Gledali ste film, preporuĆite ga drugima

[1Dante1]

Ne mora japanac, sto ne bude opet bijelac?

Sve u svemu, taj razlog je bezveze.

SPOILER ALERT

pa sto bi bijelac ako moze crnac frajer u filmu lijepo rekao da uzimaju tijela crnaca radi stereotipa, i jos je jedan rekao da je to in sada.
ja to vise vidim kao zajebanciju, kao crnci superiorna rasa, jer ipak je film jordana peelea

Ma hajte molim vas, nikad niste pozeljeli da ste vise obdareni dole?

eto cak i to je u filmu spomenuto

[drag_gost]

joj kakva primitivnost
sad ce jonny u banovice jer ga je tamo neki anonimus isprovocirao primitivnoscu

mrzim kad neko svoj "ukus" prezentira kao jedinstven i originalan... da neko voli samo marvel filmove, to je njrgovo pravo... ali nekim ljudima su tudja misljenja nemoguca za spojmit.

Nekad sam cesce pisao, sada rjedje, ali sam se morao "javiti". Vizavi ove prepiske izmedju @listopada i @dzonija. Nekada film i jeste samo buljenje u ekran,, nemojte u svemu traziti neki visi cilj. E, i da dam podrsku @dzoniju.

[karanana]

Izdrzi jonikola. Vratices nam se bolji i jaci.

[Dosadno mii]

CineStar TV 20.30.

Ovaj film je katastrofa.

[cassius]

Malo je reci, ali Johnny forsira svoj fazon.

[dale cooper]

Pročitah ovu prepisku između listopada i johnnya da vidim kakva je to zbrka bila. Jebiga, što jeste jeste,
Johnny je zaslužio ban na osnovu onih neumjesnih psovki. Takvoj komunikaciji ne bi trebalo biti mjesta
ovdje. Ima uvijek prostora za žustru raspravu i sitna podjebavanja, a da ne vrijeđaš nekoga otvoreno.
Tu Johnnyu fali malo kreativnosti, odnosno živaca. Ali činjenica je i da listopad (namjerno ili nenamjerno)
ima high horse nastup koji ide na živce.

Mislis pretrpana svakakvim americkim sundom koji je odgovoran za kulturocid i otupljivanje ljudi sirom svijeta. Citave kinematografije su propale ili propadaju zahvaljujuci Hollywoodu i njihovim partnerima u svijetu. U Americi 90% ljudi ne zna barem jedno ime medju najvecim glumcima i reziserima iz Europe, Japana, Cilea itd. dok preko 90% u ostatku svijeta mora poznavati ime svake "celebrity" kurave iz neke americke pripizdine. Za mene su Amerikanci ljudi bez kulture. Njihova kultura se moze naruciti u fast food restoranima. Imali su nekada jake filmove, ali ih nemaju vise vec preko 30 godina. Njihova "kinematografija" se moze uporediti sa spektakl nogometom u Europi koji nema vise veze sa sportom, isto kao sto americki filmovi nemaju veze za kulturom.

Džaba svo poznavanje istočno Evropske kinematografije kada kompletnu Američku kulturu svedeš na McDonalds,
Kim Kardashian i blockbuster filmove. Takav stav se najblaže rečeno može nazvati diletantizmom i nepoznavanjem materije.

Jer kada su ti ovi gore stereotipi prva asocijacija na Ameriku umjesto recimo jednog Hemingwaya, Faulknera ili
Melvillea. Ili Presleya, Sinatre, Dylana, Miles Davisa i Johnny Casha. ILI, za ovu temu relevantno, majstora kao
što su Kubrick, Lynch, Hitchcock, Welles, Coppola, Malick ili Coenovi. Ako se prije svih njih Amerike sjetiš
po fast food hrani i starletama koje pune stupce žute štampe onda na Američku kulturu gledaš strašno površno i
sa manjkom znanja o osnovnim stvarima.

[nema me tamo]

http://www.imdb.com/title/tt0180093/?ref_=nv_sr_1

Kad ste već tu, pitanje, vidim iznad, je li vama ovo jedan od najprecjenjenijih filmova, ikad?

pa ja ne znam je li najprecjenjeniji, ja sam ga pogledala jednom. i dosta od mene.
nisam fan, moram priznati iako ne mogu reci da je los.

Pogledao sam i ja samo jednom i nikad više necu...

I dalje mi je top 5.

[relativno84]

Beton

[listopad]

Jer kada su ti ovi gore stereotipi prva asocijacija na Ameriku umjesto recimo jednog Hemingwaya, Faulknera ili
Melvillea. Ili Presleya, Sinatre, Dylana, Miles Davisa i Johnny Casha. ILI, za ovu temu relevantno, majstora kao
što su Kubrick, Lynch, Hitchcock, Welles, Coppola, Malick ili Coenovi. Ako se prije svih njih Amerike sjetiš
po fast food hrani i starletama koje pune stupce žute štampe onda na Američku kulturu gledaš strašno površno i
sa manjkom znanja o osnovnim stvarima.

Ja makar imam povrsno misljenje o americkoj kulturi. Prosjecni Amerikanac nema nikakvo misljenje o drugim kulturama koje su daleko bogatije od njegove. Moj se komentar uglavnom odnosi na hegemoniju americke "kulture". Ti ovdje spominjes osobe koje uzivaju status pop ikona. Mozda ja na americku kulturu gledam povrsno, ali ti istu poznajes povrsno. Nisam ja rekao da je sve sto dolazi iz Amerike smece (osim hrana i automobili ) nego da svaki seljak u Tajlandu i Ugandi zna ime najbezveznije "celebrity" glupace (ili glupana) iz nekakvog Kansasa dok prosjecna osoba u Americi sa velikom vjerojatnocom nikada nije cula za Goethea, Schillera, Diderota, Dreyera, Rossellinija, Kobayashija itd. Cak ni suvremeni americki redatelji i ostali umjetnici koji pokusavaju svoje stvaralastvo zastiti od ogromne masinerije komercijalizma nemaju neke sanse da opstanu na "trzistu".

Jazz je dobar primjer ovoga o cemu govorim. Vecina legendarnih jazz muzicara (Miles Davis je izuzetak) je pomrla od gladi i bijede. Ako je ta Amerika ista proizvela da se moze nazvati autenticnom kulturom, to je jazz. No u istoj Americi jazz uopce ne uziva taj status, iako ces primijetiti njegov utjecaj u skoro svim formama moderne muzike. Sjecam se jednog dokumentarca na ovu temu iz 1985. godine. Zove se Rising Tones Cross i mozes ga pogledati na Youtubeu. Isto tako zanimljiv je i nesto stariji Cry of Jazz.

Znam da si veliki fan Davida Lyncha. Nisam fan kao ti, ali sam ga upoznao na retrospektivi njegovih filmova 2006. godine. Mislim da bi ti bio nesto razocaran kada bi ga upoznao. I moram ti reci da se varas ako mislis da njegovi filmovi nisu komercijala. To ne znaci da su losi. No David Lynch je pop ikona. Vecina njegovih filmova je estetski zanimljiva, ali bez nekog sadrzaja. Valjda je Lynch jedan od najboljih primjera postmodernog filma kada govorimo o poznatijim reziserima.

[almir_tz]

Jer kada su ti ovi gore stereotipi prva asocijacija na Ameriku umjesto recimo jednog Hemingwaya, Faulknera ili
Melvillea. Ili Presleya, Sinatre, Dylana, Miles Davisa i Johnny Casha. ILI, za ovu temu relevantno, majstora kao
što su Kubrick, Lynch, Hitchcock, Welles, Coppola, Malick ili Coenovi. Ako se prije svih njih Amerike sjetiš
po fast food hrani i starletama koje pune stupce žute štampe onda na Američku kulturu gledaš strašno površno i
sa manjkom znanja o osnovnim stvarima.

Ja makar imam povrsno misljenje o americkoj kulturi. Prosjecni Amerikanac nema nikakvo misljenje o drugim kulturama koje su daleko bogatije od njegove. Moj se komentar uglavnom odnosi na hegemoniju americke "kulture". Ti ovdje spominjes osobe koje uzivaju status pop ikona. Mozda ja na americku kulturu gledam povrsno, ali ti istu poznajes povrsno. Nisam ja rekao da je sve sto dolazi iz Amerike smece (osim hrana i automobili ) nego da svaki seljak u Tajlandu i Ugandi zna ime najbezveznije "celebrity" glupace (ili glupana) iz nekakvog Kansasa dok prosjecna osoba u Americi sa velikom vjerojatnocom nikada nije cula za Goethea, Schillera, Diderota, Dreyera, Rossellinija, Kobayashija itd. Cak ni suvremeni americki redatelji i ostali umjetnici koji pokusavaju svoje stvaralastvo zastiti od ogromne masinerije komercijalizma nemaju neke sanse da opstanu na "trzistu".

Jazz je dobar primjer ovoga o cemu govorim. Vecina legendarnih jazz muzicara (Miles Davis je izuzetak) je pomrla od gladi i bijede. Ako je ta Amerika ista proizvela da se moze nazvati autenticnom kulturom, to je jazz. No u istoj Americi jazz uopce ne uziva taj status, iako ces primijetiti njegov utjecaj u skoro svim formama moderne muzike. Sjecam se jednog dokumentarca na ovu temu iz 1985. godine. Zove se Rising Tones Cross i mozes ga pogledati na Youtubeu. Isto tako zanimljiv je i nesto stariji Cry of Jazz.

Znam da si veliki fan Davida Lyncha. Nisam fan kao ti, ali sam ga upoznao na retrospektivi njegovih filmova 2006. godine. Mislim da bi ti bio nesto razocaran kada bi ga upoznao. I moram ti reci da se varas ako mislis da njegovi filmovi nisu komercijala. To ne znaci da su losi. No David Lynch je pop ikona. Vecina njegovih filmova je estetski zanimljiva, ali bez nekog sadrzaja. Valjda je Lynch jedan od najboljih primjera postmodernog filma kada govorimo o poznatijim reziserima.

Iz tvojih komentara ovdje imam par zaključaka.

Nastupaš nadmeno, vrlo vjerojatno studiraš film ili nešto iz oblasti umjetnosti. Dakle, o tome očito od drugih znaš nešto ili dosta više. No, to te ne abolira od mora logičkih pogreški koje si napravio.

1.)

Ti si, zaključili smo, umjetnik, znalac, nisi "prosječan" u tom vidu.
Normalno da takav poznaje, sve i površno, kulture koje ga zanimaju.
Isti takav znalac u Los Angelesu misliš da ne poznaje sve umjetnike koje si pobrojao?
Normalno da poznaje.
Prosječan čovjek je svugdje isti bio on u Nigeriji, Bosni ili U.S. Misliš da prosječan Bosanac zna za Lyncha
sve on bio pop ikona, što jest. Možeš misliti! Ako za njega zna raja u kojoj se ti krećeš, ne mora značiti da je 70% Bosne čulo za njega, a još manje za Goethea, Schillera, Diderota, Dreyera, Rossellinija ili Kobayashija. Vjeruj mi - naprosto nisu. Toliko o tvojoj iluziji o sveznanju Slavena ili Rusa prosječnog.
Naravno, ti sad možeš napisati da je uzrok tome zatupljivanje američkom pop-kulturnom hegemonijom.
No, na to ću ti napisati - radi se o najobičnijem opravdavanju takvog stanja sindromom žrtve.
Za sve nam je kriva Amerika, ali što je u konačnici zaustavila rat u Bosni (sve da ga je i započela) pustimo to.
Amerika nam je kriva za obrazovni sistem u kojem ne učimo da valja o pobrojanim umjetnicima.
Ko nam je kriv što nemamo svoju kulturnu politiku, stav. Sigurno ne Miles, Lynch ili Kubrick.

2.)

Kažeš

Cak ni suvremeni americki redatelji i ostali umjetnici koji pokusavaju svoje stvaralastvo zastiti od ogromne masinerije komercijalizma nemaju neke sanse da opstanu na "trzistu".

A eto kod nas se novi baš probijaju. Ljudi završe Akademiju pa prvi film snime nakon deset godina. Snime film i umru. Vremena su takva i uvijek su bila, šta sad. Evo tebi ljudi ne mogu objasniti da je u današnjem dobu Pulp Fiction jednostavno vrhunski i relevantan film = ti si baš podupirao mladog Tarantina u devedesetim kad ga ne podupireš niti sad, a struka filmska ne samo američka rekla da je vrhunski režiser u tom fahu.

Odaberi, jesi za mladost, novine ili ne?

3.)

Koga zaboli što je Miles Davis umro u bijedi i kakve to veze ima s njegovim vrhunskim jazz izvedbama? Inače u Beču mladi Austrijanci otkidaju na valcere i samo jedino na njih skaču po diskotekama. Je li i na ovo utjecao Biber i mlade odagnao od njihove štajerske tradicije? Vremena se mijenjaju, get over it.

4.)

Odluči se, jesu li ti Lynchovi filmovi dobri ili ne, nakon što si nam provukao da si se s Dejvidom 2006. zarakijao. Jesi možda čuo za odvajanje ličnosti od djela osim u slučaju Neleta i Ķusturice.

U konačnici, da si se rodio danas, 2047. godine bi kao takav napisao da unatrag decenija nije bilo dobrih stvari iz Amerike, ali bi naprosto, po tebi, u ono dobro upali i Lynch i Tarantino jer su stvarali prije 2017.

[sizifinho]

ja sam znao da ce dzoni dobit ban, jeste ga zasluzio ali lik uleti onako iznenada na temu, nadmeno pise o krahu Americke kulture i kako se on izdize iznad, baci jonnya u kosaru gdje covjek ispade povrsan jer voli filmove americke produkcije.
Listopadu fali logike, ko sto je kolega iznad napisao. Samo mu ja ne bih ukazivao na logicke pogreske jer je to iznad njegovog nadmenog stava ali bih spomenuo generalizaciju.
Amerikanci jesu u globalu glupav narod zbog velike populacije ali... isto tako smo i mi. Vecinsko stanovnistvo u BiH nije culo za Tarantina ni Kubrika il sta ja znam koga. Isto ko sto mislim da u Africi ljudi ne znaju pop zvijezde amerike. A garantujem ti da prosjecni ljubitelj filma iz Amerike zna deset puta vise o filmu u globalu od jednog listopada.

[Tomahawk11]

Ovi ''posebni'' kad je u pitanju sedma umjetnost....pa nek otvore sebi posebnu temu i tamo
Nesto tipa....samo za one koji istinski shvataju film
Nas obicne smrtnike pustite da gledamo povrsne, izlizane ili kakve god hocemo filmove.

[annoy]

Ovi ''posebni'' kad je u pitanju sedma umjetnost....pa nek otvore sebi posebnu temu i tamo
Nesto tipa....samo za one koji istinski shvataju film
Nas obicne smrtnike pustite da gledamo povrsne, izlizane ili kakve god hocemo filmove.

Nekim ljudima valjda nije dosta da gledaju filmove zbog sebe, nego moraju dobiti validaciju od drugih za svoj ukus

[pussysmoke]

.

[Donnie Smith]

Sve vas treba banovati jer priču sa filma svodite na forumaše. Kad ponestane argumenata, onda nastupi era vrijeđanja. I svi drugi su krivi. Ovcama treba tor, ali zar nama trebaju moderatori da nas uče kako da komuniciramo.

@listopad ima svoje viđenje američke kulture i ako mu neko ne umije argumentovano dočarati svoje viđenje, to je njegov problem. Ali reći nekome da je glup i degenerik, to može i dijete iz vrtića.

I da preporučim jedan film:
El secreto de sus ojos (2009)

[dale cooper]

Jer kada su ti ovi gore stereotipi prva asocijacija na Ameriku umjesto recimo jednog Hemingwaya, Faulknera ili
Melvillea. Ili Presleya, Sinatre, Dylana, Miles Davisa i Johnny Casha. ILI, za ovu temu relevantno, majstora kao
što su Kubrick, Lynch, Hitchcock, Welles, Coppola, Malick ili Coenovi. Ako se prije svih njih Amerike sjetiš
po fast food hrani i starletama koje pune stupce žute štampe onda na Američku kulturu gledaš strašno površno i
sa manjkom znanja o osnovnim stvarima.

Ja makar imam povrsno misljenje o americkoj kulturi. Prosjecni Amerikanac nema nikakvo misljenje o drugim kulturama koje su daleko bogatije od njegove. Moj se komentar uglavnom odnosi na hegemoniju americke "kulture". Ti ovdje spominjes osobe koje uzivaju status pop ikona. Mozda ja na americku kulturu gledam povrsno, ali ti istu poznajes povrsno. Nisam ja rekao da je sve sto dolazi iz Amerike smece (osim hrana i automobili ) nego da svaki seljak u Tajlandu i Ugandi zna ime najbezveznije "celebrity" glupace (ili glupana) iz nekakvog Kansasa dok prosjecna osoba u Americi sa velikom vjerojatnocom nikada nije cula za Goethea, Schillera, Diderota, Dreyera, Rossellinija, Kobayashija itd. Cak ni suvremeni americki redatelji i ostali umjetnici koji pokusavaju svoje stvaralastvo zastiti od ogromne masinerije komercijalizma nemaju neke sanse da opstanu na "trzistu".

Jazz je dobar primjer ovoga o cemu govorim. Vecina legendarnih jazz muzicara (Miles Davis je izuzetak) je pomrla od gladi i bijede. Ako je ta Amerika ista proizvela da se moze nazvati autenticnom kulturom, to je jazz. No u istoj Americi jazz uopce ne uziva taj status, iako ces primijetiti njegov utjecaj u skoro svim formama moderne muzike. Sjecam se jednog dokumentarca na ovu temu iz 1985. godine. Zove se Rising Tones Cross i mozes ga pogledati na Youtubeu. Isto tako zanimljiv je i nesto stariji Cry of Jazz.

Znam da si veliki fan Davida Lyncha. Nisam fan kao ti, ali sam ga upoznao na retrospektivi njegovih filmova 2006. godine. Mislim da bi ti bio nesto razocaran kada bi ga upoznao. I moram ti reci da se varas ako mislis da njegovi filmovi nisu komercijala. To ne znaci da su losi. No David Lynch je pop ikona. Vecina njegovih filmova je estetski zanimljiva, ali bez nekog sadrzaja. Valjda je Lynch jedan od najboljih primjera postmodernog filma kada govorimo o poznatijim reziserima.

Zar činjenica da ljudi poput Milesa Davisa ili Davida Lyncha uživaju status pop kulturalnih ikona umanjuje njihovu
neospornu umjetničku vrijednost i doprinos američkoj umjetnosti i kulturi? Vrijednost koju su stekli decenijama
visoko kvalitetnog rada u svojim branšama, a nisu igrali po ustaljenim pravilima muzičke/filmske industrije.
Je li to samo obskurnija umjetnost poznata manjem broju ljudi "prava" umjetnost? Ako je to tvoje mišljenje
onda je to najgori oblik elitizma koji ne čini nikakvu uslugu umjetnosti koju promoviraš.

Pa ima primjera da su pojedini jazz muzičari umrli u neimaštini i bijedi, ali to sigurno nije pravilo. A to da jazz
ima loš status u Americi je apsolutno netačno. I danas dan je američka jazz scena zdrava i vibrantna, samo
što jazz muzika nije mainstream pa je nećeš vidjeti na top listama. Ali ako si voljan da istražuješ pronaći
ćeš ono što te interesuje. Makar je to danas lako sa internetom i raznim specijaliziranim blogovima, portalima i magazinima.
Isto kao što si ti pronašao ono što te interesuje u evropskoj kinematografiji. Nije američka muzika ili film sve
ono što ti mainstream mediji serviraju niti možeš po njima mjeriti i gledati na američku kulturu. Ima tu mnogo
više ako si voljan malo dublje od površine zakopati i tražiti.

Šta ti podrazumijevaš pod pojmom komercijala? Jer Lynch je vazda funkcionisao van zadatih Hollywoodskih
okvira i standarda. Nijedan njegov film se ne može baš nazvati uspješan po Hollywoodskim mjerilima.
I gotovo svi filmovi su mu rađeni u koprodukciji sa evropskim filmskim kućama.

[triconja]

"Kod amidze Idriza" je najjaci film, kakvi titanici i kazablanke . Drugi po redu je "Dobro ustimani mrtvaci". Kakva jemerika i japana i francuska i indija. Odoh gledati kako se okrece masina

[Truba]

kad smo već kod jaza
pogledao sam ovaj 70 minutni film



koji sam dobio ravno prije 10 godina

nije nešto

a režiser je jak
snimljen za samo 40 000 eh sad ne znam jel inflacija uračunata

naki rasni problemi jedne obitelji gdje je dvoje braće i sestara malo bjeljeje od trećeg koji je baš crn

i jaz nastupi kulubovi

nije moj fah

[karanana]

Znaci ne preporucujes?


Al fakat susha dobrih filmova i preporuka pa smo se svi unervozili i natakarili sto bi se reklo.

[Truba]

samo za dzezere

[King_Kenny]

Podrška džoniju!

[markioni]

Podrška džoniju!

Oui!

[listopad]

kad smo već kod jaza
pogledao sam ovaj 70 minutni film



koji sam dobio ravno prije 10 godina

nije nešto

a režiser je jak
snimljen za samo 40 000 eh sad ne znam jel inflacija uračunata

naki rasni problemi jedne obitelji gdje je dvoje braće i sestara malo bjeljeje od trećeg koji je baš crn

i jaz nastupi kulubovi

nije moj fah

Nije remek djelo, ali veoma relevantan i simpatican indie filmcic ranog Cassavetesa. Morat cu ga ponovo pogledati.

[listopad]

Zar činjenica da ljudi poput Milesa Davisa ili Davida Lyncha uživaju status pop kulturalnih ikona umanjuje njihovu
neospornu umjetničku vrijednost i doprinos američkoj umjetnosti i kulturi? Vrijednost koju su stekli decenijama
visoko kvalitetnog rada u svojim branšama, a nisu igrali po ustaljenim pravilima muzičke/filmske industrije.
Je li to samo obskurnija umjetnost poznata manjem broju ljudi "prava" umjetnost? Ako je to tvoje mišljenje
onda je to najgori oblik elitizma koji ne čini nikakvu uslugu umjetnosti koju promoviraš.

Meni ne moras dokazivati vrijednost jednog Milesa Davisa, jer sam veliki fan istog, mada je 80ih poceo snimati svakakve gluposti. Razlog lezi u tome da je Miles volio biti u centru paznje, ali to je posebna tema. Zelim ti samo reci da uopce ne umanjujem njihov doprinos umjetnosti. I ja licno volim nekoliko filmova koje je Lynch snimio. Nigdje ne govorim da su samo obskurni indie filmovi prava umjetnost. Ogroman dio takvih filmova stovise smatram smecem. David Lynch dakako nije Ron Howard ili Steven Spielberg. Tocno je da se Lynch opirao tom sistemu koji Hollywood diktira, ali se nikada nije ni udaljio od njega kao sto se mozda misli. To njegove filmove ne cini losim.

Pa ima primjera da su pojedini jazz muzičari umrli u neimaštini i bijedi, ali to sigurno nije pravilo. A to da jazz
ima loš status u Americi je apsolutno netačno. I danas dan je američka jazz scena zdrava i vibrantna, samo
što jazz muzika nije mainstream pa je nećeš vidjeti na top listama. Ali ako si voljan da istražuješ pronaći
ćeš ono što te interesuje. Makar je to danas lako sa internetom i raznim specijaliziranim blogovima, portalima i magazinima.
Isto kao što si ti pronašao ono što te interesuje u evropskoj kinematografiji. Nije američka muzika ili film sve
ono što ti mainstream mediji serviraju niti možeš po njima mjeriti i gledati na američku kulturu. Ima tu mnogo
više ako si voljan malo dublje od površine zakopati i tražiti.

Jazz nece nikada umrijeti, ali da se od njega cak u Americi moze dostojanstveno zivjeti nazalost nije tocno. Vecina jazz muzicara koji zive solidno, da tako kazem, su uronuli u pop vode kao recimo Herbie Hancock. Sva velika imena jazz scene najveci dio svojih zarada ostvaruju na velikim europskim festivalima i zahvaljujuci europskoj publici. To je i 60ih bilo tako. U Europi su sve te velike majstore jazza kao sto su John Coltrane, Eric Dolphy, Thelonius Monk itd. u Europi tretirali kao ljudska bica dok su u Americi bili samo onoliko zanimljivi koliko se na njima dalo zaraditi. No ovakav sud zvuci naravno kao generalizacija. Nije u Americi sve tako izgledalo. Ali brate, dok su te ljude u Parizu i Stokholmu slavili kao velike umjetnike, u Americi su ih pendrecili i govorili im gdje imaju pravo sjesti u autobusu.

Moj omiljeni jazz komponist je Eric Dolphy. Covjek je umro u Berlinu u 36 godini zivota. Imao je dijabetes, a da to nikada nije saznao, jer si nije mogao priustiti ljekarsku pomoc. Hranio se fakticki od konzervi. U filmu Rising Tones Cross, koji sam gore spomenuo, imas jednu scenu u kojoj Peter Kowald, basist iz Njemacke, prica o svom iskustvu u NY jazz sceni. Godina je 1985, a ne 1945. Kowald prica kako je bio iznenadjen koliko je on kao stranac uspio u Americi, jer je bjelac, dok bolji muzicari od njega, Afroamerikanci, zive u bijedi i daleko teze dobivaju "gigove" u klubovima, jer ih mahom drze bjelci. Muzicari koji su ovdje u Europi veoma poznati su od njega cesto trazili 10-20 dolara da bi si mogli kupiti sto da jedu.

Toliko o toj americkoj kulturi. Socijalna stvarnost u toj zemlji se naravno odrazava na stanje kulture i umjetnosti. Ne znam zasto me mnogi ovdje nisu u stanju shvatiti. Nigdje ne tvrdim da iz Amerike dolazi samo smece. Da, u Americi postoji kultura van okvira mainstream industrije, ali ona postoji i u drugim zemljama svijeta. Zasto je nekome prece americko govno od brazilske torte?

Šta ti podrazumijevaš pod pojmom komercijala? Jer Lynch je vazda funkcionisao van zadatih Hollywoodskih
okvira i standarda. Nijedan njegov film se ne može baš nazvati uspješan po Hollywoodskim mjerilima.
I gotovo svi filmovi su mu rađeni u koprodukciji sa evropskim filmskim kućama.

Komercijala je kada jedan umjetnik ogranici licni potencijal autocenzurom, dobrovoljno ili zato sto nema alternative, jer nema sredstava. Producentske kuce, narocito americke, na prvom mjestu zanima profit. Kada procitaju scenario i u njemu nadju nesto sto bi se moglo ispostaviti kao finansijski rizik, recimo "skakljive teme" koje im ne mogu zagarantovati dovoljno posjetitelja u kinima, oni ce od rezisera i scenariste traziti da promijeni ili napise scenario u skladu sa "marketinskim pravilima".

Za kraj se zelim izvinuti sto si morao malo duze cekati na moj odgovor. S jedne strane je pocelo svjetsko prvenstvo u hokeju, s druge mi je bilo malo mrsko odgovoriti.

Mozda bi bolje bilo da obustavimo ovu diskusiju, jer se na kraju sve odnosi na to da sam ja ovakav, da sam onakav. Dakle, uglavnom ad hominem "argumenti". Ti si se makar potrudio da moje argumente izlozis kritici, a ne samo moju licnost. Ako zelis jos nesto reci, izvoli. Sve cu to pazljivo procitati, ali mislim da je sa moje strane sve vec receno.

[omar little]

indie film cassavetesa. jer je otac americkog independent filma rezirao nesto drugo.