Arminovski wrote:Hvala na obilnom odgovoru. Mozda sam promasio ali ovde je fokus na inteligentnom a ne savrsenom dizajnu ali valjda mislimo u istom pravcu.
Ali se svodi na isto. Za njih (u videu) je problem što nešto navodno "nema smisla" tj. "moglo bi biti bolje" da je "sveznajući stvoritelj" taj koji je to sve "dizajnirao" (nasuprot evoluciji koja valjda dopušta ovakve "manjkavosti"), pri čemu se prešutno podrazumijeva da je "stvoritelj" napravio "propust u dizajnu". Međutim, idući tom logikom "do kraja", kao što sam rekao, uvijek ćemo u materijalnom svijetu naći bezbroj "nesavršenosti", uvijek bi mogli reći "pa moglo je to i bolje" i slično.
Znači, nije problem u konretnom primjeru, već u pristupu. Ništa nas u principu ne sprječava da kažemo kako i sam čovjek ima bezbroj "manjkavosti" koje "znače" da isti nije mogao biti "dizajniran". No Bog i nije dizajnirao čovjeka da bude "savršen", šta god da ta "savršenost" zapravo značila.
Dalje, pitanje je i semantike. "Manjkavost" ili "sub-optimalnost" po definiciji podrazumijevaju nesavršenost. Tj. svejedno je da li za te primjere kažemo da su "nesavršenosti" ili "sub-optimalnosti", jer potonje podrazumijeva prvo.
Ako smanjimo obim diskusije i govorimo samo o doticnom zivcu, koje je onda alternativno objasnjenje koje se nudi? Kako je on dobio taj naizgled nepravilan izgled (taj ekstremni zavrat, to sto sam ja pokusao reci tj pitati smrcka ali sto on izgleda nije razumio)?
Alternativno objašnjenje koje mi u zadnje vrijeme ima nešto više smisla od sve ove priče o evoluciji? Postoje savršene forme, nematerijalne ali koje daju temelj materijalnoj stvarnosti. Forme "obuhvataju" određeni "spektar" mogućih ispoljavanja materijalne realnosti. Tako, npr. u vrlo grubom primjeru, forma "savršene prokariote" daje temelj materijalnoj manifestaciji svih raznovrsnih prokariota, od bakterija i parazita, pa do ostalih. Taj "spektar" je posljedica nužne "rastegljivosti" i inherentne "višeznačne mogućnosti" forme. Međutim, unatoč tom "spektru", toj "rastegljivosti", evidentno je da forma ima i limit. Taj limit kaže da su moguće i varijacije forme koje "skoro pa napuštaju formu u drugu formu", međutim "skorosti unatoč" ništa tako se ne dešava zaista.
I ništa tako nije evidentirano da se dešava.
I tako dalje. Dakle - gore rečeno je metafizička pozicija, nespojiva sa evolucijom, a posve mi je razumljivo i prihvatljivo da je odbaciš, jer nemam namjeru da istu dokazujem, samo sam *vrlo ugrubo* ispričao "otprilike" šta mi više ima smisla. Kako, zašto i dr. pitanja - ne bih.
Primjetio sam i da trazis dokaz prelaska prokariota u eukariote. Ako zastupas protivtezu, tj direktno uplitanje Boga, mozes li pokazati ili objasniti nacin rada tog mehanizma?
Ako Bog postoji, te ako isti ima kapacitet da npr. stvori čovjeka iako do tada nije bio, da npr. postoji nematerijalna duša koja je ipak na neki način očito "vezana i okovana" materijalnim tijelom, da postoji "proživljenje" i "sjećanje" događaja koji su nekada bili unatoč destrukciji materijalnih "repozitorija" tih sjećanja i td. -> onda ništa manje nevjerovatno nije pretpostaviti da Bog nanovo stvara nove organizme kako mu volja. Kako konkretno, pak, na to niko nema odgovor. U konačnici, ja ni ne prihvatam klasičnu doslovno "kreacionističku" priču. Dakle, ne mogu pokazati niti objasniti mehanizam.
Uglavnom, dosta od mene, za sada.