prvi dio je bla bla bla bla....Gle Edo, ne kazem da si nepismen covjek, ali sigurno ti fali edukacije da se koncizno izraziš.Ono o čemu ti pričaš u dijelu o 'buducnosti' se naziva determinizam čiji opet čini mi se nisi pristalica, jer deterministički određen budući događaj i ne smatraš budućnošću(koji nosens).E volio bih tu da mi pojasnis koja je tvoja tvrdnja, da ne pogađam pa da se svaki puta izvlačiš i trošiš bezveze vrijeme kada mozemo imati kvalitetnu diskusiju, jer ako želiš da već etablirane definicije određenih riječi znače nešto drugo onda to jasno ti definiši.Edouard wrote:Malo sa zakašnjenjem, ali stignemo. Odmaklo se sa stranicama, ali s vrtnjom u krugUsual_Suspect wrote:Jao jao jao.....Negdje sam pročitao čini mi se da si inzinjer? E pa ne vjerujem ti, jer ovakvu glupost jedan ozbiljan inzinjer sigurno ne bi napisao.Edouard wrote:Vidiš Dope, nauka se bavi činjenicama, onim što jest, a ne onim što će biti ili što bi trebalo biti, na osnovu onog što je već bilo u prošlosti.
Ovo što ti pišeš naziva se futurologija koja nije nikakva nauka o budućnosti, jer tako nešto i ne može postojati, jer niti je budućnost činjenica, niti postoje neke buduće činjenice kojima bi se futurologija kao nauka mogla baviti, tako da to tvoje nema neku težinu.
Ujedno vidim da su pojedini ateisti ovdje, slučajno ili ne, valjda da bi omalovažili kozmički značaj čovjeka, rado pribjegavaju nekakvim, ne znam otkuda im te računice, statistikama, vjerojatnostima, o čak, takoreći sigurnom postojanju i drugih inteligentnih bića, svijesti, u Svemiru. To je za mene ko gatanje iz šalice kave, a ne neki rezultat nauke.
Npr. odakle naučnicima ideja da će se za 5 bil. godina Sunce pretvoriti u crvenog džina?Neki futurolog sjeo, popušio joint i počeo pisati futurološki roman? Daleko od toga da je sva futurologija bazirana na nauci, ali dobar dio nje jeste(ali to onda nije više futologija nego pseudonauka), dok recimo putovanje kroz vrijeme, teleportacija, nevidljivost, nuklearni pogon itd. sve ove stvari su teoretski moguće, imaš brate OTR i kvantnu,sve je jasno u njihovim jednacinama i šta one predviđaju.
Hajmo pogledati činjenice,pa onda kontaj koliko je čovjek važan u kosmosu:
~100 000 000 000 zvijezda u Mliječnom putu
~2 000 000 000 000 galaksija (i ovaj broj stalno raste sa sve jačim teleskopima)
Ukupno otprilike: 200000000000000000000000(donja granica) zvijezda sa minimalno(dodamo jos jednu nulu) toliko planeta.I sve ovo stvoreno za tebe?![]()
Svjetlost nama najbliže galaksije Andromede putuje do nas 3 miliona godina, dok od najdalje 13.4 biliona godina.
Svemir je star cca 13.8 biliona godina, a Homo Sapiens star 200 hiljada godina(0,0002 biliona). E sada gledajući ove cifre koje čovjek ne može ni zamisliti, ti meni reci, da li zaista vjeruješ da smo sami i da li je to racionalno?
Da vidimo što rekoše naši naučnici i ko piše gluposti... kaos u svemiru, znači li i kaos u razmišljanju?
I padanje jabuke koje će se tek dogoditi, a koje spomenu stručnjak za svašta po nešto, specijalista opće prakse, Belfy, nije nikakva buduća, nova, nepoznata činjenica, koju nauka tek treba opisati, objasniti, već prastara.
To da će Sunce jednom postati crveni džin jest budući doagđaj, ali nije nikakva buduća, za nauku nova, nepoznata činjenica kojom se ona tek treba baviti, koju će morati tek objasniti. S tom činjenicom nauka se već bavila, to je ono što je već bilo, što jest, što je objašnjeno.
Dakle, samim time što će se nešto dogoditi u budućnosti, pasti jabuka ili Sunce ‘oslabjeti’, nije za nauku novo, nepoznato, buduće, već nastavak prošlog, već objašnjenog (utjecaja gravitacije, fuzije,…)
A glede futurologije, niti je budućnost činjenica, niti postoje buduće činjenice kojima bi se futurologija kao nauka mogla baviti. I zato je futurologija kao nauka apsurd, moguće je donekle govoriti o nekakvoj ‘naučnoj’ prognostici’. Futurologija izučava razvojne tendencije prošlog, pa prema tome ne može prognozirati ono buduće, bitno novo, već samo nastavak prošlog. Vjerojatno te muči filozofija nauke.
A što se tiče velikih/malih brojeva.
Zanimljivo da ateisti, kad se navede strahovita nevjerojatnoća da iz početnog kaosa samo tako, slučajno, nastane svemir kakvog poznajemo, život, inteligencija, ne pridaju neku važnost nevjerojatno maloj vjerojatnosti takvih događaja.
Ali, kada žele dokazivati beznačajnost čovjeka u Svemiru (pitam se otkuda im ta potreba), onda se pozivaju na silne brojeve galaksija, planeta, udaljenosti, starosti milijarde godina, svjetlosne godine…
Ako želimo govoriti o važnosti/nevažnosti čovjeka u Kozmosu, morali bismo prije svega poznavati/definirati kriterije po kojima to određujemo. Vidim ti uzimaš mase, udaljenosti, starost, brojnost…Je li to dobar, razuman kriterij? Ja tvrdim da nije. Primjerenije i razumnije bi bilo koristiti kriterij kompleksnosti, količine informacija koju neka struktura u Kozmosu posjeduje. A prema tom kriteriju čovjek daleko odskače od svih tih silnih masa, energija, brojnosti, starosti, udaljenosti…koje su najvećim dijelom zapravo ponavljanje malo različitog, sličnog, istog, kao što bi, pojednostavnjeno rečeno bilo ponavljanje crno-bijele šahovske ploče unedogled.
Eh hajmo malo o vjerovatnoci.Da li je tebi jasno da nema smisla pričati o vjerovatnoci događaja koji se već desio, pogotovo ako na vjerovatnoću gledamo kao matetmatičku neodređenost održavanja nekog događaja.Ako se događaj već dogodio, onda on nije neodređen, njegova vjerovatnoca je 100%.Nema smisla pričati o vjerovatnoći prošlih događaja, pa pogledaj oko sebe, ima toliko događaja koji su toliko nevjerovatni a ipak se dese, npr sitresem kantu graha i on se od milijarde i miljarde mogucih konfiguracija na podu baš posloži u tu konfiguraciju i raspored i razmak između zrna koju sam ja vidio...Je li sda vidiš koliko ovo nema smisla?Ono što bi bilo impresivno je recimo da prije nego što istresem kantu graha nacrtaš svako zrno i konfiguraciju na podu i da se poklopi onda kada ja prospem. Pored toga da bi i izračunali vjerovatnoću nastanka života, apsolutno ni dan danas ne znamo tačno precizirane uslove koji su bili potrebni da nastane, i drugo nemamo pojma ni da li postoje nekakvi drugi oblici života, inteligencije,da li postoje neki drugi uslovi primjerice bazirani na Silicijumu, ne na Ugljiku itd....Morali bismo znati sve moguće ishode, ukoliko želimo da preciziramo itd... itd.....Ali znamo sigurno da smo mi tu.
Drugo, glede tvojih kriterija za određivanje važnosti čovjeka u Kozmosu se vidi da potanko razmisliš prije nego nešto napišeš.Evo navodiš naprimjer kao da si razuman i postavljaš kriterij kompleksnoti, i sad bi ti meni rekao da smo mi najkomplikovanije nešto što postoji u Kozmosu kao da ga znaš uzduž i poprijeko.Upravo zbog toga sam naveo sve one cifre, isključivo da dočaram naše neznanje o drugim mogućim i kompleksnijim živim bićima i strukturama za koje još ne znamo.TI jedino što si vidio je Zemlja, nismo makeli od mjeseca i ti na osnovu toga zaključuješ da smo mi jedini "nadareni".A vec sam naveo koliko bi recimo radio signalima trebalo da dođu do nas od Andromede a kamoli dalje.
I ja sam vidio juče crno pašče na cesti, prema tome, sva paščad su znači crna.Uozbilji se moj Edo, nemoj pisati zato što moraš, ne moraš, javi se ti i za mjesec ako hoces, samo prvo razmisli.I nemamo mi potrebu ništa pokazivati, ti sam izvuci pouku, ja sam izložio činjenice o Kosmosu, e sada, ako se osjećaš beznačajno u svim ovim ciframa, to je tvoj problem, recimo ja sam sam sebi najznačajniji bez obzira koliki je kosmos.

