Popularne stvari koje ne kontam

[_BataZiv_0809]

Salt-N-Pepa has entered the chat.



Sve je danas kao nikad prije viđeno, a sve smo imali već 100 puta bolje.
Danas sve kopije kopija...

Hm nisam bas skonto paralelu

[darius_maximus]

Salt-N-Pepa has entered the chat.



Sve je danas kao nikad prije viđeno, a sve smo imali već 100 puta bolje.
Danas sve kopije kopija...

Hm nisam bas skonto paralelu

Hoću reći da su Salt-N-Pepa prije 30 i kusur godina pjevale o sexu, što je tada bilo još tabu.
Fazon je što su to radile kada je bilo relevantno (a ne u doba OnlyFansa) i što su to radile 100 puta bolje.

Čisto me triggerovao onaj komentar kako su ove dvije iz tvog videa "empowering", kao da niko to prije nije radio.
Kao što je Black Panther kao prvi crni superheroj, a Bladea i Spawna ko jebe.

[medvjed23]

Ta tema je mogla imati neku provokatorsku vrijednost najkasnije do devedesetih, kad je Trent Reznor, umazan blatom, vrištao: I wanna fuck you like an animal... Sad furati to i tako se pokušati svrstati među neke kao hrabre umjetnike koji pomjeraju granice - jebiga, izlizano je, deplasirano je...

[darius_maximus]

Spoiler

Show

Tekst kae vako izmedju ostalog:

Whores in this house
There's some whores in this house

Wet ass pussy, make that pullout game weak, woo! (Ah)
Yeah, yeah, yeah, yeah
Yeah, you fucking with some wet ass pussy
Bring a bucket and a mop for this wet ass pussy

Extra large, and extra hard
Put this pussy right in yo' face
Swipe your nose like a credit card
Hop on top, I want a ride
I do a kegel while it's inside
Spit in my mouth, look at my eyes
This pussy is wet, come take a dive
Tie me up like I'm surprised
Let's role-play, I wear a disguise
I want you to park that big Mack truck right in this little garage
Make it cream, make me scream
Out in public, make a scene
I don't cook, I don't clean
But let me tell you, I got this ring (ayy, ayy)

Gobble me, swallow me, drip down the side of me (yeah)
Quick, jump out 'fore you let it get inside of me (yeah)
I tell him where to put it, never tell him where I'm 'bout to be
I run down on him 'fore I have a nigga running me
Talk yo' shit, bite your lip
Ask for a car while you ride that dick (while you ride that dick)
You ain't never gotta fuck him for a thing

Now make it rain if you wanna see some wet ass pussy

I don't wanna spit, I wanna gulp
I wanna gag, I wanna choke
I want you to touch that lil' dangly thing that swing in the back of my throat

I spit on his mic' and now he tryna sign me, woo
Your honor, I'm a freak bitch, handcuffs, leashes
Switch my wig, make him feel like he cheating



Ne kontam sto je ova pjesma, end aj kvout:

"WAP" received widespread critical acclaim.[30] For Pitchfork, Lakin Starling called it "a nasty-ass rap bop, bursting with the personality of two of rap's most congenial household names".[21] Jon Caramanica of The New York Times deemed it "an event record that transcends the event itself", and stated that both rappers "are exuberant, sharp and extremely ... vividly detailed" in the song that "luxuriates in raunch".[18] Rania Aniftos of Billboard described the song as a "scorching banger".[31] Mikael Wood of Los Angeles Times deemed it a "savage, nasty, sex-positive triumph" and stated that "the women's vocal exuberance is the show—the way they tear into each perfectly rendered lyric and chew up the words like meat".[22]

For The Guardian, Dream McClinton wrote, "the hit collaboration ... has become a belated song of the summer, empowering women and enraging prudes along the way ... [it] should be celebrated, not scolded".[32] In NPR, cultural critic Taylor Crumpton deemed both rappers "women leading the genre into [a] new era of unification between women rappers" with "an already iconic song about women sexuality". She praised the message, describing it as "if you need to come, step to me, you have to be able to fill my sexual needs, and these are what they are".[33] In another article from Pitchfork, Jayson Greene said that it "has become the song of this ... summer—a ripe ... sex jam", deeming it detailed and "joyfully explicit".[34]

Complex staff named it the song "that had the most pure impact" in 2020, with it being an "empowering anthem" largely because is "a record-breaking song performed by two Black women".[103]

Ili sam ja tup i ne kontam siru sliku ili se ipak radi o prilicno frivolnoj i nadasve vulgarnoj pjesmi koju izvode dvije zene kojima ocigledno obrazovanje i maniri nisu jace strane.

Jedino sto valja je Kyle Jenner u spotu

Salt-N-Pepa has entered the chat.

Sve je danas kao nikad prije viđeno, a sve smo imali već 100 puta bolje.
Danas sve kopije kopija...

Kada su DJ postali "autori", kada je semplovanje postalo "komponovanje", "stvaranje", "autorsko djelo", sve je otišlo vragu.

Dugo sam pokušavao da skontam šta mi smeta u modernoj muzici i zašto "sve zvuči isto".
Nije u pitanju (samo) samplovanje, to se vazda radilo, samo se radilo s određenom svrhom.

Problem je što se danas sve može "ispraviti".
Ne valja tempo, harmonija, glas, šta god, samo digitalno dotjeraj i piči dalje.
Ne moraš više ni odsvirati, sve ćemo digitalno sastaviti.

I onda pošto svi koriste iste samplove, sve pišu isti likovi i pošto se digitalno sve popegla, sve i zvuči isto.

[dale cooper]

U dobrim rukama, semplovanje može biti prava umjetnost.

[darius_maximus]

Ne priča se ovdje o semplovanju koje je radio npr. Daft Punk.
Ovdje se priča o tome da uzmeš obični drum ili guitar sample, umjesto da neko odsvira nešto u studiju što ćeš onda miksati.
Što se mučiti s tim kad možeš završiti bez silnih ponavljanja i truda?

[_BataZiv_0809]

Hoću reći da su Salt-N-Pepa prije 30 i kusur godina pjevale o sexu, što je tada bilo još tabu.
Fazon je što su to radile kada je bilo relevantno (a ne u doba OnlyFansa) i što su to radile 100 puta bolje.

Čisto me triggerovao onaj komentar kako su ove dvije iz tvog videa "empowering", kao da niko to prije nije radio.
Kao što je Black Panther kao prvi crni superheroj, a Bladea i Spawna ko jebe.

I see

[Ateista]

Spoiler

Show

Salt-N-Pepa has entered the chat.

Sve je danas kao nikad prije viđeno, a sve smo imali već 100 puta bolje.
Danas sve kopije kopija...

Kada su DJ postali "autori", kada je semplovanje postalo "komponovanje", "stvaranje", "autorsko djelo", sve je otišlo vragu.

Dugo sam pokušavao da skontam šta mi smeta u modernoj muzici i zašto "sve zvuči isto".
Nije u pitanju (samo) samplovanje, to se vazda radilo, samo se radilo s određenom svrhom.

Problem je što se danas sve može "ispraviti".
Ne valja tempo, harmonija, glas, šta god, samo digitalno dotjeraj i piči dalje.
Ne moraš više ni odsvirati, sve ćemo digitalno sastaviti.

I onda pošto svi koriste iste samplove, sve pišu isti likovi i pošto se digitalno sve popegla, sve i zvuči isto.

Cuo sam da je navodno Mark Knopfler nekad izjavio kako su elektronski stimeri za gitaru poceli da unistavaju muzicku scenu u vijeme kad su se pojavili, nesto u tom stilu. Pretpostavljam da je mislio na to da je prije njih zvuk gitarista bio manje savrsen, da je svako imao nesto svoje sto se manifestovalo izmedju ostalog i kroz nacin stimanja koji je bio vise po sluhu, pojavom stimera je manje vise svako imao savrseno nastimanu gitaru. Mozda je malo pretjerao to za stimere, ali stoji poenta da se sa previse savrsenstva gubi draz muzike, bar meni nekako ima nesto u tim sitnim nesavrsenostima koje moraju biti kada covjek svira. Naravno, mora biti dobra ideja i aranzman, ali te nesavrsenosti daju nesto, kada "robot" interpretira muziku onda to nije to, zato ni ja ne volim ove moderne zanrove muzike.

[_BataZiv_0809]

Pa to je isto ko sto se mi sad zalimo na Chat GPT

[Hakiz]

Kada su DJ postali "autori", kada je semplovanje postalo "komponovanje", "stvaranje", "autorsko djelo", sve je otišlo vragu.

Dugo sam pokušavao da skontam šta mi smeta u modernoj muzici i zašto "sve zvuči isto".
Nije u pitanju (samo) samplovanje, to se vazda radilo, samo se radilo s određenom svrhom.

Problem je što se danas sve može "ispraviti".
Ne valja tempo, harmonija, glas, šta god, samo digitalno dotjeraj i piči dalje.
Ne moraš više ni odsvirati, sve ćemo digitalno sastaviti.

I onda pošto svi koriste iste samplove, sve pišu isti likovi i pošto se digitalno sve popegla, sve i zvuči isto.

Cuo sam da je navodno Mark Knopfler nekad izjavio kako su elektronski stimeri za gitaru poceli da unistavaju muzicku scenu u vijeme kad su se pojavili, nesto u tom stilu. Pretpostavljam da je mislio na to da je prije njih zvuk gitarista bio manje savrsen, da je svako imao nesto svoje sto se manifestovalo izmedju ostalog i kroz nacin stimanja koji je bio vise po sluhu, pojavom stimera je manje vise svako imao savrseno nastimanu gitaru. Mozda je malo pretjerao to za stimere, ali stoji poenta da se sa previse savrsenstva gubi draz muzike, bar meni nekako ima nesto u tim sitnim nesavrsenostima koje moraju biti kada covjek svira. Naravno, mora biti dobra ideja i aranzman, ali te nesavrsenosti daju nesto, kada "robot" interpretira muziku onda to nije to, zato ni ja ne volim ove moderne zanrove muzike.

Radili su poređenja. Sa bubnjevima Johna Bonhama, bubnjarem Led Zeppelina, koji se smatra "bogom" rock bubnjanja. Napravili su "quantize" njegovog bubnjanja.

Ko ne zna, "quantize" je za bubnjeve je ono šta je "autotune" za pjevanje, ispadanje iz ritma bubnjanja kompjuter ispravlja u savršen ritam.

Rade to i sa gitarama, stavljaju "micro frets" pokušavajući dobiti matematički precizne pozicije. Pozadina toga je da ako se pozicija pragova na gitari namjesti, na primjer, na E1 žicu, ta pozicija nije matematički savršena za, recimo, G žicu. Čak će i E1 na nekom od pragova imati grešku. Ako je razmak od 3. do 4. praga takav da je matematički savršen za, recimo, dvije žice, za ostale 4 nije. Pa se stavljanjem mikro praga umjesto "pravog" tamo gdje treba pokušava dobiti matematički savršena pozicija praga.

Opšti zaključak je bio da to, kada se svira, ni na šta ne liči. Ni "quantize" bubnjevi, ni matematički savršena pozicija praga.

Ljudi griješe, greška daje ljudskost i emociju. Savršenstvo je za robote, nije za ljude.

A koliko je semplovanje umjetnost, pa, sigurno da oni koji uzimaju djelove tuđih kompozicija i od njih sklapaju "svoju" to misle. Oni koji stvaraju originalna djela, ne kopiraju tuđa, unapređuju stvaranjem novog, vjerovatno misle drugačije.

Ali, koliko se danas uopšte može biti originalan? Sve je već otsvirano, napisano, naslikano, izvajano, izrežirano. Koja to tema nije već višestruko obrađena u rasponu od pristojnog do šokantnog oblika prikazivanja?

Ljudi koji sebe žele zvati autorima i umjetnicima, biti slavni i nemaju izbor nego reciklirati tuđe i to zvati svojim.

[petunija]

Oni koji "recikliraju" tuđe zovu se plagijatori.
A za umjetnika treba talenat, tako se i stvaraju nova djela.

[Hakiz]

Oni koji "recikliraju" tuđe zovu se plagijatori.
A za umjetnika treba talenat, tako se i stvaraju nova djela.

To je nesporno

Konkretan problem je semplovanje.

Možda i rifovi (fraze)?

[Ateista]

Dugo sam pokušavao da skontam šta mi smeta u modernoj muzici i zašto "sve zvuči isto".
Nije u pitanju (samo) samplovanje, to se vazda radilo, samo se radilo s određenom svrhom.

Problem je što se danas sve može "ispraviti".
Ne valja tempo, harmonija, glas, šta god, samo digitalno dotjeraj i piči dalje.
Ne moraš više ni odsvirati, sve ćemo digitalno sastaviti.

I onda pošto svi koriste iste samplove, sve pišu isti likovi i pošto se digitalno sve popegla, sve i zvuči isto.

Cuo sam da je navodno Mark Knopfler nekad izjavio kako su elektronski stimeri za gitaru poceli da unistavaju muzicku scenu u vijeme kad su se pojavili, nesto u tom stilu. Pretpostavljam da je mislio na to da je prije njih zvuk gitarista bio manje savrsen, da je svako imao nesto svoje sto se manifestovalo izmedju ostalog i kroz nacin stimanja koji je bio vise po sluhu, pojavom stimera je manje vise svako imao savrseno nastimanu gitaru. Mozda je malo pretjerao to za stimere, ali stoji poenta da se sa previse savrsenstva gubi draz muzike, bar meni nekako ima nesto u tim sitnim nesavrsenostima koje moraju biti kada covjek svira. Naravno, mora biti dobra ideja i aranzman, ali te nesavrsenosti daju nesto, kada "robot" interpretira muziku onda to nije to, zato ni ja ne volim ove moderne zanrove muzike.

Radili su poređenja. Sa bubnjevima Johna Bonhama, bubnjarem Led Zeppelina, koji se smatra "bogom" rock bubnjanja. Napravili su "quantize" njegovog bubnjanja.

Ko ne zna, "quantize" je za bubnjeve je ono šta je "autotune" za pjevanje, ispadanje iz ritma bubnjanja kompjuter ispravlja u savršen ritam.

Rade to i sa gitarama, stavljaju "micro frets" pokušavajući dobiti matematički precizne pozicije. Pozadina toga je da ako se pozicija pragova na gitari namjesti, na primjer, na E1 žicu, ta pozicija nije matematički savršena za, recimo, G žicu. Čak će i E1 na nekom od pragova imati grešku. Ako je razmak od 3. do 4. praga takav da je matematički savršen za, recimo, dvije žice, za ostale 4 nije. Pa se stavljanjem mikro praga umjesto "pravog" tamo gdje treba pokušava dobiti matematički savršena pozicija praga.

Opšti zaključak je bio da to, kada se svira, ni na šta ne liči. Ni "quantize" bubnjevi, ni matematički savršena pozicija praga.

Ljudi griješe, greška daje ljudskost i emociju. Savršenstvo je za robote, nije za ljude.

A koliko je semplovanje umjetnost, pa, sigurno da oni koji uzimaju djelove tuđih kompozicija i od njih sklapaju "svoju" to misle. Oni koji stvaraju originalna djela, ne kopiraju tuđa, unapređuju stvaranjem novog, vjerovatno misle drugačije.

Ali, koliko se danas uopšte može biti originalan? Sve je već otsvirano, napisano, naslikano, izvajano, izrežirano. Koja to tema nije već višestruko obrađena u rasponu od pristojnog do šokantnog oblika prikazivanja?

Ljudi koji sebe žele zvati autorima i umjetnicima, biti slavni i nemaju izbor nego reciklirati tuđe i to zvati svojim.

To je to.

Ja sam jednom pravio backing track za neku instrumentalu koi nisam mogao naci na internetu, ubacio u cubase originalnu pjesmu i prema njoj ukucavao bubanj elektronski te odsvirao bas. Zanimljivo je da bubanj koji ukucavam nisam mogao nikako uskladiti skroz sa originalnim jer je pravi bubanj iskakao iz takta na nekim mjestima, ne ni malo, vjerovatno nenamjerno. Drugacije ne bih ni primijetio da je bubnjar ispadao, nisu ocito metronom koristili i pitanje da li bi to bilo to da se to ispravi da bude kompjuterski tacno.

[petunija]

Možda sam staromodna ali ja to ne zovem umjetnošću. Možda bi neki drugi naziv bio prikladniji?

[Ateista]

Oni koji "recikliraju" tuđe zovu se plagijatori.
A za umjetnika treba talenat, tako se i stvaraju nova djela.

Tako je, te pored talenta za svaku umjetnost treba trud i vjezba. Danas imamo hiperprodukciju svega i svacega i svako pokusava da bude umjetnik i napravi nesto sa sto manje truda i bez obzira na to ima li talenat ili ne.

Možda sam staromodna ali ja to ne zovem umjetnošću. Možda bi neki drugi naziv bio prikladniji?

I sa ovim se slazem, postujem da neko i to slusa i ne volim nista nametati, svako zna svoje, ali vecina danasnje muzike za mene nema veze sa umjetnoscu.

[petunija]

ali vecina danasnje muzike za mene nema veze sa umjetnoscu.

Upravo to i govorim ali uvijeno u celofan i sa mašnicom

[Hakiz]

Možda sam staromodna ali ja to ne zovem umjetnošću. Možda bi neki drugi naziv bio prikladniji?

Mnogi od nas ne zovu.

Ali poklonici i stvaraoci takve muzike zovu. A oni su danas dominantni na popularnoj sceni i u medijima.

A zar nije lakše da mi autotune namjesti glas na "visoki C" umjesto da plaćam školovanje glasa, uređaje za klimatizaciju prostorija u kojima živim/boravim koji stvaraju klimu koja odgovara glasnim žilama, da pazim na to šta jedem, pijem, koliko govorima itd da bih "čuvao glas".

Uključim jeftinu mašinu i sve riješeno.

Napredak.

[petunija]

Gledam na to kao na razliku između slike (rukom crtane) i fotografije
Jednostavno nije isto
Osim toga, iz iskustva znamo, da jeftinije nije bolje
Puno je i pisaca ali nije svaki od njih Dostokjevski, npr

[Ateista]

Gledam na to kao na razliku između slike (rukom crtane) i fotografije
Jednostavno nije isto
Osim toga, iz iskustva znamo, da jeftinije nije bolje
Puno je i pisaca ali nije svaki od njih Dostokjevski, npr

Zanimljivo poredjenje, i slika i fotografija su umjetnost, ali potpuno drugacije vrste umjetnosti. Mozda bi se i muzika mogla na slican nacin podijeliti, da imamo muziku koju sviraju ljudi i elektronsku muziku, te da se to tretira kao dvije vrste umjetnosti, plus neke medjuvarijante gdje se to kombinuje kao sto se moze raditi i sa fotografijama i slikama.

[suspect_zero]

Možda sam staromodna ali ja to ne zovem umjetnošću. Možda bi neki drugi naziv bio prikladniji?

Mnogi od nas ne zovu.

Ali poklonici i stvaraoci takve muzike zovu. A oni su danas dominantni na popularnoj sceni i u medijima.

A zar nije lakše da mi autotune namjesti glas na "visoki C" umjesto da plaćam školovanje glasa, uređaje za klimatizaciju prostorija u kojima živim/boravim koji stvaraju klimu koja odgovara glasnim žilama, da pazim na to šta jedem, pijem, koliko govorima itd da bih "čuvao glas".

Uključim jeftinu mašinu i sve riješeno.

Napredak.

Zato sam još uvijek zapela u '80-tim i početku '90-tih

[dale cooper]

Dugo sam pokušavao da skontam šta mi smeta u modernoj muzici i zašto "sve zvuči isto".
Nije u pitanju (samo) samplovanje, to se vazda radilo, samo se radilo s određenom svrhom.

Problem je što se danas sve može "ispraviti".
Ne valja tempo, harmonija, glas, šta god, samo digitalno dotjeraj i piči dalje.
Ne moraš više ni odsvirati, sve ćemo digitalno sastaviti.

I onda pošto svi koriste iste samplove, sve pišu isti likovi i pošto se digitalno sve popegla, sve i zvuči isto.

Cuo sam da je navodno Mark Knopfler nekad izjavio kako su elektronski stimeri za gitaru poceli da unistavaju muzicku scenu u vijeme kad su se pojavili, nesto u tom stilu. Pretpostavljam da je mislio na to da je prije njih zvuk gitarista bio manje savrsen, da je svako imao nesto svoje sto se manifestovalo izmedju ostalog i kroz nacin stimanja koji je bio vise po sluhu, pojavom stimera je manje vise svako imao savrseno nastimanu gitaru. Mozda je malo pretjerao to za stimere, ali stoji poenta da se sa previse savrsenstva gubi draz muzike, bar meni nekako ima nesto u tim sitnim nesavrsenostima koje moraju biti kada covjek svira. Naravno, mora biti dobra ideja i aranzman, ali te nesavrsenosti daju nesto, kada "robot" interpretira muziku onda to nije to, zato ni ja ne volim ove moderne zanrove muzike.

Radili su poređenja. Sa bubnjevima Johna Bonhama, bubnjarem Led Zeppelina, koji se smatra "bogom" rock bubnjanja. Napravili su "quantize" njegovog bubnjanja.

Ko ne zna, "quantize" je za bubnjeve je ono šta je "autotune" za pjevanje, ispadanje iz ritma bubnjanja kompjuter ispravlja u savršen ritam.

Rade to i sa gitarama, stavljaju "micro frets" pokušavajući dobiti matematički precizne pozicije. Pozadina toga je da ako se pozicija pragova na gitari namjesti, na primjer, na E1 žicu, ta pozicija nije matematički savršena za, recimo, G žicu. Čak će i E1 na nekom od pragova imati grešku. Ako je razmak od 3. do 4. praga takav da je matematički savršen za, recimo, dvije žice, za ostale 4 nije. Pa se stavljanjem mikro praga umjesto "pravog" tamo gdje treba pokušava dobiti matematički savršena pozicija praga.

Opšti zaključak je bio da to, kada se svira, ni na šta ne liči. Ni "quantize" bubnjevi, ni matematički savršena pozicija praga.

Ljudi griješe, greška daje ljudskost i emociju. Savršenstvo je za robote, nije za ljude.

A koliko je semplovanje umjetnost, pa, sigurno da oni koji uzimaju djelove tuđih kompozicija i od njih sklapaju "svoju" to misle. Oni koji stvaraju originalna djela, ne kopiraju tuđa, unapređuju stvaranjem novog, vjerovatno misle drugačije.

Ali, koliko se danas uopšte može biti originalan? Sve je već otsvirano, napisano, naslikano, izvajano, izrežirano. Koja to tema nije već višestruko obrađena u rasponu od pristojnog do šokantnog oblika prikazivanja?

Ljudi koji sebe žele zvati autorima i umjetnicima, biti slavni i nemaju izbor nego reciklirati tuđe i to zvati svojim.

Nije to baš tako jednostavno, oni koji baš znaju koristiti semplovanje na pravi način, znaju iz nečega staroga stavljanjem stvari u drugačiji
kontekst stvoriti nešto sasvim novo i originalno.

De La Soul, Beastie Boys, Public Enemy ili Avalanches su samo od neki od primjera koji su to uradili. U stvari hip-hop i rap ne bi zvučali isto
da nije bilo semplovanja.

[newera86]

Uvijek me je nervirala ta prica o gitarama i "dusi" koju elektronika nikad ne moze imat. How yes no.
Prodigy, Fatboy Slim, Moby, Daft Punk, Massive Attack su recimo najkomercijalniji primjeri da je kreativnost najbitnija..sve nastalo na semplovanju, elektronika. Samo neznalice i zadrti likovi mogu vazit protiv toga.

[Ateista]

Uvijek me je nervirala ta prica o gitarama i "dusi" koju elektronika nikad ne moze imat. How yes no.
Prodigy, Fatboy Slim, Moby, Daft Punk, Massive Attack su recimo najkomercijalniji primjeri da je kreativnost najbitnija..sve nastalo na semplovanju, elektronika. Samo neznalice i zadrti likovi mogu vazit protiv toga.

I mene da elektronsku muziku zovu muzikom i stavljaju u i isti kos sa pravom muzikom.

Salim se, ali cinjenica je da postoji velika razlika izmedju instrumenata koje sviraju ljudi i potpuno sintetickih elektronskih. To sto je nesto komercijalno ne znaci nista jer se ukusi razlikuju a i mijenjaju se trendovi. Jasno je da sad dolaze neki novi i drugaciji trendovi, kao sto i u zlatno doba rock muzike starije generacije to tada novo nisu mogli da prihvate, danas je nekome ko je odrastao na tome tesko prihvatiti danasnje.
Dobar je primjer poredjenja slike i fotografije, ne moze se reci da fotografija nije umjetnost za sebe pa tako i elektronska muzika moze biti neka vrsta umjetnosti jer se i u nju moze uloziti kreativnost, ali je princip puno drugaciji i tesko moze biti u istoj kategoriji kad neki instrument moras vjezbati godinama da bi bio u mogucnosti da nesto dobro smislis i kad za mjesec dana naucis koristiti software.
Nije to neznanje ni zadrtost, to je moje misljenje i svjestan sam da se mnogi nece sloziti, ali ja nista od toga gdje sinteticki zvukovi dominiraju ne mogu slusati.

[dale cooper]

Uvijek me je nervirala ta prica o gitarama i "dusi" koju elektronika nikad ne moze imat. How yes no.
Prodigy, Fatboy Slim, Moby, Daft Punk, Massive Attack su recimo najkomercijalniji primjeri da je kreativnost najbitnija..sve nastalo na semplovanju, elektronika. Samo neznalice i zadrti likovi mogu vazit protiv toga.

Rokistički mentalitet.

[Ateista]

Uvijek me je nervirala ta prica o gitarama i "dusi" koju elektronika nikad ne moze imat. How yes no.
Prodigy, Fatboy Slim, Moby, Daft Punk, Massive Attack su recimo najkomercijalniji primjeri da je kreativnost najbitnija..sve nastalo na semplovanju, elektronika. Samo neznalice i zadrti likovi mogu vazit protiv toga.

Rokistički mentalitet.