LIBIJA

[KatarinaKosaca]

Evo, hvala Bogu. Makar i farsa, makar i laž i obmana, makar samo forma

http://www.sarajevo-x.com/svijet/globus ... /111023058

@zilog, ba ne trudi se totalno je neusporedivo sa svih aspekata. Kulturoloških, socioloških, političkih, psiholoških, vremena dešavanja, totalna nebuloza praviti usporedbe.

[Tirkiz]

[dezurni_ucenik]

.

[udrch]

Nije ovo trebalo baš ovako da se završi, ali eto, kako siješ, tako i žanješ..

[A1fa]

Ima li gdje šta o Sofiji Farkaš? Nekako mi tek sad dolazi u glavu poslije ovih stravicnih scena da su sva ova Gadhafijeva djeca koja su ostala ziva 50% bosanci

[udrch]

Ima li gdje šta o Sofiji Farkaš? Nekako mi tek sad dolazi u glavu poslije ovih stravicnih scena da su sva ova Gadhafijeva djeca koja su ostala ziva 50% bosanci

To je bila ubleha koja je već demistificirana.
Samo se ovoj trojici sinova koji su ostali u Sirtu mora odati priznanje za hrabrost..

[psydelija]

dosta je stradanja...
dupe je na dobos. no kako je, tako je.
srecno svim libijcima na novom rukovodstvu. nadam se da ce vam britanska kvin manje zaprsku praviti.

[amrica]

je'an forum:

"... - jedna informacija: wikileaks je objavio dijelove dokumenta američkog state department-a u kojima se navodi da je do početka pobune oko 10.000 iračana infiltrirano u Libiju sa ciljem destabiliziranja političkog sistema... cijeli dokument će biti objavljen za desetak dana...
wikileaks.org/"

[severin]

Ima li gdje šta o Sofiji Farkaš? Nekako mi tek sad dolazi u glavu poslije ovih stravicnih scena da su sva ova Gadhafijeva djeca koja su ostala ziva 50% bosanci

To je bila ubleha koja je već demistificirana.
Samo se ovoj trojici sinova koji su ostali u Sirtu mora odati priznanje za hrabrost..

ma i gadafi je pogunuo za libiju imo ja milione mogao se ispaliti negdje ali nije ostao je do kraja u libiji...svaka mu cast za to...

[Warhead]

"Utakmica" se nastavlja. Saif al-Islam jos nije zarobljen. Vidjecemo dokle ce izdrzati.

http://rt.com/news/gaddafi-son-address-resistance-513/

[seljak_cojek]

Nikad ništa nije crno-bijelo.

Evo kako neke stvari postaju jasnije


Detalj iz Libije
Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. 2012. godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga i
zaprijetio je da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama i kompanijama. Zbog toga je došlo do ovog neviđenog razaranje Libije.
Je li libijski građanin imao razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije.

Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a imala je 14 miliona registriranih automobila. Ako je neko htio studirati u bilo kojoj državi u svijetu podnosio bi molbu i država bi mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se nije plaćala voda, struja, plin i porez, a krediti su se davali bez kamata. Ako u roku od pet godina niste mogli vratiti kredit, država bi ga otpisala ili vraćala za vas. Ako ste htjeli kupiti auto dali ste 20-30% od cijene, a ostalo je dotirala država. U Libiji ste za 10 dolara mogli kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana bila gotovo besplatna, 10kg kruha koštalo je 0,15 dolara. U Libiji građani nisu radili fizičke poslove, sve su to radili stranci.

Živila sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidila ni jednog prosjaka na ulici. Libijci nisu išli raditi po bijelom svijetu, jer za to nisu imali potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.

Iskreno, žalim Libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara i gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.

Par činjenica o životu u Libiji pod Gadafijem:
- beskamatni krediti; u toku studiranja prima se prosječna plaća za to zanimanje;
- ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci;
- po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću;
- kupovina vozila po tvorničkoj cijeni;
- nikome ne duguju ni centa;
- Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara;
- besplatno zdravstvo (medicinska sestra na svakog pacijenta) i obrazovanje;
- 25% ljudi visoko obrazovano.

Da li je to dovoljno činjenica za razaranje Libije?

Prof. Dr. Sc. Vjekoslava Sankovic Simcic, MArch.
President of ICOMOS in BiH

[citroen]

Nikad ništa nije crno-bijelo.

Evo kako neke stvari postaju jasnije


Detalj iz Libije
Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. 2012. godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga i
zaprijetio je da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama i kompanijama. Zbog toga je došlo do ovog neviđenog razaranje Libije.
Je li libijski građanin imao razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije.

Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a imala je 14 miliona registriranih automobila. Ako je neko htio studirati u bilo kojoj državi u svijetu podnosio bi molbu i država bi mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se nije plaćala voda, struja, plin i porez, a krediti su se davali bez kamata. Ako u roku od pet godina niste mogli vratiti kredit, država bi ga otpisala ili vraćala za vas. Ako ste htjeli kupiti auto dali ste 20-30% od cijene, a ostalo je dotirala država. U Libiji ste za 10 dolara mogli kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana bila gotovo besplatna, 10kg kruha koštalo je 0,15 dolara. U Libiji građani nisu radili fizičke poslove, sve su to radili stranci.

Živila sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidila ni jednog prosjaka na ulici. Libijci nisu išli raditi po bijelom svijetu, jer za to nisu imali potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.

Iskreno, žalim Libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara i gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.

Par činjenica o životu u Libiji pod Gadafijem:
- beskamatni krediti; u toku studiranja prima se prosječna plaća za to zanimanje;
- ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci;
- po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću;
- kupovina vozila po tvorničkoj cijeni;
- nikome ne duguju ni centa;
- Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara;
- besplatno zdravstvo (medicinska sestra na svakog pacijenta) i obrazovanje;
- 25% ljudi visoko obrazovano.

Da li je to dovoljno činjenica za razaranje Libije?

Prof. Dr. Sc. Vjekoslava Sankovic Simcic, MArch.
President of ICOMOS in BiH

E moji libijci,kakvi ste vi klotzevi.

[jOFLA]

...

[seljak_cojek]

Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. 2012. godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga

Koji je izvor ovog ? Jesu li tih 200 milijardi duga i Gadafijeva upozorenja o prekidu ugovora spominjali u 2010 Financial Times ili The Economist, ili Forbes, ili Commodities Now, možda Wall Street Journal ? Može li link na te tekstove ?

Zar nisi shvatio da sam samo citirao tekst Prof. Dr. Sc. Vjekoslave Sankovic Simcic, no, ako te baš zanima odakle joj ti podaci možeš je direktno pitati.

[ssmmiilleeyy]

Nikad ništa nije crno-bijelo.

Evo kako neke stvari postaju jasnije


Detalj iz Libije
Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. 2012. godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga i
zaprijetio je da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama i kompanijama. Zbog toga je došlo do ovog neviđenog razaranje Libije.
Je li libijski građanin imao razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije.

Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a imala je 14 miliona registriranih automobila. Ako je neko htio studirati u bilo kojoj državi u svijetu podnosio bi molbu i država bi mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se nije plaćala voda, struja, plin i porez, a krediti su se davali bez kamata. Ako u roku od pet godina niste mogli vratiti kredit, država bi ga otpisala ili vraćala za vas. Ako ste htjeli kupiti auto dali ste 20-30% od cijene, a ostalo je dotirala država. U Libiji ste za 10 dolara mogli kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana bila gotovo besplatna, 10kg kruha koštalo je 0,15 dolara. U Libiji građani nisu radili fizičke poslove, sve su to radili stranci.

Živila sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidila ni jednog prosjaka na ulici. Libijci nisu išli raditi po bijelom svijetu, jer za to nisu imali potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.

Iskreno, žalim Libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara i gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.

Par činjenica o životu u Libiji pod Gadafijem:
- beskamatni krediti; u toku studiranja prima se prosječna plaća za to zanimanje;
- ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci;
- po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću;
- kupovina vozila po tvorničkoj cijeni;
- nikome ne duguju ni centa;
- Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara;
- besplatno zdravstvo (medicinska sestra na svakog pacijenta) i obrazovanje;
- 25% ljudi visoko obrazovano.

Da li je to dovoljno činjenica za razaranje Libije?

Prof. Dr. Sc. Vjekoslava Sankovic Simcic, MArch.
President of ICOMOS in BiH

Džennet

[mO k3]

Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. 2012. godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga

Koji je izvor ovog ? Jesu li tih 200 milijardi duga i Gadafijeva upozorenja o prekidu ugovora spominjali u 2010 Financial Times ili The Economist, ili Forbes, ili Commodities Now, možda Wall Street Journal ? Može li link na te tekstove ?

Zar nisi shvatio da sam samo citirao tekst Prof. Dr. Sc. Vjekoslave Sankovic Simcic, no, ako te baš zanima odakle joj ti podaci možeš je direktno pitati.

hahhahah
Joofle pitaj amidzu googla sta on veli

[jOFLA]

...

[jOFLA]

...

[suspect_zero]

Nikad ništa nije crno-bijelo.

Evo kako neke stvari postaju jasnije


Detalj iz Libije
Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. 2012. godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga i
zaprijetio je da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama i kompanijama. Zbog toga je došlo do ovog neviđenog razaranje Libije.
Je li libijski građanin imao razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije.

Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a imala je 14 miliona registriranih automobila. Ako je neko htio studirati u bilo kojoj državi u svijetu podnosio bi molbu i država bi mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se nije plaćala voda, struja, plin i porez, a krediti su se davali bez kamata. Ako u roku od pet godina niste mogli vratiti kredit, država bi ga otpisala ili vraćala za vas. Ako ste htjeli kupiti auto dali ste 20-30% od cijene, a ostalo je dotirala država. U Libiji ste za 10 dolara mogli kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana bila gotovo besplatna, 10kg kruha koštalo je 0,15 dolara. U Libiji građani nisu radili fizičke poslove, sve su to radili stranci.

Živila sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidila ni jednog prosjaka na ulici. Libijci nisu išli raditi po bijelom svijetu, jer za to nisu imali potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.

Iskreno, žalim Libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara i gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.

Par činjenica o životu u Libiji pod Gadafijem:
- beskamatni krediti; u toku studiranja prima se prosječna plaća za to zanimanje;
- ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci;
- po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću;
- kupovina vozila po tvorničkoj cijeni;
- nikome ne duguju ni centa;
- Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara;
- besplatno zdravstvo (medicinska sestra na svakog pacijenta) i obrazovanje;
- 25% ljudi visoko obrazovano.

Da li je to dovoljno činjenica za razaranje Libije?

Prof. Dr. Sc. Vjekoslava Sankovic Simcic, MArch.
President of ICOMOS in BiH

I plus stimulacija (novčana) za rođenje djeteta od oko 7000 dolara, socijalna davanja za stare, oboljele, one koje je zadesila neka nesrećna okolnost......
Očekivati ih je sada kod nas

[austrijanac_mizes]

Nikad ništa nije crno-bijelo.

Evo kako neke stvari postaju jasnije


Detalj iz Libije
Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. 2012. godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga i
zaprijetio je da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama i kompanijama. Zbog toga je došlo do ovog neviđenog razaranje Libije.
Je li libijski građanin imao razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije.

Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a imala je 14 miliona registriranih automobila. Ako je neko htio studirati u bilo kojoj državi u svijetu podnosio bi molbu i država bi mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se nije plaćala voda, struja, plin i porez, a krediti su se davali bez kamata. Ako u roku od pet godina niste mogli vratiti kredit, država bi ga otpisala ili vraćala za vas. Ako ste htjeli kupiti auto dali ste 20-30% od cijene, a ostalo je dotirala država. U Libiji ste za 10 dolara mogli kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana bila gotovo besplatna, 10kg kruha koštalo je 0,15 dolara. U Libiji građani nisu radili fizičke poslove, sve su to radili stranci.

Živila sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidila ni jednog prosjaka na ulici. Libijci nisu išli raditi po bijelom svijetu, jer za to nisu imali potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.

Iskreno, žalim Libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara i gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.

Par činjenica o životu u Libiji pod Gadafijem:
- beskamatni krediti; u toku studiranja prima se prosječna plaća za to zanimanje;
- ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci;
- po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću;
- kupovina vozila po tvorničkoj cijeni;
- nikome ne duguju ni centa;
- Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara;
- besplatno zdravstvo (medicinska sestra na svakog pacijenta) i obrazovanje;
- 25% ljudi visoko obrazovano.

Da li je to dovoljno činjenica za razaranje Libije?

Prof. Dr. Sc. Vjekoslava Sankovic Simcic, MArch.
President of ICOMOS in BiH

I plus stimulacija (novčana) za rođenje djeteta od oko 7000 dolara, socijalna davanja za stare, oboljele, one koje je zadesila neka nesrećna okolnost......
Očekivati ih je sada kod nas

1. Ko ili šta je to sve finansiralo?

2. Je li posao države da svoje građane tretira kao nedonošćad i ako jeste, na osnovu čega samo došli do takve uloge države? Hvala..

[mO k3]

Ali opet da je bilo sve tako med i mlijeko , skoro citav narod se digo protiv njega to ne pase nikako u sliku texta Prof. Dr. Sc. Vjekoslava Sankovic Simcic... neko laze

[ssmmiilleeyy]

Al je imao i M**a čuj da mu naftu plaćaju u njegovoj Valuti Koji kralj

[austrijanac_mizes]

Ali opet da je bilo sve tako med i mlijeko , skoro citav narod se digo protiv njega to ne pase nikako u sliku texta Prof. Dr. Sc. Vjekoslava Sankovic Simcic... neko laze

Ako pogledaš potencijal Libije prije svega zalihe nafte koje posjeduju, mali broj stanovnika, nepostojanje osnovnih sloboda, život u diktaturi, jasno je da njihov standard može biti daleko bolji, a sve ove socijalne mrvice koje se podmeću kao oličenje velikodušnosti i prosperiteta libijskog društva nisu ništa drugo nego kupovanje mira i poslušnosti, a suštinski tretiranja svojih građana kao imbecila.

Vrlo teško za shvatiti prosječnom balkanskom žitelju koji državu vidi kao kravu muzaru na osnovu koje veliki vođa treba da skrbi o njegovom ličnom životu.

[Keksich]

Pa ko bi htio da živi u siromaštvu?

[austrijanac_mizes]

Pa ko bi htio da živi u siromaštvu?

Niko, ali zar je teško shvatiti da mnogi ljudi ne žele da im država daje stan, posao, stipendije, auta, socijalu i šta sve ne... Ne žele, jer imaju namjeru sami o sebi brinuti o životu, sebi obezbjeđivati uslove za život i ne vole kad ih se tretira kao nesposobne mentalno zaostale retarde bilo od porodice, komšiluka, društva ili države.


Iz pozicije balkanaca sa svježim sjećanjem na socijalistički sistem u kome si radio ništa a imao koliko ti je trebalo (to su partijske birokrate odlučivale dakako) znam da je ovdašnjim ljudima teško shvatiti da mnogi ljudi na planeti ne žele da im država bude previše "socijalna".