Kako već par dana niko ništa nije napisao na ovom forumu, odlučih da sa vama podijelim svoja iskustva, pa ukoliko je neko imao sličnih situacija, neka kaže šta je činiti.
Ovako, desilo se to prije možda dvije godine.
Najnormalnije legnem da spavam i sanjam najboljeg prijatelja mog oca koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći otprilike 2007. godine. Bio je mlađi čovjek. Uglavnom, tu noć sanjam ja njega kako stoji na ulici pored izrešetanog stojadina. Inače, taj bijeli stojadin je cijeli rat bio u našoj ulici, a mi smo se ko' djeca voljeli tu igrat a boga mi i prizivat duhove
. U mom snu, bio je još mlađi, sa jačom bradom, kao na jednoj slici koju moj otac i dan danas čuva. Ja se penjem uz stepenice i ugledam njega sa lulom u ustima, smije se i gleda direktno u mene. U snu, na kapiji stoji i moj otac pored mene, ja sva užasnuta govorim: Vidiš li ti ovo, vidiš li ga? Ali on ne reaguje. Čovjek nastavlja pušiti lulu i gledati me, a onda se još jednom nasmija i reče mi, ne brini, ne boj se, ne vidi on mene, hoću samo nešto da ti kažem. Meni su se i u snu noge odrezale, kontam šta će mi sad reći i što baš meni. Ja nastavljam sa drekom, a onda me utiša i reče: Samo hoću da ti kažem da sam dobro, da se niko ne sikira, meni je ovdje lijepo i sretan sam.
U tom momentu se ja probudim i naravno totalno se istraumiram. Nikome to nisam ispričala do jednog jutra mom ocu koji se, moram priznati, šokirao.
Eh sad, da stvar bude gore, to nije bio kraj 'javljanjima mrtvih ljudi'.
Desilo se još dva puta u razmaku od par mjeseci. A svi su poručivali da su dobro.
Kad se ponovilo, u snu sam vidjela komšinicu koja je umrla na moj 18-ti rođendan. Stojim ispred vrata i gledam ka njenoj kući (ispred je imala veliki cvijet i uvijek neku čudno zavezanu maramu oko glave, ko' da je stalno imala migrene). Vidim nju pored cvijeta, smije se, mlađa je od onoga kako je pamtim i govori mi da se ne bojim i da je sve dobro. To je bio kraći san.
I konačno treći put. Otac moje prijateljice (btw. on mi je javio da je ovaj prvi čovjek poginuo u nesreći, a nakon par mjeseci se i ovaj razbolio i umro). Nekako sam uvijek mislila da me taj čovjek ne voli iz nekog razloga, da mu smeta kad dođem kod drugarice, jednostavno se osjeti to neko neslaganje. I on dođe u moj san, što me apsolutno šokiralo. I u snu mu govorim da sam uvijek mislila da me ne voli, da mu nisam draga, a on mi odgovara da su to budalaštine i da kažem njegovoj kćerki da ne plače toliko noćima, da je on na ljepšem mjestu.
Naravno, dugo sam vagala da li da joj kažem ili ne, ono, nezgodna situacija skroz. I jednom mi nešto cugali i meni samo izleti, sve joj ispričam. Cura se sjebala, počela se tresti, ali je bila zahvalna što sam joj ispričala.
Da ne dužim dalje, ako neko ima nešto reći na ovo, izvolite
P.s dešavalo se još nekih situacija, drugačijih od ovih, ali o tome drugom prilikom
