Drugi vanredni kongres Socijaldemokratske partije BiH
Pet stvarnih politika SDP-a
SDP će nastaviti djelovati u skladu sa svojim politikama, ali onim stvarnim. A koje su to stvarne politike SDP-a samo se kazalo kroz njihovu dosadašnju vladavinu
Drugi vanredni kongres SDP-a je nezaobilazna, a u suštini nebitna vijest. Nezaobilazna jer se radi o jednoj od najjačih partija i po broju članstva i po broju osvojenih glasova i po utjecaju koji ima na društvenu stvarnost, a nebitna jer taj kongres nije ništa novo donio, niti mu je to, očigledno, bila namjera. Namjera je bila još jednom se samopredstaviti se u najboljem svjetlu, bez mrve samokritičnosti.
Kongres je sazvan, kako je rečeno, zbog krize u zemlji, prije svega one političke, najveće poslije Daytona, a ne zbog krize u SDP-u, rečeno je na kongresu. Dakle, zemlja je u haosu, a mi smo super organizovana politička sila koja će taj haos dovesti u red, izokola nam kaže SDP. Uistinu, SDP je super organizovana partija, pokazuje to i jednoglasna podrška novom-starom rukovodstvu SDP-a. 547 delegata s pravom glasa jednoglasno je izglasalo povjerenje predsjedniku stranke Zlatku Lagumdžiji i članovima Glavnog i Nadzornog odbora. I to je glavna vijest sa kongresa, čak i na SDP-ovoj stranici. Želi se poslati poruka kako je rukovodstvo partije, a to je ujedno i rukovodstvo države, barem jednog njenog dijela, zdravo, pošteno, na dobrom putu i sl.
Sve svoje poraze SDP prikriva samonagrađivanjem i kroz to, zahvaljujući podobnim medijima, prije svega FTV-u, od poraza pravi pobjede. Na kongresu smo zaključili, dakle, da smo sve ispravno radili. Smiješno je više lamentirati nad sudbinom SDP-a i socijaldemokratije u ovoj zemlji. I zadnji kongres to potvrđuje i svako je dužan prema sebi, prije svega radi svog duševnog zdravlja, spaliti iluzije u vezi sa SDP-om. SDP će s istim rukovodstvom nastaviti raditi isto. To isto znači uistinu provoditi pet politika SDP-a, ali ne onih s predizbornih plakata, već onih kojima te zvanične politike služe kao mimikrija:
1. amnestirati svoju vrhušku od nepotističkih praksi i svojim takvim djelovanjem dati opravdanje svakom da to isto radi. Podsjetimo se ukratko da je Nermin Nikšić bio imenovao svog brata za v. d. direktora Autocesta Federacije BiH. Sin Alije Behmena je, nakon što je ekspresno povučen po vlastitom zahtjevu iz Ambasade BiH u SAD-u, što je tumačeno kao diplomatski skandal, imenovan u Upravni odbor Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Kuma Zlatka Lagumdžije Jadranka Lokmić-Misirača obavlja dužnost glavnog tužitelja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Ministar policije KS-a je Muhamed Budimlić, badžanak Damira Hadžića, koji tvrdi da to nije, itd., itsl;
2. amnestirati svoju vrhušku od bilo kakvih istraga za bilo kakav kriminal. Dovoljno je sjetiti se naprasno prekinute istrage oko afere Reket s glavnim akterima Damirom Hadžićem, Marinom Ivaniševićem i Zlatkom Lagumdžijom;
3. kupovati socijalni mir jeftinim trikovima kakva je subvencija za struju za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, u maksimalnom iznosu od 5,5 KM, pri čemu razlika u cijeni struje nakon njenog poskupljenja trostruko prevazilazi tu uštedu. Ili, još bolje, praviti uštede preko putovanja Vlade FBiH autobusom, da bi se ispostavilo da se te uštede, najvjerovatnije, prave za kerozin, jer Vlada, po svemu sudeći, ima namjeru kupiti avion;
4. gušiti kritičku, a pogotovo samokritičku misao. Doduše samokritička je ugušena što potvrđuje i ovaj kongres na kojem su glasali svi kao jedan, a i kritička je na putu da to postane. To potvrđuje katastrofalno stanje u medijima, prije svega državnim. FTV poltronsko novinarstvo još samo podsjeća na novinarstvo srbijanskih državnih medija u vrijeme Slobodana Miloševića, ali bi se takav odnos prema medijima vrlo lako mogao preliti i na privatne medije kroz strategije već viđene, kakva je, naprimjer, naštimavanje tendera ili, pak, uslovljavanje oglašivača te rad kroz opštinske odbore na tome šta treba čitati, slušati, gledati. S tim u vezi je i SDP-ova reforma policije. Suština te reforme sastoji se u sljedećem: smanjenje ovlasti komesara u kantonima i direktora Federalne uprave policije, kao i nezavisnih odbora kako bi politika imala zadnju riječ pri izboru istih. Osim toga, žele se pod potpunu kontrolu staviti i finansije bez čega je nemoguć samostalni operativni rad policije. Dakle, policija u svrhu zaštite političkih elita od argumenata njihovih kritičara;
5. pod krinkom bosanskog patriotizma i ideologije bosanstva, na krilima titostalgije komšićevsko-ibrovićevskog tipa kupiti i održavati povjerenje glasača, prije svega onih iz dijela BiH gdje su Bošnjaci u većini. Ustvari se radi o jednoj ratnoj naraciji, koja je kao i sve druge, nastavila djelovati u miru, samo što je sofisticiranija od ostalih jer svoj nacionalizam prikriva nadnacionalnom aurom na način kako je to srpski nacionalizam radio s jugoslavenstvom.
Dakle, to je taj SDP-ov problem koji je u principu lako rješiv, ali za to treba građanska a ne totalitaristička svijest, za rješenje tog problema humanizam treba da pobijedi egoizam. Da bi se to desilo potreban je radikalan društveni preokret koji se neće desiti. Zamislite da SDP sazove vanredni kongres na kojem vrh SDP-a daje neopozivu ostavku jer su se ogriješili o osnovne postulate građanskog i demokratskog društva te o Statut Socijalističke internacionale kojom se toliko diče? Nema šanse. Kako će i biti, kad imamo Dodika.
Amer Tikveša,
BH Dani,
Broj 751 - 04.11.2011