Dino Konaković u ovom videu od 1:50min najavljuje usvajanje Etičkog zakona.
Pošto Dino u kontekstu ovog zakona pominje i moje ime, osjetio sam potrebu da javno opišem kako se uopšte došlo do ove tačke kada je postalo vrlo vjerovatno da se može usvojiti Etički zakon u Kantonu Sarajevo.
Sve je počelo u oktobru 2017.godine, kada sam u medijima pročitao jednu izjavu tadašnjeg SDA-ovog premijera Kantona Sarajevo Dine Konakovića, u kojoj je govorio o antikorupciji. Do tog trenutka se nisam nikad sreo, niti riječi progovorio sa njim. Ta izjava mi je privukla pažnju, jer je koristio rezon i argumente slične izjavi američkih kongresmena prilikom usvajanja najpoznatijeg anti-korupcijskog zakona u svijetu FCPA - Foreign Corruption Practices Act iz 1977.godine.
Obzirom da se profesionalno bavim Compliance and Ethics Programima, koji su prilična novina i nepoznanica na Balkanu, pa imam ozbiljan problem da pojasnim važnost ovog koncepta za borbu protiv korupcije. Zapravo, sve anti-korupcijske strategije su unaprijed osudjene na propast ako se ovaj koncept ne ugradi u sistem. Upravo zbog ovoga se zainteresujem da provjerim malo detaljnije na koji način razmišlja Dino Konaković, te da li je to bila samo koincidencija da se on podudari sa rezonom Američkog kongresa uoči usvajanja tog poznatog zakona. Već odavno sam pokušavao da ubijedim nekog od političara da se usvoji Etički zakon u BiH, ali iz opšte poznatih razloga niko nije htio. Prime me na sastanak, malo popričamo i posle izbjegavaju da mi se jave na telefon. Reko' ništa me ne košta da probam i sa Konakovićem.
Zovnem telefonom Pedju Kojovića i pitam ga dva pitanja. Prvo, znaš li Pedja da li je Dino Konaković pošten? Kaže on, iako se politički ne slažemo po hiljadu pitanja, moram priznati da sam prilično uvjeren da je pošten. (Pedju znam iz mog prošlog stranačkog života, više po tome što smo se dugo znali skoro pa svađati na temama u kojima se nismo slagali, ali Peđina besprijekorna etička dimenzija mi je bila garancija da ima smisla sa Konakovićem pričati). Drugo, možeš li mi dati njegov mobilni broj? Tako ja odlučim da zovnem Konakovića i zatražim sastanak. Ubrzo se nađemo. Zabrinut sam bio kako ću pojasniti koncept i odakle da počnem.
Umjesto pola sata na sastanku ostanemo dva sata. Moram priznati da iz mog iskustva do tada, nikad niko nije inteligentnije i brže shvatio koncept, a da za model prvi put čuje na samom sastanku. Jer ipak do tog trenutka sam danonoćno izučavao materiju već više od 6 godina. Model je takav da izvrće na glavu sve dotadašnje strategije borbe protiv korupcije, jer se više ne oslanja na pravosudne institucije, već se sa kvalitetnom političkom voljom na efikasan način guši korupcija u samom nastanku i podiže nivo etičke kulture javnog sektora na švedski nivo. Ovo je prevažan dio, jer se može desiti da nekad i negdje postoji kvalitetna politička volja, ali ako se u upravi ne implementira EFEKTIVAN compliance and ethics model, korupcija će opet cvjetati bez obzira što je neko i htio da se protiv toga bori. Znači, moraju se podudariti dvije stvari, politička volja i kvalitetan model su rješenje. A BiH nažalost godinama pati, ne samo od nedostatka političke volje, već i od manjkavih modela.
On se toliko oduševi konceptom i počne se nadovezivati na svaku moju rečenicu i počne u letu shvatati pojedinosti. Ostao sam fasciniran njegovom inteligencijom u tom trenutku. On u žaru dijaloga ustane i počne hodati po kancelariji i kaže meni sami te Bog poslao, to nam treba, krećemo na to iz istih stopa. Nemadoh ni ja kud, ustanem i ja iz stolice i počnem hodati okolo, ne mogu da iskrećem vrat više lijevo-desno dok on kruži po kancelariji. Ulazi sekretarica, čula intenzivno hodanje po kabinetu i pita je li sve u redu
Dogovorimo se da napišem koncept malo detaljnije i da se vidimo za mjesec dana. Pitam ga imamo li BESU da će se insistirati na kvalitetu zakona, jer su mi se prilično zgadili razni folirantski projekti koji ne insistiraju na kvalitetu, kaže on BESA. Dodjem ponovo u Vladu KS posle mjesec dana, on u tom trenutku sa nešto nižom energijom. Kaže, vidi, pokrenuo sam žestoke anti-korupcijske teme u stranci, veliki su otpori, izgleda da hoće da me smijene. Za jedno 2 mjeseca ću znati, ili ja pobjeđujem u stranci ili grupa koja hoće da me smjeni. Ja lično stojim životom iza ovog zakona. U tom trenutku sam bio odlučio da mu vjerujem, ali moram priznati da osim povjerenja u njegovo briljantno razumijevanje teme, nisam imao drugih dokaza na osnovu kojih bih bio 100% siguran u njegove namjere. Ok, kažem, odoh ja u Vašington da formiram Američko-BiH komitet za razvoj ovog zakona, u koji ću pozvati najpoznatije američke Compliance and Ethics eksperte da nam pomognu. I tako se održi formiranje tog komiteta 26.01.2018.godine u Vašingtonu. Amerikanci sve džaba radili i do marta 2018.godine pripreme osnovne principe i elemente za uspostavljanje efektivnog Compliance and Ethics sistema u Kantonu Sarajevo.
Ne prođe dugo vremena, tamo-'vamo preganjanje po Skupštini, i smijeniše oni Dinu Konakovića sa pozicije premijera. Kontam ja, e moj Bajiću, baksuze jedan. Zovu oni Amerikanci, i oni se zapalili, pitaju ide li se sa zakonom, a ja sjeo za e-mail da im odgovorim i razmišljam kako da prevedem na engleski onu našu: ''Neda se usranom do potoka u ovoj našoj BiH, pa to ti je. Usud.'' Razglasili prethodno Amerikanci o ovoj inicijativi širom svijeta po konferencijama, kad zove jedan iz Kenije i pita možemo li doći u Keniju da implementiramo ovo isto što smo uradili u BiH. On valjda nije dobro čuo, pa pogrešno shvatio da je kod nas već implementirano. A mislim se, e moj ti, biće Bosna možda i zadnja zemlja na svijetu koja će ovo usvojiti.
I tako ti više nit' vidim, nit' čujem Dinu nakon toga. Izgubio nadu da će se Etički zakon moći ikad usvojiti u BiH. Već pravim planove da šaljem pismo namjere svim premijerima zemalja u istočnoj Evropi. Kontam BiH je takva, uvijek će se nešto u zadnjem času desiti negativno po dobre stvari.
Završe se izbori, Konakovićeva stranka Narod i pravda dobro prođe. I dalje ne reagujem, ko biva ne treba se sa našima zamajavati. Kad ti čujem da na sastancima koalicionih partnera, Konaković među mjere buduće koalicione većine uvrštava Etički zakon. Jbt, čovjek se drži BESE, kontam svaka mu čast, a nismo ništa pričali otkad sebe. Skontam da ga ne zovem, nego odoh prvo po medijima pričati o Etičkom zakonu, reko' da malo skupim javne podrške na temu, jer sam se prepao da će se to opet izmigoljiti kao prošli put, ipak je to 6 stranaka u pitanju. Nakon nekoliko gostovanja, bio i kod Senada na FACE dnevniku, vidim dosta se raja primila. Kažu da je možda to utopija za Bosnu i Herecgovinu, ali dobro zvuči i treba nam nešto radikalno da se čupamo iz ovog blata.
Nakon toga zovnem Konakovića da se vidimo, a utom mi se javi i Pedja Kojović porukom, gledao na televiziji, pa me zove da dođem da i njemu detaljnije objasnim oko Etičkog zakona. I Peđa se zapali za zakon. Na odvojenim sastancima sa Konakovićem i Kojovićem, poučen iskustvom da stvari lako mogu otići u pravcu da se tu nešto smandrlja, da zakon ne bude jak, da manjkav ode u implementaciju i da propadne kao i mnogi do sad, od njih zatražim dokaz da su spremni, ne samo da se usvoji zakon, nego da zakon bude kvalitetan do maksimuma. Pitaju oni kakav dokaz. Zatražim da prije nego nastavimo dalje pričati, da odu na televiziju i daju javnu izjavu za jedan dio zakona koji je najzajebaniji i obećaju javno da će to pisati u zakonu. I tako ti oni odu na televiziju i daju izjave da će po Etičkom zakonu Skupština izabrati Etičkog oficira javnog sektora Kantona Sarajevo, koji će imati ovlasti i garanciju da se ne može lako smijeniti, da će moći istraživati nepravilnosti svih, od premijera (koji neće biti šef Etičkom oficiru jer će biti u istoj ravni izabrani od Skupštine obojica) do portira, i da će o tome izvještavati Skupštinu i javnost, te da će pokretati disciplinsku i političku odgovornost i funkcionera i svih uposlenika koji se ne budu ponašali po švedskim standardima etike u javnim institucijama koji će se definisati Etičkim zakonom.
Tad shvatim da je stvar ozbiljna. Rekao sam im da zakon mora biti jak i kvalitetan, ili ne treba u priču uopšte ulaziti. Etički zakon je zadnja nada da se vrati povjerenje građana u institucije i da se pobjedi ovaj nepodnošljivi nemoral u javnim institucijama. Nije lako zakon implementirati ni ako je kvalitetan, ali ako ga napravimo manjkavog u startu, onda ćemo još jednom razočarati građane i onda je stvarno gotovo za sva vremena. Ovo nam je možda i zadnja nada da otvorimo perspektivu da vratimo poštenje i čast u obavljanje javne službe, a nakon toga će doći ekonomija sama po sebi.
Nakon toga sam imao još jedan sastanak sa premijerom Fortom i ministricom pravde Lejlom Brčić, ispričao i njima koncept Etičkog zakona, i oni brzo shvatili i podržali. Forto se u biznisu susretao sa američkim konceptom compliance and ethics u praksi, pa mu je bilo još lakše da poveže sve kockice i cijelu suštinu zakona.
I evo na kraju, da se vratim na ovu Konakovićevu izjavu s početka ovog mog pisanija. Novinar ga nije pitao za Etički zakon, a on se sam nadovezao i promoviše priču. Ovi svi događaji u zadnjih 15, 16 mjeseci otkad se prvi put sretoh s njim, uvjerili su me da sa tehničkog povjerenja koje sam mu dao na početku, pređem u iskreno povjerenje da je on možda i istorijska figura, ključna figura, (bez čije pojave bi i Naša stranka, iako temeljno na ovim principima, i dalje bi bila u opoziciji bez mogućnosti aktivnog mijenjanja realnosti) koja je stvorila situaciju za ovaj mogući etički preokret u Sarajevu, u glavnom gradu, u najjačem kantonu, na izvoru Bosne, a onda proširiti etiku širom Bosne i Hercegovine po uzoru na glavni grad, dovesti etičku Evropu u Sarajevo, stvoriti primjer za sve druge krajeve BiH, i onda tako, i samo tako radikalni i korumpirani nacionalizmi na svim stranama koji nam pojedoše i sadašnjost i budućnost, idu u istoriju.
Dakle, Respekt za Dinu Konakovića!
i nezaobilazni p.s.: zadržavam pravo da u slučaju otpora birokratije u izradi i implementaciji ovog zakona, jer nema samo Amerika deep state, a naročito u sabotiranju kvalitete Etičkog zakona, ponovo se obratim ovako javnosti sa detaljima i zatražim javnu podršku da kvalitet zakona bude kvalitetan ili ga u suprotnom ne treba ni biti.
