Objavljujemo cijeli govor Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ...
Govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića na centralnoj svečanosti obilježavanja Dana 3. pješadijskog puka (Republika Srpska) i Dana Vojske Republike Srpske u Banjaluci u Kasarni „Kozara“.
Predsjednici,
poslanici,
ministri,
Gospodo generali, oficiri, podoficiri, vojnici i civilna lica na službi u Oružanim snagama BiH,
Poštovane porodice palih, ranjenih, zarobljenih i nestalih boraca Republike Srpske,
Dame i gospodo,
Ove godine navršilo se sedamnaest godina od osnivanja Vojske Republike Srpske i četiri godine postojanja 3. pješadijskog ( Republika Srpska ) puka u okviru reformisanih Oružanih snaga BiH. To je jubilej dostojan poštovanja. Danas kada obilježavamo ovaj značajan datum, u ovoj prazničnoj atmosferi, imajući u vidu da 3.
pješadijski Republika Srpski puk baštini, čuva, i razvija tradicije, identitet i vojno nasljeđe Vojske Republike Srpske, gospodo vojnici, podoficiri, oficiri, i civilna lica, pozdravljam Vas našim tradicionalnim vojničkim pozdravom: Pomo'z Bog junaci! 
pa gdje ste junacine nisam vas prepoznao
Svim pripadnicima 3. pješadijskog Republika Srpska puka čestitam Dan puka, odnosno, četvrtu godišnjicu postojanja i rada, a svim pripadnicima Vojske Republike Srpske Dan VRS i 17. godišnjicu od njenog osnivanja kao legitimne oružane sile srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u proteklom ratu.
Ovo današnje zajedničko okupljanje, bivših pripadnika Vojske Republike Srpske, ratnih veterana, njihovih porodica, preživjelih boraca proteklog rata kao i sadašnjih pripadnika 3. pješadijskog Republika Srpska puka OSBiH, nalaže nam da odamo duboko poštovanje i zahvalnost:
Porodicama palih, ranjenih, zarobljenih i nestalih boraca Vojske Republike Srpske u proteklom ratu. Ova svečanost, povod i okolnosti zahtjevaju od nas da im kažemo jedno veliko hvala, za ispoljenu hrabrost, odricanja, požrtvovanje i žrtve koje su podnijeli u proteklom ratu da bi mi danas živjeli u miru i slobodi.
Vjerujem da se mnogi, koji se danas ovdje nalaze, sjećaju tih tragičnih događaja s početka devedesetih godina, kada je buknuo rat na prostoru bivše Jugoslavije i BiH. Svako podsjećanje na to vrijeme budi u nama podjeljena osjećanja: s jedne strane osjećanje gorčine na dane blokade, izolacije i oružanog međuetničkog konflikta,
a s druge strane osjećanje ponosa na viteštvo i borbenost Vojske Republike Srpske kao čuvara i zaštitnika kolektivne bezbjednosti i nacionalnih interesa srpskog naroda u proteklom ratu.
) tj, tradicije silovanja, klanja, genocida i etnickih ciscenja...
