drug_profi wrote:bunk wrote:Neki od drveta ne vide sumu.
A nekima je zadatak da tu sumu maskiraju.
Uz ovoliku podijeljenost pravo je cudo kako opstajemo.
Makedonija se rjesava po pitanju NATO-a u narednih par mjeseci i onda ostaje samo jedna nerijesena stvar odnosno zemlja a to smo mi.
Ja nemam kud odavdje i punopravno clanstvo u NATO savezu vidim kao svjetlo na kraju tunela.
Druze, niko ovdje nije protiv NATO integracije.
Ja ti garanutjem da cak i dio srpskih politicara (znam iz druge ruke, ne pitaj kako) imaju racionalan stav po tom pitanju. NATO je na granicama, Moskva je daleko, a drugo - NATO integracija im garantuje opstanak RS.
To su racionalni ljudi koji ne mastaju o tome da budu ruska moneta za potkusurivanje i pijuni u njihovoj globalnoj partiji saha.
Medjutim u jednoumlju koje vlada medju srbima na balkanu, nije sada popularno ni pametno uopste govoriti pro NATO jezikom.
Jednostavno nema nacina da sada natjeras Dodika da na to pristane. Njemu stavise ide u prilog da drzava ne funkcionise jer je to argument za secesiju.
Evo nađoh jedan tekst u današnjem Oslobođenju koji lijepo podcrtava ovo što sam ja gore rekao.
Ruski analitičar: Zašto Srbiju guši čelični zagrljaj Rusije i koji je izbor stavljen pred Vučića
"U 11 godina od kako je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008. godine, srpski lideri su sebe silili u veoma težak, ponekad šizofren odnos sa Moskvom, koja sada u suštini može da stavi veto na bilo kakav mirovni prijedlog za Kosovo, čime bi u suštini potpisala političku smrtnu presudu srpskim liderima", piše Samorukov za portal Carnegie.
Tokom nedavne posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Beogradu, srpski predsjednik Aleksandar Vučić nije imao drugog izbora nego da hvali svog ruskog dobročinitelja u javnosti, dok ga je iza zatvorenih vrata ubjeđivao da Beogradu da bar malo manevarskog prostora u političkom pitanju najvažnijem za Srbiju, a to je Kosovo, piše Maksim Samorukov, kolumnista ruskog analitičkog portala Carnegie.ru, u tekstu pod naslovom "Bjekstvo iz zagrljaja Kremlja: Zašto je Srbija umorna od ruske podrške".
Samorukov ističe da su srpski političari svih boja prethodnih godina tražili utjehu u Moskvi, duboko rezignirani zbog toga što je Zapad priznao nezavisnost Kosova bez ijednog ustupka Srbiji. Da bi pritom pokazali glasačima kako neće ćutke trpjeti poniženje od zapadnih sila, srpski lideri su razvili odnos pun prijateljstva i divljenja sa Moskvom, hvaleći sve benefite rusko-srpske saradnje. U želji da se predstave kao istinske patriote, nisu razmatrali cijenu ovog prijateljstva na duže staze, smatra Samorukov.
"Godine nekontrolisanog hvaljenja rezultirali su u skoro religijskom kultu Rusije i Putina u Srbiji. Putin je godinama najpopularniji strani lider u Srbiji, sa preko 80 odsto podrške, što je nedostižna figura za sve srpske političare. Ruski predsjednik gleda u leđa samo pokojnom maršalu Titu kada su u pitanju titule počasnog građanina srpskih gradova", piše analitičar portala Carnegie, sa središtem u Moskvi.
Samorukov ocjenjuje da Putinova popularnost smeta Vučiću, ali da je se on ne može tek tako odreći. Proteklih mjeseci srpska opozicija organizuje protestne šetnje u Beogradu, pa je Vučić, naoružan Putinovim prisustvom, prikazao demonstrante kao marginalan element, a sebe kao svjetskog političara koji uživa podršku i u Srbiji i u inostranstvu.
Ruski analitičar upozorava da jedini problem što se takve spoljnopolitičke koristi pretvaraju u ozbiljna ograničenja za Vučića na unutrašnjem planu. Ako se, inspirisan izgledima za članstvo u EU, Vučić usudi da bez ruskog "da" riješi kosovsko pitanje, Kremlj će lako moći da ga "uništi kao političara". Dovoljno je, piše Samorukov, da Kremlj zauzme stav da će, kao "iskreni saveznik srpskog naroda", za razliku od "prodane domaće elite", Rusija nastaviti da brani teritorijalni integritet Srbije odbijanjem da prizna Kosovo.
"Vučić savršeno razume ovaj rizik i zato je jesenas posjetio Moskvu, kako bi saznao kako bi Rusija reagovala na mogući kosovski sporazum. Moskva nema nikakvog razloga da podrži konačno rješenje sukoba jer iz takvog poteza ne bi dobila ništa, a može da izgubi svoj uticaj u regionu", navodi ruski analitičar.
Samorukov objašnjava da ako bi došlo do rasplitanja kosovskog čvora izgubila bi se potreba za ruskim vetom u Savjetu bezbjednosti UN, a kao osnova posebnih odnosa ostali bi samo nafta, gas i istorijske veze.
"Sve je to lijepo, ali i druge istočnoevropske države to imaju u odnosima s Rusijom i to nije ono što Moskvu čini njihovim ključnim saveznikom", konstatuje Samorukov.
Samorukov postavlja pitanje zašto bi Rusija pomogla u rešenju sukoba oko Kosova, kada su svi ishodi za nju nepoželjni.
"Spoljnim posmatračima rusko pasivno sabotiranje rješenja spora oko Kosova liči na neograničenu podršku Srbiji. Uvjeravanja da Rusija nikada neće ostaviti Srbiju na cjedilu i da će učiniti sve što je u njenoj moći da sačuva njen teritorijalni integritet djeluju kao gestovi nepokolebljivog prijateljstva prema Srbima. U stvarnosti, srpsko rukovodstvo ne zna kako da se oslobodi te podrške, koja ne ostavlja Beogradu manevarski prostor u pregovorima o Kosovu. Srpski rukovodioci ne smiju da djeluju kao da su u manjoj mjeri patriote nego Kremlj. Kremlj to zna i izdaje saopštenja koja prisiljavaju Srbe da zauzimaju nepokolebljive stavove", smatra Samorukov.
Uprkos pompi s kojom je Putin dočekan u Beogradu, zaključuje Samorukov, teško je zamisliti šta bi Vučić mogao da ponudi ruskom predsjedniku kako bi Kremlj prihvatio rješenje sukoba o Kosovu.
"Onaj ko bi nešto trebalo da ponudi je Vašington, a ne Vučić. U međuvremenu, Vučić mora da bira između političkog samoubistva i održavanja prilično besmislenog, ali relativno prihvatljivog statusa kvo, jer ne zna kako da se izvuče iz zagrljaja najbližeg saveznika koji prijeti da ga uguši", piše Samorukov.
Blic
Nije ti ovo u redu.
