Usual_Suspect wrote:Edouard wrote:Vidiš Dope, nauka se bavi činjenicama, onim što jest, a ne onim što će biti ili što bi trebalo biti, na osnovu onog što je već bilo u prošlosti.
Ovo što ti pišeš naziva se futurologija koja nije nikakva nauka o budućnosti, jer tako nešto i ne može postojati, jer niti je budućnost činjenica, niti postoje neke buduće činjenice kojima bi se futurologija kao nauka mogla baviti, tako da to tvoje nema neku težinu.
Ujedno vidim da su pojedini ateisti ovdje, slučajno ili ne, valjda da bi omalovažili kozmički značaj čovjeka, rado pribjegavaju nekakvim, ne znam otkuda im te računice, statistikama, vjerojatnostima, o čak, takoreći sigurnom postojanju i drugih inteligentnih bića, svijesti, u Svemiru. To je za mene ko gatanje iz šalice kave, a ne neki rezultat nauke.
Jao jao jao.....Negdje sam pročitao čini mi se da si inzinjer? E pa ne vjerujem ti, jer ovakvu glupost jedan ozbiljan inzinjer sigurno ne bi napisao.
Npr. odakle naučnicima ideja da će se za 5 bil. godina Sunce pretvoriti u crvenog džina?Neki futurolog sjeo, popušio joint i počeo pisati futurološki roman? Daleko od toga da je sva futurologija bazirana na nauci, ali dobar dio nje jeste(ali to onda nije više futologija nego pseudonauka), dok recimo putovanje kroz vrijeme, teleportacija, nevidljivost, nuklearni pogon itd. sve ove stvari su teoretski moguće, imaš brate OTR i kvantnu,sve je jasno u njihovim jednacinama i šta one predviđaju.
Hajmo pogledati činjenice,pa onda kontaj koliko je čovjek važan u kosmosu:
~100 000 000 000 zvijezda u Mliječnom putu
~2 000 000 000 000 galaksija (i ovaj broj stalno raste sa sve jačim teleskopima)
Ukupno otprilike: 200000000000000000000000(donja granica) zvijezda sa minimalno(dodamo jos jednu nulu) toliko planeta.I sve ovo stvoreno za tebe?
Svjetlost nama najbliže galaksije Andromede putuje do nas 3 miliona godina, dok od najdalje 13.4 biliona godina.
Svemir je star cca 13.8 biliona godina, a Homo Sapiens star 200 hiljada godina(0,0002 biliona). E sada gledajući ove cifre koje čovjek ne može ni zamisliti, ti meni reci, da li zaista vjeruješ da smo sami i da li je to racionalno?
Malo sa zakašnjenjem, ali stignemo. Odmaklo se sa stranicama, ali s vrtnjom u krug
Da vidimo što rekoše naši naučnici i ko piše gluposti... kaos u svemiru, znači li i kaos u razmišljanju?
I padanje jabuke koje će se tek dogoditi, a koje spomenu stručnjak za svašta po nešto, specijalista opće prakse, Belfy, nije nikakva buduća, nova, nepoznata činjenica, koju nauka tek treba opisati, objasniti, već prastara.
To da će Sunce jednom postati crveni džin jest budući doagđaj, ali nije nikakva buduća, za nauku nova, nepoznata činjenica kojom se ona tek treba baviti, koju će morati tek objasniti. S tom činjenicom nauka se već bavila, to je ono što je već bilo, što jest, što je objašnjeno.
Dakle, samim time što će se nešto dogoditi u budućnosti, pasti jabuka ili Sunce ‘oslabjeti’, nije za nauku novo, nepoznato, buduće, već nastavak prošlog, već objašnjenog (utjecaja gravitacije, fuzije,…)
A glede futurologije, niti je budućnost činjenica, niti postoje buduće činjenice kojima bi se futurologija kao nauka mogla baviti. I zato je futurologija kao nauka apsurd, moguće je donekle govoriti o nekakvoj ‘naučnoj’ prognostici’. Futurologija izučava razvojne tendencije prošlog, pa prema tome ne može prognozirati ono buduće, bitno novo, već samo nastavak prošlog. Vjerojatno te muči filozofija nauke.
A što se tiče velikih/malih brojeva.
Zanimljivo da ateisti, kad se navede strahovita nevjerojatnoća da iz početnog kaosa samo tako, slučajno, nastane svemir kakvog poznajemo, život, inteligencija, ne pridaju neku važnost nevjerojatno maloj vjerojatnosti takvih događaja.
Ali, kada žele dokazivati beznačajnost čovjeka u Svemiru (pitam se otkuda im ta potreba), onda se pozivaju na silne brojeve galaksija, planeta, udaljenosti, starosti milijarde godina, svjetlosne godine…
Ako želimo govoriti o važnosti/nevažnosti čovjeka u Kozmosu, morali bismo prije svega poznavati/definirati kriterije po kojima to određujemo. Vidim ti uzimaš mase, udaljenosti, starost, brojnost…Je li to dobar, razuman kriterij? Ja tvrdim da nije. Primjerenije i razumnije bi bilo koristiti kriterij kompleksnosti, količine informacija koju neka struktura u Kozmosu posjeduje. A prema tom kriteriju čovjek daleko odskače od svih tih silnih masa, energija, brojnosti, starosti, udaljenosti…koje su najvećim dijelom zapravo ponavljanje malo različitog, sličnog, istog, kao što bi, pojednostavnjeno rečeno bilo ponavljanje crno-bijele šahovske ploče unedogled.
rezultat djeca.
