Hafis wrote:Vezano za ovu temu Velikosrpska kuhinja sa HDZ-ovim specijalitetima, a vizavi ovog gore napisanog, ja bih još samo nadodao da se kralj Stjepan Tomašević dok je car Muhamed zauzimao Bobovac, se s blagom i obitelji sklonio u tvrdi grad Jajce na utoku Plive u Vrbas.
Kada je sultan razorio i zapalio Bobovac, krenuo je sa vojskom da zauzme Jajce i zarobi Tomaševića, osvajajući uz put gradove i tvrđave. Ali kada je došao u Jajce saznao je da je Stjepan pobjegao i sklonio se u grad Ključ. Muhamed je bezuspješno opsjedao Ključ 4 dana. Vidjevši da se neće dugo moći opirati turskoj sili, Stjepan sklapa sa Sultanom ugovor prema kojem se turska vojska trebala povući iz Bosne, a kralj bi Sultanu i dalje plaćao godišnji danak. Ugovorom je kralju, također, bila zajamčena sloboda. Međutim, Sultan je prekršio sklopljeni ugovor i na prijevaru optužio kralja te ubio njega, njegovog strica Radivoja, njegovog Sina Tvrtka i brojno plemstvo. Tada su pogubljeni i svi ostali odrasli Kotromanići.
Kroničar iz tog doba zapisao je da Bosna „šapatom pade”.
Ne bih me čudilo da se ovakva historija izučava u famoznim jedan krov -dvije škole obrazovnim institucijama.
Kao prvo, tvoji navodi ne odgovaraju uopšte historijskim faktima, kao drugo, očito je riječ o dnevno - političkom tumačenju historije za vlastite ideološke potrebe.
Za tvoju informaciju, posljednji bosanski kralj Stjepan je BIO već turski vazal, no je otkazao svoje vazalstvo Osmanlijama na nagovor Crkve, odnosno tadašnjeg papinog legata - Nikole Modruškog, koja mu je obećao zaštitu u ime te iste Crkve. Na kraju od toga nije bilo ništa. Niti je papinska švicarska garda umarširala u Bosnu, niti su Ugari posebno marli za bosansko carstvo. Upravo je isti taj Modruški kasnije lansirao, kako je to već pokojni Lovrenović definisao ""konfesionalno - propagandnu zamjenu teza" o bogumilskoj izdaji bosanskog kraljevstva.
Opet, ako ćemo o faktima, upravo je ugarsko - hrvatski savez obazglavio cvijet bosanskog plemstva pod Dobor - Kulom 1387. godine davno već prije Turaka.
Sa druge strane, kada je već riječ o kralju Stjepanu Tomaševiću, današnja pseudo - historijska naracija među Hrvatima, uopšte ne spominje da je upravo za njegove vladavine, odnosno vladavine njegovog oca, došlo do zatiranja Crkve Bosnaske i njegovih sljedbenika.
Upravo je kralj Tomaš, nakon što je od Crkve optužen za izadju Smedereva Osmanilijama, bio uslovljen da prihvati papinski autoritet ili da ostane bez krune. Jedan od uslova jeste i da se odrekne učenja Crkve Bosanske, koja je do tada bila nosilac crkveno - političkog života Bosanskog kraljevstva.
Stjepan Tomaš je zatvorio, protjerao i pobio sve one koji se nisu htjeli odreći učenja Crkve Bosanske, no on je za Hrvate tip tebe bitan samo zato što je bio - katolik. Sve ostalo je manje važno.
A staje sebi jedan doktor dozvolio da mu bosnjo odrzi predavanje. 
