Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Univerzitet u Zenici pokreće studij softverskog inženjerstva
Rektor Univerziteta u Zenici Damir Kukić rekao je kako je krajnje vrijeme da se i zenički univerzitet priključi modernom svijetu koji se sve više zasniva na informatičkim tehnologijama
Na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici u utorak je predstavljen novi studijski program Softversko inženjerstvo, čiji se početak očekuje u narednoj akademskoj godini, javlja Anadolu Agency (AA).
Predstavljanje je održano u okviru predavanja “Softversko inženjerstvo kao privredna grana ZDK i BiH”, nakon čega je potpisan memorandum o saradnji Univerziteta u Zenici s Bit Alijansom iz Sarajeva.
Rektor Univerziteta u Zenici Damir Kukić rekao je kako je krajnje vrijeme da se i zenički univerzitet priključi modernom svijetu koji se sve više zasniva na informatičkim tehnologijama.
“Taj studijski program je zaista neophodan ovom Univerzitetu. Prvo, zato što ga nemamo, a drugo zato što će sigurno povećati broj studenata. Treće, danas bez informatike ne možemo zamisliti ni društvene i humanističke nauke, a tek tehničke i prirodne. Možda je ovaj Univerzitet na neki način i zakasnio, i iako je ta budućnost već počela, mislim da je krajnje vrijeme da se i ovaj Univerzitet uključi u te procese”, rekao je Kukić i dodao kako će se kroz saradnju s Bit Alijansom i sličnim programima podići kvalitet obrazovanja i da će se na taj način studenti obučiti da izađu na tržište i osiguraju svoju egzistenciju.
Samir Lemeš, prodekan za naučno-istraživački rad Politehničkog fakulteta, rekao je kako se nada da će ovaj studijski program postati vremenom zaseban fakultet.
“Mislim da smo napravili dobar posao. To je odsjek koji je po mom mišljenju najsličniji onom Fakultetu informacionih tehnologija u Mostaru, a odlučili smo se na pokretanje studijskog odsjeka zato što nemamo dovoljno resursa za osnivanje fakulteta, ali se to možda pretvori vremenom u novi fakultet. Svrha današnje prezentacije je da ubijedimo donosioce odluka o osnivanju ovog programa, to su Vlada, Skupština ZDK i Upravni odbor (Univerziteta”, rekao je Lemeš te dodao kako je još otvoreno pitanje finansiranja, a koje treba biti riješeno nakon usvajanja elaborata.
Armin Talić, direktor Bit Alijanse, rekao je kako ona predstavlja udruženje 30 kompanija softverske industrije u BiH koje generišu 130 miliona KM godišnjeg prihoda i zapošljavaju 2.000 ljudi.
“Ovo je priča koja je značajna, jer rješava ključni problem zapošljavanja u BiH te nedostatak ovog kadra. Nama je potrebno 6.000 dodatnih softver inženjera koje ne možemo generisati kroz trenutne fakultete. Mi očekujemo kadar s ovog fakulteta i jedva ih čekamo da uđu u naše kompanije. Nama je u dvije naredne godine potrebno da dođemo do brojke od 12.000 ljudi, a čitava BiH trenutno upošljava 4.500 ljudi”, rekao je Talić.
Edhem Čustović s LA Trobe Universitiy u Melbourneu i član organizacije IEEE rekao je kako je neophodna dobra saradnja organizacija u svijetu.
“Ovdje sam ispred najveće profesionalne organizacije za tehniku, inženjerstvo i informatiku u svijetu, Institut elektrotehnike i elektronike koji postoji već 125 godina, broji više od 450.000 članova u 180 država. To što je Bit Alijansa za BiH, IEEE je za čitav svijet. Da bi jedna organizacija postojala i djelovala širom svijeta, moraju postojati dobri odnosi i saradnja s organizacijama poput Bit Alijanse i univerziteta i škola”, rekao je Čustović.
Čustović je naglasio kako želi iskoristiti svoju poziciju predsjedavajućeg Odbora za industriju i industrijske odnose da pomogne Bosni i Hercegovini i mladim ljudima.
“Trenutno sam predsjedavajući Odbora za industriju i industrijske odnose u svijetu. To je dobra prilika da pomognem BiH, univerzitetima, mladim ljudima da se povežu sa svijetom, da se koriste najnovijim tehnologijama i sarađuju sa stručnjacima, da podignemo čitav nivo industrije u BiH kroz znanja drugih država koje su već prošle neke slične stvari”, rekao je Čustović.
Nakon održane konferencije za medije uslijedilo je potpisivanje memoranduma o saradnji Bit Alijanse i Univerziteta u Zenici.
Elaborat o pokretanju prvog i drugog ciklusa studija Softversko inženjerstvo na ovom fakultetu usvojio je Senat Univerziteta u Zenici 27. decembra 2017. godine i trenutno je u proceduri usvajanja kod nadležnih tijela i institucija.Ukoliko ZDK usvoji osnivanje ovog studijskog programa, prvi budući studenti će biti u prilici upisati prvi ciklus već u akademskoj 2018/2019. godini.
Travničanka pravi moderne fesove i čuva višestoljetnu tradiciju
Historičarka i modna dizajnerica Esma Imširpašić iz Travnika u slobodno vrijeme radi u vlastitoj radionici i u novom ruhu proizvodi fesove koji se kao tradicionalni odjevni predmeti danas mogu vidjeti samo kod folklornih ansambala.
Masovna upotreba fesa na ovim prostorima datira od početka 18. stoljeća i uglavnom su ga nosili muškarci, ali u različitim formama su ga koristile i žene.
Na tragu očuvanja višestoljetne tradicije, Imširpašić kreira moderne verzije ženskog fesa i već je vlasnica sopstvenog brenda “Feslook“.
Za razliku od tradicionalnih verzija crvenog platnenog fesa, vrijedne ruke Travničanke Imšipašić danas prave nešto bogatije forme sa različitim modnim detaljima.
Profesorica historije na travničkoj Elči Ibrahim-pašine medresi Imširpašić slobodno vrijeme provodi u vlastitoj radionici kako bi podmirila narudžbe za moderne fesove koje stižu iz svih dijelova zemlje i šire.
Imširpašić je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) istakla da ne koristi mašine, već isključivo ručno pravi moderne fesove, a da joj je za jedan fes potrebno i do osam sada rada. Ponajviše muke joj predstavlja nabavka adekvatnih i kvalitetnih materijala.
Ističući kako kao historičarka vjeruje da je važno čuvati tradicionalne predmete, Imširpašić je kazala da su žene u Bosni i Hercegovini kroz historiju uvijek nosile neki odjevni predmet na glavi.
Kazala je da je fes i u prošlosti slovio za gradsku nošnju Bošnjakinja, a da su i njeni moderni fesovi dobili mnoštvo pozitivnih komentara u tom kontekstu.
“Na ovaj način smo prekinuli praksu da fes nose samo učesnici narodnih igara i vratili ga na ulice. Uvjerena sam da je fes nešto što će nositi majke i u miraz ostavljati svojim kćerkama. Fes nema rok trajanja“, kazala je Imširpašić.
Naglasivši da je jedina osoba koja trenutno pravi fesove u Bosni i Hercegovini i da na tržištu nudi jedinstven proizvod, Imširpašić je kazala da vodi računa o očuvanju tradicionalnog identiteta fesa, ali da ga i obogaćuje i modificira ovisno o potražnji kupaca.
“Cilj mi je da mladim generacijama pobudim interes za tradiciju i da im ojačam svijest o potrebi čuvanju te tradicije na način da se lijepe stvari ponovo oživljavaju u praksi“, kazala je Imširpašić.
Stolac: Džamija u Dabrici ohrabrenje i pokretač za povratnike
Više od četiri vijeka otkako je prvi put izgrađena stolačka ljepotica, džamija Safer-age Begovića, poznata i kao džamija u Dabrici minareta jedinstvenog u osmanskoj arhitekturi, u obliku sahat-kule i sada plijeni svojom ljepotom. Nije stoga čudno što ju je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2003. godine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Ni ratovi, a ni brojne elementarne nepogode koje su oštećivale i rušile džamiju nisu je uspjeli uništiti. Ona se uvijek ponovno uzdizala, još ljepša.
Džamija je građena od lomljenog kamena, a na natpisu iznad njenih ulaznih vrata i sada stoji svjedočanstvo o njenoj gradnji. Natpis je smješten u četiri elipsasta polja i ispisan lijepim nesh-dželi pismom. S obzirom kako je tarih veoma uspješno izveden vjeruje se kako je pisan u Carigradu (Istanbulu).
“Džamija u Dabrici je jedna od najstarijih u istočnoj Hercegovini, a samim tim ta činjenica govori o njenom značaju. Na natpisu iznad ulaznih vrata možemo pročitati da je sagrađena početkom 17. stoljeća, odnosno da je građena od 1610. do 1611. i da ju je sagradio Safer-aga Begović za kojeg neki kažu da je iz Turske, a neki pak, kažu da je iz Podgorice”, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Mersad ef. Šabanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Stolac.
Osim što spada u jednu od najstarijih džamija u istočnoj Hercegovini posebna je potvrđuje i efendija Šabanović i po svom minaretu.
Osim džamije u Dabrici minarete u obliku sahat kule imaju još jedino Avdića džamija na Planoj (Bileća) Čelebića džamija u Donoj Bijenji i džamija u Kruševljanima (Nevesinje).
Još dvije džamije iste arhitekture treba da se obnove, a to su džamija Hasan-paše Predojevića u Bileći i Telarevića džamija u Bijeljanima kod Fatnice.
“Munara je sagrađena na jedan specifičan način što nije uobičajno kod naših bosanskohercegovačkih munara. Ona je na prvi pogled ili posjetiocima koji prvi put dolaze interesantna zato što ne viđaju takve munare u svakodnevici uz džamije. Munara je građena na četiri ugla, četverougla je, a bila je visine 15 metara. Prilikom vremenskih nepogoda 1889.godine, jakih vjetrova srušena je do pola tako da je ponovno sagrađena nešto niža nego je prije bila. Bila je u tom obliku sve do 1993. godine kada je srušena. Proglašena je nacionalnim spomenikom 2003. godine, a obnovljena je i svečano otvorena 7. jula 2012. godine”, kaže efendija Šabanović.
Dabrica i četiri zaseoka, ranije mahale, koji joj gravitiraju nalaze se u sjeveroistočnom dijelu stolačke općine. Do tog mjesta udaljenog od Stoca 21 kilometar vodi loša cesta, na pojedinim dionicama i makadam, koja se kod Maslina odvaja od ceste Stolac-Čapljina.
Od osnivanja blagajskog kadiluka 1469. godine, pa sve do njegovog ukidanja 1851. godine Dabrica se u administrativno-sudskom pogledu nalazila u njegovom sastavu. Dabrica se spominje kao džemat kojem su pripadale mahale Bračići, Brijeg (Bajir-brijeg), Maričin gaj (Maričnjak) i Miljanovići (Miljanovica).
“Što se tiče značaja, u ovakvom jednom mjestu koje je udaljeno od Stoca, grada 21 kilometar, koje je nekada bilo naseljeno sa četiri mahale, zaseoka, svakako da je bila velika potreba za takvim jednim vjerskim objektom, duhovnim centrom, džamijom koja je okupljala vijernike u to vrijeme. Ona je i nakon rata bila veliki poticaj, veliko ohrabrenje i pokretač da se ljudi vrate u ovo mjesto, Dabricu”, naveo je efendija Šabanović.
Također, aktivnosti koje sada imaju i koje provode, navodi efendija Šabanović, su rjeđe zbog vjernika koji nedostaju, koji su raseljeni diljem svijeta, međutim, ističe, oni se opet kada treba okupe.
“Ova džamija je ta koja okuplja vjernike, posebno u ramazanu, gdje imamo teraviju, iftar. Ovo je jedno od rijetkih mjesta i džamija koje su ovako udaljene i koje nemaju puno stalnih vjernika, odnosno stanovnika koji u tom mjestu stalno žive, ali uspijeva da opstane”, ističe efendija Šabanović.
No, džamija u Dabrici je jedna od rijetkih, navodi, u kojoj se klanja Bajram-namaz i u koju napune stanovnici tog mjesta bez obzira gdje oni živjeli i koliko su udaljeni od mjesta, odnosno koliko su raseljeni.
“Opet kada Bajram dođe oni se svi okupe ovdje i sigurno da to ima veliku težinu i veliki značaj, to okupljanje tih stanovnika ovog mjesta i tih vjernika pa makar to bilo jednom ili dva puta godišnje”, navodi efendija Šabanović.
Naglašava kako je upravo obnova vjerskih objekata, džamija bio veliki podstrek ljudima da se vrate.
“Mi smo to iskusili na našem Medžlisu Islamske zajednice Stolac, području Hercegovine da ljudi su bili neodlučni, nisu ozbiljno i smjelo, hrabro razmišljali o povratku sve dok nije počela gradnja, odnosno obnova džamija. Jer, nekako ljudi vide, kada se počne graditi džamija, temelji džamije da će tu biti života. Jer, i sama džamija je možemo kazati temelj povratka. Ljudi tu vide jednu sigurnost da će tu uspjeti povratak, da će se oni vratiti i da će džamija biti garant njihovog opstanka. Ustvari da je to jedna garancija za njihovu bolju budućnost da oni u tom mjestu imaju nadu u bolji život, prosperitet, imaju nadu da će ostati na tim svojim ognjištima i u svojim mjestima. Nekako džamija ulijeva tu sigurnost. I možemo slobodno kazati na osnovu prakse koju imamo kada su obnove džamija u povratničkim mjestima da su one taj stub povratka”, poručio je efendija Šabanović.
– Mjesto na 70 izvora –
Stoga efendija Šabanović vjeruje u opstojnost ljudi u Dabrici, bez obzira što je ona nakon Dejtonskog sporazuma pripala opštini Berkovići, odnosno entitetu RS.
“Ako ih ne bi džamija ovdje zadržala, ne znam šta bi drugo. I ova okupljanja u toku ramazana i na iftarima i na Bajram to dokazuju, da se oni ne odriču svog kraja. Ta praksa na našem Medžlisu Islamske zajednice Stolac je izuzetak. To je nešto što je vrijedno spomenuti da ljudi ovdje održavaju, odnosno nastoje da očuvaju ne samo džamiju nego da očuvaju i vakufsku imovinu i hareme. Dabrica je poznata na našem području, Medžlisu Islamske zajednice Stolac kao selo odnosno džemat koji itekako vodi računa o kulturnim zaostavštinama, o haremima, džemat koji se trudi, odnosno džematlije koji ulažu u održavanje i ne mogu se pomiriti sa tim da se u džamiji ne klanja, odnosno da se u Dabrici ne klanja Bajram i da se oni ne okupljaju u Dabrici, za Bajram”, poručuje efendija Šabanović.
Navodi da je Dabrica ovakva kakva jeste bogata sa svojim prirodnim resursima, poznata po izvorima, a, kaže efendija Šabanović, stari spominju da ima preko 70 izvora što je za Hercegovinu jedan veliki izazov, nešto što je posebno vrijedno i nešto što zaslužuje pažnju.
“To privlači ljude također, kao i zemlja koja se obrađuje, a koja je posebna i sve ovo što ima Dabrica, što nudi Dabrica. Da je ne znam gdje i kome pripala, da se ne znam gdje nalazi opet ne bi ona pala u zaborav i ne bi izgubila tu svoju vrijednost. Istina je da je nakon rata da Dabrica pripala novonastaloj opštini Berkovići i da se administracija i sve što je vezano za pravne postupke i tu administraciju vodi u opštini Berkovići. Ali, to ništa ne remeti i ne narušava taj osjećaj i važnost i raspoloženje i spremnost ljudi da i dalje Dabricu i drže i smatraju svojom i da joj posvećuju veliku pažnju”, cijeni efendija Šabanović.
Kaže kako je zimski period malo teži za Dabricu zbog pristupa koji je lošiji, nego što je sama Dabrica kao mjesto ili selo.
“Trenutno u zimskom periodu sveukupno bošnjačkih kuća ili porodica ne prelazi broj deset, dok ljeti imamo 24 koje smo mi evidentirali, sa kojim kontaktiramo i koje posjećujemo i obilazimo u ljetnom periodu. Imamo posebno vikendom ljudi koji dolaze ovdje da obrađuju svoju zemlju i u ljetnom periodu kada su godišnji odmori. Tradicionalni mevlud se održava u Dabrici početkom, odnosno prve subote u julu, a obilježava se i dan sjećanja na rušenje, odnosno obnovu džamije. Sjećamo se i obilježavamo godišnjicu stradanja Bošnjaka koja su bila u Dabrici u toku rata”, navodi efendija Šabanović.
– Nova džamija u Dlancu –
U haremu džamije stoji spomen obilježje izgrađeno 2013. godine kao podsjetnik na tri šehida ubijena u Dabrinici kao i 14 stanovnika starije životne dobi koji su ubijeni.
Osim Dabrice, sela koja su pripala RS-u, odnosno opštini Berkovići, a dio su Medžlisa Islamske zajednice Stolac je Ljubljanica, gdje također živi nekoliko bošnjačkih povratnika, doduše, kaže efendija Šabanović, puno manje nego u Dabrici.
“Također, imamo Donju i Gornju Bitunju, na putu prema Žegulji, odnosno Ljubinju, kao i samu opštinu Ljubinje koja također, pripada Medžlisu Islamske zajednice Stolac. To su mjesta koja su pripala RS-u poslje rata. Inače, Medžlis Islamske zajednice Stolac obuhvata četiri općine/opštine, a to su Berkovići, Ljubinje, Stolac i Neum sa svojim džematima u Hrasnom i Rabranima”, navodi efendija Šabanović.
Kaže kako vjerski život i vjerske aktivnosti dobro funkcionišu na prostoru Medžlisa islamske zajednice Stolac.
“To je zadovoljilo potrebe i očekivanja vjernika. Međutim, ono što bi uveliko doprinijelo i poboljšalo rad Medžlisa Islamske zajednice Stolac jeste obnova vakufske imovine. Medžlis Islamske zajednice Stolac je poznat da ima puno vakufske imovine koja je porušena u proteklom ratu, koju treba obnoviti, a koja bi poboljšala rad, odnosno poboljšala funkcionisanje Medžlisa Islamske zajednice Stolac”, ističe efendija Šabanović.
Naglašava kako su svi vjerski objekti obnovljeni, te da je ostala još džamija na Starom gradu, Veli-dedina džamija koja je napravljena za vrijeme Osmanskog carstva, a srušena za vrijeme Austrougarske kao ona koja nije revitalizirana.
Efendija Šabanović kaže kako je Medžlis Islamske zajednice Stolac napredovao više nego je to bilo prije rata. Tako ističe da su u nekim mjestima gdje su bili samo mejtefi, odnosno mesdžidi tu su sada sagrađene džamije sa munarama. Jedno od takvih mjesta je naselje Žegulja, odnosno Dlanac gdje je napravljena nova džamija koja nikada nije bila tu. Također, još neki džemati, navodi efendija Šabanović su unaprijedili svoje vjerske objekte.
– Musafirhana preporodila Stolac –
Ističe da pored vjerskih objekata zasigurno veliku važnost imaju i drugi vakufski objekti, a većina njih u gradu Stocu, neki i u strogom centru koji su imaju veliku važnost za Medžlis Islamske zajednice Stolac, pa će kako kaže efendija Šabanović, njihov povratak u vlasništvo i obnova biti u fokusu budućeg djelovanja.
Već je ističe, popravljena Musafirhana, koja je uveliko popravlila stanje u Medžlisu Islamske zajednice Stolac kako materijalno, tako i cjelokupno stanje, jer je sam grad Stolac dobio jednu novu sliku kako za građane Stoca, tako i za ljude koji posjećuju Stolac, za turiste.
“Otvorenje Musafirhane, odnosno njen rad je otvorilo grad, odnosno privuklo je posjetioce, turiste. To je nešto što je nedostajalo Stocu i što je bio veliki nedostatak. Sada je to veliko bogatstvo, velika vrijednost. I drugi vakufski objekti, a ima ih puno u Stocu, kao što su vakufske kuće ili stanovi, objekti za mektebe koji su prije bili u našem vlasništvu čak i osnovne škole to nam je sada na redu da se fokusiramo. Želimo da obnovimo i ostatak vakufske imovine kako bi Medžlis Islamske zajednice Stolac funkcionisao u punom kapacitetu i kako bi mogao da bude samostalan, te da radi i djeluje bez poteškoća i problema”, poručio je Mersad efendija Šabanović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Stolac.
Bijambare dobijaju edukaciono-rekreacioni Eko kamp i sportsku zonu
Na lokalitetu zaštičenog prirodnog područja Bijambare planirana je izgradnja edukaciono-rekreaciong Eko kampa i sportsko-rekreativne zone.
Tim povodom u kabinetu općinskog načelnika održan je radni sastanak na kojem su prisustvovali načelnik Akif Fazlić, ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Čedomir Lukić, direktor Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja Osman Delić, pomoćnica načelnika u Službi za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Meliha Avdibegović i stručni savjetnik za imovinsko-pravne poslove Velid Fazlić.
Općinski načelnik i direktor Kantonalne javne ustanove za zaštićena prirodna područja potpisali su Sporazum kojim se definiše pokretnje postupka eksproprijacije, te način i iznos doznake novčanih sredstava za provođenje eksproprijacije zemljišta na području zaštićenog pejzaža Bijambare.
"Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo izradio je projektnu dokumentaciju na nivou urbanističkog projekta i to je osnov za daljnu realizaciju koja podrazumijeva izdavanje dokumentacije o građenju. U ovom momentu u fazi je priprema i donošenje urbanističke saglasnosti za izgradnju planiranih objekata", kazala je Meliha Avdibegović.
Ministar Lukić naglasio je kako Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša ima poseban odnos prema zaštićenim prirodnim područjima, a lokalitet Bijambara se ubraja u jedno takvo područje.
"U proteklom periodu Bijambare su djelimično uređene, što je direktna posljedica značajnog broja posjetitelja. To je dovoljan razlog da nastavimo ulaganje i tako korisnicima koji dolaze osiguramo bolje uslove", rekao je Lukić.
Edukaciono-rekreativni Eko kamp sazdržavat će prostor za kampovanje, novi smještajni i ugostiteljski objekat u kojem će se provoditi edukacije i izvoditi škole u prirodi za djecu u toku školske godine. Pored pomenutih sadržaja planirana je izgradnja trim staze, amfiteatra i grada minijatura.
"Vlada se opredijelila za izradu pomenutog grada minijatura na nagovor ministra finansija KS Jasmina Halebića. Želimo posjetiteljima pokazati kulturno-historijske i prirodne znamenitosti. Konkursnu proceduru za projekat proveo je Zavod za planiranje razvoja KS u decembru prošle godine, te je trenutno u fazi ocjenjivanja dostavljenih rješenja, kako bismo u narednom periodu mogli krenuti sa realizacijom postavljanja grada minijatura", rekao je Lukić.
U Ministarstvu prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša planiraju da će sva potreba projektna dokumentacija biti gotova do kraja marta i da će se najkasnije do početka ljetne sezone početi sa radovima.
Firma “Robot General Trading Co d.o.o.” iz Sarajeva kupila je zemljište površine 4.670 kvadratnih metara u Brezi, kako bi na njemu izgradila trgovački centar, u kojem će, prema najavama čelnih ljudi Robota, biti zaposleno oko 50 radnika.
Krajem decembra 2017. godine, Ugovor o prodaji zaključili su načelnik općine Breza Munib Zaimović i zastupnica Robota Saima Hodžić.
“Firma “Robot General Trading Co d.o.o.” osnovana je 1996. godine i zapošljava 1.800 radnika u svojim radnim jedinicama. Posjedujemo četiri moderna trgovačka centra u Sarajevu, dva u Bihaću i Tuzli, jedan u Mostaru, Banjoj Luci, Gračanici, Čapljini, Cazinu, Bijeljini, Kaknju, Prijedoru, Bratuncu, Zavidovićima, Sanskom Mostu, Ljubuškom, Prnjavoru, Modriči, Zenici, Donjem Vakufu i Velikoj Kladuši.
Kao grupacija želimo proširiti našu djelatnost na nivou Vaše općine.
Vrijednost investicije firme “Robot” u Brezi će iznositi približno 5 miliona konvertibilnih maraka. Površina zemljišta na kojem je planirana gradnja iznosi 4.670 kvadratnih metara, dok bi se zatvoreni poslovni prostor prostirao na površini od 2.570 kvadratnih metara.
U našem centru u Brezi raspolagat ćemo širokom linijom proizvoda, kako prehrambenih tako i bijele tehnike kao i malih kućanskih aparata, zatim mesnica i piljara. Planirana je gradnja restorana, kafe-picerije, igraonice za djecu i ostalih sadržaja koje će nuditi naš objekt”, stoji u pismu namjere firme Robot.
“Uvjeren sam da će Robotov centar biti mjesto porodičnog okupljanja i užitka. S obzirom da se radi o višemilionskoj investiciji, najviše raduje činjenica da će biti potrebe za upošljavanjem novih radnika”, rekao je načelnik Zaimović.
Sve veći interes stranih turista za odmor u bosanskim selima
Bosna i Hercegovina sve više privlači turiste koji svoj odmor žele provesti na selima u ruralnim područjima naše zemlje. Iz udruženja Alterural, koji se bavi razvojem ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini, navode da su za ovu oblast najviše zainteresovani turisti iz Skandinavije.
Tako recimo Skandinavci tokom desetodnevnog boravka u Bosni i Hercegovini odlučuju da pola tog vremena provedu u selima na Bjelašnici i drugim planinama, posjete etno selo kod Konjica, probaju domaću hranu i čari raftinga.
”U zadnjih nekoliko godina imamo veliki bum u ovoj oblasti”, kaže za Akta.ba Boris Trogrančić, službenik za komunikacije udruženja Alterural, koji dodaje da podaci Svjetske turističke organizacije predviđaju da će Bosna i Hercegovina do 2020. godine imati treću najveću stopu rasta turizma u svijetu te da će to utjecati i na oblast ruralnog turizma.
Pozitivnim ističe da su domaćinstva sve više počela prepoznavati šansu u ovoj oblasti pa tako u posljednjih par godina imamo sve veći broj broj etno sela u BiH kao i porast seoskih gazdinstava koja se bave ruralnim turizmom.
”Raste svijest o ruralnom turizmu. Ljudi sve više uviđaju važnost razvoja čitave jedne mikro turističke destinacije. Svjesni su koliko je bitno da destinacija ima sveobuhvatnu ponudu. Bitno im je da destinacija pored smještaja ima sadržaj, da postoje organizirane turističke ture, vodiči, ponuda domaće hrane. Sve ovo pokazuje da se stanje popravlja”, kaže on.
Kao jedan od najvećih problema za razvoj ove oblasti ističe nepostojanje zakonskog okvira koji reguliše oblast ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini.
Jasminko Halilović na Forbesovoj listi mladih lidera “30 ispod 30”
Osnivač i direktor Muzeja ratnog djetinjstva Jasminko Halilović uvršten je na Forbesovu listu 30 najutjecajnijih osoba ispod 30 godina u oblasti prava i politike, javlja Anadolu Agency (AA).
Halilović je osnivač jedinstvenog muzeja u svijetu koji čuva hiljade priča i uspomena sarajevske djece. U decembru prošle godine, nepunih godinu dana od otvaranja stalne postavke u Sarajevu, osvojio je Muzejsku nagradu Vijeća Evrope, jednu od najprestižnijih nagrada u toj industriji.
“Čast mi je što me je Forbes uvrstio na njihovu listu mladih lidera, ‘30 ispod 30’. Dao sam doslovno sve što sam mogao da Muzej ratnog djetinjstva bude vrhunski proizvod, i zadovoljstvo je da je moj rad prepoznat čak i na ovom nivou. Posebna mi je čast što sam prvi Bosanac ikad na Forbesovoj listi. Uvijek sam se pitao da li je uopće moguće biti globalno konkurentan u bilo čemu iz male zemlje u razvoju, a ovo Forbesovo priznanje mi vraća nadu da jeste”, napisao je Halilović na svom Facebook profilu.
Forbesovo priznanje želio je podijeliti sa svojim timom u Muzeju ratnog djetinjstva kojem je zahvalio na predanom radu, podršci i prijateljstvu.
Cazin: Istraživanje Rudarskog fakulteta pokazalo da ima materijala za stoljeće eksploatacije
U cazinskoj Mjesnoj zajednici Liskovac prije nešto više od stoljeća počeli su kopati kamen neobične ljepote i visokog kvaliteta. Godinama poslije, ovaj kamen postao je krajiški brend i stigao je u mnoge evropske zemlje, što niko nije ni slutio, kao ni to da će postati zanimanje i izvor egzistencije najvećeg broja ovdašnjih stanovnika.
Radno mjesto
– Malo je ko u Liskovcu, dvadesetak kilometara udaljenom od Cazina, vjerovao da će radno mjesto dobiti u majdanima, nalazištima kamena, i da će im to postati zanimanje i izvor egzistencije – kaže nam Safet Abdić,Liskovčanin, koji već deceniju živi od kamena.
Dodaje da je liskovački kamen zbog svoje posebnosti ubrzo našao primjenu u građevinarstvu i sve je više tražen.
– To je krečnjak otporan na sve atmosferske promjene, sunce, kišu, mraz, snijeg. Može se oblikovati prema želji, a ugrađen, godinama neće popustiti vremenskim promjenama – ističe Safet Abdić
Liskovac je tako postao područje posebno upravo zbog ovih nalazišta kamena. A kako je najveći broj domaćinstava smješten pored njih, radna mjesta su se, umjesto u ugašenim industrijskim pogonima, počela otvarati u kopovima. Danas je već desetak pogona u kojima je zaposleno pedesetak radnika.
Safet i Osme Abdić, koji su među prvima počeli eksploataciju kamena, formirali su preduzeće “Liskovački kamen” i danas imaju 11 zaposlenih.
– Kamen se sada obrađuje u raznim formatima i plasira na tržište. Još u osmanskom periodu stigao je u Istanbul, a danas ga plasiramo u Holandiju, Njemačku, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, čak je otišao i u Ameriku. Radimo cijelu godinu, jer se proces vađenja kamena odvija tokom ljeta, a potom slijedi obrada i lomljenje u željene kocke, što onda radimo izvan sezone – objašnjava Osme Abdić.
Ogromne zalihe
Inače, u Liskovcu je najveći broj nalazišta u privatnim posjedima pa usitnjenost predstavlja problem pri težnji za većim iskopima, ali je problem i u kompliciranoj administraciji i nametima, zbog čega, kako kažu Abdići, tone kamena ostaju neiskorištene.
Potražnja je svakog dana sve veća, a zalihe kamena su ogromne. Prema analizi Rudarskog fakulteta u Tuzli, ima dovoljno zalihe za stotinjak godina eksploatacije.
Više podrške
– Trebalo bi malo više podrške od lokalne uprave, kantonalne vlasti u vezi s koncesijama i otvaranjem preduzeća i bilo bi mnogo korisnije za sve. Mi bismo, u tom slučaju, povezali proizvođače i građevinsku operativu i bilo bi mnogo lakše, otvorilo bi to i nova radna mjesta. Ovako, sve je na nekom čekanju, na obećanjima.
Domaći trgovci dominiraju u BiH: Bingo najviše profitirao od pada Konzuma
Većina vodećih maloprodajnih lanaca u Bosni i Hercegovini koristi posrnuće Konzuma, a najviše lider Bingo, navodi se u analizi trendova u maloprodaji u BiH Euromonitora.
- Bingo predvodi paket trgovinskih lanaca kontrolisanih domaćim kapitalom, koji sada dominiraju maloprodajom: sedam od deset najvećih trgovaca u 2017. godini bilo je dominantno u domaćem vlasništvu, dok je na početku perioda pregleda bilo pet od deset sa udjelom strukture koja favorizuje međunarodne lance, navodi se u analizi.
Osnovni trendovi u maloprodaji u Bosni i Hercegovini su rast prosječne veličine prodavnica, moderni prehrambeni prodavači nadmašuju tradicionalne, prodaja neprehrambene robe raste brže od prodaje hrane, a prodaja "izvan prodavnica" raste brže od prodaje u prodavnicama (od čega se najveći dio odnosi na internet prodaju).
- Iako je moguća dodatna konsolidacija, nezavisni igrači bi mogli popuniti rupe koje su ostavile velike kompanije fokusirane na količinu iznad kvaliteta. Najinovativniji koncepti u maloprodaji u narednom periodu će očekivano doći od malih nezavisnih igrača. Tokom predviđenog perioda biće reperkusija Agrokorovog pada u maloprodaji i u drugim industrijama, zaključuje Euromonitor.
Najveća akvizicija u historiji preventa: Nijaz Hastor preuzeo vodeću livnicu u Njemačkoj
Član Nadzornog odbora Prevent Grupe, Adnan Smailbegović, potvrdio je za “Slobodnu Bosnu” vijest koju su jučer objavili njemački mediji. “Sve je završeno u petak, preuzeli smo 100 posto dionica u njemačkoj firmi Neue Halberg-Guss GmbH”. O akviziciji Preventa pisao je ugledni njemački list Frankfurter Allegemeine Zeitung.
Smailbegović je za “Slobodnu Bosnu” otkrio kako je uprava Preventa na ovoj akviziciji, najvećoj u svojoj povijesti, radila punih šest mjeseci i da je sve definitivno okončano krajem prošle sedmice kada je Konkurencijsko vijeće Njemačke odobrilo transakciju.
-Firma Neue Halberg-Guss GmbH smještena je u Saarbrückenu, zapošljava oko 3.000 radnika, i spada u red najvećih livnica ne samo u Njemačkoj nego i u svijetu. Godišnji promet firme premašuje milijardu KM, a po veličini je dvadesetak puta je veća od Preventove livnce u Ilijašu koja je s radom počela prošle godine”, rekao je Smailbegović za naš portal.
Smailbegović kaže da kapacitet njemačke livnice izosi 480 hiljada tona sivog liva, i da je firma specijalizirana za proizvodnju kućišta motora za automobile i kamione Daimlera, Opela i Volkswagena.
-Naša livnica u Ilijašu uglavnom radi odljevke za kočione diskove koji se finaliziraju u našem pogonu u Tešnju, dok naša nova firma u Njemačkoj proizvodi kućišta za motore, i tehnološki je puno naprednija i složenija, kazao je Smailbegović, dodavši da se Prevent, nakon ove akvizicije, pozicionirao kao jedan od glavnih igrača u automobilskoj industriji Njemačke i Evrope.
Prevent ima vlastite tvornice u 12 država svijeta, a najviše zaposlenih ima u BiH (blizu 6.500) te u Njemačkoj (nešto više od 5.000) radnika.
Podsjećamo, početkom januara protekle godine, Hastorov Prevent preuzeo je tvornica kuhinja Alno s oko 2.200 radnika. Alno spada u red vodećih proizvođača kuhinja u Njemačkoj i sastoji se od tri proizvodne tvornice iz kojih se pokriva lokalno njemačko tržište ali i tržište cijele Evope, osobito Švicarske, Britanije, Francuske, gdje imaju razgranatu prodajnu mrežu i dugogodišnju tradiciju.
Hastorov Prevent manjinski je suvlasnik kompanije Grammer, koja je jedan od najznačajnijih proizvođača autodijelova u Njemačkoj.
_BataZiv_0809 wrote:I kako je ovo zadnje dobra vijest iz BiH?
Kad pocne seliti radna mjesta u BiH vidjeti ces onda je li dobra ili ne.
Sto su Svabe onoliko kukale kada je trebao da preuzme Grammer
Kad i ako to bude slucaj, onda ok.
Lik je jeben igrac do bola, mora mu se to priznati. Zaustaviti jedan VW koji je najveci proizvodjas automobila u svijetu, za tako nesto moras da imas big cojones.
Gledaj ovo, od skora proradila livnica u Ilijasu i samo par mjeseci kasnije lik kupuje najvecu livnicu u Germaniji, poveznica .
„Autoceste entiteta FBiH“ na osnovu raspisanog javnog poziva dodijelila je prije nekoliko dana IPSA Institutu Sarajevo ugovor o izradi glavnog projekta i nacrta brze ceste Lašva – Nević-Polje (Travnik).
Vrijednost ugovora, koji se odnosi, između ostalog, na inžinjerske usluge, prostorno planiranje i uređenje pejzaža, tehničke i konsultantske usluge, usluge tehničkog ispitivanja i analize, iznosi bez PDV 98.600 maraka, piše Avaz.
Ova dionica ukupne je dužine 23,6 kilometara, a vrijednost radova iznosi 217 miliona eura. Za eksproprijaciju zemljišta već je osigurano 40 miliona KM, a bit će srušena 124 objekta. Povezivanjem ove ceste s Koridorom 5C, centralno područje BiH dobilo bi najbolju saobraćajnu vezu s centralnom Evropom i Jadranom na jugu.
U obavještenju o dodijeli posla IPSA-i, koje je objavljeno i na Portalu javnih nabavki, navodi se u opisu ugovora da se radi o glavnom projektu petlji brze ceste na dijelu Vitez – Nević-Polje i priprema projektne dokumentacije neophodne za početak fazne izgradnje brze ceste Lašva – Nević-Polje Lot-a 5 (izlaz iz poslovne zone Vitez – petlja Nević-Polje) i Lot-a 3 (Selište – ulaz u poslovnu zonu Vitez).
To znači da je predviđena gradnja kompletne Lašvanske petlje s dva odvojena kolovoza, svaki sa po dvije saobraćajne trake, s tim da bi polazna tačka gradnje, umjesto iz pravca Lašvanske petlje, bila u Nević-Polju. Vlada FBiH nedavno je na sjednici u Sarajevu za gradnju ove dionice osigurala 100 miliona KM.
Lakši izvoz za arapske zemlje: Počinje izgradnja rashladne komore na Sarajevskom aerodromu
Na sarajevskom aerodromu sutra, 25. januara počinje izgradnja rashladne komore, pa će od proljeća 2018. biti moguć izvoz lako kvarljive robe kao što su meso, mlijeko i mliječni proizvodi, te voće i povrće, izvijestila je TVSA.
Na sarajevskom aerodromu sutra, 25. januara počinje izgradnja rashladne komore, pa će od proljeća 2018. biti moguć izvoz lako kvarljive robe kao što su meso, mlijeko i mliječni proizvodi, te voće i povrće, izvijestila je TVSA.
Investicija vrijedna više od 300.000 BAM povećaće mogućnosti privrednika iz BiH da svoje proizvode plasiraju na nova tržišta, prije svih arapskih zemalja.
Iz Opštine Ilidža su istakli da su izdali sve potrebne papire za gradnju rashladne komore i proširenje kapaciteta aerodroma.
Gradnja rashladne komore kapaciteta 80 tona, odnosno 64 euro palete, trebalo bi da bude okončana za 60 dana.
- Rashladna komora imaće površinu od 230 m2 sa temperraturom od 0 do 5 stepeni i biće usklađena sa potrebama za proizvode koji traže taj režim - rekla je za TVSA Belma Čurković iz Aerodroma Sarajevo.
Gradnji rashladne komore posebno se raduju prerađivači mlijeka jer do sada nisu mogli izvoziti avionom, posebno u arapske zemlje.
- Za nas to znači da će za par sati avionom jogurti i pavlake biti na policama katarskih prodajnih lanaca - naglasio je poduzetnik Adin Fakić.
Fakić ističe da plasman brodom nije mogao biti realizovan za proizvode s kratkim rokom trajanja, jer plovidba do zemalja Zaliva traje i do 30 dana.
Lična karta Bosne i Hercegovine – Sevdalinka uskoro na UNESCO-voj listi kulturnih dobara
Kao priprema za tradicionaln 10. Festival sevdalinke koji će se održati u Tuzli početkom aprila danas je u Bosanskom kulturnom centru u ovom gradu održana konferencija pod nazivom Nominacija sevdalinke za upis na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva. Istovremeno je otvorena i izložba “Kulturno naslijeđe i tradicija našeg kraja”.
Organizator konferencije je Udruženje muzičkih umjetnika iz Tuzle, koje je dostavilo prijedlog za nominaciju sevdalinke, a konferencija je prilika da se na jednom mjestu okupi nauka i struka s ciljem što kvalitetnije pripreme dokumentacije za uvrštavanje sevdalinke listu nematerijalne baštine UNESCO-a.
Pripreme za nominaciju traju već nekoliko mjeseci i već je oformljen i ekspertni tim koji će pripremiti svu potrebnu dokumentaciju. Članica tog tima, koju je imenovalo državno MInistarstvo civilnih poslova, Amira Redžić nam je kazala kako je tim već počeo sa radom i prikuplja sve argumente koji bi dokazali da je sevdalinci mjesto na toj listi.
– U toj dokumentaciji mi moramo dati kvalitetan, meritoran odgovor na pitanja poput zašto je sevdalinka kulturno dobro, na koji način to argumentiramo, da li se njene vrijednosti podudaraju sa propagiranim univerzalnim principima UNESCO-a, kako će se ona baštiniti i ko će je baštiniti i zaštititi, kazala nam je Redžić.
Iako se radi o kompleksnom poslu, ova procedura nije nepoznanica za BiH, s obzirom da na listi UNESCO-a BiH već ima četiri dobra – Stari most u Mostaru, most u Višegradu, Zmijanjski vez iz Banja Luke i Konjičko drvorezbarstvo. Međutim, od pripremljene dokumentacije će ipak zavisiti stavljanje sevdalinke na tu listu.
– Teško je procijeniti koliko će sve to trajati, ali trebali bismo to što prije, iako će upravo kvalitete posla zavisi i uspješnost nominacije. Ja vjerujem da će u pitanju biti nekoliko mjeseci, a ne godine, dodala je Redžić.
Povećanjem materijalnih i nematerijalnih dobara jedne zemlje na listi UNESCO-a povećava se i njen kulturni rejting, ali se isto tako na ovaj način to dobro zaštiti od eventualnih zloupotreba.
Safet Dedajić smatra da bi na ovaj način sevdalinka bila zaštićena od različitih interpretatora koji svoju muziku po svijetu “prodaju” pod sevdalinkom.
– Sevdalinka ne može nestati, ima ljudi koji je skrnave i dozvoli im se da po svijetu organizuju večeri sevdaha, iako to nije sevdah. Ima i ovih drugih, mladih, koji to dobro rade, ali mislim da bi uvrštavanje na listu UNESCO-a doprinijelo tome da se jasno utvrdi šta se može zvati sevdalinkom, kazao nam je Dedajić.
Interpretatori sevdalinke iz Tuzle smatraju da se sevdalinika već davno trebala naći na listi UNESCO-a, s obzirom da, kako nam je kazala predsejdnica ovog udruženja i interpretatorica sevdalinke Ramiza Milkunić, ona predstavlja ličnu kartu BiH.
– Ovo smo organizovali kako bismo vidjeli šta možemo uraditi kako bi naša bh. dama zaposjela tamo gdje odavno pripada, jer ona više nego išta govori o svemu onome što Bosna i Hercegovina jest, kazala nam je Milkunić, piše Oslobođenje.
Uspješan, ali mukotrpan put zeničke firme: “Pet servis” među najvećim izvoznicima otpada
Zeničani Edina Dilberović i Hakija Porča prije četiri godine pokrenuli su firmu “Pet servis” koja se bavi reciklažom ambalažnog otpada. A danas se nalazi među pet najvećih izvoznika ove vrste otpada u Bosni i Hercegovini.
Podigli kredit
Na ideju da osnuju firmu došli su nakon što su radili kod brojnih privatnika te uvidjeli da Zenica i čitava Bosna i Hercegovina imaju potrebu za preduzećem poput njihovog.
– Bilo je teško iz ničega krenuti u ovakav poduhvat. Ali, skupili smo hrabrosti i odlučili osnovati firmu. Osim što smo željeli podići svijest kod ljudi o adekvatnom odlaganju otpada, željeli smo i ispraviti ružnu sliku o radu kod privatnika – govori nam Dilberović.
Put do jednog od najvećih izvoznika u BiH bio je trnovit. Hakija Porča ističe da se ponosno prisjeća početaka, kada su Edina i on išli prikupljati otpad.
– Tadašnja vlast nije željela čuti da pomogne mladima, koji imaju namjeru osnovati firmu. Na kraju smo podigli kredit i krenuli za poslom. Bilo je teško, bez ičije pomoći. Na početku smo mi išli i prikupljali otpad, dovozili na malo iznajmljeno skladište, a onda smo ga u noćnim satima sami sortirali i pakovali – govori Porča, dodajući da je bilo trenutaka kada su htjeli dići ruke od svega.
Iznajmljeni lager
Volja, trud i mukotrpan rad počeli su davati pozitivne rezultate. Dan za danom mladi Zeničani počeli su uživati u rezultatima svoje istrajnosti.
– Za četiri godine mukotrpnog rada od dva radnika došli smo do 10 zaposlenih. Danas poslujemo na velikom, iznajmljenom lageru uz moderne mašine i prikupljamo otpad na području cijele BiH koji poslije izvozimo u zemlje EU – ističe Dilberović.
Dodaju da su posebno ponosni što svake godine, od Bonitetne certifikacije preduzeća u BiH, zbog natprosječnih pokazatelja uspješnosti, dobiju certifikat za najpouzdaniju kompaniju u Bosni i Hercegovini. A to im daje vjetar u leđa da nastave s predanim radom.
Problem s proširenjem poslovanja
Iako već imaju deset zaposlenih, namjeravaju zaposliti još radnika, ali problem predstavlja prostor za proširenje poslovanja.
– Obraćali smo se gradonačelniku i Gradskoj upravi da nam omoguće kupovinu gradskog zemljišta, gdje bismo napravili veći lager i zaposlili još ljudi. Pošto nailazimo na negativne odgovore, razmišljamo o odlasku u drugi kanton gdje bismo mogli realizirati naše ideje i vizije – govore mladi poduzetnici.
Bosanska jela na unikatnim ručno rađenim magnetima
Riječ je o originalnom bosanskohercegovačkom brendu koji radi na “odavanju počasti” tradicionalnim bosanskohercegovačkim jelima na kojima su odrasle generacije, a istovremeno i na popularizaciji i promociji istih za buduće naraštaje
Magnete poznatih sarajevskih građevina dugi niz godina možemo vidjeti u prodavnicama ili izložene na različitim mjestima u bosanskohercegovačkoj prijestolnici. Međutim, tradicionalna bosanska jela, kojima su impresionirani svi turisti koji posjete BiH, do sada smo mogli naći samo u restoranima ali ne i istaknute na našim frižiderima.
Na ideju o magnetima sa motivima bh. jela, prvenstveno ćevapa, baklave, bureka, došao je Saša Marlović, po profesiji fizioterapeut. U svemu mu pomaže otac Drago, inače u penziji, koji svoje slobodno vrijeme koristi za izradu magneta “Da valja”.
Riječ je o originalnom bh. brendu koji radi na “odavanju počasti” tradicionalnim bh. jelima na kojima su odrasle generacije, a istovremeno i na popularizaciji i promociji istih za buduće naraštaje.
Pokazujući način rada Saša u svom domu u sarajevskom naselju Grbavica objašnjava kako je došao na tu ideju.
“Ideja je nastala prije dvije godine kada su me neki turisti pitali šta da kupe, a da je autohtono bosansko. Da je neki ručni rad, a da je pritom i jeftino. Prošao sam čaršijom i vidio da svega ima, sve lijepo izgleda, simpatično je i slatko ali nema tog nekog duha, autentičnosti”, ispričao je Saša dok kraj njega sjedi otac Drago i radi na novim magnetima sa motivima ćevapa.
Tada je ustvari i došao na ideju da na magnete stavi tradicionalna bosanska jela.
“Sve ovo se rodilo iz neke igre. Pravili smo rukama, ljudima se svidjelo. Materijal je uglavnom glinamol, sve se pojedinačno boji. Sve se lakira pojedinačno. Za svaki proizvod je potrebno izvjesno vrijeme i strpljenje. Postoji nekoliko faza u izradi”, pojasnio je Saša.
Proizvodi ovog brenda su ručno rađeni magnetići koji predstavljaju trodimenzionalno prikazana tradicionalna bh. jela koja su omiljena mnogim Balkancima ali i hedonistima širom svijeta.
“Mislim da smo mi gostoljubiv narod i da je to nešto što cijeli region zna. Ko god dođe u Sarajevo obično prvo ide na ćevape ili pitu”, istakao je Saša.
Sam naziv “Da valja” potiče iz sarajevskog slenga kojom se želi naglasiti kvalitet ili dobro urađen posao.
“Sve nešto spominjemo da nešto ne valja pa da naglasimo da nešto i valja. Mi smo praktično prošle godine otvorili profil na društvenoj mreži Facebook i za godinu dana imamo više od 5.000 lajkova. Ljudima se sviđa, traže ove magnete i naručuju. Najviše se traže ćevapi i baklave. Ima mnogo dijaspore, njima je to jako interesantno. Kupuju i naši ljudi i šalju u inostranstvo jer su to ćevapi koji se neće ohladiti”, kazao je Saša kroz smijeh.
Magneti se trenutno mogu naručiti samo preko Facebook stranice ali ideja je da se ovaj unikatni ručni rad jednoga dana pojavi i na policama sarajevskih prodavnica.
Pokušali su, ispričao je Saša, aplicirati i na neke projekte preko nekih federalnih ministarstava u smislu neke podrške ovom bh. brendu. Međutim, za sada nisu uspjeli u tome.
Hrabrost, znanje i upornost, recept su pomoću kojih je Damir Bajraktarević u Sarajevu pokrenuo svoju poslovnu priču. Bez obzira na poslovno okruženje, prepreke i komplikacije, njegovi proizvodi danas se prodaju na svim kontinentima.
.
razmišljamo o odlasku u drugi kanton gdje bismo mogli realizirati naše ideje i vizije – govore mladi poduzetnici.
