listopad wrote:dale cooper wrote:Jer kada su ti ovi gore stereotipi prva asocijacija na Ameriku umjesto recimo jednog Hemingwaya, Faulknera ili
Melvillea. Ili Presleya, Sinatre, Dylana, Miles Davisa i Johnny Casha. ILI, za ovu temu relevantno, majstora kao
što su Kubrick, Lynch, Hitchcock, Welles, Coppola, Malick ili Coenovi. Ako se prije svih njih Amerike sjetiš
po fast food hrani i starletama koje pune stupce žute štampe onda na Američku kulturu gledaš strašno površno i
sa manjkom znanja o osnovnim stvarima.
Ja makar imam povrsno misljenje o americkoj kulturi. Prosjecni Amerikanac nema nikakvo misljenje o drugim kulturama koje su daleko bogatije od njegove. Moj se komentar uglavnom odnosi na hegemoniju americke "kulture". Ti ovdje spominjes osobe koje uzivaju status pop ikona. Mozda ja na americku kulturu gledam povrsno, ali ti istu poznajes povrsno. Nisam ja rekao da je sve sto dolazi iz Amerike smece (osim hrana i automobili
) nego da svaki seljak u Tajlandu i Ugandi zna ime najbezveznije "celebrity" glupace (ili glupana) iz nekakvog Kansasa dok prosjecna osoba u Americi sa velikom vjerojatnocom nikada nije cula za Goethea, Schillera, Diderota, Dreyera, Rossellinija, Kobayashija itd. Cak ni suvremeni americki redatelji i ostali umjetnici koji pokusavaju svoje stvaralastvo zastiti od ogromne masinerije komercijalizma nemaju neke sanse da opstanu na "trzistu".
Jazz je dobar primjer ovoga o cemu govorim. Vecina legendarnih jazz muzicara (Miles Davis je izuzetak) je pomrla od gladi i bijede. Ako je ta Amerika ista proizvela da se moze nazvati autenticnom kulturom, to je jazz. No u istoj Americi jazz uopce ne uziva taj status, iako ces primijetiti njegov utjecaj u skoro svim formama moderne muzike. Sjecam se jednog dokumentarca na ovu temu iz 1985. godine. Zove se Rising Tones Cross i mozes ga pogledati na Youtubeu. Isto tako zanimljiv je i nesto stariji Cry of Jazz.
Znam da si veliki fan Davida Lyncha. Nisam fan kao ti, ali sam ga upoznao na retrospektivi njegovih filmova 2006. godine. Mislim da bi ti bio nesto razocaran kada bi ga upoznao. I moram ti reci da se varas ako mislis da njegovi filmovi nisu komercijala. To ne znaci da su losi. No David Lynch je pop ikona. Vecina njegovih filmova je estetski zanimljiva, ali bez nekog sadrzaja. Valjda je Lynch jedan od najboljih primjera postmodernog filma kada govorimo o poznatijim reziserima.
Iz tvojih komentara ovdje imam par zaključaka.
Nastupaš nadmeno, vrlo vjerojatno studiraš film ili nešto iz oblasti umjetnosti. Dakle, o tome očito od drugih znaš nešto ili dosta više. No, to te ne abolira od mora logičkih pogreški koje si napravio.
1.)
Ti si, zaključili smo, umjetnik, znalac, nisi "prosječan" u tom vidu.
Normalno da takav poznaje, sve i površno, kulture koje ga zanimaju.
Isti takav znalac u Los Angelesu misliš da ne poznaje sve umjetnike koje si pobrojao?
Normalno da poznaje.
Prosječan čovjek je svugdje isti bio on u Nigeriji, Bosni ili U.S. Misliš da prosječan Bosanac zna za Lyncha
sve on bio pop ikona, što jest. Možeš misliti! Ako za njega zna raja u kojoj se ti krećeš, ne mora značiti da je 70% Bosne čulo za njega, a još manje za Goethea, Schillera, Diderota, Dreyera, Rossellinija ili Kobayashija. Vjeruj mi - naprosto nisu. Toliko o tvojoj iluziji o sveznanju Slavena ili Rusa prosječnog.
Naravno, ti sad možeš napisati da je uzrok tome zatupljivanje američkom pop-kulturnom hegemonijom.
No, na to ću ti napisati - radi se o najobičnijem opravdavanju takvog stanja sindromom žrtve.
Za sve nam je kriva Amerika, ali što je u konačnici zaustavila rat u Bosni (sve da ga je i započela) pustimo to.
Amerika nam je kriva za obrazovni sistem u kojem ne učimo da valja o pobrojanim umjetnicima.
Ko nam je kriv što nemamo svoju kulturnu politiku, stav. Sigurno ne Miles, Lynch ili Kubrick.
2.)
Kažeš
Cak ni suvremeni americki redatelji i ostali umjetnici koji pokusavaju svoje stvaralastvo zastiti od ogromne masinerije komercijalizma nemaju neke sanse da opstanu na "trzistu".
A eto kod nas se novi baš probijaju. Ljudi završe Akademiju pa prvi film snime nakon deset godina. Snime film i umru.
Vremena su takva i uvijek su bila, šta sad. Evo tebi ljudi ne mogu objasniti da je u današnjem dobu Pulp Fiction jednostavno vrhunski i relevantan film = ti si baš podupirao mladog Tarantina u devedesetim kad ga ne podupireš niti sad, a struka filmska ne samo američka rekla da je vrhunski režiser u tom fahu.
Odaberi, jesi za mladost, novine ili ne?
3.)
Koga zaboli što je Miles Davis umro u bijedi i kakve to veze ima s njegovim vrhunskim jazz izvedbama? Inače u Beču mladi Austrijanci otkidaju na valcere i samo jedino na njih skaču po diskotekama. Je li i na ovo utjecao Biber i mlade odagnao od njihove štajerske tradicije? Vremena se mijenjaju, get over it.
4.)
Odluči se, jesu li ti Lynchovi filmovi dobri ili ne, nakon što si nam provukao da si se s Dejvidom 2006. zarakijao. Jesi možda čuo za odvajanje ličnosti od djela osim u slučaju Neleta i Ķusturice.
U konačnici, da si se rodio danas, 2047. godine bi kao takav napisao da unatrag decenija nije bilo dobrih stvari iz Amerike, ali bi naprosto, po tebi, u ono dobro upali i Lynch i Tarantino jer su stvarali prije 2017.
