slučajeva samoodbrane ili smrtne kazne. Sve to ne mijenja činjenicu da je normalna/osnovna/objektivna pozicija ta da je ubistvo loše i zlo. U suprotnom, izvolite se poubijajte međusobno koji mislite drugačije.
Sve ovo zahtijeva puno više vremena i truda, a za sada ovoliko jer mi se dalje neda.
*u pozadini Bloo zahvaljuje Bogu na tome što neću više napisati, bar ne u ovom postu.*