Forum Klix.ba

QSuzi wrote: ↑28/03/2026 23:44 kako su ubili JFK
da li ovog ne žele da bude jfk i zašto

pici wrote: ↑29/03/2026 08:39 ljudi u "demokratskim drzavama" previse su se uljuljali i opustili, libero socijalizam, woke, lgbt. demokrati, socijala itd itd, sve to vuce prema suprotnosti, desnicarski radikalizam, nacionlizam, kvazi patriotizam, oligarhiju, diktaturu itd itd, sto opet vuce na revuluciju i slobodu... balans mora biti vracen inace se desavaju teska sranja. tVumpa moraju skinut ili ga ograniciti oko golf terena, druga opcija je tesko sranje u najavi. Mislim da borba tek predstoji, žuti govnar ce se zaustaviti samo na jedan nacin.

Billy The Pljuc wrote: ↑29/03/2026 10:55 Ma sve je to divno krasno sjajno bajno ali od toga nema ništa. Evo pokušavam da se sjetim, kad izuzmem Gandija i kasnijih par nenasilnih protesta u toj istoj USA povodom nečega a da su isti prouzrokovali neku promjenu. Možda Baltičke zemlje u kutarisanju od sovjetskog/ruskog jarma ali se ne mogu zakleti da i tada nije bilo žrtava, eventualno nije u Estoniji koja je zadnja izborila nezavisnost, ako se ne varam.

Iskreno ne znam ni kako bih nazvao trenutno stanje u američkom društvu, da li je to autokratija, diktatura, svojevrsna novouspostavljena monarhija, tiranija, šta god da napišem neću biti u pravu a opet ima elemenata svega. Šta god da je, žrtve su odavno već počele padati a s obzirom da je isto društvo sazdano na laži, pohlepi, korupciji, hegemoniji itd. onda i ne čudi da imamo shitshow čiji su dio i ovi protesti. Šta je cilj ovih protesta, vidimo No Kings što znači Ne Trampu a bukvalno oko istog imamo niz onih koji bi ga ili će ga naslijediti. Da i pretpostavimo da se recimo isto i ne desi i da se ista struktura uspije maknuti sa vlasti, nevezano protestima ili izborima, po mom mišljenju ništa se bitnije neće promijeniti. Amerika će i dalje imati probleme koje je i imala ranije a šou za javnost u vidu "borbe" između "demokrata" i republikanaca nam od nastanka USA pokazuje i dokazuje da je u suštini samo šou. I jedni i drugi dolaze bukvalno sa istog izvora dok vlast i moć u suštini imaju oni koji imaju pare jer ništa se u Americi nije promijenilo od postanka, nevezano za unutrašnju ili vanjsku politiku, u tolikoj mjeri da bi isti toliko baš osjetili tu neku promjenu na svojoj koži. Ovdje ću se i zaustaviti da ne odem u pravcu teorija zavjere i/ili izazovem nepoželjnu reakciju naše američke forumske dijaspore jer njima vjerovatno, iz njihove perspektive, sve drugačije izgleda.

Sjetih se one pjesmice, Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska, možda na sveti nikada a možda je to baš ono što Americi treba, ko to zna...

banjaluka078 wrote: ↑30/03/2026 13:17 On i dalje o svom prioritetu.

Kao u Sjevernoj Koreji: Ovako će izgledati Trumpova predsjednička knjižnica







ZAKLADA zadužena za izgradnju predsjedničke knjižnice Donalda Trumpa objavila je prve vizualizacije projekta koji odstupa od svih dosadašnjih - riječ je o visokom neboderu u središtu Miamija. Eric Trump, predsjednikov sin i povjerenik zaklade, sinoć je na društvenim mrežama podijelio planove za knjižnicu, uključujući i video koji prikazuje izgled zgrade koja bi se trebala graditi na zemljištu dobivenom od Miami Dade Collegea, piše Politico.

"Ovo zdanje na obali u Miamiju ostat će trajan spomenik izvanrednom čovjeku, nevjerojatnom poduzetniku i najvećem predsjedniku kojeg je naša nacija ikad poznavala", izjavio je Eric Trump.

Trump nema dušu
Šta se događa kada društvo i moć preuzmu oni koji ne posjeduju empatiju, sram ni strahopoštovanje?
AUTOR: The Chris Hedge Report
31.03.2026. u 17:54

Najdublje stvarnosti ljudskog postojanja često su upravo one koje se nikada ne mogu izmjeriti ili kvantificirati. Mudrost. Ljepota. Istina. Suosjećanje. Hrabrost. Ljubav. Usamljenost. Tuga. Borba da se suočimo s vlastitom smrtnošću. Život koji ima smisao, piše Chris Hedges, američki novinar, pisac, komentator i prezbiterijanski svećenik u tekstu naslovljenom "Trump nema dušu".

Najdublje stvarnosti ljudskog postojanja često su upravo one koje se nikada ne mogu izmjeriti ili kvantificirati. Mudrost. Ljepota. Istina. Suosjećanje. Hrabrost. Ljubav. Usamljenost. Tuga. Borba da se suočimo s vlastitom smrtnošću. Život koji ima smisao, piše Chris Hedges, američki novinar, pisac, komentator i prezbiterijanski svećenik u tekstu naslovljenom "Trump nema dušu".

Ali možda je najveća zagonetka sam koncept duše. Imamo li dušu? Imaju li društva dušu? I, ono najosnovnije, što je zapravo duša?
Filozofi i teolozi poput Platona, Aristotela, Augustina i Schopenhauera, stoljećima su se hvatali u koštac s tim pojmom. Schopenhauer je tu mističnu silu unutar nas radije definirao kao volju, dok je Sigmund Freud koristio grčku riječ psyche. Ipak, većina je prihvatila da, bez obzira na definiciju, neka verzija duše postoji.
I dok je koncept duše često neuhvatljiv, bezdušnost je vrlo jasna. Bezdušnost znači da je nešto unutar čovjeka mrtvo. Osnovni ljudski osjećaji i veze su ugašeni. Onima bez duše nedostaje empatija. Viđao sam bezdušne ljude u ratu, one toliko unutrašnje otvrdnule da ubijaju bez ikakvog vidljivog osjećaja ili grižnje savjesti.
Bezdušni postoje u stanju nezasitnog samobožavanja. Idol koji su podigli sami sebi mora se neprestano hraniti i zahtijeva beskrajan niz žrtava. Traži potpunu pokornost i poniznost, onakvu kakvu javno gledamo na Trumpovim sastancima kabineta. Psiholozi bi, vjerujem, takve ljude definirali kao psihopate.
Ovo ne pišem da bih potaknuo filozofsku raspravu, već da bih upozorio što se događa kada oni bez duše prigrabe moć. Želim pisati o onome što se gubi i o posljedicama tog gubitka. Želim vas upozoriti da smrt, naša smrt — bilo kao pojedinaca ili kao kolektiva — onima bez duše ne znači apsolutno ništa. To ih čini veoma, veoma opasnim.
Ljudi koji nemaju dušu nemaju ni pojam o vlastitim ograničenjima. Hrane se bezdanim i varljivim optimizmom, dajući svojim najokrutnijim djelima i najtežim porazima privid dobrote, uspjeha i morala.
Paul Woodruff u svom remek-djelu "Pobožnost: Obnova zaboravljene" vrline piše kako oni bez duše nemaju kapacitet za strahopoštovanje, divljenje, poštovanje i sram. Oni vjeruju da su bogovi.
Bezdušni ne mogu racionalno odgovoriti na stvarnost. Žive u zatvorenim svjetovima u kojima čuju samo vlastiti glas. Građanski, porodični, pravni i vjerski rituali koji nas ostale podsjećaju na našu zajedničku ljudskost i tjeraju nas da se barem na trenutak ponizimo, njima su potpuno besmisleni. Oni ne mogu vidjeti jer ne mogu osjećati.
Zarobljeni narcisizmom, pohlepom, žudnjom za moći i hedonizmom, oni ne mogu donositi moralne izbore. Moralni izbori za njih ne postoje. Istina i laž su identične. Život je tek obična trgovina: Je li ovo dobro za mene? Čini li me moćnim? Pruža li mi zadovoljstvo? Takav zakržljali život izopćuje ih iz moralnog svemira.
Ljudska bića, pa čak i djeca, za bezdušne su samo roba, predmeti koje treba iskoristiti za profit ili užitak. Vidjeli smo tu bezdušnost u spisima o Epsteinu, ali nije u pitanju bio samo on. Veliki dijelovi naše vladajuće klase, uključujući milijardere, financijere, medijske zvijezde i političare, smatraju nas bezvrijednima.

Tukidid je to razumio. Strahopoštovanje nije religijska, već moralna vrlina. Woodruff piše da je strahopoštovanje prema zajedničkim idealima jedina stvar koja nas može povezati. To je jedina osobina koja osigurava međusobno povjerenje i podsjeća nas što znači biti čovjek. Podsjeća nas da postoje sile koje ne možemo kontrolirati niti razumjeti, sile života koje nismo mi stvorili i koje moramo štititi — uključujući i prirodu. To su sile koje nam daju trenutke onoga što u religiji zovemo milošću.
Woodruff još kaže da, ako želite mir u svijetu, ne molite se da svi dijele vaša uvjerenja, već se molite da svi budu puni strahopoštovanja.
Trumpovo slavljenje samoga sebe vidi se u njegovom zakržljalom rječniku punom superlativa i rebrandiranju nacionalnih spomenika. On ruši dijelove Bijele kuće da bi izgradio ogromnu dvoranu od 400 miliona dolara, predlaže memorijalni luk u čast samome sebi koji bi bio veći od onoga kojeg je podigao diktator u Sjevernoj Koreji. Planira vrtove s kipovima ljudi koje on smatra prikladnima, naravno, uz svoj vlastiti kip. Njegovo lice krasi zidove saveznih zgrada, a njegovo ime se dodaje na institute za mir i ratne brodove.
To su spomenici pervertiranoj etici i unutrašnjoj praznini bezdušnih. Pravi spomenici i svetišta posvećena pravdi i žrtvi, koji od nas traže poniznost, njima su potpuno neshvatljivi. Bezdušni nemaju osjećaj za estetiku, mjeru ili sklad. Što veće, što kičastije i što više zlata, to bolje. Oni žele istisnuti sve ostale i prinijeti nas kao žrtvu vlastitom kultu.
Kada bezdušni vode rat, to je samo još jedan način da podignu spomenik sebi. Kada rat krene loše, oni ne vide stvarnost, već traže još više nasilja i razaranja. Što više ne uspijevaju, to su uvjereniji da su izdani i više tonu u tiranski bijes.
Trump, suočen s porazom, udarat će oko sebe kao ranjena zvijer. Nije mu važno koliko će ljudi patiti i umrijeti, niti koje oružje mora biti upotrijebljeno. On mora trijumfirati, ili barem ostaviti takav privid.
Otac Zosima u romanu "Braća Karamazovi" Dostojevskog postavlja pitanje: "Što je pakao?" i odmah odgovara da je to patnja zbog nemogućnosti da se voli.
To je udes bezdušnih. U svojoj vlastitoj bijedi, oni pokušavaju svoj pakao učiniti našim.

black wrote: ↑31/03/2026 19:09

Trump nema dušu