Poduži članak Tarika Haverića. Haman ga autor nije predvidio za kompletno prenošenje na forum pa koga sve interesira neka pročita na Prometeju.
http://www.prometej.ba/clanak/drustvo-i ... rskoj-4233
U zamazivanju očiju građanima Sarajeva i BiH, Komšiću – ličnosti godine magazina Dani, pomažu prateći vokali često glasniji od njega samog
Inače, aluzije i nedovršene misli glavna su odlika Komšićevog ličnog stila. Nedovršene, jer je svima sve jasno, pa on ni ne treba da išta objašnjava – dovoljno govori njegov pravednički gnjev. I kada zagrmi, polemizirajući s političkim protivnicima, »ja sam za Bosnu (pravdu, istinu, slobodu…)«, treba da zaključimo da su oni protiv Bosne (pravde, istine, slobode…) samim time što su protiv njega. »Oni kažu – milijarda. Pa milijarda je državna«, zakucava Komšić, i ta tvrdnja treba da uvjeri čitaoce da poslanici Naše stranke, SDP-a, NBL-a i NiP-a u Skupštini KS troše budžetska sredstva kao privatna a on ih poziva na red. »Kakva je to politika – zgrabi milijardu«, pita dalje Komšić, ne kazujući ko je formulirao i ko provodi takvu politiku. Sasvim suprotno, koalicija Šestorke nastala je oko 300 mjera u čije ostvarivanje treba utrošiti »milijardu«, što je javnosti poznato, dok je nova koalicija kojoj se Komšić priklonio nastala na politici »Pržikravu kupi, 18 potpisa skupi« – što je javnosti također poznato.
I Komšić je imao mogućnost da se raspita »šta znači Republika Sarajevo«, no odlučio je da sam dade odgovor na pitanje koje je sam i postavio. Da se neki pokret (ili povijesna formacija) najprije uspostavi na jednom ograničenom području pa potom širi – to nije izuzetak nego pravilo. Je li, 1941. godine, Užička republika bila izraz autonomaštva, ili neophodan uvjet za buduće oslobođenje cijele zemlje? Jesu li partizani zaista priželjkivali samostalno Užice bez Jugoslavije, kao da je Jugoslavija na drugom kontinentu? Da Komšić zapravo ne želi da razumije nešto što mu je navodno nejasno, i da je njegova jedina namjera da svoje nove političke protivnike predstavi kao kratkovide egoiste, bjelodano je iz infantilne reakcije na slamku spasa koju mu pruža sagovornica nudeći zdravorazumsko i jedino ispravno tumačenje inkriminirane sintagme. Urednica Dana, dakle, kaže: »Teza Šestorke je bila da Sarajevo može poslužiti kao model da se takva vlast preslika diljem BiH?«. A Željko Komšić odgovara: »Pa neka se preslikaju«.
Duhovita dosjetka, izgrađena na frazemu »Neka se slikaju!« za koji i čedo u bešici zna da je eufemizam za »Neka se jebu!«. Bravo za šefa države i njegove savjetnike! Nezadovoljan tokom utakmice »na male«, Željko Komšić uzima svoju kožnu loptu, jedinu »praaaavu fucu« u raji, i poručuje svima koji ostaju na prigradskoj ledini: »Igrajte se sad, da vas vidim!« – znajući da je igra bez njega nemoguća. Podršku mu je pružila i Slobodna Bosna Senada Avdića, u jednoj nedotupavnoj analizi u kojoj se predsjedniku SDP-a Nerminu Nikšiću zamjera što je odlučio »sve partijske kapacitete usmjeriti na kantonalni nivo i izgradnju ’Republike Sarajevo’ (kako je ovoj megalomanskoj sarajevocentričnosti ime nadjenuo ideolog Naše stranke)«. Ako je pokušaj provođenja reformi na jednom ograničenom dijelu teritorija BiH megalomanija, je li uvjerenje da je to moguće učiniti istovremeno na cijelom teritoriju realističan pristup? Čini se da upravo to vjeruju mislioci države. Kako god bilo, ličnost godine Željko Komšić, bezličnost godine Emir Suljagić i novinar Glavogodine Senad Avdić udružili su se u još jednom patriotskom poduhvatu, a to je da ubijede 400 hiljada stanovnika Kantona Sarajevo da njihov svakodnevni život ne treba da bude bolji zato što oni koji su počeli da ga poboljšavaju nisu u stanju da to izvedu odmah i u svim drugim kantonima i entitetima, te da njihovo povjerenje zaslužuju oni koji više od 20 godina pričaju da to treba činiti u cijeloj zemlji.
bas tako... treba pitat Kostunicu kako su mu prsti i nos 
