hizo ramidovic wrote:Styling wrote:
Sto pjenis? Pa samo razgovaramo. Ako nekome u MZ ova ideja ozbiljno padne na pamet, jer mislis da cemo mi ovdje moci bilo sta uciniti? Necemo, kao sto nismo mogli sprijeciti ni podjelu u Daytonu. Moci cemo pjeniti i psovati po forumu i tu se zavrsava nas utjecaj.
ne pjenima vec se ibretim tome da neko zivo bice koje zna koristiti kompjuter, tako bezobrazno i drsko pljuje po borbi u kojoj je poginulo na desetine hiljada mladih ljudi za ovu drzavu i invalidima ostalo na desetine hiljada boraca i civila, i nakon svega toga zagovara nekavu mirnu etnicku podjelu drzave. oni su dakle, svoje zivote dali da bi tvoje dupe ostalo tu gdje jeste, i ti im ovako kazes hvala za to!?
dakle, ako si karadzicev i bobanov sljedbenik i podanik mogu te razumjeti, ali ako nisi onda...jos jednom, neka ti bog podari dobro zdravlje
Ja sam bosnjakinja koja je u ratu bila u Sarajevu i rodila dvoje djece, patila se kao i svi moji sugradjani. Otac, brat i muz svi ranjeni (srecom niko nije ostao invalid). Imam veliku familiju i svi smo bili ovdje a izgubila sam slovom i brojem 10 rodjaka sto u Sarajevu sto van Sarajeva. Neki su tek nedavno ekshuminari.
I sta sada svi ti koji su poginuli i nihove porodice imaju od te njihove zrtve. Nista! Nista nemaju! Gledaju kako ubice njihovih milih hodaju slobodno po ovoj drzavi. I jos im niko ne smije nista reci. POdijeliti su zemlju, a to nije ono za sta se nasa mladost borila. A bez sile se nikada nece stvari vratiti na staro.
A, dacu ti i jedan konkretan primjer.
Kcerka jednog od tih poginulih je do nedavno radila u jednoj banci u Sarajevu. Ta banka je u RS-u imala 130 zaposlenih od kojih je bilo 0 (nula) bosnjaka. Sefovi filijala u RS-u su se potrudili da imaju etnicki cisto osoblje. U istom trenutku u filijalama u Sarajevu i u upravi radi cca. 20% Srba i Hrvata, od toga 10% Srba je iz Lukavice i sa Pala. Medju njima je i kcerta presudjenog zlocinca Nedje Zeljaje koji je dobio 15 godina za zlocine u Kalinoviku. Toj zeni ne smije niko nista. Nakon presude sazvan je sastanak i receno je da se nece tolerisati bilo kakva dobacivanja ili uvrede na njen racun jer se u banci ne trpi politika. Ona se ponasa kao princeza. Kada se udavala prije par godina rekla je kolegama da bi ih rado pozvala na svadbu ali kod nje se pjevaju cetnicke pjesme pa ce se osjecati neugodno. I svi sute! Sada zamisli obrnutu situaciju u Banja Luci.
Kcerka tog mog rodjaka je nadavno dobila otkaz, kao visak. Dijete rodjeno u Sarajevu. A, ta sa Pala je ostala i ostace dok je banke jer joj ne smiju dati otkaz jer im je zaprijetila da ce odmah dici hampu za diskriminaciju po nacionalnoj osnovi pa ne zele da talasaju.
I moja djeca (a i tvoja, ako ih imas) treba a zive u takvoj drzavi. Ne mogu u svojoj rodjenoj drzavi da se osjecaju komotno. I onda se cudimo sto nam mladost ode vani.
E, zato, prijatelju moj, vrijeme je da se nesto poduzme. A, vjeruj mi, zbog moje vjere u ovu drzavu i vjere u bolju buducnost, nisam u ratu sa dvije male bebe otisla u inostranstvo, a mogla sam svijetla obraza, nego sam ostala ovdje. Ovo nije zemlja kakvu sam zamisljala i u kakvoj sam htjela a moja djeca odrastaju. A, mi patriote nemamo ni snage ni zakonske moci da ovu drzavu u sadasnjim granicama pretvorimo u ono sto bismo htjeli.
