Ne mogu reci da za bilo koga navijam u tenisu jer isti ne pratim, ali kada cujem za rezultate drago mi je cuti da je neko iz ex-yu osvojio neki turnir, kao sto mi je drago u bilo kojem drugom sportu ako pobijedi neka ex-yu reprezentacija ili pojedinac. Djokovic je poseban po tome sto je jedan od rijetkih tako uspjesnih individualnih sportista iz ex-yu, ne pratim nesto sportove ali vjerovatno je najuspjesniji iz ex-yu, pa je odatle i ocekivana njegova popularnost kod nas i ja u tome ne vidim nista lose.
Moguce da kod nekih ima i toga da zele da pokazu da nisu nacionalisti ili se prave da nisu, kod mene toga ne moze biti jer ja se svakako ne izjasnjavam po etno-nacionalnoj podjeli i po tome sve tri strane gledam potpuno jednako. To da je deklarisani cetnik nisam upratio.
Ono sto meni nije jasno je kad ljudi traze da se slikaju sa poznatima, nekako mi je to suvisno i glupo od odraslih ljudi, spustanje na nivo tinejdzera koji se slikaju sa svojim idolima.

Jednom sam upravo Djokovica sreo u djecijem parku na Trebevicu ali mi nije palo na pamet da trazim autogram ili da se slikam, ostali koji su bili u parku su uglavnom trazili da se slikaju, to mi je nekako djecije. Da nekim slucajem sretnem Gilmoura, ni od njega ne bih trazio da se slikamo.
