Kejn wrote:piupiu wrote: Možda se iznenadiš da su glavni zagovornici "Muslimanskog" (sa velikim m) bili Muhamed Hadžijahić, Mustafa Imamović i Atif Purivatra (pod pokroviteljstvom Hamdije Pozderca)
Čekaj kako je Hamdija Pozderac zagovarao Muslimansko ime kada je ovo jedan od njegovih citata :"Ne daju bosanstvo, nude muslimanstvo... Da prihvatimo i to što nude, makar i pogrešno ime ali ćemo otvoriti proces." - U razgovoru sa Titom o ustavnim reformama 1971. godine"
Iz zbornika, za koji sam gore navela link:
Posebno u bosanskohercegovačkom društvu (u urbanim sredinama) unutar
Jugoslavije (ali ne samo tu) krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih
bilo je uloženo puno napora u politici nacionalne afirmacije. Početkom sedamdesetih
– u pripremama za novi popis 1971. godine34 – vodstvo bosanskohercegovačkih
komunista je osjećalo potrebu da jača te napore. Borilo se tada za dva cilja u
‘razvitku nacionalnih odnosa’ unutar društva: prvo je bilo
‘devaluacija’ nepoželjne atraktivnosti ‘jugoslavenstva’ unutar društva (kao kod
mladih i kod brzo rastuće grupe ‘miješanih brakova’) i druga je bila da afirmira
nacionalne pripadnosti (u toj godini poseban trud je uložen da se propagira
novo uvedeni nacionalni koncept Muslimana).
Na kakav način i sa kojim argumentima se to radilo može se vidjeti, na
primjer, iz slijedećih citata iz govora Hamdije Pozderca, tada jednog od vodećih
ljudi u vrhu Saveza komunista BiH. Njegovo izlaganje pod naslovom
‘Unitaristička i nacionalistička suština “jugoslovenstva”’, koje je Pozderac držao
na 26. sjednici CK Saveza komunista Bosne i Hercegovine održanoj 9. i
10. marta 1971. godine u Sarajevu, za javnost republike bilo je kao službeni
stav partije, jer je čitav govor bio u martu 1971. g. i publiciran u novinama koje
su izašle u republici. H. Pozderac je objasnio stav Partije u vezi sa gore spomenutim
problemima na slijedeći način. U prvom ovdje citiranom dijelu svog
izlaganja vrlo direktno napada koncept ‘jugoslavenstva’ i onda poručuje da se
posebno treba intenzivirati rad kod mladih ljudi da im se to objasni:
Prema tome, jugoslovenstvo kao nacionalna ili nadnacionalna kategorija negira
nacionalnu ravnopravnost i šteti pozitivnom razvoju nacionalnih interesa. .... Ne
treba, međutim, izgubiti iz vida i činjenicu da ima opredjeljivanja za jugoslovenstvo,
posebno kod mladih ljudi, kao vid reagovanja i pružanja otpora raznim
oblicima nacionalizma. To upravo upućuje na potrebu pojačane aktivnosti u borbi
protiv nacionalizma i objašnjavanja stavova Saveza komunista o nacionalnom
pitanju.
Jedna druga grupa kojoj je Pozderac posvetio veliki dio svog govora su
miješani brakovi. Njima on poručuje slijedeće:
Neki pokušavaju mješovitim brakovima opravdati i održati ideju o jugoslovenstvu
kao naciji. Međutim, takav pristup je krajnje nenaučan i tendenciozan. Prije
svega, niko nacionalnost ne stiče rođenjem, jer je nacija društvena a ne prirodna
kategorija. Nacija niti nastaje niti nestaje pomoću mješovitih brakova. Na ljude
iz mješovitih brakova, kao i na sve ostale, u oformljivanju nacionalnosti utiče,
prije svega, nacionalno-kulturni medij, kultura, običaj, tradicija, sredina, religija,
nacionalne vrijednosti i sl., bilo društveno vaspitanje ili samovaspitanje.
Zbog toga su i rasprave o mogućoj novoj jugoslovenskoj naciji vezane za mješovite
brakove lišene svake osnovne. Iako u našoj zemlji ima veliki broj mješovitih brakova,
to ne stvara nikakvu jugoslovensku naciju. Pitanje iskazivanja nacionalnosti
djece iz mješovitih brakova stvara nepotrebne dileme i zablude, jer je činjenica
da su roditelji iz mješovitih brakova najčešće za svoje dijete iskazivali nacionalnu
pripadnost jednog od naših naroda i narodnosti. Međutim, u subjektivnom smislu,
svaki pojedinac ima pravo da se osjeća i iskazuje kako god hoće i želi. To je široko
polje ličnih sloboda.
Vrlo kratko u toku izlaganja je prezentirao službeni stav Partije u vezi sa
nacionalnim identitetom Muslimana:
Kada je riječ o nacionalnom identitetu Muslimana, istorijski gledano, on se razvijao
kao i nacionalni identitet svih ostalih naših naroda na slavenskoj osnovi
unutar granica naše zemlje, u specifičnim istorijsko-kulturnim i društvenim prilikama,
na podlozi srpskohrvatskog odnosno hrvatskosrpskog jezika kao vlastitog
jezika, na kojim izrastaju i specifičnosti kulture u najširem smislu.
Ovo izlaganje vrlo očito ilustrira da su vodeći ljudi Saveza komunista BiH
u tom vremenu osjećali nužnost da interveniraju da se nacionalno-društveni
odnosi ne razvijaju u ‘nepoželjnom smjeru’. Kako je već navedeno, to je
bilo posebno u urbanim sredinama gdje je identiteski koncept ‘jugoslovenstva’
očito morao imati neku atraktivnost. Da je to moglo i vrlo kontrastirati sa
drugim, posebno seoskim okruženjima, podsjeća nas slijedeća citirana konstatacija
poznatih američkih istoričara R. Donie i J. Fina. Oba su u sedamdesetim
godinama duže vrijeme boravili u Bosni i Hercegovini i ovako opisuju
taj period:
Dok su urbanizacijom veća bosanska naselja i gradovi postajali “bosanski
lonac”stanovnici sela su po svom karakteru ostajali isti, uprkos dostupnosti modernog
načina života i većeg učešća u privrednom tržištu. Historijska razlika
između seljaka i građana, postala je, na neki način, izraženija u socijalističkom
dobu, uprkos brojčanom i relativnom demografskom jačanju gradskih stanovnika.
Većina sela ostala je etnički odijeljena, a miješani brakovi bili su znatno rjeđi u
selima nego u gradovima.
Ali, vratimo se opet argumentima iz izlaganja H. Pozderca. Ona su dobra
ilustracija da Partija u stvari i nije bila spremna dopustiti da se sprovede
poruka data u tom izlaganju, tj. da ‚svaki pojedinac ima pravo da se osjeća i
iskazuje kako god hoće i želi’. Okvir koji je bio nuđen društvu je bio relativ
no predefiniran od komunističke vlasti i imao jasan nacionalni naboj. Koncept
jugoslovenstva, usprskos tome da je očito imao neku atraktivnost, nije
bio više dobro akceptiran. Nadnacionalni koncept bosanstva (koji je kratko
bio naveden gore u citatu E. Redžića) uopće nije bio dat na raspolaganje. I
uvođenje kategorije Musliman kao nacije, omogućavalo je da se stanovnici sa
muslimansko-tradicijskom pozadinom mogu izjasniti kao posebna nacionalna
grupa, i na neki način je pragmatičnologičan nastavak postojećih principa
politike nacionalnih diferencijacija komunista u tom vremenu.
Pa onda...
Pojedini istupi intelektualaca bili su ograničeni na razdoblje uoči popisa stanovništva
1971. godine. “Oslobođenje” je pokrenulo dijalog svojih čitatelja sa pojedinim
naučnicima o predstojećem popisu stanovništva. U jednom od tih dijaloga na
pitanja su odgovarali Atif Purivatra, docent na Fakultetu političkih nauka, i
Dobrislav Jovanović, direktor Republičkog zavoda za statistiku. Pitanja čitatelja,
a i odgovori su se uglavnom vezali za problem nominacije. Purivatra je
branio oficijelni stav kako je ispravna nominacija Musliman, a ne Bosanac ili
Bošnjak, jer bi prihvatanje nominacije “Bosanac” ili “Bošnjak” “predstavljalo
pokušaj oživljavanja unitarističkog jugoslavenstva u specifičnim nacionalnim
odnosima u ovoj Republici. Time bi se jednako negirao nacionalni individualitet
i Srba i Hrvata i Muslimana, kao i pripadnika drugih naroda i narodnosti
u Bosni i Hercegovini”.11
Itd... ne znam odakle je taj citat koji se pripisuje Pozdercu, vidim ga na svim blogovima i Wikipedijama, bez navedenog izvora. Taj citat do sada nisam našla u stručnoj literaturi, ovo malo što sam čitala. Koliko sam skontala, radi se o rečenici koju je prepričao Alaga Dervišević, navodno iz razgovora koji je on lično vodio s Hamdijom. Tito se ne spominje. Toliko sam do sada otkrila.
Ovaj zbornik za koji sam postavila link u prethodnim postovima ima dovoljno materijala za čitanje na tu temu, i meni se čini da je u ovim izdvojenim citatima suština priče. Evo i još jedan tekst u kojem se citira kako Šaćir Filandra govori o tom pitanju, i još jedan u kojem stoje citati u kojima Pozderac brani koncept BiH kao
multinacionalne države, što bi bilo u neskladu sa tim da je on zastupao ideju nacionalnog bosanstva... a pošto nisam čitala njegove stavove direktno, nego posredno, to je sve što mogu da kažem.
file:///Users/Test/Downloads/Politicka_misao_4_2013_JOVIC_132_159.pdf
http://www.ibn-sina.net/images/pdf/znak ... UJANAC.pdf
Kamberović, dakle, navodi da su tri glavna proponenta velikog 'm' bila pod pokroviteljstvom Pozderca, jer su bili zaduženi da naučno dokažu zasebni 'muslimanski' identitet u BiH... I... sada smo već u žešćem off-topicu.
Izvinjavam se svima.
