GAZDA LJUBOMIR KOČIĆ: «Neću da živim u bespuću i mraku RS, selim se u Federaciju BiH»
«Neću da mi djeca žive u bespuću, mraku i bez vode», kaže vlasnik najvećeg gazdinstva na Manjači.
Dok mnogi građani RS-a u potrazi za boljim životom nastoje da se domognu Švicarske ili Njemačke, Ljubomir Kočić najavljuje da će sa svog pradjedovskog ognjišta, u selu Gornje Ratkovo, opština Ribnik u RS-u, «emigrirati» u Federaciju BiH.
Iako ga od Federacije BiH dijeli svega nekoliko kilometara, ako se za seobu zaista odluči, biće to pravi poduhvat.
Jer, valja spakovati 13 članova porodice, među kojima je i četvero male djece, preseliti stado od 1.500 ovaca, 60 goveda i 17 magaraca, te vozni park sa deset automobila, dva traktora, pet prikolica, dva kamiona i dvije cisterne.
«Nemamo puta ni vodovoda, a i ovo makadama do kuće sami smo napravili, sada treba da to sami i održavamo.
Izgrađen je asfalt do pustih zaselaka u kojima nema ni mačke ni djeteta, a nas su zaobišli, kao da smo, što bi rekao Petar Kočić, ni carski ni spahijski», veli Ljubomir Kočić.
Kočići i njihove komšije imaju problema i sa strujom, jer su vodovi stari.
Ako im do zime "Elektrokrajina“ ne obnovi mrežu, kao što su obećali, boje se da će ostati u mraku.
«Kad se nešto pokvari usred ljeta, danima čekamo ekipu da otkloni kvar.
Na zimu, kad na Manjači zapada snijeg, nema šanse da nam električari dođu», kaže Radomir, jedan od četvorice Ljubomirovih sinova.
Kočići tvrde da od RS-a godinama nisu dobili ništa, a u susjednom Petrovcu, u Federaciji BiH, gdje su nedavno na zakupljenu parcelu preselili svoje stado ovaca, priključili su im vodu, čim su podnijeli zahtjev.
«Preseliću tamo i ostatak blaga i porodicu. Moram, od patrotizma se ne živi», kaže Ljubomir.
Tvrdi da mu je načelnik Ribnika Goran Savić obećao i vodovod i put «ako opet bude izabran za načelnika».
«Živi bili pa vidjeli. Pred izbore svi obećavaju, a kad glasanje prođe, samo pretaču iz šupljeg u prazno», kaže Kočić.
Ogorčen je što je nedavno voda stigla u susjedni zaselak Đuričići, dok Kočići i dalje kubure s vodom.
«Imamo tri veš mašine i dvije mašine za suđe, stalno su u pogonu, treba sve oprati za ovoliku čeljad.
Mašine koriste kišnicu iz rezervoara, a kad kišnice nestane dovozimo vodu u cisternama.
Valja i stoku napojiti, muka živa», kaže domaćica Radmila Kočić, koja sa kćerkom Ljubom, srednjoškolkom, i snahama Vesnom i Gorankom, vodi računa o domaćinstvu.
