Better Man wrote:
Pa i te ordinacije ja stavljam u isti koš s tom kafanom. Davno sam pisao na nekoj temi da svaki doktor koji ima privatnu ordinaciju, a radi u UKCS ili Vojnoj bolnici, mora pacijentu koji dođe u UKCS ili Vojnu bolnicu pružiti maksimalnu uslugu bez i najmanjeg pokušaja da tog pacijenta namami u svoju privatnu ordinaciju i da mu masno naplati. Ukoliko bi to uradio, automatski bi mu se oduzela licenca i zabranio rad. Doktori moraju pacijentima pružiti svu uslugu koju mogu javnim zdravstvenim ustanovama i ne smiju ih usmjeravati sebi u privatnu ordinaciju i svako postupanje suprotno od tih pravila mora biti najstrožije kažnjivo. Isto tako primanje i davanje mita mora biti nastrožije kažnjivo i zabranjeno i za one koji primaju mito trajna suzpenzija i oduzimanje licence za rad. Privatno možeš liječiti pacijenta samo kad ti taj pacijent dođe u privatnu ordinaciju. Ako ti dođe u javnu, tj. državnu, onda nemaš pravo da ga liječiš privatno i da mu masno naplaćuješ, već mu moraš prućiti najbolju moguću javnu uslugu liječenja. Možeš, ali samo pod jednim uslovom da mu refundiraš novac koji plaća za zdravstvo.
Ovako to izgleda u civilizaciji. Slovenija, UKC Ljubljana, 2014.
Narucili pregled internetom. Poslali sve skenirane nalaze odavde i uredno nam zakazan termin na jednoj od klinika. Dosli u zakazano vrijeme, prijavili se na portirnicu/info pult, gdje nas je u 8:00 docekala nasmijana medicinska sestra, kao i nasmijani zastitar.
- Dobro jutro, vi ste g. i gospodja xxxxxxx?
- Da, imamo zakazano kod dr. xxxxxx.
- Sjedite, molim vas, sad ce doci sestra.
Sjedamo na stolice, i gledamo oko sebe... Sve je besprijekorno cisto, nema nikakve gungule, guzve, mase ljudi. Kako ko ulazi i prijavljuje se na pultu, tako u roku 15-20 sec., isto kao i mi, ili odlazi prema liftu, ili u neki od hodnika.
Nakon "cijele" 3 min. pojavljuje se sestra (kasnije se ispostavlja da je to glavna sestra klinike), nasmijana, uljudna...
- Dobro jutro. Kako ste putovali? Kako je u Bosni? Idemo gore.
Ustajemo i odlazimo u lift (takodjer besprijekorno cist), i penjemo se na drugi sprat, usput totalno opusteno cavrljamo. Tu nas zamoli da sjednemo u cekaonicu, pri cemu nas i pita:
- Da li ste za neki caj, kafu, kroasan...?
- Ne, hvala, doruckovali smo vec, a i kafu popili. (mislim da nam je iznad glava mogla vidjeti "!?"...)
A onda ona, uz izvinjenje sto moramo sacekati (i opet sigurno vidljivo "?!" iznad nasih glava) ode po doktoricu.
Sjedamo, i opet gledamo okolo... Sve je i dalje besprijekorno cisto. Cekaonica u kojoj sjedimo vise lici na manji kafic, jer se tu nalaze stolovi sa po 5-6 stolica, a ne neke redne klupe kao u uobicajenim cekaonicama. Vrlo je svijetlo i prozracno, nimalo sumorno, svjeze cvijece u coskovima i oko prozora.
Na zidu uocavamo tablu s imenima osoblja klinike, i ne bude mi mrsko da ustanem i pogledam. I tu ostanem malo zatecen... Dr. kod kojeg mi idemo je, ni manje ni vise, nego sefica klinike (kasnije se ispostavi i da je predsjednica udruzenja te vrste doktora u Sloveniji).
Nakon cijele vjecnosti od oko 4 min., pojavljuje se ista sestra, a s njom i doktorica. Opet uljudno pozdravljanje, upoznavanje, sve s osmijehom (iskrenim, ne izvjestacenim, sto je bilo vise nego ocito), i odlazimo u njen kabinet/ordinaciju.
Vec ima sve nalaze koje smo poslali emailom, isprintane, a mi samo dajemo i snimke koje zakaci za onaj osvijetljeni ram, sjedamo i pocinje razgovor. Ona postavlja pitanja, mi odgovaramo, a ona istovremeno cijelo vrijeme iscitava nalaze. Ali - bas iscitava, ne samo da preleti preko njih, nego cita. Taj razgovor traje duze od pola sata, a onda nam je postavila nekoliko pitanja koja ni jedan doktor ovdje nije ni postavio, niti nam je ikada receno da bi takvo nesto uopste moglo biti uzrok problema, a obisli smo sve za koje smo i culi da bi mogli nesto znati i naplacali se momacki. Logicno, samim tim ni ta vrsta nalaza ovdje nije radjena.
A onda, opet mali shock - Dr. pita sestru da li bi joj bio problem da se ti nalazi urade na njeno ime, da ne placamo 200E za to, na sta ova k'o iz topa odgovara - Naravno.
Zeni je, ocigledno, vec bilo muka od svega kroz sta smo prosli ovdje, a bez potpunih nalaza. Samim tim - i bez adekvatne terapije. Jer, terapija koju smo ovdje dobili jeste bila tacna u smislu "lijeka" (pod navodnicima je jer lijek zapravo ne postoji), ali je dozom bila drasticno veca nego je trebala biti, sto je uzrokovalo neke druge probleme.
I, uradjen je taj nalaz, koji je pokazao da je sve ok i da to nije uzrok. Nakon toga smo opet sjeli s doktoricom, koja nam je onda jos oko pola sata pricala o svemu tome, tom oboljenju, kao i dokle je medicina stigla s tim, sta se sve koristi, radi, sta moze pomoci, itd. Na kraju nam je prepisala novi lijek, tablete koje su u istom fazonu kao i one prepisane ovdje (dijagnoza ovdje jeste bila tacna), ali s drasticno manjim doziranjem (ovdje se, valjda, ide na to da se pacijent uroka, i vozdra. Bice "dobar").
Tu smo se uredno zahvalili za sve, za vrijeme, pregled, savjete, pogotovo one nalaze na sestru, da bih ja onda, u nasem nekakvom maniru, upitao - Da li se mozemo nekako zahvaliti za sve?
Zena me prvo pogledala kao da sam joj pljusn'o sljagu, a onda se vjerovatno sjetila odakle smo dosli, nasmijala se, i samo rekla - Ne, naravno da ne, ja sam vec placena za sve ovo, a i vi ste takodjer vec skupo platili sve ovo.
Inace, kostalo nas je 240E.
Napisala nam je recept s kojim smo mogli te tablete kupiti u njihovoj apoteci (jedna kutija od 20 kom. tamo kosta 55E, a kod nas 80E). Pozdravili smo se i otisli.
A onda nas u holu, na izlazu iz lifta, sustize sestra i u prilasku govori zeni da otvori tasnu. Mi zbunjeni, ali otvori zena tasnu, da bi ova ispod mantila u tasnu istresla 4-5 kutija tih tableta, raznih miligramaza. Mi zabezeknuti....
Kaze sestra - Nista se ne brinite, doktorica je ovo rekla.
Mi se opet zahvaljujemo, mucamo... jbg, ne znas sta da kazes... I ja, opet, pitam sestru mozemo li se kako zahvaliti, i posezem rukom u jaknu, prema novcaniku.
A sestra kako to vidje, ne da je samo brzo ponavljala "Ne, ne, nista, sve u redu", nego se bukvalno odmakla od nas, i u odlasku nam pozelila sretan put nazad.
Kasnije mi prijatelj, koji inace zivi tamo, kaze da se kod njih cak i cokolada smatra mitom i da cak i radi toga ostanu bez posla, licence...
Kada cemo imati priliku ovakvo nesto dozivjeti ovdje...?
) da i ti sto idu kod privatnika placaju zzo, a ne koriste ga uvijek.
red, cistoca, tacnost, ljubaznost 
i kaze lik: PLATIO SAM da idem privatno i da ne cekam 3 mjeseca. 
jer znam da voli bosansku hranu/
) gdje su imena tih klinika, 2 komada, gdje nisu nista nasli? 
zena nije docekala sljedeci dan)
, ma dajte molim vas. 
