#3751 Re: Desavanja u Hrvatskoj
Posted: 01/07/2013 11:24
Europska Unija - Što su nam to političari prešutjeli?
Kako je moguće da toliki broj ljudi i dan danas nakon završenih i zaključenih pregovora nemaju uvid u to što su to naši političari pregovarali s Europskom unijom? Kako je moguće da postoji veliki broj onih koji su´neodlučni´, a pogotovo onih koji smatraju da je EU nešto dobro?
Ovaj tekst je napisan kombinacijom tekstova, kolumni, podataka iz knjiga te video zapisa ljudi koji spadaju među one stranački ne opredijeljene, poput uglednog politologa, filozofa, sociologa i ekonomskog analitičara Slavka Kulića, zatim Davora Pavune, izumitelja i fizičara, te dr.Marijana Bošnjaka, autora knjige ´EU – NE HVALA!´. postoje ljudi koji su, za razliku od naših političara, duboko analizirali lisabonski sporazum i EU odredbe što čak nisu učinili ni hrvatski političari. U prilogu posta se nalaze svi izvori.
Da bi shvatili kako smo dovedeni u ovu situaciju, znajte da je jedan od osnovnih problema, što možemo ponajprije zahvaliti političkoj eliti, ali i narodu koji ju je izabrao, to što smo mi kao narod potpuno ne informirani i ne pripremljeni za uključivanje u jedan potpuno drugačiji oblik civilizacijskog ustroja.
Dakle, prije 20 godina, točnije 1991. godine, izašli smo iz jednog oblika federalne diktature koja je imala svoje središte u Beogradu. Nakon osamostaljenja, uslijedilo je čekanje, a uzlazak naroda se nije dogodio. Sistem iz kojega smo tada neposredno izašli, bazirao se na radničko klasnom i u takvom sistemu je rad bio kriterij raspodjele dohodaka. Sistem u kojega nas je ugurala novonastala politička oligarhija, koja je u biti ista komunistička partija samo što ju predstavljaju nove generacije, je vlasničko klasni poredak kojemu temelj nije proizvodnja već preprodaja te nasilna preraspodjela dobara. U takvom uređenju, zemlja ne služi za proizvodnju već za preprodavanje.
Takav novi civilizacijski ustroj iliti ekonomija geografije, je sastavni dio politike EU i ono nije greška i sistem u raspadu, već čvrsto utemeljena i isplanirana doktrina – u takvom sistemu ne postoji slučajnost. To je odlika novog svijeta, kojega oslikava projekt Europske Unije. Kada bi to ljudi barem djelom shvatili, glasali bi jasno protiv i ne bi bilo čak niti onih u nedoumici. Dakle, takav ustroj je baziran na principu opstojanja jačeg, iliti novog civilizacijskog ustroja u kojemu će kolonijalisti, bogati vlasnici imati prednost, te kao vlasnici i preprodavači sadržaja određivati će stvarnost u kojoj mi živimo. To je problem razumijevanja ne samo takvog sistema, već i samih sebe. Taj dio istine nije objasnio ni znanstveni, ni politički ni vjerski determinizam.
Da bi bilo koji narod i bilo koja država opstala u takvoj sredini, potrebno je postepeno osvješćivati narod, i pomoći mu u ostvarivanju društvenog, ekonomskog i trgovačkog uzdizanja kako bi spremni dočekali novu geografsku ekonomiju. To su učinili narodi Austrije, Njemačke, Švicarske, itd. mi smo imali 20 godina dovoljno vremena da učinimo tu stvar. Imali smo i sredstva jer je ova zemlja po prirodnim resursima među najbogatijima na ovom kontinentu. No, umjesto da je naš narod informiran u tom smjeru i navikavan na suživot s drugima, on je nasuprot tome, razvlašten, razoružan, osvojen, namjerno i ciljano da u određenom trenutku isti ne bi mogao proturječiti zahtjevima političke oligarhije, jer bi bio suviše emocionalno, duhovno i intelektualno slab, što mi u suštini jesmo.
Narod, generalno, nije u stanju da razumije sebe, a kamoli okolnosti u koje ga se uvodi u takvu pravnu stečevinu. Čak je vlast organizirala i Papin dolazak u ne tako´slučajno´ pravo vrijeme jer su znali da upravo vjerski determinizam može ostvariti pritisak na ´80% vjernika´ jer nisu u stanju saznati osnovna saznanja, te se na ovaj način nastojalo kompenzirati neznanje o tome što nas čeka u EU s vjerom u ono što bi nas trebalo čekati. A znanje se ne može nikako kompenzirati, posebice ne s ovakvim oblikom sakralne manipulacije.
Problem nije čak u nepismenima, nego u onima koji misle da su pismeni i na sav glas pjevaju hvalospjeve o EU, te u onima koji nude budućnost za narod bez da mu daju informacije o tome što ga čeka.
Nitko nije niti riječi napisao ništa, niti se govorilo o socijalno psihološkim principima koje je potrebno poznavati da bi znali što čeka jedan narod na ulasku u federaciju u kojoj će biti podređen. Bitno je da svakodnevno gledamo idiotske filmiće o hvalospjevima EU u kojima neki potplaćeni malograđani postavljaju na pitanja o ˝bitnim˝ problemima na što dobivaju nevažeće, neukusne i kriminalno površne odgovore i to na nacionalnoj televiziji. Sociološki i psihološki aspekt nije obrađen iz razloga jer se, od naroda izabrana, politička elita opredijelila za ovakav pristup problemu Europske unije podredivši ga funkcionalnim direktivama, a ne sociološkim. Iz razloga jer se upravo funkcionalne direktive temelje na europskim direktivama, a europske direktive su ultimativan odnos. Narode ove zemlje, suočite se s činjenicom; institucije pregovora nikada nije niti bilo! Jer EU direktive ne traže pregovarače već izvođače.
Da bi narod bio tako dobro istreniran ne proturječiti zahtjevima političke elite, te voljno pristajati na sve što im se kaže, za to je bilo potrebno odraditi 20 godina sustavnog pranja mozga putem medija, politike i obrazovanja dok je istovremeno ista komunistička partija pljačkala sve resurse do kojih je mogla doći. Postoje ljudi koji neće shvatiti o čemu se tu govori, no i to je posljedica upravo političkog determinizma koji vlada na ovim prostorima zadnjih 20 godina.
Od početka nam je ciljano podmetnut sistem varanja a ne stvaranja. To je politika koju je sam započeo Franjo Tuđman i koju su naslijedili svi njegovi drugari. Takvi državni vođe su trebali biti pošteni ljudi i pomoći narodu da postavi društvo bruto proizvoda na stvaranje novih vrijednosti u tehnološkoj orijentaciji, umjesto na političkom determinizmu – nasilnoj preraspodjeli onog što smo imali zbog interesa stranog kapitala, - refeudalizacija poljoprivrede.
No, ukoliko se s ovakvim sustavom narod ne slaže, glasat će protiv EU. Ako budu glasali da, značit će da svojevoljno pristaje na ´totalnu rasprodaju´, refeudalizaciju i odricanje vlastite kulture i integriteta. Glasajući ZA, narod se svojevoljno predaje u ruke europskoj zajednici moćnika i prepuštamo sve neoliberalnoj doktrini nasilne preraspodjele svega – ne znanjem. Žalosno je što ljudi ne shvaćaju goruću činjenicu koja funkcionira po najprirodnijim zakonitostima; Ljudsko dostojanstvo i prostor se ne prodaju, ono se nasljeđuje i ostavlja nasljednim generacijama. Sve suprotno je kriminalizacija stvarnosti. To je postala tolika nepoznanica zbog globalnog zastranjenja da to ne shvaćaju čak niti pravne institucije.
Pravna stečevina
Potrebno je upoznati se s funkcijom pravne stečevine, jer je ona bitan čimbenik za korporatiste koji vladaju ovakvom federalnom tvorevinom. Pravna stečevina je drugi naziv za jednu od najlukavijih zamki i podvala ove politike. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republika Hrvatska je preuzela i obvezu prilagođavanja svog zakonodavstva pravnoj stečevini EU a ona predstavlja skup pravnih normi i odluka na koje obvezuju sve zemlje članice unutar Europske unije. Hrvatska je tako potpisala obveze o kojima vrlo malo znaju i sami političari. Pogledajte sami; ako na sjednici hrvatskog sabora može biti usvojeno 350 zakona pravne stečevine a da ih niko nije pročitao, onda tek još manje znaju što potpisuju kad je riječ o političkim, ekonomskim, sigurnosnim, pravnim posljedicama za narod. Mi ne znamo u što ulazimo.
Moramo znati istinu – onog časa kad je politička vlast potpisala da preuzima pravnu stečevinu EU kao našu kulturu od tog trenutka smo se odrekli svoje kulture i svoje pravne stečevine jer u sklopu tuđe kulture ne može ostvariti svoja prava, to je pristajanje na nestajanje, nestajanje subjekta kulture. Prema Lisabonskom ugovoru EU se definira kao federacija bez unutarnjih granica unutar kojih će sve nove zemlje članice biti izložene naseljavanju 500 miliona europljana, koji će kupovati nekretnine, živjeti gdje hoće, preuzimati trgovinu i postajati feudalci. S tim da ljudi zaboravljaju da nas ima samo 4, 5 miliona, i u tom pogledu, ulaskom u EU mi potpuno gubimo pravo određivati tko će živjeti tu i preuzimat naša bogatstva. Ulaskom u ovu multinacionalnu državu mi gubimo kontrolu nad vanjskim granicama i gubimo suverenost na kojoj smo toliko inzistirali za vrijeme vladavine SFRJ-a.
Upoznao sam toliko ljudi koji su odmahivali rukom govoreći,´ne nasjedam na onaj euroskepticizam koji tvrdi da ćemo se odreći svog identiteta i suverenosti, ja ne brijem na hrvatstvo!´. Tko je spomenuo nacionalni identitet? Ja sam također protiv isticanja bilo kakvog nacionalnog identiteta. No, zar zbog toga trebam pristati na odricanje suverenosti koja, u ovom sistemu kojega se ne može ignorirati jer smo i dalje u njemu, znači nekakvu zaštitu bogatstava unutra ove države o čemu ovise naši životi i to koliko će ljudi mati posla i kakav će biti naš životni standard prepuštajući se diktaturi superdržave u kojoj će biti ugrožen moj vlastiti opstanak? Shvatite, preuzimanje EU prava je odricanje kulture i pravne stečevine ovog naroda. I svi oni koji teže ka tome da se sistem promjeni, tranzicije koje su potrebne da se te promjene dogode, o kojima sa posvetio toliko postova, neće biti moguće u trenutku ikada uđemo u EU jer će nam se ispriječiti dodatni problemi koji će otežavati bilo kakav progres na političkom, kulturnom sociološkom i društvenom planu.
Postajemo ćemo provincija u federaciji velikih gigantskih država unutar koje će 60 miliona Talijana, 82 miliona Nijemaca, 60 miliona Francuza, 60 miliona Engleza, pa i Mađara, Bugara, itd. imati istog trena imati garantirano pravo da budu i vlasnici gruntovnih čestica i svega ostaloga. Takve probleme imaju sve države u EU čak i one ˝dobrostojeće˝ jer im stranci preuzimaju tržište koje potom postaje problematično jer kapital odlazi van – što će se dogoditi nama čije je tržište već na samom dnu?
Nitko u službenim medijima ne govori niti o stotinama tisuća novih zakona, klauzula i pravila koji stoje na granicama i čekaju trenutak kad će poput vala navaliti na naše pravosuđe i birokraciju. Ljudima također nitko nije rekao da će nas Europska unija toliko kažnjavati preko našeg pravosuđa´na svakom uglu´ jer nećemo biti u mogućnosti poštivati njihove norme zbog onog civilizacijskog razmjera o kojemu sam pisao na početku posta. Zbog te nemogućnosti prilagođavanja sociološkoj, psihološkoj i ekonomski potpuno drugačije civilizacijske tvorevine, naša policija će biti u funkciji represije kao produžena ruka EU vlasti provođenja volje ekonomski nadmoćne manjine protiv otpora onih siromašnijih kojih će biti sve manje. Narod već ulazi u nadziranje slobode i potrošnje, no ulaskom u EU taj proces nadziranja će dostići svoje savršenstvo, te ono najvažnije, to nadziranje neće provoditi nitko u ovoj državi, već strani interes.
Još nešto se skriva u lisabonskom ugovoru (deklaracija 17-C), a to jest da od 1. travnja 2017.g. odluke važnih tijela u EU vijeću ministara, donosit će se većinom od 55%, a hrvatskih predstavnika će biti manje od 1%. Stoga ljudi moraju shvatiti da vrhovna politička i zakonodavna moć iz ulaskom u uniju prelazi iz Zagreba u Bruxellesu i te odluke će biti obvezujuće. Sve vanjsko političke sporazume mi ćemo orat prihvatiti. To znači da nikakve narodne bune i prosvjedi na ulicama zbog novih zakona i kršenja prava i slobode naroda, koji će se svakako odvijati na ulicama, kao što se odvijaju diljem europe, neće imati baš nikakvog odjeka u EU parlamentu. Imat ćemo manja prava i moć nego smo ju imali za vrijeme vladavine SFRJ-a jer nas je tamo bilo 22% u euroslaviji će nas biti 1%. Veliki narodi i veliki bogataši će donositi oduke u ime svih nas.
Ovo se događa Ircima. U parlamentu protestuju protiv nepravedne večine koja ne poštuje njihove glasove. Što će se dogoditi tek s nama? Za one koji žele vše, neka pogledaju i filmić;
Proizvodnja i poljoprivreda
Ono što u EU promidžbi na ekranima i od vladajuće političke klase nećete čuti, jest da niti jedan domaći proizvođač nema nikakve šanse da na tržištu od 500 milijuna stanovnika proizvede nešto što će tržište prihvatit iz razloga što su imputi na cijenu proizvoda daleko veći nego u okruženju, i ako u izvozu vi možete bez cijene svog rada i bez pola imputa taj proizvod ponudit, svi ostali proizvođači će ponudit svoj proizvod ispod cijene što znači sljedeće; nećete moći jeftino proizvoditi pa će cijene sirovih proizvoda biti tako visoke da ce te na tržište ići pod uvjetom da dajete proizvod ispod cijene koštanja. Pristajete na nestajanje. Sudbina proizvođača je poznata svakome tko se uputi u kratko istraživanje bilo kojeg izvora osim onog službenog s TV-a.
Sadašnja politička oligarhija se pobrinula za uređivanje našeg gospodarstva postavivši HSS kao praktičkim vlasnikom apsolutne nacionalne poljoprivrede čime polaže pravo na političku manipulaciju do razine zlouporabe zakona od 1991, 1994, 2001, sve do najnovijih nadopuna. Taj stupanj manipulacije poljoprivrednog zemljišta je neprihvatljivo raslojavanje sela i okrupnjavanja poljoprivrede, što je dovelo do gubitaka najvećih poljoprivrednih kombinata, koji su bili na visokoj tehnološkoj razini, među najboljima u svijetu. Više nemamo šanse da proizvedemo i približno onoliko koliko smo to bili u stanju ranije. 1991. u vrijeme kada je jedna trećina prostora ove zemlje bilo okupirano od strane agresora, izvozili smo 5x više i bili smo vrlo dobrostojeći s poljoprivredom i gospodarstvom. Sada smo u daleko goroj situaciji nego tada i očekujemo od drugih da rješavaju probleme. No shvatite; Budućnost koju nudi EU jest upravljanje nekolicine feudalaca nad većinom seljaka, s tim da ta većina seljaka neće moći raditi jer će bit pre skupi za okrupnjenog kapitalistu, i proizvodi se neće plasirati na tržište.
Procurio je i podatak da su pregovarači uspjeli odgodit prodaju zemljišta na 7 godina. Što će se dogoditi kad to istekne? Europljani će moći otvoreno kupovat hrvatsko poljoprivredno zemljište od seljaka koji su već na koljenima, koje EU politika održava na koljenima. Oni će morati prodavati. Tko ima tu kupovnu moć – 500 miliona europljana. Rezultat toga je vrlo jasan.
Što vam još gotovo nitko ne govori? Mi nismo proglasili gospodarski pojas i ZERP! ZERP(Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas koji obuhvaća morski prostor u Jadranskom moru, od vanjske granice teritorijalnoga mora u smjeru pučine do njegove vanjske granice dopuštene općim međunarodnim pravom) su proglasile mnoge druge države prije ulaska u EU zajedno s gospodarskim pojasom! ALI,naša okrupljena vazalna politička elita toliko ugađa stranim interesima da su se potrudili problem ove potrebe potpuno ugurati pod tepih od javnosti – i narod ne pita! Oni su praktički odustali od proglašavanja ZERPA-a i gospodarskog pojasa što će značiti da će bilo tko moći izlovljavati ribu na našem moru, a s obzirom da su već 2001. godine na Jadranskom moru bile prisutne čak 6200 talijanskih ribarica. Ulaskom u EU, jadransko more postaje europsko more, dostupno na korištenje i izlovljavanje svakome.
Spasonosni poticaji
Kako bi se zamaglile sve ove goruće istine koju politika prešućuje, isti nam nameću hvalospjeve o europskim fondovima i upravo zbog toga im se moram vraćati iz posta u post. što je najinteresantnije, obmana po tom pitanju je sve više i s vremenom samo iskaču nove informacije po pitanju tih ˝spasonosnih˝ fondova…
Govori nam se da ćemo imat pristup fondovima. To uopće ne znači da ćemo ih i dobiti, što je i vidljivo iz dosadašnje prakse europske unije, što će primijetiti svatko tko želi vidjeti. Ako su ti fondovi tako spasonosni odgovorite mi na pitanja; kako to da je Grčka na koljenima, kako to da je Irska u krizi, u Sloveniji ekstreman porast nezaposlenja kao i u Švicarskoj gdje je postotak već na 21%, zatim Portugal, Mađarska, svi su u dubokoj gospodarskoj krizi. OTVORITE OČI ulazak u uniju ne jamči gospodarski prosperitet kao što nam oni tvrde.
Za hr poljoprivrednike i seljake je vrlo važno znati istinu, no sadržaj poglavlja o poljoprivredi je zatvoren i on je tajna i taji ga onaj vazalni Jadrankin potrčko Čobanković. Odakle pravo izabranima od naroda da narodu nešto taje? Pravo na to im daje upravo inertan narod koji odabire biti u neznanju.
Europska zajednička poljoprivredna politika je tako zamršena neravnopravna politika koja dodjeljuje poticaje raznim zemljama u raznim i nejednakim iznosima. Svi misle da će svi na tom tržištu dobivat iste poticaje, no obratno je od toga, različite zemlje dobivaju različite poticaje. Točnije, bogate zemlje dobivaju više poticaja od onih siromašnih! Pitate se kako je to moguće? To je upravo taj novi civilizacijski poredak u kojemu je riječ u ovom postu i o kojemu nitko išta ne zna. Kao što sam rekao, Europa je društveno uređenje po principu vladavine jačega i za opstanak takvog društva je najvažnije činiti sve kako bi se održala razlika između okrupnjene bogataške manjine i sve siromašnije većine. To je civilizacijski princip novoga svijeta. Vi ne možete biti konkurentni nikome jer je vaša konkurencija, pravnom stečevinom, omogućena da bude uspješnija od vas, dobiva 4x više! Dakle, dobiva višak. Oni manji su osuđeni na propast i nestajanje.
Kao što rekoh, poticaji su sasvim nejednaki i seljaci u HR će dobivati daleko manje. Primjera radi, rumunjski seljaci dobivaju 118€ po hektaru zemlje, a nizozemski seljaci 469€. U Latviji dobivaju 83€, a u Grčkoj 544€ po hektaru. Kako je to moguće? To je način funkcioniranja korporativnog kapitalizma u kojemu korporacija, koja ima 50 proizvoda, može gubiti na 10 proizvoda (kvazi poticajima) jer joj je u interesu da to nadoknadi cijenama koje dobiva – od strane ekonomski razvijenijih zemalja (kojima daje veći poticaj), kako bi se dotuklo tržište konkurenata!
Sve zemlje istočnog bloka, ex-komunističke, sve su ulaskom u Europsku uniju postale pet puta zaduženije!
Bez obzira na potpore, čak ni s tim potporama se neće moći učiniti išta, osim prihvaćanja samoobmane, što mnogi i čine. S njima se neće moći biti prisutno na tržištu na kojemu je sve zadano i organizirano po principu poštivanja pravne stečevine.
Još jedan podatak govori da je državni tajnik potvrdio da ćemo dobit samo 25% od onoga što nam je EU i namijenila putem fondova! Dakle, četiri puta manje od svega onoga što nam prodaje vlast putem telvizije i EU propagande! Ova stvar ide dalje i vlada namjerava nadoknaditi ostalih 75% iz svojih fondova! A njihovi fondovi znače fondovi koje popunjavaju porezni obveznici ove države – mi. Dakle, mi, porezni obveznici, nakon ulaska u EU, biti ćemo obvezni davati potporu našim seljacima 2 puta! Prvo ćemo uplaćivati EU pristupne fondove koje pregovaraju naši političari, o kojih će nam se vratiti 25%, da bi nakon toga plaćali nadoknadu tih 75% našim poljoprivrednicima kako bi im nadoknadili manjak uzrokova kriminalnom politikom vršene nad nama. S tim da niti tada naši poljoprivrednici i seljaci neće bit konkurentni jer će oni drugi dobili veći poticaj. Nađite bilo koga tko će to demantirati. od našeg novca dajemo eu i to se vraća u tih 25%. Zar nije ovo sramota? Zar nije tragedija to što se o tome ne govori? Podržavate ovakav sistem prevare i laži na najvišim nivoima? Govori se da j EU protiv korupcije, činjenice u ovom tekstu govore jasno tome da je korupcija osnovni princip funkcioniranja same EU.
Što možemo učiniti?
Ponovno, još jedan u nizu zaključaka i načina koji se nude. Uz sve ove stvari, najviše se promovira pasivizacija populacije – to znači da je narod istreniran da razmišlja putem zadanih obrazaca; ´ionako nam je grozno, pa u EU neće biti gore´, ´bolje u EU nego s našim političarima´, ´EU će barem iskorijeniti korupciju´, ´ako ništa drugo, mladi će bare moći studirati vani´,´cool je biti u EU´ i ostali prepuštajući stavovi ´kako god da bude´. To je ono na čemu je hrvatska politika radila i na referendumu ćemo dobiti uvid u to dali je isto i uspjela, ovisno o tome dali će narod odabrati takav stav i glasati ZA, ili će imati inicijativu, pokazati stav bojkota ovih prljavih igara nabrojanih u ovom postu i stotinama drugih izvora, te glasati protiv.
Jedna je činjenica; NE ulaskom HR u EU nam ne može biti gore – već se stvari mogu početi mijenjati, ovisno o narodu, ili ostati iste. ULASKOM u EU stvari će se neupitno pogoršati i očekuju nas najcrnji scenariji. Na ovo će vas upozoravati svaki ozbiljni analitičar koji ne pripada niti jednoj stranci ili lijevo-desnoj ideologiji. Suprotno od onoga što čini potkupljeni i bezobrazni eufil Željko Jovanović, novi ministar obrazovanja, u nastojanju da manipulira mladima propovijedajući im EU hvalospjeve. Vrijeme je da počnemo misliti svojom, a ne tuđom glavom.
Glede toga što mi možemo učiniti, ljudi koji poznaju ekonomiju, politiku, gospodarstvo, pravo i općenito, znat će da bi narod trebao vršiti pritisak na vlast, te da ista vlast ima mogućnost zaštiti gospodarski pojas i zaštiti more. To narodu nikad nije objašnjeno. Potrebna je rekonstrukcija društva, jer do danas hrvatska politika uopće nije konstruirana, a hrvatski sabor ne predstavlja sabor, opozicija ne predstavlja opoziciju. Imamo 250 000 pravnih normi a živimo u bespravnom stanju. Mi ne možemo slučajno opstati, već o opstojanju treba voditi brigu. A stavovi negiranja i pasivizacije nije vođenje brige već prepuštanje vodstva onima kojima je naš interes potpuno nebitan.
Od prodaje banaka, koje koštaju 87 milijardi kn, prodali smo ih za 5 milijardi i ti novci nisu plaćeni, što je ništa drugo već kriminalizacija. Hrvatska javnost je to prihvatila ´piši propalo´. No, kada bi imali funkcionalnog guvernera, ravnatelja državne revizije i državnog odvjetnika, oni bi mogli ponovno nacionalizirati te banke i sanirati ono što je ukradeno. Svatko upućeniji zna da guverner ima te ovlasti i da protiv njih ne može ništa Europska unija ukoliko nismo njezin članica! Sve što se dogodilo u državi po pogledu rasprodaje kriva je naša politika koja je to dozvolila vanjskoj – dok nismo u EU još uvijek određujemo što ćemo učiniti s našim vlasništvom. Dakle, kao što vidimo, mi štetu sanirati možemo i ima nekoliko načina koji bi bili dobar početak. Kada uđemo u EU, saniranje neće biti moguće više nikada.
Kako doći do toga da se izmjeni vlast? Potrebno je da se narod organizira i jasno da do znanja na referendumu da ne prihvaća tvorevinu zvanu EU i neokolonijalističku politiku koju ona zagovara. Narod treba inzistirati na izmjeni vlasti, do čega bi vrlo brzo došlo ukoliko ne uđemo u EU jer bi se time uspostavilo da je sveti povijesni cilj naših političara bio prevara. Tada bi mogućnost mogli dobiti ljudi koji su do tada bili onemogućeni, zbog inzistiranja na jednostranoj politici forsiranja europske unije. S novom vlašću, bi se moglo inzistirati na saniranju štete u državnim sektorima te otvoriti mogućnost z mnoge druge tranzicije iz jednog društveno uređenja u ono sljedeće, koje bi bilo daleko prihvatljivije od onoga što nam nudi EU. Narod nije svjestan da živimo u zemlji koja po bogatstvu resursa spada među najbogatije zemlje u Europi. Vrijeme je da to osvijestimo.
Glede euroskepticizma, skepticizam je filozofija da pojedinac, i da narod pita s pravom ono što mu nije jasno. Ljudi skeptici sumnjaju , ne ulaze i ne prihvaćaju ono što ne razumiju. To je daleko ozbiljnije od onih ljudi koji misle da znaju sve i da nema potrebe razmišljati.
