Forum Klix.ba

omar little wrote:indie film cassavetesa. jer je otac americkog independent filma rezirao nesto drugo.

listopad wrote:

dale cooper wrote:Zar činjenica da ljudi poput Milesa Davisa ili Davida Lyncha uživaju status pop kulturalnih ikona umanjuje njihovu
neospornu umjetničku vrijednost i doprinos američkoj umjetnosti i kulturi? Vrijednost koju su stekli decenijama
visoko kvalitetnog rada u svojim branšama, a nisu igrali po ustaljenim pravilima muzičke/filmske industrije.
Je li to samo obskurnija umjetnost poznata manjem broju ljudi "prava" umjetnost? Ako je to tvoje mišljenje
onda je to najgori oblik elitizma koji ne čini nikakvu uslugu umjetnosti koju promoviraš.

Meni ne moras dokazivati vrijednost jednog Milesa Davisa, jer sam veliki fan istog, mada je 80ih poceo snimati svakakve gluposti. Razlog lezi u tome da je Miles volio biti u centru paznje, ali to je posebna tema. Zelim ti samo reci da uopce ne umanjujem njihov doprinos umjetnosti. I ja licno volim nekoliko filmova koje je Lynch snimio. Nigdje ne govorim da su samo obskurni indie filmovi prava umjetnost. Ogroman dio takvih filmova stovise smatram smecem. David Lynch dakako nije Ron Howard ili Steven Spielberg. Tocno je da se Lynch opirao tom sistemu koji Hollywood diktira, ali se nikada nije ni udaljio od njega kao sto se mozda misli. To njegove filmove ne cini losim.

Pa ima primjera da su pojedini jazz muzičari umrli u neimaštini i bijedi, ali to sigurno nije pravilo. A to da jazz
ima loš status u Americi je apsolutno netačno. I danas dan je američka jazz scena zdrava i vibrantna, samo
što jazz muzika nije mainstream pa je nećeš vidjeti na top listama. Ali ako si voljan da istražuješ pronaći
ćeš ono što te interesuje. Makar je to danas lako sa internetom i raznim specijaliziranim blogovima, portalima i magazinima.
Isto kao što si ti pronašao ono što te interesuje u evropskoj kinematografiji. Nije američka muzika ili film sve
ono što ti mainstream mediji serviraju niti možeš po njima mjeriti i gledati na američku kulturu. Ima tu mnogo
više ako si voljan malo dublje od površine zakopati i tražiti.

Jazz nece nikada umrijeti, ali da se od njega cak u Americi moze dostojanstveno zivjeti nazalost nije tocno. Vecina jazz muzicara koji zive solidno, da tako kazem, su uronuli u pop vode kao recimo Herbie Hancock. Sva velika imena jazz scene najveci dio svojih zarada ostvaruju na velikim europskim festivalima i zahvaljujuci europskoj publici. To je i 60ih bilo tako. U Europi su sve te velike majstore jazza kao sto su John Coltrane, Eric Dolphy, Thelonius Monk itd. u Europi tretirali kao ljudska bica dok su u Americi bili samo onoliko zanimljivi koliko se na njima dalo zaraditi. No ovakav sud zvuci naravno kao generalizacija. Nije u Americi sve tako izgledalo. Ali brate, dok su te ljude u Parizu i Stokholmu slavili kao velike umjetnike, u Americi su ih pendrecili i govorili im gdje imaju pravo sjesti u autobusu.

Moj omiljeni jazz komponist je Eric Dolphy. Covjek je umro u Berlinu u 36 godini zivota. Imao je dijabetes, a da to nikada nije saznao, jer si nije mogao priustiti ljekarsku pomoc. Hranio se fakticki od konzervi. U filmu Rising Tones Cross, koji sam gore spomenuo, imas jednu scenu u kojoj Peter Kowald, basist iz Njemacke, prica o svom iskustvu u NY jazz sceni. Godina je 1985, a ne 1945. Kowald prica kako je bio iznenadjen koliko je on kao stranac uspio u Americi, jer je bjelac, dok bolji muzicari od njega, Afroamerikanci, zive u bijedi i daleko teze dobivaju "gigove" u klubovima, jer ih mahom drze bjelci. Muzicari koji su ovdje u Europi veoma poznati su od njega cesto trazili 10-20 dolara da bi si mogli kupiti sto da jedu.

Toliko o toj americkoj kulturi. Socijalna stvarnost u toj zemlji se naravno odrazava na stanje kulture i umjetnosti. Ne znam zasto me mnogi ovdje nisu u stanju shvatiti. Nigdje ne tvrdim da iz Amerike dolazi samo smece. Da, u Americi postoji kultura van okvira mainstream industrije, ali ona postoji i u drugim zemljama svijeta. Zasto je nekome prece americko govno od brazilske torte?

Šta ti podrazumijevaš pod pojmom komercijala? Jer Lynch je vazda funkcionisao van zadatih Hollywoodskih
okvira i standarda. Nijedan njegov film se ne može baš nazvati uspješan po Hollywoodskim mjerilima.
I gotovo svi filmovi su mu rađeni u koprodukciji sa evropskim filmskim kućama.

Komercijala je kada jedan umjetnik ogranici licni potencijal autocenzurom, dobrovoljno ili zato sto nema alternative, jer nema sredstava. Producentske kuce, narocito americke, na prvom mjestu zanima profit. Kada procitaju scenario i u njemu nadju nesto sto bi se moglo ispostaviti kao finansijski rizik, recimo "skakljive teme" koje im ne mogu zagarantovati dovoljno posjetitelja u kinima, oni ce od rezisera i scenariste traziti da promijeni ili napise scenario u skladu sa "marketinskim pravilima".

Za kraj se zelim izvinuti sto si morao malo duze cekati na moj odgovor. S jedne strane je pocelo svjetsko prvenstvo u hokeju, s druge mi je bilo malo mrsko odgovoriti.

Mozda bi bolje bilo da obustavimo ovu diskusiju, jer se na kraju sve odnosi na to da sam ja ovakav, da sam onakav. Dakle, uglavnom ad hominem "argumenti". Ti si se makar potrudio da moje argumente izlozis kritici, a ne samo moju licnost. Ako zelis jos nesto reci, izvoli. Sve cu to pazljivo procitati, ali mislim da je sa moje strane sve vec receno.

dulekrele wrote:

karanana wrote:Solidna treba. Koja vas je scena najvise prepala u ovom hororu?

Ako ti se svida onda serija klix je za tebe. U njoj svasta radi

kakavdanakneiskustvu wrote:dobar ovaj get out

annoy wrote:

Tomahawk11 wrote:Ovi ''posebni'' kad je u pitanju sedma umjetnost....pa nek otvore sebi posebnu temu i tamo
Nesto tipa....samo za one koji istinski shvataju film
Nas obicne smrtnike pustite da gledamo povrsne, izlizane ili kakve god hocemo filmove.

Nekim ljudima valjda nije dosta da gledaju filmove zbog sebe, nego moraju dobiti validaciju od drugih za svoj ukus

dale cooper wrote:Sve što si gore napisao za jazz muzičare stoji. Ali njihov status iz tog vremena je vezan upravo za tu groznu socijalnu
stvarnost i rasne odnose u Americi koje si spomenuo. Bez obzira na to njihov doprinos američkoj umjetnosti i kulturi je
zabilježen i danas je sveopšte priznat. Oni su ostavili svoj neizbrisiv pečat. Neki, kao nedavno preminuli Ornette Coleman
ili Anthony Braxton, su doživjeli i da vide raspon svog uticaja na generacijama koje su poslije došle i da čak stvaraju novu, uzbudljivu
muziku zajedno sa njima. Eh sad, kažeš da se ne može živjeti dostojanstveno od jazza u Americi? Ja bih rekao da se danas
ne može živjeti dostojanstveno od bilo kakve muzičke forme koja je nezavisnog, avant garde ili eksperimentalnog karaktera.
I to nije samo problem u Americi. Vremena su se jednostavno promijenila, kao i način na koji se muzika sluša.
Međutim to nikada neće spriječiti prave kreativce da stvaraju. Za neke ljude je to jednostavno potreba.

Pazi, naravno da nije preče američko govno od brazilske torte, ali mi je zasmetalo tvoje svođenje kompletne
američke kulture na nivo žute štampe. Drago mi je da si malo pojasnio i revidirao svoja stajališta.

Moji komentari u ovoj našoj prepisci su se odnosili isključivo na ono napisano od tvoje strane, nikako na tvoju
ličnost. Ako ti se učinilo kao lični napad, nije bila namjera.

I ja mislim da možemo da zaključimo ovu raspravu. Ako pak ikada poželiš da malo pričaš o jazzu ili drugoj muzici
koja te interesuje ima nas par zaljubljenika na pdf muzika i temi koju sam otvorio upravo za ove svrhe.
Eric Dolphy kao omiljeni jazz muzičar mi zvuči intrigantno.

sizifinho wrote:joj kakva primitivnost
sad ce jonny u banovice jer ga je tamo neki anonimus isprovocirao primitivnoscu

mrzim kad neko svoj "ukus" prezentira kao jedinstven i originalan... da neko voli samo marvel filmove, to je njrgovo pravo... ali nekim ljudima su tudja misljenja nemoguca za spojmit.

markioni wrote:Small Crimes (2017)
http://www.imdb.com/title/tt5717492/



zna ovaj netflix ubost bogme...nije da ne zna.

dulekrele wrote:

http://www.imdb.com/title/tt3253930/