E draga moja - ja sam ti imala sve to isto što i ti samo bez male bebe. Moj stariji je bio upravo takav. Savjeta ti nemam izuzev da se strpiš još jedno 2 godine.otherside wrote: e sad pitanje za majke sa malo vecim bebama![]()
ova moja od skoro 2 godine jos nije naucila da zaspi sama. ne samo to, ona uopce nece da spava.
muza maltretira do pola 11, on jadan sav ukomiran se bori s njom i kad konacno zaspi, svako malo se budi pa je on stalno premjesta iz kreveca u svoj krevet i obrnuto kad opet zaspi.
ponekad ima i neke ruzne snove valjda pa vristi po pola sata, nicim se ne moze smiriti, kao da se i ne budi a place![]()
ja sada nemam vremena da joj uvodim neku rutinu jer sam zauzeta sa bebom a jasno mi je da je i starijoj sve ovo velika promjena.
hajd' nekako mi izduramo i njene zijane i stalnu trku i dreku i sto nigdje nema mira ali spavanje je bas ubitacno.
ja se izvucem s bebom u drugu sobu ali muz je totalno out, jedva gleda ujutru a mora na posao. bas mi ga bude zao.
helem, ima li ko kakav prijedlog kako da je ranije uspavamo? apaurin je zadnja opcija![]()
da napomenem da svaki pokusaj ranijeg odvodjenja u krevet (da citamo, da se igramo, da se mazimo) zavrsava sa nesnosnim deranjem nakon cega mi odustanemo i pustimo je da radi po svom
Sadašnji beban je sušta suprotnost - od samog početka (ako zanemarimo fazu prodojavanja) presvuci - nahrani - spusti u krevetac - pomazi i razguli. I dan danas je takav (20 mjeseci) - vrijeme za podnevno spavanje mu je između 11 i 12. Ugrijem mu mlijeko, presvučemo pelenu - kažem mu - idemo papa - on kaže papa, mahne bratu i sam krene uz stepenice u sobu. U sobi se malo baci na bračni krevet, malo se provrtimo i pomazimo onda on kaže - meka, meka. Mlijeko sam mu već stavila u krevetić - ubacim njega unutra, sam se prihvati flašice, digne mi tabane da mu ih izljubim, mahne mi, ja kažem papa i razgulim. Kad čujem tup (bacio flašicu preko ogradice), sačekam još 10-ak minuta, ako pjeva ili zove ne ulazim, ako je tišina popnem se i pokrijem ga. Spava po 2-3 sata i uveče jedva dočeka osam.
A za ovaj noćni plač - to je faza koju izgleda većina beba mora proći i upravo kreće u ovoj dobi do dvije godine. Ko će ti ga znati ? Da li sanjaju, da li su krenule petice, da li preživljavaju događaje iz prethodnog dana? Uglavnom, to traje neko vrijeme - samo se učestalost mijenja. Nekada ih ne možeš smiriti - ja sam upravo kao tvoj muž, nakon cjelonoćnog ustajanja, nosanja, pjevanja na posao išla totalno nefukcionalna. Jednu noć, u očaju jer se nije mogao smiriti, umjesto laganih, umirujućih pjesmica, počnem sa njim skakutati i na sav glas "kad su se dva bracanina i tralala fjumeeeeriiii" i beba se odmah smiri. I palilo je neko vrijeme - valjda ga resetuje
