Hakiz wrote:
Bojm se da je hinduizam, koji je sve ono šta abrabhamske religije mrze (više božanstava, poštovanje predmeta koji simbolizuju božanstva itd) religija sa najdužim trajanjem. U trenutnom obliku je star oko 5.000 godiina, a postoje neki dokazi da možda traje i oko 10.000.
To od ovih velikih religija, ko zna neko pleme u zabačenim dijelovima Papue ili Brazila možda ima i dugovječniju religiju.
Kako mislš oduvijek postoje abrahamske religije? To što su ove religije pojam zabranjenog voća, potopa i još mnoge ukrale iz religija Mezopotamije opisanih u epu o Gilgamešu ne znači da su abrahamske religije i tada postojale. Samo su ukrale tuđe ideje čime falsifikuju svoju istoriju.
Stvaranje svijeta često se ostvaruje djelovanjem, snovima ili razmišljanjima božanskih bića. Upanišade, hinduska sveta pisma iz IX. vijeka p.n.e., opisuju Božansko ili Vrhovno Biće koje je stvorilo svijet razmišljajući o ništavilu i našavši samo sebe. Ovaj fundamentalni čin samospoznaje doveo je do prvih riječi:
"To sam ja." U samoanskoj mitologiji, vrhovni bog Tangaroa stvorio je svijet iz ništavila razmišljajući o njemu.
Priče australijskih urođenika koje su stare preko 150.000 godina pripisuju stvaranje svijeta precima koji su živjeli u mitskom prostoru i vremenu poznatom kao "vrijeme sna". Ova bića su živjela slično svojim ljudskim kopijama, putujući, loveći, voleći se i ratujući i oblikujući pejzaž svojim "lutanjima". U snu su preci sanjali događaje iz sljedećeg dana, sanjajući sva živa bića, sunce, mjesec i zvijezde. Australijski urođenici vjeruju da sva bića dijele suštinsku vezu sa izvorom stvaranja, odražavajući tako duboko poštovanje prirode.
Knjiga Postanja opisuje Boga kako sam stvara cijeli svijet. On je završio svoje djelo šestog dana stvaranjem ljudi, koji će "imati vlast" nad cijelim životom.
Prema jednom od grčkih mitova svijet je stovren iz Haosa i Praznine. Grčka riječ "haos" odnosi se na početnu tamu, na bezoblični svemir. Iz njega je iskočio Eros, bog plodnosti koji je kasnije povezan sa erotsom ljubavlju, ali je u početku bio stvaralačka moć iza života i prirode. Sa Erosom je došla Gea. boginja zemlje, i Tartar, bog donjeg podzemnog svijeta. Geu je obremenio njen sin Uran, stvorivši tako titane i kiklope, a zatim more, kopno i druge prirodne pojave.
Kako okeani okružuju svijet, u mnogim mitovima o stvaranju svemir nastaje iz haotičnog tijela vode. Stvaranje egipatskog svijeta iz vode prikladno je u zemlji koja je zavisila od periodičnih poplava rijeke Nila: iz Nua, prve vode, izronilo je brdo suhe zemlje, a za njim je uslijedio prvi izlazak sunca na novom horizontu, a poslije je usljedilo stvaranje svega ostalog.
Japanski bogovi Iznagi i Izanami uzburkali su praiskonske vode kopljem, a kapi sa koplja slile su se u ostrvo Onokoro. Pripadnici plemena Arunta u centralnoj Australiji pričaju o svijetu koji je pokriven slanom vodom koju su postepeno povukli ljudi sa sjevera, otkrivajući prvo kopno. Mit altajskih šamana centralne Azije kazuje o vremenu prije postojanja, u kojem nije bilo zemlje, samo beskrajna voda nad kojom je letio bijeli gusan, bog Karahan.
